REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Tome Skalice 2, Slavonski Brod

Poslovni broj: Gž Ovr-206/2025-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Slavonskom Brodu po sutkinji Lidiji Klašnja-Petrović kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari ovrhovoditelja Raiffeisenbank Leibnitz eGen, Bahnhofstrasse 3, 8430 Leibnitz, Republika Austrija, OIB: 03952684789, zastupanog po odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Kristijan Horvat, Tihomir Zebec i Kristina Bajsić Bogović iz Varaždina protiv 1. ovršenika TĆ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. ovršenice ĐĆ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 3. ovršenika JĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], svi zastupani po Mande Juraga odvjetnici u Tisnom i Marku Bekavcu Basiću, odvjetniku u Zagrebu, radi ovrhe na nekretnini ovršenika, odlučujući o žalbi ovršenika izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Šibeniku, Stalna služba u Kninu, od 24. srpnja 2025., poslovni broj: Ovr-143/24, 10. studenog 2025.

r i j e š i o  j e

I Uvažava se žalba ovršenika TĆ iz [adresa], ĐĆ iz [adresa] i JĆ iz [adresa], ukida se rješenje Općinskog suda u Šibeniku, Stalna služba u Kninu, od 24. srpnja 2025., poslovni broj: Ovr-143/24 te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

II Odbacuje se dopuna žalbe ovršenika od 25. rujna 2025. kao nepravodobna.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem odbijen je prijedlog ovršenika za prekid postupka.

2. Protiv prvostupanjskog rješenja pravodobno se žalbe ovršenici iz svih žalbenih razloga, ističu da je potraživanje u cijelosti plaćeno još 2017. i to godinu i pol dana prije dospijeća i da ovrhovoditelj nije ovršenicima izdao potvrdu o otplati kredita niti brisovno očitovanje, da se ovaj nezakoniti postupak vodi sedam godina, da ovrhovoditelj još uvijek nije dostavio sudu potpunu dokumentaciju – izvode od početnog stanja, kao niti obračune kamata, da usprkos nedokazanosti same osnove za pokretanje postupka ovrhe radi isplate iznosa od 86.598,35 eura izmišljenih troškova prvostupanjski sud ne inzistira na rješavanju opisanog prethodnog pitanja o kojem ovisi sama osnovanost prijedloga, već nezakonitim rješenjima dopušta austrijskoj zadruzi kao ovrhovoditelju da ide k cilju prisilnog namirenja izmišljenih troškova, koje radnje za ovršenike imaju dalekosežne i pogubne posljedice i to kako u vidu da zbog nepostojećeg dugovanja izgube vlasništvo na jedinoj nekretnini tako u vidu i nedvojbeno narušenog zdravlja ovršenika. Također navode da je 13. lipnja 2023. doneseno rješenje poslovni broj Ovr-96/21 kojim je određen prekid postupka, a ovršenici su upućeni u parnicu na pokretanje postupka radi utvrđenja ništetnosti Ugovora o kreditu i da su ovom zahtjevu suda ovršenici udovoljili te pokrenuli parnični postupak pred Općinskim sudom u Šibeniku, poslovni broj: P-1634/2023, koji je još uvijek u tijeku, da je predmetno rješenje o prekidu postupka ukinuto rješenjem Županijskog suda, ne zbog pogrešne primjene zakonskih odredbi nacionalnog zakonodavstva niti zbog pogrešne primjene obveznih pravila prava EU, već zbog nužnosti utvrđenja činjeničnog stanja u pogledu položaja ovršenika kao potrošača s nužnošću utvrđenja cilja i svrhe sklapanja ugovora o kreditu i da se prvostupanjski sud nije pridržavao upute drugostupanjskog suda i nije uzeo u obzir odredbe prava EU te da mijenja osnov nacionalnog zakonodavstva i na neutvrđeno stanje pogrešno primjenjuje druge odredbe Zakona o parničnom postupku, na način da iznosi svoje stajalište da ovršenici nisu potrošači i to bez obrazlaganja takvog zaključka, i bez ijednog jedinog dokaza u prilog takvom zaključku.

2.1. Dalje u žalbi navode da su se ovršenici u postupku izjasnili da su novac podigli u privatne svrhe radi otplate dugova 3. ovršenika, da su se izjasnili da kao potrošači ne žele biti vezani nepoštenim ugovornim odredbama, da se 1. ovršenik na ročištu, s obzirom da nije razumio pitanje suca izjasnio da želi biti vezan nepoštenim ugovornim odredbama, izjasnio da želi biti vezan, što je isti, po objašnjenju suda na vanjskom uredovanju, 29. studenog 2024. opovrgnuo, da je predmetno ročište nakon toga naprasno prekinuto i zatraženo je izuzeće suda koje je odbijeno rješenjem predsjednika suda budući da isti ni inače ne priznaje postojanje tog instituta, bez iznimke, u svim zaprimljenim zahtjevima za izuzeće, zatim da sud nije saslušao 3. ovršenika jer isti nije mogao pristupiti na ročište uslijed odsutnosti izvan mjesta prebivališta, da nikakve druge dokaze prvostupanjski sud nije izvodio te niti na temelju materijalne dokumentacije nije imao uporište za pogrešan, paušalan i nelogičan zaključak da se u konkretnom slučaju ne bi radilo o potrošačkom ugovoru i da prvostupanjski sud ispušta iz vida činjenicu da se ovdje radi o prethodnom pitanju jer ovršenici nedvojbeno imaju pravo na kontrolu ovršne isprave.

2.2. Zaključno se ovršenici pozivaju na pravni stav Vrhovnog suda zauzet na sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog 11. ožujka 2022. u Zagrebu, poslovni broj: Su IV-87/2022 i na članak 327. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima te ističu da je prvostupanjsko rješenje u potpunosti suprotno pravu EU, ali i nacionalnom zakonodavstvu, suprotno stavovima svih država članica i ujednačenoj praksi hrvatskih sudova, oprečno i svom ranijem stavu iznesenom u rješenju o prekidu pa da je u postupku pogrešno utvrđeno činjenično stanje na način da je bez ijednog dokaza i bez ikakvog obrazloženja iznesen zaključak da se u konkretnom slučaju ne radi o potrošačkom ugovoru te da su na takvo pogrešno utvrđeno činjenično stanje pogrešno primijenjene odredbe nacionalnog zakonodavstva uz potpuno isključenje primjene mjerodavnih odredbi direktiva EU.

2.3. Ovršenici predlažu uvažiti žalbu i preinačiti prvostupanjsko rješenje na način da se odredi prekid ovrhe do okončanja pokrenutog parničnog postupka koji se vodi pod poslovnim brojem P-1634/2023, odnosno ukinuti prvostupanjsko rješenje i predmet vratiti prvostupanjskom sudu pred drugog suca pojedinca.

2.4. Ovršenici su putem sustava e-komunikacija 25. rujna 2025. podnijeli dopunu predmetne žalbe.

3. U odgovoru na žalbu ovrhovoditelj predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje jer je predmetni kredit uzet sa svrhom uređenja nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koja nekretnina u naravi predstavlja apartmansku kuću od 698 m2, a kredit iznos 200.000,00 eura, s rokom otplate na 10 godišnjih paušalnih rata od po 31.081,00 eura, dakle u cilju obavljanja poslovne turističke djelatnosti te da s druge strane ovršenici ni na koji način ne dokazuju da su potrošači te da se, s obzirom na iznos kredita, ne može raditi o potrošačkom ugovoru, sukladno članku 3. stavak 1. točka a) Zakona o potrošačkom kreditiranju, kao i da je ovrhovoditelj uz prijedlog za ovrhu dostavio dokumentaciju kojom je dokazao i osnov i visinu svoje tražbine i to: ovršnu javnobilježničku ispravu, izvod iz poslovnih knjiga u kojem je specificirano potraživanje po pojedinim stavkama, račun broj 10.466.746 s osnova kamata, zateznih kamata, obračunatih troškova, naknada i troškova te glavnice.

4. Žalba je osnovana.

5. Prvostupanjski sud utvrđuje da prijedlog za prekid ovršnog postupka nije osnovan budući da je pregledom ovršne isprave utvrđeno da Ugovor o kreditu predstavlja pravni posao koji ne upućuje na činjenicu da bi bio sklopljen između trgovca i potrošača i da se ne radi o potrošačkom kreditiranju, nego se radi o ugovoru koji je sklopljen radi vraćanja dugova 3. ovršenika pa da ovršenici nemaju status potrošača, kao i da ovršenici nemaju zaštitu prema Zakonu o zaštiti potrošača i prema Direktivi 93/13/EEZ.

6. Prije svega, u ovomu postupku valja istaknuti da je u Zakon o zaštiti potrošača (dalje: ZZP), između ostalih, implementirana i smjernica broj: 99/2013 Europske ekonomske zajednice o nepoštenim odredbama potrošačkih ugovora, posljedično čemu je hrvatsko zakonodavstvo usklađeno s pravnom stečevinom Europske unije u području zaštite potrošača. Prema odredbi članka 3. stavka 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/07 i 125/07; dalje ZZP – koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu) potrošač je svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti. U pravcu iznesenog pojam potrošač u smislu članka 2. točke (b) Direktive 93/13, je objektivan te ga treba promatrati s obzirom na njegovu funkciju, odnosno ocijeniti pripada li sporni ugovorni odnos među (razdjelnicu) djelovanja izvan okvira obrta, poduzeća i profesije, pa je zato sud, pred kojim se vodi spor o ugovoru koji može ulaziti u područje primjene te direktive, dužan, vodeći računa o svim okolnostima takvog slučaja, te o svim dokazima, provjeriti može li se takvu ugovornu stranku kvalificirati kao potrošača u smislu navedene direktive (presuda T, C 110/14, EU:C:2015:538, toč. 22. i 23.).

6.1. U konkretnom slučaju iz sadržaja ugovora ne proizlazi svrha ugovora o kreditu, a kao sredstvo osiguranja upisano je založno pravo na apartmanskoj kući u [adresa] te je povrat kredita od 200.000,00 eura, određen u deset godišnjih paušalnih rata, slijedom čega je ovaj sud, ukidbenim rješenjem poslovni broj: Gž- Ovr-193/2023-3 od 22. veljače 2024., uputio prvostupanjski sud da po službenoj dužnosti provjeri imaju li ovršenici položaj potrošača i radi li se o potrošačkom ugovoru, odnosno da utvrdi cilj i svrhu sklapanja ugovora o kreditu i na te okolnosti sasluša ovršenike, kao i da provede druge dokaze koje smatra potrebnim. Ujedno je prvostupanjski sud upućen na zaključak sa sastanka predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 11. ožujka 2022., poslovni broj Su IV-87/2022, prema kojem je ovršni sud obvezan u ovršnim postupcima u kojima se ovrha određuje i provodi na temelju ovršnih isprava koje nisu prošle sudsku kontrolu (rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, zadužnice, javnobilježnički akti ili solemnizirane privatne isprave i sl.), a koji proizlaze iz potrošačkih ugovora, po službenoj dužnosti preispitati sadrži li potrošački ugovor nepoštene (ništetne) ugovorne odredbe, slijedom čega sudovi koji postupaju po vjerodostojnim ispravama, zadužnicama, javnobilježničkim aktima ili solemniziranim privatnim ispravama koji proizlaze iz potrošačkih ugovora, imaju po službenoj dužnosti obvezu paziti na ništetnost ugovornih odredaba potrošačkih ugovora, neovisno je li takav prigovor bio istaknut. Prema navedenom pravnom shvaćanju ovršni sud je u predmetnom postupku dužan primarno provjeriti je li ovršenik potrošač, a za slučaj utvrđenja da se radi o potrošaču, pribaviti Ugovor o kreditu na kojem ovrhovoditelj zasniva svoje potraživanje prema ovršeniku, (u ovom slučaju takav ugovor se nalazi u sudskom spisu), radi provjere radi li se o potrošačkom ugovoru koji sadrži nepoštene ugovorne odredbe. U slučaju potrebe sud može zakazati ročište, s tim da je obvezan izvijestiti potrošača o ništetnosti odredbi ugovora i posljedicama ništetnosti, a ako se potrošač izjasni da želi ostati vezan nepoštenim ugovornim odredbama (odricanje od zaštite) to treba unijeti u zapisnik ili sačiniti službenu zabilješku. U slučaju da se potrošač nije izjasnio takvo njegovo postupanje se ne može smatrati izjavom o odricanju, a ako ovršni sud ocijeni da su pojedine ugovorne odredbe ništetne, ovlašten je odbiti prijedlog za ovrhu (u cijelosti ili djelomično). U slučaju sumnje jesu li odredbe nepoštene sud će ovršenike uputiti u parnicu radi nedopuštenosti ovrhe, a dok se ne odluči je li ovrha dopuštena, ovršni sud će odgoditi ovrhu po službenoj dužnosti.

7. Prvostupanjski sud je pregledom ugovora i saslušanjem 1. ovršenika i 2. ovršenice zaključio da ugovor nije zaključen između potrošača i trgovca i da se ne radi o potrošačkom kreditiranju jer je ugovor sklopljen radi vraćanja dugova 3. ovršenika. Pri tome prvostupanjski sud ne obrazlaže zašto kredit, ukoliko je podignut u svrhu saniranja dugova, ne bi bio potrošački kredit. S druge strane prvostupanjski sud nije proveo dokaz saslušanjem 3. ovršenika, radi čijih navodnih dugova je predmetni kredit podignut pa prvostupanjski sud nije u dovoljnoj mjeri utvrdio činjenično stanje da bi mogao zaključiti da se u konkretnom slučaju ne radi o potrošačkom ugovoru te da se ovršenici u ovom postupku ne mogu smatrati potrošačima, jer nije jasno i potpuno raspravljeno u koju svrhu su ovršenici koristili novčana kreditna novčana sredstva koja im je na raspolaganje stavio ovrhovoditelj na temelju predmetne ovršne isprave, s obzirom da se kod ocjene potrošačkog ugovora mora voditi računa o svim okolnostima predmetnog slučaja.

8. Stoga je, ispitujući pobijano rješenje u granicama razloga određenih u žalbi, a pazeći po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava i bitne povrede postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11, 148/11., 25/13. i 89/14.; dalje u tekstu: ZPP), sukladno članku 365. stavku 2. ZPP-a, u vezi sa člankom 381. stavkom 1. ZPP-a, koji se u ovršnim postupcima primjenjuju na temelju članka 21. stavka 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16. i 73/17.; dalje u tekstu: OZ), utvrđeno je da nisu počinjene bitne povrede zakona, međutim osnovani su žalbeni navodi u odnosu na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, slijedom čega je na temelju članka 380. točka 3. ZPP-a, u svezi sa člankom 21. stavkom 1. OZ-a, ukinuto je prvostupanjsko rješenje te je predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

9. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će sukladno svojim ovlastima i na temelju članka 7. stavka 4. OZ-a, saslušati 3. ovršenika i istog detaljno ispitati na okolnosti podizanja predmetnog kredita i razloga podizanja kredita te utrošenog novca, kao i provesti druge dokaze koje smatra potrebnim s ciljem provjere radi li se u konkretnom slučaju o potrošačkom ugovoru te će, cijeneći pravne stavove iznesene u ovoj odluci, ponovno razmotriti sve relevantne okolnosti i odlučiti o prijedlogu za prekid postupka te će donijeti novu odluku koja mora imati valjano i potpuno obrazloženje.

10. Ujedno valja reći da su ovršenici podnijeli tužbu pred Općinskim sudom u Šibeniku, radi utvrđenja ništetnosti spornog Ugovora o kreditu pa se prema odredbi članka 213. stavka 1. ZPP-a može odrediti prekid postupka ako je sud odlučio da sam ne rješava o prethodnom pitanju (članaka 12. ZPP), dok u odnosu na navode ovrhovoditelja da ugovor prema Zakonu o potrošačkom kreditiranju nije potrošački jer je iznos kredita 200.000,00 eura, za navesti je da je u prijelaznim i završnim odredbama Zakona o potrošačkom kreditiranju u članku 29. stavku 1. ("Narodne novine", broj 75/09.), koji je sukladno članku 30. tog Zakona stupio na snagu 1. siječnja 2010., određeno da se taj Zakon ne primjenjuje na ugovore o kreditu sklopljene do dana stupanja na snagu tog Zakona, osim u slučajevima iz stavka 2. tog članka, kojima se propisuju obveze obavještavanja potrošača o promjenama uvjeta ugovora, primjenjuju se i na otvorene ugovore o kreditu sklopljene do dana stupanja na snagu tog Zakona. Uzimajući u obzir da je u konkretnom slučaju Ugovor o davanju kredita sklopljen 7. ožujka 2008., dakle prije stupanja na snagu ZPK, taj se Zakon, kao ni njegove naknadne izmjene i dopune, sukladno citiranoj odredbi čl. 29. ZPK, ne mogu primijeniti u predmetnom postupku. Naime, poštujući opće načelo zabrane retroaktivnosti primjene zakona, tim više što je zabrana retroaktivnosti primjene odredaba ZPK za ugovore koji su zaključeni prije stupanja na snagu tog Zakona izričito propisana čl. 29. ZPK, u ovom ovršnom predmetu nisu ispunjene pretpostavke za primjenu istog zakona.

11. Ovršenici su putem e-komunikacije 25. rujna 2025. podnijeli dopunu žalbe, a prvostupanjsku odluku koju pobijaju žalbom primili su 9. kolovoza 2025. Stoga je dopuna žalbe podnesena izvan roka za žalbu propisanog odredbom članka 348. stavka 1. ZPP-a, zbog čega je odlučeno kao u točki II izreke ovog rješenja, na temelju odredbe članka 366. stavka 1. ZPP-a.

12. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci rješenja.

Slavonski Brod, 10. studenog 2025.

Sutkinja

Lidija Klašnja-Petrović