- 1 -              Revd 1331/2023-2

 

 

 

 

 

Broj: Revd 1331/2023-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. M., OIB: ..., iz S. B., zastupanog po punomoćniku A. P., odvjetniku u Z., protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstvo obrane, OIB: ..., zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-1095/2022-3 od 1. prosinca 2022., kojim je ukinuta presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-1285/2022-5 od 29. rujna 2022. u toč. I. izreke i u tom dijelu tužba odbačena, u sjednici održanoj 4. listopada 2023.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

I. Odbija se prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.

 

II. Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

 

 

Obrazloženje

 

1. Tužitelj je podnio prijedlog protiv rješenja Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-1095/2022-3 od 1. prosinca 2022., kojim je ukinuta presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-1285/2022-5 od 29. rujna 2022. u toč. I. izreke i u tom dijelu tužba odbačena, pozivom na odredbu čl. 385.a st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 – dalje: ZPP).

 

2. U prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelj postavlja pitanja koja smatra važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a koja glase:

 

"1. Radi li se o preinaci tužbe u situaciji kada je tužitelj u zahtjevu za mirno rješenje spora podnesenim nadležnom Općinskom državnom odvjetništvu naveo da je zaposlenik tuženika MORH-Hrvatska ratna mornarica, raspoređen u mjesto rada S., na poslovima djelatne vojne osobe te da je „u vremenskom razdoblju rada unazad tri godine kontinuirano bivao angažiran na službene poslove i zadaće prekovremeno, noću, subotom, nedjeljom, blagdanom i u smjenama koje dodatke na plaću mu tuženik nije platio“ slijedom kojeg zahtjeva mu je u parnici već pravomoćno dosuđena razlika plaće za sate su odrađene za vrijeme višednevnih službi na moru prema izvodima iz brodskog dnevnika i Knjige zapovijedi za plovidbu, ako tužitelj u parnici zahtijeva isplatu za one sate prekovremenog rada, rada noću, subotom, nedjeljom, blagdanom i u smjenama koji nisu ostvareni za vrijeme višednevnih službi na moru nego su ostvareni u službi pojedinačnih 24satnih dežurstava unutarnje službe na kopnu, u matičnoj luci L.?

 

2. Može li se smatrati pravilnim stajalište suda kako se ne temelje na istom činjeničnom supstratu zahtjev tužitelja iz zahtjeva za mirno rješenje spora podnesen nadležnom Općinskom državnom odvjetništvu sukladno čl. 186 a ZPP-a (u kojem je tužitelj naveo da je zaposlenik tuženika MORH-Hrvatska ratna mornarica, raspoređen u mjesto rada S., na poslovima djelatne vojne osobe te da je „u vremenskom razdoblju rada unazad tri godine kontinuirano bivao angažiran na službene poslove i zadaće prekovremeno, noću, subotom, nedjeljom, blagdanom i u smjenama koje dodatke na plaću mu tuženik nije platio) slijedom kojeg zahtjeva mu je u parnici već pravomoćno dosuđena razlika plaće za sate su odrađene za vrijeme višednevnih službi na moru prema izvodima iz brodskog dnevnika i Knjige zapovijedi za plovidbu i zahtjev kojim tužitelj u parnici traži isplatu dodatka za prekovremeni rad u slučaju jednodnevnog dežurstva unutarnje službe ili pak treba smatrati da se u slučaju potraživanja isplate istih tih dodataka, samo ostvarenih radom u službi pojedinačnih 24satnih dežurstava unutarnje službe, radi samo o povećanju tužbenog zahtjeva nakon provedenog financijskog vještačenja?

 

3. Je li pravilna odluka suda kojom se rješavajući zahtjevu za naknadom troškova parničnog postupka primjenom odredbe čl. 154. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22) rješava da svaka stranka snosi svoje troškove postupka iako je tužitelju u parnici, pored uspjeha s pravnom osnovom tužbenog zahtjeva, uspio u omjeru od 61% s visinom tužbenog zahtjeva (od zatraženih 51.183,87 kuna dosuđeno 35.934,09 kuna)?

 

4. Je li pravilna odluka suda kojom se tužitelju u parnici ne dosuđuje predujmljeni trošak financijskog vještačenja iako je tužitelj djelomično uspio u parnici s konačno postavljenim tužbenim zahtjevom visina kojeg je utvrđena upravo provedenim financijskim vještačenjem?"

 

3. Nadalje, tužitelj tvrdi da mu je u postupku pred sudom drugog stupnja zbog osobito teške povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. i 2. toč. 6. i 11. ZPP povrijeđeno pravo na pravično suđenje i jednakost svih pred zakonom iz čl. 14. st. 2. i čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske, kao i pravo na pošteno suđenje uključujući načelo pravne sigurnosti i pravo na djelotvoran pravni lijek iz čl. 6. i čl. 13. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

 

4. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.

 

5. Postupajući u skladu s odredbama čl. 387. ZPP, ocjena je ovog suda da se prvo pitanje naznačeno u prijedlogu ne može smatrati pravnim pitanjem koje ima u vidu odredba čl. 385.a st. 1. ZPP jer je usko vezano za okolnosti konkretnog slučaja, slijedom čega nema elementa univerzalnosti da bi se moglo smatrati pravnim pitanjem važnim ne samo za odluku u sporu, nego i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi.

 

5.1. Iz sadržaja drugog pitanja naznačenog u prijedlogu jasno proizlazi da tužitelj istim izražava nezadovoljstvo pobijanim drugostupanjskim rješenjem ukazujući na pogrešnu primjenu odredbe čl. 186.a ZPP, slijedom čega takovo pitanje ne opravdava intervenciju ovoga suda u smislu dopuštenja revizije jer nije riječ o pravnom pitanju iz čl. 385.a st. 1. ZPP.

 

5.2. Jednako tako, niti treće pitanje naznačeno u prijedlogu za dopuštenje revizije nije pravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi. Naime, drugostupanjski sud je odluku o troškovima donio pozivom na odredbu čl. 154. st. 4. ZPP, pa ukazivanje tužitelja da je o parničnom trošku pogrešno odlučeno, sasvim jasno upućuje na nezadovoljstvo tužitelja drugostupanjskim rješenjem i u dijelu odluke o trošku u konkretnom slučaju, a ne na pravno pitanje koje ima u vidu čl. 385.a st. 1. ZPP u odnosu na koje bi bila opravdana intervencija ovoga suda u smislu dopuštenja revizije.

 

5.3. Konačno, niti četvrto pitanje kako je naznačeno u prijedlogu za dopuštenje revizije, a usmjereno protiv odluke o troškovima u predmetnom sporu, ne može se smatrati pravnim pitanjem iz čl. 385.a ZPP.

 

6. Zbog navedenog, neodlučno je pozivanje tužitelja na odluke ovoga suda i različitih županijskih sudova (pobliže označene u prijedlogu za dopuštenje revizije) u smislu razloga važnosti iz čl. 382. st. 2. toč. 3. ZPP.

 

7. Obzirom na izloženo, prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu kojim je koncipiran u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP je neosnovan, pa je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP riješeno kao u st. I. izreke.

 

8. Nadalje, ocjena je ovoga suda da je prijedlog za dopuštenje revizije nedopušten u dijelu u kojem je koncipiran u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP. To iz razloga jer tužitelj nije učinio vjerojatnim da mu je u postupku pred drugostupanjskim sudom zbog osobito teške povrede odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

 

 

 

9. Stoga je, na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP, riješeno kao u st. II. izreke.

 

Zagreb, 4. listopada 2023.