REPUBLIKA HRVATSKA

P-357/2022

OPĆINSKI SUD U ŠIBENIKU

Stalna služba u Drnišu

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E R J E Š E N J E

I

P R E S U D A

Općinski sud u Šibeniku, Stalna služba u Kninu, po sucu ovog suda Lovranki Grabić-Abramac, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja CZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćnici Suzani Malenica, odvjetnici u Šibeniku, Matije Gupca 87, protiv tužene OTP banke d.d., OIB:52508873833, Split, Domovinskog rata 61, zastupana po OD Marinović i partneri j.t.d., Zadar, Plemića Borelli 1, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave dana 14. listopada 2025. godine u nazočnosti tužitelja i zamjenice punomoćnika tuženika OZ, odvjetničke vježbenice u OD Marinović i partneri j.t.d., Zadar, dana 10. studenog 2025. godine,

r i j e š i o  j e:

Odbacuje se prigovor tuženika radi prebijanja za iznos negativne tečajne razlike u iznosu od 18.200,00 CHF, kao nepravodoban.

p r e s u d i o  j e:

I Utvrđuje se da su ništetne i bez pravnog učinka nepoštene ugovorne odredbe čl.1. Ugovora o kreditu broj 49341/06 kojeg je tužitelj dana 18. kolovoza 2006. godine zaključio s pravnim prednikom tuženika, Societe Generale-Splitskom bankom d.d. Split u dijelu u kojem je ugovoreno kako se odobrava i stavlja na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti 18.200,00 CHF-a, obračunato po kupovnom tečaju kreditora na dan korištenja, te čl.10. da se kredit otplaćuje u anuitetima u iznosu od 273,89 CHF- a u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju za valutu ugovora prema tečajnoj listi kreditora na dan dospijeća.

II Nalaže se tuženiku OTP banka d.d. Split, Domovinskog rata 61, OIB:52508873833, tužitelju CZ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti iznos od 653,52 eura (riječima: šestopedesetitrieuraipedesetidva eurocenta) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom računajući od dospijeća svakog pojedinog iznosa po stopi od 15% do 31. prosinca 2007. godine, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, a koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za 5 postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja je određena za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, a od 1. siječnja 2024. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke uvećano za 3 postotna poena, tekućima na pojedinačne mjesečne iznose kako slijedi:

- na iznos od 6,29 eura od 12. 09. 2006. g. - na iznos od 6,05 eura od 12. 10. 2006. g. - na iznos od 3,93 eura od 13. 11. 2006. g. - na iznos od 4,16 eura od 12. 12. 2006. g. - na iznos od 3,33 eura od 11. 01. 2007. g. - na iznos od 1,09 eura od 15. 02. 2007. g. - na iznos od 2,26 eura od 13. 03. 2007. g. - na iznos od 1,58 eura od 11. 04. 2007. g. - na iznos od 0,85 eura od 15. 01. 2008. g. - na iznos od 2,77 eura od 14. 02. 2008. g. - na iznos od 5,76 eura od 12. 03. 2008. g. - na iznos od 3,40 eura od 16. 04. 2008. g. - na iznos od 0,46 eura od 13. 05. 2008. g. - na iznos od 0,32 eura od 13. 06. 2008. g. - na iznos od 0,07 eura od 18. 07. 2008. g. - na iznos od 6,22 eura od 15. 08. 2008. g. - na iznos od 12,73 eura od 12. 09. 2008. g. - na iznos od 7,09 eura od 12. 12. 2008. g. - na iznos od 18,67 eura od 15. 01. 2009. g. - na iznos od 21,03 eura od 14. 02. 2009. g. - na iznos od 23,59 eura od 12. 03. 2009. g. - na iznos od 17,02 eura od 16. 04. 2009. g. - na iznos od 15,52 eura od 13. 05. 2009. g. - na iznos od 13,82 eura od 13. 06. 2009. g. - na iznos od 15,19 eura od 18. 07. 2009. g. - na iznos od 12,97 eura od 15. 08. 2009. g. - na iznos od 14,36 eura od 12. 09. 2009. g. - na iznos od 12,41 eura od 14. 10. 2009. g. - na iznos od 13,90 eura od 13. 11. 2009. g. - na iznos od 13,46 eura od 16. 12. 2009. g. - na iznos od 18,73 eura od 13. 01. 2010. g. - na iznos od 21,17 eura od 13. 02. 2010. g.

- na iznos od 20,85 eura od 16. 03. 2010. g.

- na iznos od 23,79 eura od 14. 04. 2010. g. - na iznos od 28,63 eura od 18. 05. 2010. g. - na iznos od 27,15 eura od 17. 06. 2010. g. - na iznos od 36,08 eura od 16. 07. 2010. g. - na iznos od 38,46 eura od 18. 08. 2010. g. - na iznos od 46,52 eura od 14. 09. 2010. g. - na iznos od 40,40 eura od 15. 10. 2010. g. - na iznos od 41,89 eura od 17. 11. 2010. g. - na iznos od 49,56 eura od 15. 12. 2010. g.

III Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 2.876,42 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke uvećano za 3 postotna poena, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je prikazao ovom sudu tužbu dana 17. veljače 2022. godine, u kojoj navodi kako je dana 18. kolovoza 2006. godine sa Societe Generale-Splitskom bankom d.d. Split, kao kreditorom, zaključio Ugovor o kreditu broj: 49341/06 (dalje: Ugovor), temeljem kojeg mu je kreditor stavio na raspolaganje kredit iskazan kao 18.200,00 CHF isplaćen u kunama prema kupovnom tečaju kreditora na dan korištenja, na razdoblje od 84 mjeseca, kako je Societe Generale-Splitska banka d.d. Split prestala postojati pripajanjem OTP banci, koje spajanje je dovršeno dana 4. prosinca 2018. godine i što proizlazi iz povijesnog izvatka iz sudskog registra, te je OTP banka tužena kao pravni slijednik kreditora. Navodi kako je ovaj kredit prijevremeno otplaćen 7. siječnja 2011. godine sredstvima povoljnijeg kredita, kojeg je tužitelj podigao kod drugog kreditora, kako je sporni Ugovor bio nenamjenske prirode, a tužitelj je sredstva iskoristio za kupovinu vozila za osobne potrebe, kako je kreditor u navedenom, unaprijed formuliranom standardiziranom Ugovoru i to u čl.1. ugovorio valutnu klauzulu u valuti švicarski franak, te otplatu kredita vezao u čl.10. uz ovu valutu, a u čl.4. i 9. ugovorio promjenjivu kamatnu stopu koja na dan zaključenja ugovora iznosi 6,88% godišnje, time da se kamatna stopa utvrđuje odlukom o visini kamatnih stopa ili drugim aktom kreditora bez navođenja egzaktnih, jasnih i provjerljivih parametara na koji način će se ona mijenjati. Tužitelj navodi kako su ovakvim postupanjem u ugovor ugrađene nepoštene i ništetne ugovorne odredbe o švicarskom franku kao ugovorenoj valuti uz koju je vezana glavnica, te kako je pravni prednik tuženika doveo do neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana, a isto to je učinio ugovorivši odredbu o jednostranoj promjeni kamatnih stopa, a da prije i u vrijeme zaključenja ugovora nije s tužiteljem pojedinačno pregovarao, a niti utvrdio egzaktne parametre i metodu izračuna parametara koji utječu na promjenu stope ugovorene kamate, a što je suprotno odredbama Zakona o zaštiti potrošača (dalje: ZZP), Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO), načelu savjesnosti i poštenja kao temeljnom načelu obveznog prava, te protivno zakonodavstvu Europske unije ugrađenom u ZZP, što je prouzročilo neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a sve na štetu tužitelja. Ističe kako je zbog ovakvog protupravnog postupanja tuženika protiv istog pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1401/12 vođen sudski postupak kolektivne zaštite interesa potrošača, a time i zaštite interesa tužitelja i u tom postupku je Visoki trgovački sud Republike Hrvatske dana 13. lipnja 2014. godine, odlučujući po žalbi tuženika, Presudom pod poslovnim brojem Pž-7129/13-4, u točki II potvrdio presudu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12, kojom je utvrđeno da je Societe Generale-Splitska banka d.d. Split, kao sedmotuženik u tom postupku, u razdoblju od 1. listopada 2004. do 31. prosinca 2008. godine povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita (a time i prava i interese tužitelja) tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i koja je stoga ništetna, kako je Visoki trgovački sud Republike Hrvatske Presudom pod poslovnim brojem Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. godine potvrdio Presudu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12, kojom je utvrđeno da je Societe Generale-Splitska banka d.d. Split, kao sedmotuženik u tom postupku, u razdoblju od 1. listopada 2004. do 31. prosinca 2008. godine povrijedio interese i prava potrošača korisnika kredita (a time i interese i prava tužitelja) zaključujući ugovore o kreditima u kojima je koristio ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nije kao trgovac potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time tuženik postupao suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 96/13) i to čl.81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. godine protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09) i to čl.96. i 97., te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima. Tužitelj navodi kako je tuženik tijekom otplate kredita jednostrano mijenjao kamatnu stopu na način da je ista s početnih 6,88% dosegla i do 9,70%, pa je uslijed povećanja kamatne stope, ali i povećanja tečaja CHF-a, tužitelj plaćao anuitete u znatno višem iznosu od iznosa iz početnog otplatnog plana, te kako je na temelju tužitelju dostupne dokumentacije iz predmetnog kredita tužitelj dao izraditi izračun u smislu razlike između neosnovano naplaćenih i stečenih mjesečnih iznosa, kako s osnova ništetne odredbe o valuti švicarski franak, tako i ništetne odredbe o jednostrano promjenjivim kamatama, te iz tog izračuna proizlazi da je preplatio svoju ugovornu obvezu u iznosu od 21.387,66 kn, od čega uslijed promjene kamatne stope iznos od 3.490,23 kn, a uslijed promjene tečaja po valutnoj klauzuli iznos od 17.897,43 kn. Slijedom navedenog, a posebno slijedom činjenice da su nepoštena ugovorna odredba o valuti švicarski franak, te nepoštena ugovorna odredba o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi ništetne od samog početka, tj. od kada su ugovorene, tužitelj tvrdi kako ima zakonsko pravo pokrenuti ovaj postupak, odnosno temeljem čl.138.a Zakona o zaštiti potrošača, čl.502.c. Zakona o parničnom postupku, te čl.1111. Zakona o obveznim odnosima tražiti individualnu pravnu zaštitu radi povrata sredstava što ih je banka neosnovano stekla temeljem ništetnih odredbi ugovora, a ujedno ima i pravni interes tražiti utvrđenje ništetnosti nepoštenih ugovornih odredbi, pa predlaže sudu donijeti presudu kojom se utvrđuju ništetne i bez pravnog učinka nepošteno ugovorene odredbe o kreditu broj 49341/06 od 18. kolovoza 2006. godine, zaključen sa pravnim prednikom tuženika Societe Generale-Splitska banka d.d. u pogledu valutne klauzule i kamatne stope, te se nalaže tuženiku isplatiti iznos od 21.387,66 HRK s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, računajući od dana dospijeća svakog pojedinačnog iznosa do isplate, a sve uvećano za naknadu parničnog troška.

2. Tuženik je u svom odgovoru na tužbu istaknuo prigovor radi prebijanja, te ukazuje kako se položaj tužitelja kao eventualnog potrošača ne presumira, već taj položaj tužitelj mora i dokazati, kako je bitno utvrditi je li predmetni nenamjenski kerdit tužitelj iskoristio za kupnju vozila za osobne potrebe ili je služilo za poslovnu djelatnost tužitelja u vidu obavljanja usluga taxi prijevoza, iznajmljivanja ili slično. Tuženik predlaže tužbeni zahtjev i tužbu odbaciti ili podredno odbiti u cijelosti, iz razloga što je tužitelj tužbu podnio 17. veljače 2022. godine, nakon više od tri godine od svih plaćanja koja je tužitelj izvršio (zadnje u siječnju 2011. godine), odnosno više od jedanaest godina od isplate-povrata kredita predniku tuženiku i prestanku ugovornog odnosa među ugovornim stranama. Tuženik također osporava vjerodostojnost i točnost privatno izrađenog izračuna za potrebe tužitelja i postavljanje tužbenog zahtjeva, te ukazuje kako tužitelj više nema pravnog interesa za podnošenje tužbe, jer je obvezno- pravni odnos među strankama prestao isplatom kredita u siječnju 2011. godine. Tuženik ističe da je ugovorena valutna klauzula u CHF pravno valjana ugovorna odredba, kako se u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu 2006. godine pregovaralo o spornoj odredbi valutne klauzule i kamati i kako tuženik nije zatajio tužitelju niti jednu informaciju koju je imao, te je prednik tuženika upozorio tužitelja na moguće negativne posljedice i rizike ugovaranja valutne klauzule u CHF zbog mogućnosti promjene tečaja CHF, ali je tužitelj ustrajao u sklapanju ugovora s valutnom klauzulom CHF, iako je mogao izabrati i drugi ponuđeni kredit, a da je upoznat sa svim uvjetima pod kojima je ugovor sklopljen, tužitelj je potvrdio potpisom ugovora o kreditu, te prihvatio valutnu klauzulu i odredbe u kamatnoj stopi. Tuženik također navodi kako su ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli, kamatnoj stopi, načinu promjene i visini anuiteta, jasne, uočljive i razumljive, te kako je tužitelj bio informiran i u fazi pregovora. Stoga tuženik tvrdi kako predmetni ugovor o kreditu nije ništetan niti djelomično, niti u cijelosti, a kako je prije donošenja ZID ZPK ("NN" broj 112/12 i 143/13) prednik tuženika bio u obvezi samo prethodno izvijestiti potrošača o promjeni kamatne stope prije nego što se ona počne primjenjivati na ugovorni odnosno s potrošačem putem sredstava javnog informiranja ili na drugi odgovarajući način, već je najmanje petnaest dana prije primjene nove kamatne stope morao obavijestiti potrošača i dostaviti izmijenjeni otplatni plan, te su se parnične stranke u vrijeme zasnivanje ugovora jasno očitovale kako žele da se na njihov odnos primjenjuje promjenjiva, ne fiksna kamata. U svom prigovoru radi prebijanja tuženik navodi kako u slučaju da sud utvrdi ništetnim ili djelomično ništetnim ugovor, potražuje prebijanje s tražbinom tužitelja u iznosu od 18.200,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti s osnove plasiranog kredita na temelju ugovora o kreditu.

3. U ovoj pravnoj stvari, odlučujući o prigovoru mjesne nenadležnosti, prvostupanjski sud je donio rješenje kojim se odbija tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti kao neosnovan, a po žalbi tuženika Županijski sud u Splitu je donio Rješenje poslovni broj Gž-468/2023 od 15. svibnja 2023. godine, kojim se odbija žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje Rješenje Općinskog suda u Šibeniku, Stalna služba u Kninu broj P-357/2022 od 2. siječnja 2023. godine.

4. U nastavku postupka, a nakon provedenog financijskog vještačenja, punomoćnica tužitelja je uredila tužbeni zahtjev podneskom od 17. ožujka 2023. godine, sukladno zaprimljenom nalazu i mišljenju vještaka, a podneskom od 23. lipnja 2025. godine je uredila tužbeni zahtjev u toč.II, a nakon dopune nalaza i mišljenja vještaka od 3. ožujka 2025. godine.

5. Tuženik se protivio i uređenim tužbenim zahtjevima, te je ostao kod navoda iznijetih u odgovoru na tužbu i tijekom postupka.

6. Prigovor tuženika radi prebijanja za iznos negativne razlike od 18.200,00 CHF podnesen je u odgovoru na tužbu od 21. ožujka 2022. godine, slijedom čega je ovaj prigovor odbačen kao nepravodoban, s obzirom na protek vremena od prvog dospjelog anuiteta do prijevremeno otplaćenog kredita 7. siječnja 2011. godine, a s obzirom da je nastupila zastara, a kako zastarjelo potraživanje tuženika nije moguće prebiti, iz razloga što tuženika ne štiti kolektivna tužba za zaštitu potrošača, kojom je prekinuta zastara samo za potraživanje tužitelja, o čemu je riješeno kao u izreci ovog rješenja.

7. Tužbeni zahtjev tužitelja je utemeljen.

8. Sud je u tijeku postupka izveo dokaz pregledom Ugovora o kreditu broj 49341/06 od 18. lipnja 2006. godine (list spisa 7-9), Otplatnog plana za Ugovor broj 49341/06 (list spisa 10-12), Prometa po računu broj 40310831009 od 1. kolovoza 2006. do 30. studenog 2018. godine (list spisa 13-20), Prometa po računu broj 40310831 od 1. kolovoza 2006. do 25. ožujka 2021. godine (list spisa 21-24), Otplatnog plana od 25. ožujka 2021. godine (list spisa 25-33), Izračuna razlike preplaćenih anuiteta temeljem promjene kamatne stope i promjene tečaja (list spisa 36-37), Nalaza i mišljenja Nalaza i mišljenja Hrvojke Bačić dipl.oec., stalnog sudskog vještaka za financije i računovodstvo od 3. ožujka 2025. godine (list spisa 256-263), Dopune nalaza i mišljenja Hrvojke Bačić dipl.oec., stalnog sudskog vještaka za financije i računovodstvo od 19. lipnja 2025. godine (list spisa 278-281), te saslušanjem tužitelja kao stranke.

9. Nesporno je među strankama u ovom postupku kako su tužitelj, kao korisnik kredita i prednik tuženika, kao kreditor, dana 18. kolovoza 2006. godine sklopili Ugovor o kreditu broj 49341/06, kojim je ugovorom odobren tužitelju kredit u kunskoj protuvrijednosti 18.200,00 CHF, prema kupovnom tečaju kreditora na dan korištenja, bez određene namjene, s rokom otplate od 84 mjeseca, kamatnom stopom koja na dan zaključenja ugovora iznosi 6,88% godišnje, koja je promjenjiva.

10. Među strankama je nesporno kako je tuženik OTP banka pravni slijednik kreditora Societe Generale-Splitska banka d.d.

11. Također je nesporno kako je ovaj kredit prijevremeno otplaćen 7. siječnja 2011. godine sredstvima povoljnijeg kredita kojeg je tužitelj podigao kod drugog kreditora.

12. Sporno je među strankama da li tužitelju pripada zaštita potrošača od korištenja ugovornih odredbi o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, odredbi o valutnoj klauzuli prema kojoj je glavnica vezana za CHF odredbi kojom je ugovorom redovna kamatna stopa utvrđena promjenjivom kroz tužiteljevu obvezu plaćanja kreditnih anuiteta, sukladno jednostranom odlukom tuženika, odnosno da li je došlo do preplate iznosa kreditnih anuiteta uslijed nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu broj 49341/06.

13. U vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu na snazi je bio Zakon o zaštiti potrošača ("NN" broj 96/03), a odredbom čl.81. tog Zakona je propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, u ovom slučaju korisnika kredita, kao i da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca, te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njen sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, odnosno u ovom slučaju banke.

14. Odredbom čl.84. Zakon o zaštiti potrošača propisano je kako nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorene odredbe o predmetu ugovora i cijeni, ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive.

15. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. godine, koja je pravomoćno potvrđena Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. godine i Presudom Pž-6637/17 od 14. lipnja 2018. godine, utvrđena je povreda kolektivnih interesa i prava potrošača u dijelu jednostrano promjenjivane kamatne stope i u dijelu valutne klauzule CHF glede kredita u kojima je ugovorena valuta vezana za glavnicu u CHF u razdoblju od 1. travnja 2005. do 31. prosinca 2008. godine, a u kojim ugovorima je korisnik kredita zaključio ugovor o kreditu u kojem su ugovorene ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o potrošačkom kreditiranju, budući prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik, kao trgovac, nije potrošaču, korisniku kredita, dao cjelovitu informaciju o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenjem valjane odluke na temelju potpune obavijesti o kreditu, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka.

16. U odnosu na istaknuti prigovor zastare utvrđeno je kako je zastara potraživanja tužitelja prekinuta dana 4. travnja 2012. godine podnošenjem tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava pred Trgovačkim sudom u Zagrebu u predmetu broj P-1401/2012, a u kojem postupku je presuda postala pravomoćna 14. lipnja 2018. godine, kojom je utvrđena ništetnost odredbi o valutnoj klauzuli. Odredbom čl.225. Zakona o obveznim odnosima ("NN" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23) propisano je kako tražbine zastarijevaju u općem zastarnom roku od pet godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare. Uzevši u obzir da je podnošenjem tužbe za povredu kolektivnih interesa i prava potrošača nastupio prekid zastare, te da je odredbom čl.215. st.1. ZOO-a propisano da zastara počinje teći prvog dana poslije dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano, utvrđeno je kako u ovoj pravnoj stvari potraživanjem iz tužbe podnesene dana 7. siječnja 2022. godine nije nastupila zastara potraživanja.

17. Vještak Hrvojka Bačić u svom Nalazu i mišljenju od 3. ožujka 2025. godine, a na temelju spisu priložene kreditne dokumentacije, Ugovora o kreditu broj 49341/06 od 18. kolovoza 32006. godine, Početnog otplatnog plana za ugovor broj 49341/06, Otplatnog plana od 25. ožujka 2021. godine, Otplatnog plana od 3. kolovoza 2021. godine, Otplatnog plana od 14. ožujka 2022. godine, Prometa po računu 40310831009 za razdoblje od 1. kolovoza 2006. do 30. studenog 2018. godine, Prometa po računu 40310831 od 1. kolovoza 2006. do 25. ožujka 2021. godine, utvrdila je kako razlika kamata iznosi 652,77 CHF, odnosno 3.301,28 HRK, a razlika anuiteta zbog tečajne razlike 18.022,85 HRK, odnosno da je visina ukupno preplaćenog iznosa kredita 21.324,13 HRK, odnosno 2.830,20 EUR.

18. U Dopuni nalaza i mišljenja od 19. lipnja 2025. godine vještak Hrvojka Bačić izražava mišljenje kako preplata po osnovi valutne klauzule, odnosno više obračunati iznosi s osnove ništetnosti valutne klauzule u CHF u plaćenim anuitetima od 10. rujna 2006. do 7. siječnja 2011. godine iznose 16.815,51 HRK/2.231,80 EUR, od čega se 11.891,58 HRK/1.578,28 EUR odnosi na prijevremenu otplatu kredita.

19. Tužitelj je u svom iskazu naveo kako misli da je u kolovozu 2006. godine trebao podignuti kredit i to nenamjenski, da je sredstva potrošio za uređenje i namještanje kuće, grobnice i za školovanje sina, kako je kredit podigao s obzirom da je vidio panoe i reklame da je kredit u CHF povoljan, kako je otišao u poslovnicu OTP banke, tada Splitske banke u [adresa] i zatražio kredit u iznosu od 76.000,00 kuna, odnosno 18.000,00 CHF, a kako se o samom kreditu nije informirao i kako mu službenik banke nije pojasnio odredbe ugovora. Naveo je kako je tek nakon prve očekivane rate u iznosu od 1.200,00 kuna došlo do porasta mjesečnih anuiteta, tako da je zadnja rata bila 1.800,00 kuna, da su on i supruga bili prisiljeni da ona podigne drugi kredit kojim je zatvoren kredit iz 2006. godine, da se ne može sjetiti kada je to bilo, da je nakon potpisivanja ugovora iz 2006. godine otišao kod javnog bilježnika na ovjeru. Iskazao je kako ga službenik banke nije upozorio na eventualni porast rate kredita uslijed promjene tečaja CHF i do 50%, te kako je on po zanimanju strojobravar. Na upit zamjenice punomoćnika tuženika jesu li mu prezentirani krediti u nekim drugim valutama, tužitelj je odgovorio kako mu nisu prezentirani drugi ugovori, a prilikom dolaska u banku tražio je kredit u CHF. Nekretnina koju su uređivali je kuća u kojoj žive i istu ne iznajmljuju, a nakon porasta anuiteta da nije išao u banku, nego je njegova supruga podignula drugi kredit.

20. Odredbom čl.115. ZOO-a propisan je opseg vraćanja, te se navodi kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

21. Odredbom čl.323. st.1. ZOO-a propisano je kako je u slučaju ništetnosti ugovora smaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje.

22. Odredbom čl.1111. st.1. ZOO-a propisano je da kad jedan dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi, a stavkom 3. istog članka je propisano da obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala.

23. Odredbom čl.502.c ZPP-a propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl.502.a st.1. ZPP-a, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, te je u tom slučaju sud vezan za to utvrđenje u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati, a člankom 6. st.3. Zakona o sudovima ("NN" broj 28/13) je propisano da je svatko u Republici Hrvatskoj dužan poštivati pravomoćnu i ovršnu, odnosno izvršnu sudsku odluku i njoj se pokoriti.

24. Sukladno odredbi čl.118. Zakona o zaštiti potrošača, propisano je kako odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl.106. st.1. istog Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl.106. st.1. istog Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

25. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz vještaka Hrvojke Bačić kao stručan i objektivan, odnosno izrađen sukladno pravilima financijsko-računovodstvene struke, kao i Dopunu nalaza i mišljenja od 19. lipnja 2025. godine, te je s obzirom na prijevremenu otplatu kredita utvrđeno da tužiteljeva tražbina iznosi 653,52 EUR.

26. Temeljem provedenog vještačenja i temeljem svih izvedenih dokaza, utvrđeno je kako je došlo do neravnoteže u ugovornom odnosu između tužitelja i tuženika, zbog čega sud smatra kako nepoštenim ugovornim odredbama o valutnoj klauzuli tužitelj ima pravo ostvarivanja pune zaštite.

27. Slijedom iznijetog, sud je u cijelosti prihvatio osnovanim drugi postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja kojim potražuje isplatu iznosa od 653,52 EUR, sukladno odredbi čl.346. u svezi čl.349. i čl.1085. Zakona o obveznim odnosima ("NN" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23), budući su ugovorne odredbe ugovora o kreditu utvrđene ništetnim, što ima za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača, u kojoj bi se nalazio da takve odredbe nije bilo, te je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, kako bi ostvario pravo na restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora, neovisno o tome kada je utvrđena ništetnost ugovornih odredbi, te je o istom odlučeno kao u toč.I izreke ove presude.

28. Odluka o kamati temelji se na odredbi čl.29. st.2. ZOO-a.

29. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl.154. st.1. ZPP-a, u svezi čl.155. ZPP-a, a sud je prihvatio opravdanim zahtjev tužitelja za zastupanje po kvalificiranom punomoćniku i to za sastav tužbe, sastav obrazloženog podneska od 2. rujna 2022. godine, 17. ožujka 2025. godine i 23. lipnja 2025. godine, zastupanje na ročištima od 7. studenog 2023. godine, 4. lipnja 2024. godine, 28. travnja 2025. godine, 24. lipnja 2025. godine, 29. srpnja 2025. godine, svaka radnja 100 bodova, ukupno 900 bodova uz vrijednost boda od 2,00 EUR po OT, što iznosi 1.800,00 EUR, uvećano za PDV od 25%, što iznosi 450,00 EUR, uvećano za trošak sudeske pristojbe na tužbu 37,42 EUR, te trošak vještačenja 400,00 EUR + 189,00 EUR, sveukupno 2.876,42 EUR, o čemu je riješeno kao u toč.II izreke ove presude.

U Drnišu, 10. studenog 2025. godine

S U D A C:

Lovranka Grabić-Abramac

PRAVNA POUKA: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana objave ove presude. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivne stranka, a o žalbi odlučuje županijski sud iz čl.4. st.4. i čl.5. st.1. Zakona o područjima i sjedištima sudova ("Narodne novine" 67/18) i čl.50. st.4. Pravilnika o radu u sustavu eSpis ("Narodne novine" 35/15).

DN-a:

1. odvj. Suzana Malenica, Šibenik, Matije Gupca 87,

2. OD Marinović i partneri j.t.d., Zadar, Plemića Borelli 1