REPUBLIKA HRVATSKA
TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11
P-1317/2024
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Trgovački sud u Zagrebu, po sucu toga suda Mirni Panjan, na temelju pisanog prijedloga više sudske savjetnice-specijalista RŽĐ, u pravnoj stvari tužitelja: KUDELIĆ d.o.o., [adresa], OIB: 02312920864, kojeg zastupa punomoćnik Borislav Planinc, odvjetnik u ZOU Borislav Planinc i RŽ, [adresa], protiv tuženika:
CROATIA OSIGURANJE d.d., Zagreb, V. Jagića 33, OIB: 26187994862, radi isplate, zaključio je glavnu i javnu raspravu 24. rujna 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika po zaposlenju tuženika, te je 10. studenoga 2025. objavio i
p r e s u d i o
I. Odbija se u cijelosti kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim se nalaže tuženiku da tužitelju u roku od osam (8) dana isplati novčani iznos od 10.436,21 eura zajedno sa iznosom zakonske zatezne kamate na taj glavnični iznos, računajući po godišnjoj stopi od 12 %, od 29. kolovoza 2023. pa do 31. prosinca 2023., te po godišnjoj stopi od 12,50 %, računajući od 1. siječnja 2024. pa do isplate, a u slučaju promjene godišnje stope zakonske zatezne kamate, po godišnjoj stopi koja se određuje sukladno odredbi st. 2. čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, računajući od dana promjene pa do isplate.
II. Odbija se u cijelosti kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 1.601,23 eura s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom računajući od dana donošenja presude, 10. studenoga 2025., do isplate.
Obrazloženje
1.Parnični postupak u ovoj pravnoj stvari pokrenut je tužbom tužitelja protiv tuženika radi isplate iznosa od 10.436,21 eura s pripadajućim zateznim kamatama.
2. Tužitelj u tužbi navodi da je policama višegodišnjeg osiguranja (10 godina) počevši od 1. prosinca 2017., tužitelj kao ugovaratelj osiguranja i osiguranik, kod tuženika kao osiguratelja osigurao rizike propasti zaliha svoje robe i to : policom (ugovorom o osiguranju) broj 078700097402 REE za razdoblje od 1.prosinca 2022. - 1. prosinca 2023. – kao grupu/vrstu osiguranja/predmet osiguranja: zalihe u rashladnim uređajima, „odnosno zalihe u rashladnim komorama bez obzira na režim hlađenja, sva mjesta firme Kudelić d.o.o., a na ukupni iznos od 594.598,18 eura; te policom (ugovorom o osiguranju) broj 078700097394 od 14. prosinca 2022. za razdoblje 1. prosinca 2022. - 1. prosinca 2023. – kao grupu/vrstu osiguranja, tj. rizik : požar, a kao predmet osiguranja: građevinske objekte, opremu i zalihe robe u klaonici i preradi mesa, s iznosom osiguranja za zalihe robe od 145.995,09 eura, i mjestom osiguranja:
[adresa], prerada i konzerviranje mesa. Da je 24. srpnja 2023. tužitelj tuženiku uredno prijavio štetu nastalu otpisom pokvarenih zaliha smrznute svinjetine u vrijednosti od 20.829,20 eura, koje da su se pokvarile radi kvara na rashladnom uređaju, te zatražio naknadu iste temeljem naprijed navedene police osiguranja broj [broj police osiguranja] REE. Da je 23. kolovoza 2023., na obrascu tuženika naslovljenom kao „procjena štete od požara i nekih drugih opasnosti – zalihe“, sa ispravnom oznakom štetovnog spisa IM 19 878 2023, predstavnik tuženika ŽŽ, procijenio nastalu štetu sukladno prijavi tužitelja iznosom od 20.829,20 eura, ali je na istom naveo pogrešan iznos osiguranja od 145.995,09 €, koji da se, kako je naprijed već navedeno, po polici osiguranja broj [broj police osiguranja], odnosi na osiguranje zaliha robe u klaonici i preradi mesa od rizika požara, umjesto ispravnog iznosa od 594.598,18 €, po polici broj [broj police] REE na koju je nastala štete i prijavljena jer se odnosi na osiguranje rizika kvara zaliha mesa u rashladnim uređajima nastalim zbog kvara tih uređaja. Dopisom tuženika tužitelju naslovljenim također sa 23. kolovoza 2023., da je tuženik prijavljenu štetu neosnovano uzeo kao novi zahtjev za naknadu štete broj IM 22560 2023, koji da se odnosi na policu broj [broj police], te s obzirom na iznos osiguranja po toj polici za štetu na zalihama robe od 145.995,09 € i u procjeni štete navedenoj vrijednosti zaliha na dan štete od 365.937,08 €, utvrdio navodno podosiguranje zaliha, te slijedom toga također neosnovanim obračunom tzv. „proporcije“, ustvrdio da je zahtjev tužitelja osnovan po toj polici, i to za iznos od 8.310,07 eura, koji iznos da je kasnije tužitelju i isplatio. Na taj dopis i takvu ponudu tuženika, da je tužitelj po punomoćniku podnio prigovor od 27. prosinca 2023., u kojem da je između ostalog naveo i slijedeće : „ …a jednako tako je nedvojbeno da je, namjerno ili nenamjerno, - a vjerojatnije je ovo prvo, ponuđena naknada štete vezana i obračunata po pogrešnoj polici istog osiguranika kojom je osiguran sasvim drugi rizik – požar, i po kojoj je naknadu štete moguće obračunati proporcionalno….Naime, nakon nastanka štetnog događaja – kvara na rashladnim uređajima dana 24.07.2023., osiguranik vam je uredno prijavio nastalu štetu na zalihama robe (smrznutoj svinjetini) koja se nalazila u njegovom rashladnom uređaju-komori radi kvara istog, a po polici osiguranja broj [broj police osiguranja]. U stavkama ponude za sklapanje police kao i samoj predmetnoj polici osiguranja izričito je navedeno da su predmet osiguranja zalihe robe (mesa) u rashladnim komorama, s time da je isti predmet osiguranja bio naveden i u prethodnim policama osiguranja koje oštećeni već dugi niz godina sklapa sa ovdje osigurateljem. Zbog činjenično sličnog štetnog događaja koji se dogodio 2019. godine, tj. zbog nastale štete na zalihama robe u rashladnim komorama oštećeniku je po polici osiguranja osiguratelj isplatio štetu pod brojem IM 12 227/2019, pa isti smatra da je ovdje neopravdano i neosnovano došlo do prebacivanja štete na drugu policu osiguranja broj [broj police osiguranja], na kojoj je jasno navedeno da se radi o osiguranju rizika požara…“. Nadalje, da je predmetni prigovor tužitelja tuženik odbio odgovorom od 8. siječnja 2024. u kojem da je, između ostalog, naveo i da„…temeljem pregleda cjelokupne dokumentacije iz spisa štete razvidno je da je ista inicijalno prijavljena po polici broj [broj police], a koja je ugovorena po Posebnim uvjetima za osiguranje zaliha u uređajima za hlađenje u primjeni od 5. ožujka 2021. te je u prijavi štete navedeno da je zbog kvara na rashladnom sustavu došlo do kvara robe koja se nalazila u rashladnoj komori. Prema odredbama članka 2. Posebnih uvjeta za osiguranje zaliha u uređajima za hlađenje, „(1) Predmet osiguranja u smislu ovih uvjeta su zalihe prehrambene robe smještene u uređajima za hlađenje u vlasništvu osiguranika u trgovinama, robnim kućama, obrtničkim radionicama, motelima, hotelima i ugostiteljskim objektima. (2) Po ovim uvjetima predmeti osiguranja ne mogu biti zalihe koje se osiguravaju po Posebnim uvjetima za osiguranje zaliha u hladnjačama, roba koja se prevozi u specijalnim hladnjačama i rashladnim uređajima u kućanstvu." Da pri takvom stavu i tumačenju ugovora o osiguranju po navedenim policama, a kako je to navedeno već i u prigovoru tužitelja na odluku tuženika o iznosu osigurnine koji priznaje, tuženik jednostavno zanemaruje bitne odredbe/navode na samim tim policama i privicima istima, dakle, da se polica broj [broj police], odnosi na štete na zalihama u rashladnim uređajima, tj. zalihe u rashladnim komorama bez obzira na režim hlađenja, za sva mjesta firme Kudelić d.o.o. nastale zbog kvara na tim uređajima, a polica broj [broj police] na štete na građevinskim objektima, opremi i zalihama robe u klaonici i preradi mesa (dakle ne rashladnim uređajima!), i to od rizika požara. Nadalje, da se sasvim suvišno navode na polici broj [broj police] REE kao sastavni dio ugovora Posebni uvjeti za osiguranje zaliha na flotantnoj osnovi od požara i nekih drugih rizika u primjeni od 1. siječnja 2006.– jer se istom ne osigurava rizik od požara, te pogrešno Posebni uvjeti za osiguranje zaliha u uređajima za hlađenje u primjeni od 5. ožujka 2021., jer se istom (i to kao višegodišnjim osiguranjem) ne osiguravaju zalihe u rashladnim uređajima na koje se ti uvjeti odnose (zalihe prehrambene robe smještene u uređajima za hlađenje u vlasništvu osiguranika u trgovinama, robnim kućama, obrtničkim radionicama, motelima, hotelima i ugostiteljskim objektima), već zalihe u rashladnim komorama na koje se odnose Posebni uvjeti za osiguranje zaliha u hladnjačama u primjeni od 1. siječnja 2006., a koji se pak uvjeti jednako tako suvišno kao sastavni dio ugovora o osiguranju navode na polici broj [broj police], - s obzirom da se istom osigurava rizik šteta od požara. Da bi razloge nelogičnosti i pogrešaka na predmetnim policama trebao objasniti tuženik, da li je to zbog omaške, neznanja sastavljača ili namjerno da bi se moglo upotrijebiti kao razlog za otklon isplate pune osigurnine, kao što to tuženik čini u ovom slučaju, pri čemu da valja primijetiti i da ako zbog poziva na pogrešne posebne uvjete na polici broj [broj police] REE, tuženik ne može isplatiti osigurninu po istoj, još je nelogičnije da bi je mogao isplatiti (a što je učinio – jer je manji iznos) po polici broj [broj police], s obzirom da po istoj osigurani rizik požara uopće nije nastupio. Koji god bio razlog takvog pogrešnog pozivanja u policama na posebne uvjete tuženika, da je jasno da ispada da su odredbe posebnih uvjeta na koje se u ovom slučaju poziva tuženik u direktnoj suprotnosti sa navodima na samoj polici broj [broj police] REE, i privitku police, kao i ranijim policama istog osiguranja kao višegodišnjeg, a u kojem slučaju ima vrijediti ono što je navedeno na samoj polici i njenom privitku. Da predmetna polica osiguranja – ugovor o osiguranju sa tuženikovim uvjetima, predstavlja tzv. adhezijski ugovor o standardnim odredbama kojeg, - a što su uvijek odredbe osigurateljevih općih uvjeta/uvjeta ili sl. koji se uz policu navode kao sastavni dio ugovora o osiguranju, - se prije sklapanja ugovora ne može pregovarati niti se pregovara, te se takav ugovor jednostrano sastavljen – pripremljen po osiguratelju može jedino prihvatiti ili odbiti (načelo uzmi ili ostavi), no, da to ne znači da se u takvim ugovorima i općim uvjetima jednog ugovaratelja ne trebaju poštivati osnovna načela ugovornog obveznog prava koja izrijekom određuje i Zakon o obveznim odnosima Republike Hrvatske (dalje : ZOO), a prema kojima su se stranke kod sklapanja ugovora dužne pridržavati načela ravnopravnosti (čl. 3. ZOO), poštenja i savjesnosti (čl. 4), dužnosti suradnje (čl. 5.), zabrane zlouporabe prava (čl. 6.), zabrane prouzročenja štete (čl. 8. ZOO), kao i zlouporabe položaja ili statusa. Da je odredbama članka 320. ZOO-a, propisano „(1) U slučaju kad je ugovor sklopljen prema unaprijed otisnutom sadržaju, ili kad je ugovor na drugi način pripremila i predložila jedna ugovorna strana, nejasne odredbe tumačit će se u korist druge strane. (2) Nejasne odredbe u besplatnom ugovoru treba tumačiti u smislu koji je manje tegotan za dužnika, a u naplatnom u smislu kojim se ostvaruje pravičan odnos uzajamnih činidaba“
Da je tuženik tužiteljev zahtjev za isplatu naknade štete po predmetnoj polici od 24. srpnja 2023. primio istog dana e-poštom, te je tužitelju putem prijeboja sa obvezom tužitelja za plaćanje premije dana 28.kolovoza 2023. isplatio iznos od 8.310,07 eura, slijedom čega da je tužiteljev utemeljeni odštetni zahtjev dospio najkasnije tog dana. Kako je već rečeno, da iznos osiguranja po predmetnoj polici broj [broj police] REE jest 594.598,18 eura, a visina nastale štete, procjenom priznata i po tuženiku iznosi 20.829,20 eura. Predmetnom policom da je ugovorena franšiza u iznosu od 10% od nastale štete, što da dakle iznosi 2.082,92 eura. Da je tuženik tužitelju isplatio iznos od 8.310,07 eura, pa da mu je temeljem predmetne police osiguranja na ime isplate osigurnine još dužan glavnični iznos od 10.436,21 eura (20.892,20 -2082,92 – 8310,07 €) te na isti zakonsku zateznu kamatu računajući od 29. kolovoza 2023. pa do isplate. Kako dakle, tuženik kao osiguratelj ne spori svoju pasivnu legitimaciju kao obveznika naknade štete nastale u predmetnom slučaju ostvarenjem rizika od 24. srpnja 2023. niti spori nastanak štete, ali neosnovano tvrdi da štetu treba isplatiti po drugoj polici i iznosu osiguranja, te odbija tužitelju dobrovoljno isplatiti razliku osigurnine do visine nastale mu imovinske štete umanjene za iznos franšize, to da je tužitelj ustao tužbom u ovom postupku.
3. U svom odgovoru na tužbu tuženik je naveo kako ne osporava pasivnu legitimaciju i nastup osiguranog rizika 24. srpnja 2023., no, spori pravnu osnovu i visinu potraživanja osigurane svote. Pojašnjava, kako tužitelj pravnu osnovu tužbe nalazi u polici osiguranja broj: [broj police osiguranja], no, ističe kako su stranke u isto vrijeme imale sklopljene dvije police osiguranja za isti period osiguranja i od prividno istih rizika, a sada se, u odnosu na predmet spora, postavlja pitanje koja se polica primjenjuje u ovome konkretnom slučaju. Polica osiguranja broj: [broj police osiguranja], kojom se osiguravaju zalihe u rashladnim uređajima sklopljena je po Posebnim uvjetima za osiguranje zaliha u uređajima za hlađenje u primjeni od 5.ožujka 2021., a polica osiguranja broj: [broj police osiguranja], kojom se osiguravaju zalihe u klaonici i preradi mesa sklopljena je po Posebnim uvjetima za osiguranje zaliha u hladnjačama u primjeni od 1.siječnja 2006. Da je tužitelj prijavio štetu na zalihama mesa u rashladnoj komori na adresi sjedišta tužitelja, a da posebni uvjeti za osiguranje zaliha u uređajima za hlađenje predmet osiguranja definiraju u odredbama članka 2., koji glasi: (1) Predmet osiguranja u smislu ovih uvjeta su zalihe prehrambene robe smještene u uređajima za hlađenje u vlasništvu osiguranika u trgovinama, robnim kućama, obrtničkim radionicama, motelima, hotelima i ugostiteljskim objektima. (2) Po ovim uvjetima predmeti osiguranja ne mogu biti zalihe koje se osiguravaju po Posebnim uvjetima za osiguranje zaliha u hladnjačama , roba koja se prevozi u specijalnim hladnjačama i rashladnim uređajima u kućanstvu.'' Nadalje, da posebni uvjeti za osiguranje zaliha u hladnjačama predmet osiguranja definiraju odredbama članka 1., koji glasi: "(1) Predmetom osiguranja u smislu ovih Uvjeta mogu biti zalihe robe za prodaju ili preradbu, smještene u izgrađenim hladnjačama organizacija čija je osnovna djelatnost hlađenje i uskladištavanje robe kao i u izgrađenim hladnjačama veletrgovačkih poduzeća, luka, industrijskih kombinata za proizvodnju ili preradbu prehrambenih proizvod, poduzeća za proizvodnju konzervirane hrane (konzervi), proizvodnju pića i napitaka, proizvodnju lijekova, seruma i cjepiva, te proizvodnju kemijskih i tehničkih proizvoda koji se moraju uskladištavati pri sniženoj, odnosno kontroliranoj temperaturi, atmosferi ili u smrznutom stanju. (2) Osiguranje zaključeno u smislu ovih Uvjeta odnosi se na svu robu navedenu u polici osiguranja koja se nalazi u njezinim prostorijama za hlađenje ili smrzavanje (komore za hlađenje i tuneli za smrzavanje), u komorama za uskladištavanje u normalnoj ili kontroliranoj atmosferi (smjesi plinova), a za rizike iz čl. 2. st. (1), točka 3. ovih Uvjeta i na robu koja se nalazi u krugu hladnjače. (3) Predmetom osiguranja ne može biti roba u frižiderima, škrinjama za duboko smrzavanje, hlađenim vitrinama i prostorijama koje nemaju karakteristike izgrađene hladnjače (trgovina, robnih kuća, obrtničkih radiona, kućanstava, motela, hotela, restorana i ugostiteljskih radnji), kao ni roba koja se prevozi u specijalnim hladnjačama u avionskom, željezničkom, cestovnom, riječnom i pomorskom prometu. Predmetom osiguranja u smislu ovih Uvjeta ne može biti ni roba za koju je zaključeno kombinirano osiguranje robe u prijevozu (transportno osiguranje), ako je tim osiguranjem (transportnim) obuhvaćeno i uskladištenje robe u hladnjači.''
Da je iz naprijed navedenih odredaba uvjeta osiguranja, vidljivo da se u konkretnom predmetu primjenjuje polica osiguranja broj: [broj police osiguranja]. Da tužitelj navodi kako je šteta utvrđena na iznos od 20.829,20 €, kao i da su stranke prebile iznos od 8.310,07 € za premiju koju tužitelj duguje tuženiku, te da se ti navodi tužitelja ne osporavaju i da je tuženik suglasan da se visina štete na zalihama tužitelja utvrdi na iznos od 20.829,20 €, no, da se osporava potraživana visina tužbenog zahtjeva i način na koji isti prikazuje tužitelj. Naime, da je u primjeni polica osiguranja broj: [broj police osiguranja] i Posebni uvjeti za osiguranje zaliha u hladnjačama, u primjeni od 1. siječnja 2006.. Da je procjenitelj tuženika izvršio procjenu štete, a da je tužitelj dostavio podatke o stanju zaliha. Policom osiguranja da je ugovorena osigurana svota do 145.995,09 € za slučaj uništenja stvari, dok je odredbama članka 6. stavka 2. Posebnih uvjeti za osiguranje zaliha u hladnjačama u primjeni od 1. siječnja 2006. ugovoreno da će se šteta nadoknaditi u punom iznosu ako iznos osiguranja nije manji od vrijednosti osigurane stvari. Ako je iznos osiguranja manji od stvarne vrijednosti, primijenit će se načelo proporcije. Tužitelj je dostavio podatke o količini i vrijednosti robe iz čega je vidljivo da je u hladnjači bilo robe u vrijednosti od 365.937,08 €. Vidljivo je kao je riječ o odnosu podosiguranja pa je tuženik, a sukladno pravilima struke, primijenio proporciju pri obračunu štete od 60,10 %. Kada se od iznosa od 20.829,20 € oduzme proporcija, dođe se do iznosa od 8.310,07 €, koji je kompenziran sa dugovanom premijom tužitelja (20.829,20 € - 60,10 % (12.519,13 €) = 8.310,07 €). Obzirom na sve navedeno, da je vidljivo da potraživanje tužitelja nije osnovano. Kako nije osnovano glavno potraživanje tužitelja, to da nije osnovana niti akcesorna tražbina u vidu zateznih kamata. Tuženik je istaknuo da se tužitelj poziva na nejasne odredbe ugovora o osiguranju te da bi iste trebalo interpretirati u korist tuženika, te da je riječ o tipskom ugovoru kod kojega tužitelj nije imao mogućnosti pregovora. Da navedene tvrdnje tužitelja ne stoje, jer da je tužitelj upoznat sa svim aspektima oba ugovora o osiguranju. Također je za napomenuti kako je tužitelj mogao utjecati na iznos osigurane svote. Tužitelj je bio u mogućnosti navesti veću osiguranu svota od 145.995,09 €, pri čemu bi mu i premija bila veća. Tuženik do podataka o visini osigurane svote i dolazi upravo od svojih osiguranika, odnosno u ovome slučaju od tužitelja. Okolnost da potrebe tužitelja u jednom trenutku odudaraju od želja tužitelja u drugome trenutku, ne može se evazirati i interpretirati na teret tuženika sa pozivom na neravnopravnom odnosa u pravnom poslu. Slijedom svega navedenoga, tuženik predlaže odbiti tužbu sa tužbenim zahtjevima u odnosu na tuženika u potpunosti te potražuje troškove parničnog postupka.
4. Podneskom od 7. studenoga 2024. tužitelj se očitovao na odgovor na tužbu tuženika, navodeći da je primio na znanje da tuženik ne spori svoju pasivnu legitimaciju, nastup osiguranog rizika, tužitelju nastalu visinu štete u ukupnom iznosu od 20.829,20 eura, te isplatu dijela te štete prijebojem, čime da te činjenice među strankama postaju nesporne. Navode tuženika iz odgovora na tužbu ocjenjuje neosnovanima, te ostaje kod tužbe i tužbenog zahtjeva, no, ističe kako se tuženik na najbitiniji dio navoda tužbe, pod toč. III iste uopće nije očitovao, pa ih praktičnosti i preglednosti radi, ponovno ponavlja („III/1/ Pri takvom stavu i tumačenju ugovora o osiguranju po navedenim policama, a kako je to navedeno već i prigovoru tužitelja na odluku tuženika o iznosu osigurnine koji priznaje, tuženik jednostavno zanemaruje već naprijed u toč. I/ ove tužbe navedene bitne odredbe/navode na samim tim policama (desno gore) i privicima tim policama, dakle - da se polica broj [broj police], odnosi na štete na zalihama u rashladnim uređajima, tj. zalihe u rashladnim komorama bez obzira na režim hlađenja, za sva mjesta firme Kudelić d.o.o. nastale zbog kvara na tim uređajima, a polica broj [broj police] na štete na građevinskim objektima, opremi i zalihama robe u klaonici i preradi mesa (dakle ne rashladnim uređajima!), i to od rizika požara). Smatra, kako se suvišno navode na polici broj [broj police] REE kao sastavni dio ugovora Posebni uvjeti za osiguranje zaliha na flotantnoj osnovi od požara i nekih drugih rizika u primjeni od 01.01.2006. – jer da se istom ne osigurava rizik od požara, te pogrešno Posebni uvjeti za osiguranje zaliha u uređajima za hlađenje u primjeni od 05.03.2021.- jer se istom (i to kao višegodišnjim osiguranjem) ne osiguravaju zalihe u rashladnim uređajima na koje se ti uvjeti odnose (zalihe prehrambene robe smještene u uređajima za hlađenje u vlasništvu osiguranika u trgovinama, robnim kućama, obrtničkim radionicama, motelima, hotelima i ugostiteljskim objektima), već zalihe u rashladnim komorama na koje se odnose Posebni uvjeti za osiguranje zaliha u hladnjačama u primjeni od 01.01.2006. g., a koji pak se uvjeti jednako tako suvišno kao sastavni dio ugovora o osiguranju navode na polici broj [broj police], - s obzirom da se istom osigurava rizik šteta od požara. Da bi razloge nelogičnosti i pogrešaka na predmetnim policama trebao objasniti tuženik. Ovdje naravno da valja primijetiti i da ako zbog poziva na pogrešne posebne uvjete na polici broj [broj police] REE, tuženik ne može isplatiti osigurninu po istoj, još je nelogičnije da bi je mogao isplatiti (a što je učinio – jer je manji iznos) po polici broj [broj police], s obzirom da po istoj osigurani rizik požara uopće nije nastupio. Koji god bio razlog takvog pogrešnog pozivanja u policama na posebne uvjete tuženika, da je jasno da ispada da su odredbe posebnih uvjeta na koje se u ovom slučaju poziva tuženik u direktnoj suprotnosti sa navodima na samoj polici broj [broj police] REE, i privitku police, kao i ranijim policama istog osiguranja kao višegodišnjeg, a u kojem slučaju ima vrijediti ono što je navedeno na samoj polici i njenom privitku.“
5. Sud je tijekom postupka proveo dokaz saslušanjem zakonskog zastupnika tužitelja LŽ, te svjedoka ŠŽ, OŽ i ĆŽ.
6. U svom iskazu od 28. svibnja 2025. zakonski zastupnik tužitelja LŽ naveo je kako je tužitelj dugogodišnji ugovaratelj osiguranja i osiguranik kod tuženika, i to policama osiguranja koje se sklapaju na dugoročno vrijeme. Naveo je kako se bavi djelatnošću mesne industrije pa mu tuženik osigurava robu, objekte, vozila, djelatnike i sve ostalo što je potrebno za poslovanje njegova društva. Nadalje, da je već imao slučajeve u kojima bi mu se pokvarila roba/meso u hladnjačama te da je tuženik ranije u takvim slučajevima uredno isplaćivao štetu po polici, no da u konkretnom slučaju u ovom postupku to nije učinio. Da je tužitelj imao osigurano svoje poslovanje odnosno sklopljene police i za osiguranje svoje robe u mesnicama, hladnjacima i sl., i za osiguranje u slučaju požara, izljeva vode, te je u konkretnom slučaju kada je došlo do štete zbog kvara hladnjače u kojoj se pokvarilo meso, tužitelj štetu prijavio po polici, ali da je tuženik iz tužitelju nepoznatog razloga isplatio tuženiku samo dio štete. Na poseban upit tuženika je li u konkretnom slučaju bila riječ o totalnoj šteti, odnosno je li se pokvarilo svo meso u hladnjači , odgovorio je da se pokvarilo svo meso koje je bilo u hladnjači, a na daljnji upit tuženika je li tužitelju uplaćen koji dio osigurane svote za predmetni štetni događaj, naveo je da mu je uplaćen samo dio, misli trećina zatraženog iznosa štete. Na poseban upit tuženika može li pojasniti kakve sve poslovne prostore ima ili njima raspolaže, odgovorio je kako ima klaonicu s posebnim rashladnim komorama i prostore za preradu mesa, a koji objekti su predmet ovog spora budući su bili osigurani policama osiguranja koje priležu spisu. Na poseban upit suda da zakonski zastupnik tužitelja pojasni kakva je bila hladnjača u kojoj je došlo do kvarenja mesa, pojasnio je kako je riječ upravo o rashladnoj komori u poslovnoj zgradi tužitelja kakvu je ranije i spomenuo, a koje zgrade da su bile predmet osiguranja po polici, odnosno da je riječ o zgradi kod klaonice i prostora za preradu mesa. Na poseban upit tuženika ima li tužitelj i poslovnice za prodaju mesa prodavaonice, odgovara potvrdno, ali ističe da su one osigurane drugom policom. Na poseban upit tuženika je li tužitelj komunicirao s tuženikom po nastanku štete, naveo je kako je šteta prijavljena te da je nakon što tuženik nije isplatio puni iznos štete tužitelj angažirao punomoćnika i pokrenuo ovaj spor. Na poseban upit punomoćnika tužitelja na koji način su bile osigurane prodavaonice tužitelja u pogledu rashladnih uređaja, odgovorio je kako su prodavaonice bile osigurane po zasebnoj polici te su se osigurali i rashladni uređaji u njima (kompresor, isparivač, ventilator), ali da su tako bili osigurani i prostori poslovnih zgrada tužitelja, te da do kvara hladnjača dolazi kad neki od tih dijelova prestane s radom, a na daljnji upit da li su drugom policom bile osigurane i rashladne vitrine u trgovinama, odgovorio je potvrdno.
7. U svom iskazu od 28. svibnja 2025. svjedok ŠŽ je naveo da je distributer osiguranja tuženika, te da mu je poznat poslovni odnos između stranaka budući je riječ o dugogodišnjem poslovnom odnosu između tužitelja kao ugovaratelja osiguranja i osiguranika te tuženika kao osiguratelja. Da su stranke taj poslovni odnos imale i prije nego što je svjedok u konkretnom slučaju bio distributer osiguranja za tuženika, a da je u konkretnom slučaju upravo on kao predstavnik tuženika sklapao ponude s tužiteljem. Da je osiguranik odnosno tužitelj imao osiguranje svojih zaliha po tri police, i to osiguranje od požara kada su mesni proizvodi u tijeku proizvodnog ciklusa, osiguranje zaliha kada je proizvod završen i ide u rashladne komore ili čeka neku daljnju preradu, te zaliha u rashladnim uređajima po prodajnim mjestima na tržnicama ili u vlastitim prodavaonicama. Naveo je kako je ranije došlo do sličnog štetnog događaja, ali manjeg iznosa štete i to u rashladnoj komori tužitelja, u kojem slučaju da je tužitelju šteta u potpunosti nadoknađena. Nadalje je naveo kako je u konkretnom slučaju, kada se dogodio štetni događaj, tuženik po svojim djelatnicima izvršio očevid na licu mjesta te je utvrđeno da je došlo do štete, ali da ona ne može biti isplaćena po polici za rashladne komore već po polici za osiguranje od požara, gdje da je znatno manja osigurana svota pa je došlo do proporcije i znatno manje isplate. Da su djelatnici tuženika naveli kako ponuda police za rashladne komore nije bila dobro napisana iako u ponudi izričito piše da se radi o osiguranju zaliha u rashladnim komorama, a da je to u skladu i sa logićnošću svote osiguranja i samim knjigovodstvenim podacima. Na poseban upit suda je li tužitelj ostao osiguranik tuženika, svjedok je odgovorio potvrdno te je naveo kako je kasnije ispravljena ta anomalija u tarifi radi koje da je tužitelju u predmetnom štetnom događaju isplaćen umanjen iznos štete. Svjedok je također naveo kako je on kada je došlo do štetnog događaja i navedene problematike pisano obrazlagao konkretni slučaj i situaciju i da isto nije bilo uvaženo. Na poseban upit punomoćnika tužitelja, da li su prilikom osiguranja i ugovaranja polica bili različiti termini rashladnih uređaja i rashladnih komora, svjedok je odgovorio potvrdno te je naveo kako su oni i bili predmet osiguranja različitih polica. Na poseban upit suda je li mu poznato gdje je u konkretnom slučaju došlo do kvarenja robe tužitelja, svjedok odgovara da mu je poznato i to da je to bilo u poslovnim prostorima, rashladnim komorama tužitelja u [adresa]. Na poseban upit punomoćnika tužitelja je li do štete došlo zbog požara, svjedok je odgovorio da nije. Na poseban upit tuženika je li polica koja je bila sklopljena za vrijeme nastanka štetnog događaja bila valjani ugovor o osiguranju, svjedok odgovara da je bilo riječ o valjanom ugovoru o osiguranju, ali da je on imao anomaliju koja ranije nije primijećena te da je nakon štetnog događaja ista uklonjena. Pojašnjava kako stranke imaju sklopljen višegodišnji ugovor o osiguranju koji se za svaku godinu uređuje i mijenja u pogledu svota i pokrića ili promijenjenih okolnosti, pa je za narednu godinu kao i period koji je uslijedio poslije toga anomalija koju je svjedok spomenuo ispravljena. Na poseban upit tuženika na temelju kojih podataka svjedok dolazi do osigurane svote, svjedok odgovara na temelju podataka financijske direktorice tužitelja te da se ponude po stavkama kontroliraju kod osiguranika prije samog potpisivanja. Na poseban upit tuženika što se događa kada je predmet osiguranja veći od osigurane svote, svjedok odgovara da tada dolazi do podosiguranja i da se u tom omjeru u kojem je podosiguranje kasnije isplaćuje i šteta. Na poseban upit tuženika svjedoku da objasni osiguranje zaliha na flotantnoj osnovi, svjedok odgovara kako je riječ o osiguranju zaliha na početnoj osnovi odnosno vrijednosti zaliha, ali da se uzimaju u obzir i promjene, ako je do njih došlo, što se tiče povećanja vrijednosti zaliha. Na poseban upit suda je li to bio slučaj u konkretnom predmetu, svjedok je odgovorio da nije i da je to zapravo pravno pitanje koje nema veze s konkretnim predmetom spora jer da je u konkretnom slučaju osigurana svota kod tužitelja bila dovoljna za osiguranje njegovih zaliha, te je bila i daleko veća. Na poseban upit tuženika je li tužitelju ponuđena takva mogućnost te kako se to održava na visinu premije, svjedok odgovara da se u konkretnom slučaju radi o osiguranju zaliha robe u hladnjačama koje se ne mogu na flotantnoj osnovi niti osigurati te da je za to osiguranje u hladnjačama i rashladnim komorama posebni cjenik. Na poseban upit tuženika svjedoku u kakvom je odnosu s tužiteljem, svjedok je odgovorio isključivo poslovnom od 2017., koji je naslijedio, niti familijarnom niti kumstvom niti slično. Sud nije poklonio vjeru iskazu svjedoka u dijelu u kojem se isti razlikuje od materijalne dokumentacije u spisu, svjedok spominje 3 police, a spisu priležu dvije, miješa police koje se odnose na rashladne komore/hladnjače i rashladne uređaje, te osigurane svote i tumači ugovorni odnos suprotno važećim ugovorima o osiguranju, te njihovim sastavnim dijelovima, pa tako navodi da se osiguranje zaliha u hladnjačama ne može zaključiti na flotantnoj osovi iako čl. 8 Posebnih uvjeta za osiguranje zaliha u hladnjačama jasno navodi da se osiguranje može zaključiti na fiksni iznos osiguranja i na svakovremenu stvarnu vrijednost na flotantnoj osnovi. Sud je ocijenio da je u navedenim dijelovima iskaz svjedoka nelogičan i subjektivno motiviran budući je tužitelj značajan klijent svjedoka.
8. U svojem iskazu od 24. rujna 2025. svjedok FŽ je naveo kako je zaposlenik tuženika te je isto bio i za vrijeme nastanka štetnog događaja koji je predmet ovog spora, kao i da mu je isti dobro poznat jer je on, po nastanku predmetnog štetnog događaja, kao predstavnik tuženika pristupio na mjesto nastanka štetnog događaja i napravio očevid. Da je utvrdio da je došlo do kvara uređaja i grijača u rashladnoj komori tužitelja koja se nalazi u pogonu prerade mesa tužitelja, da su bili vidljivi tragovi otapanja u prostoru komore kao i na samim paletama s robom pa da je došlo do kvarenja iste. Naveo je kako je temeljem očevida i dokumentacije tužitelja koju je dostavio o robi utvrđena vrijednost štete, te da je njegov posao utvrditi visinu štete, što je i učinio, a da potom drugi odjel likvidacije utvrđuje pravnu osnovu potraživanja s obzirom na police i eventualnu isplatu naknade štete. Na poseban upit tuženika može li pojasniti proces procjene štete i temeljem čega djelatnici tuženika izlaze na mjesto štetnog događaja, svjedok je odgovorio kako se ili izlazi odmah po pozivu osiguranika na mjesto štetnog događaja, kada je slučaj hitan, ili svjedok u manje hitnim slučajevima dobije štetni spis sa kompletnom dokumentacijom i policama osiguranja te potom izlazi na mjesto štetnog događaja. Ne sjeća se točno što je bio slučaj u ovom predmetu, ali misli da je moguće da je bila riječ o hitnom postupanju. Pritom ističe kako kvaliteta usluge tuženika nije upitna niti različita niti u jednom slučaju, već da je samo riječ o tome je li osiguranik već pripremio i dostavio svu dokumentaciju tuženiku ili se odmah pristupa na mjesto štetnog događaja te naknadno prikuplja sva potrebna dokumentacija. Na poseban upit tuženika utječe li na procjenu svjedoka polica osiguranja i uvjeti iz nje, svjedok odgovara kako on procjenjuje visinu štete bez obzira na sklopljene police te da se ne upušta u ocjenu pravne osnovanosti iste. Na poseban upit tuženika tko utvrđuje uzrok štete, svjedok odgovara u pravilu serviser kojeg organizira osiguranik, a što je bio slučaj i u ovom predmetu, odnosno konkretno da je ovdje serviser zaključio da su ostali uključeni grijači u rashladnoj komori pa da ista zbog kvara nije bila hlađena već grijana. Pojašnjava kako je riječ o automatskom režimu te da tu nema utjecaja sa strane kada dođe do kvara, a što je ovdje bio slučaj. Pojašnjava kako su grijači potrebni da se uključuju povremeno na isparivaču kako ne bi došlo do stvaranja leda i kvarenja isparivača tijekom sustava hlađenja, ali u konkretnom slučaju da se mehanizam pokvario pa nisu isključeni grijači zbog čega da je došlo do grijanja. Na poseban upit tuženika je li svjedoku poznato temeljem koje police je otvorena šteta kod tuženika, svjedok je odgovorio da mu je poznato i da je bila riječ o polici osiguranja zaliha u rashladnim uređajima, a na daljnji upit što su prema polici rashladni uređaji i gdje bi se oni trebali nalaziti, svjedok je odgovorio da su to manji pokretni uređaji koji se nalaze po trgovačkim centrima u trgovinama i slično. Na daljnji upit tuženika gdje je svjedok u konkretnom slučaju vršio očevid, svjedok je odgovorio kako on nije vršio očevid u rashladnom uređaju već rashladnoj komori koja je dio objekta, nije pokretna, obložena je panelima, ima isparivače. Na upit tuženika sjeća li se koja je bila vrijednost robe, odgovorio je da misli da je bila riječ o šteti od 20.000,00 eura, a na upit tuženika sjeća li se koja je bila vrijednost robe koja se nalazila ukupno u rashladnoj komori, odgovorio je da misli da je bila oko 300.000,00 eura. Pojasnio je kako sva roba nije bila u istoj prostoriji u rashladnoj komori te da se sve može utvrditi u dokumentaciji za koju vjeruje da je u spisu. Na upit tuženika je li se roba koja je pokvarena nalazila u rashladnoj komori kada je on stigao na očevid i je li sam svjedok utvrdio kod koje je robe došlo do kvarenja ili mu je to prezentirao tužitelj, svjedok je odgovorio kako je njemu tužitelj objasnio da je predmetna rashladna komora priručna tužitelju, odnosno da je riječ o manjoj rashladnoj komori u koju tužitelj odlaže meso koje toga dana ide u preradu. Naveo je kako se roba nalazila u rashladnoj komori kada je on stigao na očevid. Na poseban upit punomoćnika tužitelja da svjedok pojasni jesu li rashladna komora i rashladni uređaj isto ili dvije različite stvari, odgovorio je da je riječ o različitim stvarima kako je ranije već detaljnije pojasnio, a na daljnji upit, s obzirom na raniji iskaz svjedoka, je li u konkretnom slučaju uzrok štete bio požar, svjedok je odgovorio da nije. Na poseban upit tužitelja, a nakon što se svjedoku predočava procjena štete s lista 15 spisa, zašto je onda na obrascu navedena šteta od požara, svjedok je odgovorio kako je obrazac generični budući se radi o zalihama, no da je dolje u napomeni napisan uzrok štete, a kao što je svjedok već iskazivao. Svjedok je potvrdio da je on potpisnik predmetne procjene. Napomenuo je kako osiguratelj osigurava i zalihe u rashladnim komorama/hladnjačama, te da mu je poznato da je tužitelj imao i takvu policu, a na poseban upit tuženika je li kod požarne police moguće osigurati i druge uzroke štete osim požara, odgovorio je potvrdno uz uvjete koji se prilažu. Sud je navedeni iskaz svjedoka ocijenio životnim i logičnim i poklonio mu je vjeru budući je isti u skladu s materijalnom dokumentacijom u spisu.
9. U svom iskazu od 24. rujna 2025. svjedok OŽ je naveo kako je on u vrijeme štetnog događaja bio, a to je i danas, zaposlenik tuženika te da mu je poznat predmet spora između stranaka, budući je u konkretnom spisu radio likvidaciju štete. Naveo je kako je prva prijava štete tužitelja bila temeljem police osiguranja kvarenja robe u rashladnim uređajima, no, da je pregledom dokumentacije utvrđeno da nije bila riječ o kvarenju robe u rashladnim uređajima već rashladnoj komori/hladnjači, kao i da je tužitelj bio osiguran policom i za taj slučaj. Pojasnio je kako je cijela obrada štete prvotno napravljena prema kvarenju robe u rashladnim uređajima, no, da kada je njemu stigao spis na likvidaciju, da je utvrđeno da je riječ o kvarenju robe u rashladnoj komori. Da je zato bilo potrebno prvo zatvoriti pogrešno otvoren spis, budući nije bilo riječ o kvarenju u rashladnim uređajima, te potom otvoriti novi spis za kvarenje robe u hladnjači prema odgovarajućoj polici i uvjetima iz iste, što je svjedok i učinio. Svjedok je pojasnio kako je polica za rashladne uređaje bila sklopljena prema flotantnom principu, što da je značilo da nije bila vezana unaprijed utvrđenom maksimalnoj svoti osiguranja robe, što je bila razlika i slučaj kod police osiguranja robe u rashladnim komorama. Naime, da je za predmetno razdoblje utvrđen maksimalan iznos svote osiguranja robe koji je bio značajno manji od vrijednosti stanja zaliha kod tužitelja, zbog čega da je prilikom obračuna štete tuženik pristupio obračunu načelom proporcije, a što je rezultiralo 60% manjom osigurninom od visine štete, što da je i predmet spora ovdje. Nakon likvidacije da je tužitelj podnio dvije pritužbe na rješenje svjedoka, koje su obje bile riješene na način da je izračun svjedoka potvrđen. Na poseban upit tuženika što su rashladni uređaji, odgovorio je da je riječ o rashladnim vitrinama i zamrzivačima u trgovinama, koji mogu raditi i u minus i u plus režimu rada, dok su rashladne komore u izgrađenim objektima i mogu raditi samo u minus režima rada. Na poseban upit tuženika što bi se dogodilo s prijavom štete tužitelja da nije bilo police po kojoj je svjedok likvidirao štetu za tužitelja, odgovorio je da bi odštetni zahtjev bio odbijen, a na daljnji upit na koji način je svjedok došao do stanja robe u hladnjači, odgovorio je, na temelju dokumentacije koju je osiguranik dostavio tuženiku kao i na temelju utvrđenja procjenitelja tuženika. Na poseban upit punomoćnika tužitelja po kojoj polici je isplaćena šteta tužitelju, svjedok odgovara da je šteta isplaćena po osnovi police za osiguranje robe u hladnjačama i to br. 078700097394, a na daljnji upit kakva je to polica osiguranja u odnosu na vrstu rizika koji se njome osiguravaju, odgovorio je da je riječ o osiguranju od požara, ali da istom policom nisu osigurane samo zalihe već i zgrade osiguranika, uključujući i hladnjače, posebno građevine, inventar i oprema i posebno zalihe, s time da su za zalihe ugovoreni posebni uvjeti. Na poseban upit punomoćnika tužitelja je li tuženik prvo isplatio štetu po polici za rashladne uređaje, a da je potom utvrđeno da je riječ o rashladnoj komori, svjedok je odgovorio da nije isplaćeno po polici za rashladne uređaje već temeljem police za rashladne komore, a na daljnji upit, te nakon što se svjedoku predočava list 20 spisa, koji je bio iznos osiguranja za rashladne komore, svjedok je odgovorio da mu nije poznato kakav je to ispis ekrana na listu 20 spisa, ali misli da bi možda iznos mogao odgovarati iznosu osiguranja po polici rashladnih uređaja. Na poseban upit punomoćnika tužitelja je li uzrok nastanka štete bio požar, odgovorio je kako je prema dokumentaciji navedeno da je uzrok kvar, a ne požar. Na poseban upit tuženika da li se policom osiguranja od požara mogu osigurati i drugi rizici, odgovorio je da mogu i da je to slučaj u konkretnom predmetu, gdje su zalihe bile osigurane i po drugim osnovama konkretno i zbog kvara. Na poseban upit tuženika, na koji se način obračunava proporcija, odgovorio je po formuli da se osigurana svota dijeli sa stvarnom vrijednošću robe u hladnjači, te da je ovdje utvrđeno da je došlo do podosiguranja od 60%, odnosno da je stvarna vrijednost robe u hladnjači bila znatno viša od prijavljene vrijednosti po polici pa je zbog toga uzevši u obzir visinu štete koja je utvrđena došlo i do isplate manjeg iznosa od stvarno utvrđene visine. Dakle, uzimavši u obzir proporciju, a kako je to ranije svjedok pojasnio. Punomoćnik tužitelja prigovorio je istinitosti iskaza svjedoka u dijelu u kojem je isti naveo da su se policom osiguranja od požara mogli osiguravati i drugi rizici jer da je to suprotno samom nazivu police, te da su u konkretnom slučaju bili osigurani i rizici kvara robe u hladnjači, te dijelu iskazu na prošlom ročištu za glavnu raspravu ispitanog svjedoka ŠŽ, zaposlenika tuženika, s kojim je tužitelj sklapao sve predmetne police. Tuženik je pak naveo kako je na stranicama tuženika jasno vidljivo da se policom osiguranja od požara mogu osigurati i drugi rizici te da je danas istaknuti prigovor tužitelja samo njegov subjektivni stav, do je punomoćnik tužitelja naveo kako njegov stav proizlazi iz konkretne police te provedenog dokaznog postupka u spisu. Sud je navedeni iskaz svjedoka ocijenio životnim i logičnim, te mu je poklonio vjeru budući je isti i u skladu s materijalnom dokumentacijom u spisu.
10. Na sporne okolnosti sud je izveo dokaze uvidom u slijedeće isprave:
Ponudu osiguranja 228700097394 (list 7-9 spisa), Posebne uvjete za osiguranje zaliha u uređajima za hlađenje (list 10 spisa), dopis tužitelja od 27. prosinca 2023. (list 11-12 spisa), Posebne uvjete za osiguranje zaliha u hladnjačama (list 13-14 spisa), procjenu štete od požara i nekih drugih opasnosti- zalihe od 23. kolovoza 2023. (list 15 spisa), Ponudu osiguranja broj 228700097402 (list 16-17 spisa), Policu osiguranja broj [broj police osiguranja] REE (list 18 spisa) i privitak polici (list 19, 21 spisa), fotografije (list 20, 22 spisa), Policu osiguranja broj [broj police osiguranja] (list 23 spisa) s privitkom (list 24-25 spisa), dopis tuženika od 23. kolovoza 2023. (list 26-27 spisa), Odgovor na pritužbu od 8. siječnja 2024. (list 28-29 spisa), prijavu štete od 24. srpnja 2023. (list 38-41 spisa), Policu osiguranja broj [broj police osiguranja] REE (broj 42 spisa) s privitkom (list 43 spisa) i posebnim uvjetima za osiguranje zaliha u uređajima za hlađenje (list 44 spisa), Ponudu osiguranja broj 228700097402 (list 45-46 spisa), Policu osiguranja broj [broj police osiguranja] REE (list 47 spisa) s privitkom polici (list 48-49 spisa) i posebnim uvjetima za osiguranje zaliha u hladnjačama (list 50-51 spisa), Ponudu osiguranja broj 228700097394 (list 52-54 spisa), nalog za doznaku po šteti (list 55 spisa), fotografije (list 56-60 spisa), popis robe (list 61-62 spisa).
11. Ocjenom provedenih dokaza, a temeljem odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne Novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22, 114/22. i 155/23.; dalje: ZPP), sud je tužbeni zahtjev tužitelja ocijenio u cijelosti neosnovanim.
12. Između stranaka nije sporno da je kod tužitelja nastupio štetni događaj 24. srpnja 2023. koji je uredno i prijavljen tuženiku, nije sporna aktivna i pasivna legitimacija, kao niti da je nastala šteta u visini od 20.829,20 eura, ali je sporna osnova i visina, s obzirom na pravno pitanje temeljem koje police tužitelj ostvaruje pravo na naknadu štete i u skladu s kojim odredbama.
13. Uvidom u ponudu osiguranja broj 228700097394 (list 7-9 spisa) sud je utvrdio da se navedena ponuda za tužitelja kao ugovaratelja osiguranja i osiguranika odnosi na višegodišnje osiguranje od 1. prosinca 2017. do 1. prosinca 2027. tuženika kao osiguratelja, s time da premija dospijeva na naplatu svake godine 1. prosinca, te se odnosi na period nastanak štetnog događaja koji je predmet ovog spora, period od 1. prosinca 2022. do 1. prosinca 2023., a predmet osiguranja su zgrade klaonice i prerade mesa, te zgrade hladnjače i poslovni prostor na lokaciji [adresa], kao i rizik izlijevanja vode iz vodovodnih i kanalizacijskih cijevi na prvi rizik (st. 001 i st. 002), osigurani su inventar i oprema u zgradi klaonice mesa, te u zgradi hladnjače i poslovnom prostoru, kao i zalihe robe u klaonici i preradi mesa, koje zalihe su osigurane na iznos od 145.995,09 eura. Jasno je navedeno da su sastavni dio navedenog ugovora o osiguranju Posebni uvjeti za osiguranje građevina i opreme od požara i nekih drugih rizika na novu vrijednost u primjeni od 1. siječnja 2006., Posebni uvjeti za osiguranje zaliha u hladnjačama u primjeni od 1. siječnja 2006., Opći uvjeti za osiguranje imovine u primjeni od 26. listopada 2021., Uvjeti za osiguranje od požara i nekih drugih rizika u primjeni od 19.07.2022., te Informacija ugovaratelju osiguranja/osiguraniku prije sklapanja ugovora o osiguranju u primjeni od 26. listopada 2021..
14. Navedenoj ponudi u cijelosti odgovara i polica osiguranja broj [broj police osiguranja] (list 23-25 spisa) u pogledu perioda osiguranja (1. prosinca 2022. do 1. prosinca 2023.), mjesta osiguranja ([adresa]), te osiguranih rizika i predmeta osiguranja, što uključuje i zalihe robe u klaonici i preradi mesa i to za iznos od 145.995,09 eura. Također je i jasno navedeno da su sastavni dio navedenog ugovora o osiguranju Posebni uvjeti za osiguranje građevina i opreme od požara i nekih drugih rizika na novu vrijednost u primjeni od 1. siječnja 2006., Posebni uvjeti za osiguranje zaliha u hladnjačama u primjeni od 1. siječnja 2006., Opći uvjeti za osiguranje imovine u primjeni od 26. listopada 2021., Uvjeti za osiguranje od požara i nekih drugih rizika u primjeni od 19.07. 2022., te Informacija ugovaratelju osiguranja/osiguraniku prije sklapanja ugovora o osiguranju u primjeni od 26. listopada 2021..
15. Uvidom u posebne uvjete za osiguranje zaliha u hladnjačama (list 13-14 spisa) utvrđeno je (čl. 1 st. 1 istih) da se predmetom osiguranja u smislu navedenih uvjeta smatraju zalihe robe za prodaju ili preradu, smještene u izgrađenim hladnjačama organizacija čija je osnovna djelatnost hlađenje i uskladištavanje robe, kao i u izgrađenim hladnjačama veletrgovačkih poduzeća, luka, industrijskih kombinata za proizvodnju ili preradu prehrambenih proizvoda, poduzeća za proizvodnju konzervirane hrane (konzervi), proizvodnju pića ili napitaka, proizvodnju lijekova, seruma i cjepiva, te proizvodnju kemijskih i tehničkih proizvoda koji se moraju uskladištavati pri sniženoj, odnosno kontroliranoj temperaturi, atmosferi ili u smrznutom stanju, a osiguranje zaključeno u smislu ovih Uvjeta odnosi se na svu robu navedenu u polici osiguranja koja se nalazi u njezinim prostorijama za hlađenje ili smrzavanje (komore za hlađenje i tuneli za smrzavanje), u komorama za uskladištavanje u normalnoj ili kontroliranoj atmosferi (smjesi plinova), a za rizike iz čl. 2. st. 1 toč.3. ovih uvjeta i na robu koja se nalazi u krugu hladnjače (čl.1 st.2 Posebnih uvjeta). U čl. 1 st.3. jasno je navedeno i da predmetom osiguranja ne može biti roba u frižiderima, škrinjama za duboko smrzavanje, hlađenim vitrinama i prostorijama koje nemaju karakteristike izgrađene hladnjače. Prema čl. 2. Posebnih uvjeta za osiguranje zaliha u hladnjačama osiguranjem su obuhvaćene štete prouzročene uništenjem, oštećenjem ili odnošenjem osigurane robe i zbog 1.) požara, udara groma, eksplozije (osim eksplozije od nuklearne energije), oluje, udara vlastitog motornog vozila ili vlastitog radnog stroja u osiguranu građevinu, grada (tuče), pada i udara letjelice, manifestacija i demonstracija; 2.) provalne krađe; 3.) nepredviđenog i iznenadnog oštećenja uređaja za hlađenje hladnjače koje prouzrokuju promjenu režima hlađenja, potpuni prestanak hlađenja, štetno djelovanje sredstava za hlađenje na uskladištenu robu, te kod onemogućavanja održavanja ugovorene ili uobičajene temperature i vlažnosti zraka, te kontrolirane atmosfere u hladnjači. Prema čl. 5 istih uvjeta, vrijednost osiguranja stvari određuje osiguranik odnosno ugovaratelj osiguranja (st. 1), a cijena koju je odredio osiguranik ili ugovaratelj osiguranja mora biti posebno naznačena u polici osiguranja (st.2). Prema čl. 6 Posebnih uvjeta, osigurnina se obračunava kod uništenja ili potpunog gubitka vrijednosti robe prema cijenama ugovorenim prema čl. 5, ali najviše do visine tržišne cijene ako je ona niža od osiguranih na dan nastanka osiguranog slučaja, po odbitku vrijednosti spašenih ostataka (st.1.), a kod oštećenja ili djelomičnog gubitka vrijednosti robe u visini razlike između vrijednosti oštećene robe prije i poslije nastanka osiguranog slučaja, a u smislu čl. 5 ovih Uvjeta, a najviše do visine tržišne cijene, ako je ona niža od osiguranih na dan nastanka osiguranog slučaja. Prema čl. 6. st.2 Posebnih uvjeta osiguranja zaliha u hladnjačama šteta obračunata prema st. 1 ovog članka nadoknadit će se u punom iznosu ako iznos osiguranja nije manji od vrijednosti osigurane stvari (čl. 5), a ako je iznos osiguranja manji od stvarne vrijednosti, primijenit će se načelo proporcije.
16. Uvidom u procjenu štete od 23. kolovoza 2023. (list 15 spisa) utvrđeno je da je procjenitelj tuženika utvrdio kako je kod tužitelja zbog kvara termostata upravljanja rashladnom komorom došlo do otpisa oštećenih zaliha, smrznute svinjetine u vrijednosti od 20.829,20 eura, dok stanje vrijednosti zaliha na dan štete iznosi 365.937,08 eura, a iznos osiguranja je 145.995,09 eura.
17. Uvidom u ponudu osiguranja broj 228700097402 (list 16-17 spisa), utvrđeno je da se ona odnosi na višegodišnje osiguranje zalihe u rashladnim uređajima (također u periodu od 1. prosinca 2017. do 1. prosinca 2027., te da su sastavni dio Ugovora o osiguranju Posebni uvjeti za osiguranje zaliha na flotantnoj osnovi od požara i nekih drugih rizika u primjeni od 1. siječnja 2006., Posebni uvjeti za osiguranje zaliha u uređajima za hlađenje u primjeni od 5.3.2021., Opći uvjeti za osiguranje imovine u primjeni od 26.10.2021., Informacija ugovaratelju osiguranja/osiguraniku prije sklapanja ugovora o osiguranju u primjeni od 26.10.2021., s time da iznos osiguranja je ovdje naznačen u visini od 594.598,18 eura i premija se odnosi na vrijeme od 1. prosinca 2022. do 1. prosinca 2023.. Temeljem navedene ponude spisu prileži i polica osiguranja broj [broj police osiguranja] REE (list 18-19 spisa) iz koje je jasno vidljivo da se odnosi na zalihe u rashladnim uređajima. Također, u Posebnim uvjetima za osiguranje zaliha u uređajima za hlađenje jasno je navedeno da predmetom osiguranja ne mogu biti zalihe koje se osiguravaju po Posebnim uvjetima za osiguranje zaliha u hladnjačama (čl.2 st.2 Istih).
18. Uvidom u dopis tuženika od 23. kolovoza 2023. (list 26-27 spisa) utvrđeno je da je tuženik tužitelju priznao odštetni zahtjev prema polici broj [broj police], za štetu nastalu 24. srpnja 2023. u mjestu [adresa], zbog oštećenih zaliha robe uslijed kvara komore, te je tužitelju priznat iznos naknade za imovinsku štetu u visini od 8.310,07 eura. Tuženik je naveo kako je došlo do oštećenja zalihe smrznute svinjetine u visini od 20.829,20 eura, no, da je šteta umanjena zbog utvrđenog podosiguranja zaliha od 60,10%, razmjerno odnosu ugovorenog iznosa osiguranja od 145.995,09 eura i stanja zaliha na dan štete od 365.937,08 eura.
19. Dakle, tužitelj i tuženik su bili u poslovnom odnosu sukladno Ugovoru o osiguranju opisanom čl. 921 Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23; dalje ZOO) prema kojem se "ugovorom o osiguranju osiguratelj obvezuje ugovaratelju osiguranja isplatiti osiguraniku ili korisniku osiguranja osigurninu ako nastane osigurani slučaj, a ugovaratelj se osiguranja obvezuje osiguratelju platiti premiju osiguranja".
20. Tijekom postupka je utvrđeno da je kod tužitelja nastala šteta kvarom rashladne komore u objektu tužitelja na adresi [adresa], uslijed čega je došlo do kvara zaliha u istoj, i to u vrijednosti od 20.829,20 eura. Da je tužitelj s tuženikom imao sklopljene dvije police, i to policu broj [broj police] (list 23 spisa) za osiguranje građevine i opreme od požara na adresi tužitelja- [adresa], koja polica je uključivala i osiguranje zaliha u hladnjačama tužitelja, i to za iznos osiguranja zaliha u visini od 145.995,09 eura, te policu osiguranja broj [broj police osiguranja] REE za osiguranje zaliha u rashladnim uređajima (list 18-19 spisa) i to za iznos osiguranja od 595.598,18 eura.
21. Tijekom postupka je jasno utvrđena i razlika između rashladnih komora odnosno hladnjača (izgrađene hladnjače/objekti), što je jasno obrazloženo u Posebnim uvjetima za osiguranje zaliha u hladnjačama (čl.1) koji su sastavni dio Ugovora o osiguranju između stranaka, a što jasno proizlazi i iz iskaza svjedoka OŽ i ĆŽ, te rashladnih uređaja poput hladnjaka, škrinja i slično, a što je obrazloženo i u Posebnim uvjetima za osiguranje zaliha u uređajima za hlađenje.
22. Dakle, kako je uvidom u Ponudu osiguranja broj 228700097394 (list 7-9 spisa) i Policu osiguranja broj [broj police osiguranja] (list 23-25 spisa) nedvojbeno utvrđeno da se ista odnosi na period od 1. prosinca 2022. do 1. prosinca 2023., a štetni događaj se dogodio 24. srpnja 2023., i to u kvarom izgrađene hladnjače tužitelja na adresi [adresa], koje je mjesto osiguranja iz navedene police, uslijed čega je došlo do oštećenja zalihe robe u hladnjači, što je predmet osiguranja navedene police, naknada štete treba se procjenjivati temeljem iste police. Prigovori tužitelja da je riječ o polici osiguranja od požara te da se njome ne može obuhvatiti štete na zalihama u hladnjači ocijenjen je neosnovanim i paušalnim jer su i u predmetnoj ponudi i u predmetnoj polici jasno navedeni predmeti osiguranja i osigurani rizici, te je razvidno da su istom osigurane zalihe robe u klaonici i preradi mesa na adresi tužitelja [adresa], kao i da sastavni dio ugovora čine i Posebni uvjeti za osiguranje zaliha u hladnjačama koji u čl.2 st.3 Istih obuhvaćaju osigurani rizik do kojeg je došlo u predmetnom slučaju.
23. Utvrđeno je da su predmetnom policom osigurane zalihe robe u izgrađenoj hladnjači u visini od 145.995,09 eura, a u Posebnim uvjetima za osiguranje zaliha u hladnjačama od 1. siječnja 2006. (list 13-14 spisa) jasno je navedeno da vrijednost osiguranja stvari određuje osiguranik odnosno ugovaratelj osiguranja te da cijena koju je odredio mora biti posebno naznačena u polici osiguranja (čl. 5), a prema čl. 6 Istih šteta će se nadoknaditi u punom iznosu ako iznos osiguranja nije manji od vrijednosti osigurane stvari, odnosno, ako je iznos osiguranja manji od stvarne vrijednosti, da će se primijeniti načelo proporcije. Kako je između stranaka nesporno da je stanje zaliha na dan štete u hladnjači bilo u vrijednosti od 365.937,08 eura, a iznos osiguranja je iznosio 145.995,09 eura, jasno je da je riječ o slučaju podosiguranja opisanom čl. 6. st. 2 Posebnih uvjeta za osiguranje zaliha u hladnjačama, pa je tuženik pravilno i u skladu s važećim Ugovorom izračunao štetu sukladno načelu proporcije.
24. Iako tužitelj nije izričito prigovorio samom izračunu iznosa temeljem proporcije, sud opreza radi navodi kako je iznos pravilno obračunat. Odnosno iznos je dobiven jednostavnom matematičkom operacijom na način da je osigurani iznos od 145.995,09 eura podijeljen sa iznosom stanja zaliha u hladnjači od 365.937,08 eura (koji iznos nije sporan), što znači da je došlo do podosiguranja od 60,10 %, a kako je šteta utvrđena u visini od 20.829,20 eura, što također tijekom postupka između stranaka nije bilo sporno, tužitelju je temeljem načela proporcije, pravilno priznat iznos od 8.310,07 eura, dok je u odnosu na ostatak iznosa (20.829,20 eura-8.310,07 eura=12.519,13 eura) tužiteljev zahtjev za naknadu štete iznad isplaćenog iznosa, a nakon odbitka franšize, u potraživanoj visini od 10.436,21 eura ocijenjen neosnovanim, što je ovaj sud temeljem ranije detaljno opisanog dokaznog postupka utvrdio osnovanim. Kako je navedeno moguće utvrditi vrlo jednostavnim matematičkim izračunom, sud je ocijenio nepotrebnim provoditi dokaz financijskim vještačenjem na utvrđenje ispravnosti izračuna tuženika sukladno načelu proporcije.
25. Tužiteljeve navode kako je tuženik štetu trebao isplatiti temeljem police osiguranja broj [broj police osiguranja] REE (list 18-19 spisa), a budući je u istoj jasno navedeno da se njome osiguravaju zalihe u rashladnim uređajima, sud je ocijenio u potpunosti neosnovanima. Naime, ranije je jasno obrazloženo što su rashladni uređaji, te da je do kvara zaliha došlo u rashladnoj komori/izgrađenoj hladnjači tužitelja na adresi [adresa], a osim toga sastavni dio predmetnog Ugovora o osiguranju su i Posebni uvjeti za osiguranje zaliha u uređajima za hlađenje (list 10 spisa) u kojima je jasno navedeno, što je i sam tužitelj označio prilikom podnošenja tužbe, da se po tim uvjetima ne mogu osiguravati zalihe koje se osiguravaju po posebnim uvjetima za osiguranje zaliha u hladnjačama (čl.2 st.2). Također, ne može se kao osnova za izračun prava na naknadu štete uzeti visina osiguranja iz navedene police za osiguranje zaliha u rashladnim uređajima od 594.598,18 eura, budući se isto ne odnosi na zalihe u hladnjačama. Sud navodi i kako je iz predmetne police jasno vidljivo da je ugovorena na flotantnoj osnovi, a što nije slučaj sa policom osiguranja kojom su osigurane zalihe u hladnjači.
26. S obzirom na sve navedeno, sud je tužbeni zahtjev tužitelja u skladu s čl. 921 ZOO-a ocijenio u cijelosti neosnovanim pa je odlučeno kao u točki I izreke ove presude.
27. Kako tužitelj u sporu nije uspio u odnosu na glavno potraživanje, sukladno čl. 154. st. 1. ZPP-a, nema pravo na naknadu troškova postupka, slijedom čega je odlučeno kao pod točkom II izreke ove presude.
U Zagrebu 10. studenoga 2025.
Sudac:
Mirna Panjan
Nacrt odluke izradila
viša sudska savjetnica-specijalist:
RŽĐ
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od petnaest (15) dana od dana primitka pisanog otpravka presude, odnosno od dana objave presude ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu, i to u dva primjerka za sud i po jedan primjerak za svaku protivnu stranu. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Zagrebu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske. U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka. U sporu male vrijednosti (do 6.630,00 eura) presuda se ne može pobijati žalbom zbog nepotpuno ili pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.
DNA:
- tužitelju: KUDELIĆ d.o.o., [adresa], OIB: 02312920864, po punomoćniku Borislavu Planincu, odvjetniku u ZOU Borislav Planinc i RŽ, [adresa], uz nalog za sudsku pristojbu na presudu od 150,81 eura
- tuženiku: CROATIA OSIGURANJE d.d., Zagreb, V. Jagića 33, OIB: 26187994862
- kal. 30 dana
