Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-85/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu tog suda Josipu Grubišiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja HEP-Plin d.o.o., OIB: 41317489366, Osijek, Cara Hadrijana 7, kojeg zastupa punomoćnik Juraj Marinić, odvjetnik u Osijeku, Gundulićeva 5, protiv tuženika IR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv odluke o trošku sadržane u rješenju Općinskog suda u Đakovu od 11. studenog 2024., poslovni broj Povrv-50/2024-5, 10. studenog 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao djelomično neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Đakovu od 11. studenog 2024., poslovni broj Povrv-50/2024-5 u dijelu toč. III. izreke kojim je tuženiku naloženo naknaditi tužitelju trošak od 75,00 eur zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.

II. Uvažava se žalba tuženika kao djelomično osnovana i preinačava pobijano rješenje pod toč. III. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju trošak od 125,00 eur i rješava:

"Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška postupka od 125,00 eur, kao neosnovan."

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem je utvrđeno da je tužba povučena (toč. I. izreke) i ukinut je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Borisa Godžirova iz Našica broj: Ovrv-1477/2024 od 31. svibnja 2024. (toč. II. izreke). Pod toč. III. naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak od 200,00 EUR s zakonskim zateznim kamatama.

2. Protiv navedenog rješenja pod točkom III. izreke, žali se tuženik zbog žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. t. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, u daljnjem tekstu: ZPP). Predlaže preinačiti odluku o trošku, a podredno ukinuti i vratiti predmet na ponovno odlučivanje uz naknadu troška postupka.

3. Žalba je djelomično osnovana.

4. U prvostupanjskom postupku je prijedlog za ovrhu podnesen 28. ožujka 2024., a rješenje o ovrsi je doneseno 31. svibnja 2024., a koje je tuženik zaprimio 8. lipnja 2024. Tuženik je podnio prigovor u kojem je obavijestio sud da je podmirio tražbinu.

4.1. Prvostupanjski sud je po prigovoru tuženika donio 26. veljače 2024. rješenje o stavljanju izvan snage rješenja o ovrsi u dijelu kojim je određena ovrha i kojim rješenjem je postupak prešao u parnični.

4.2. Tužitelj je podneskom od 28. lipnja 2024. (list 21 spisa) potvrdio da je dug plaćen 3. travnja 2024. (glavnica), a da je 7. svibnja 2024. plaćen i ovršni trošak od 12,50 eur, te je povukao prijedlog za ovrhu u dijelu glavnice i troška, a nastavio potraživati ovršni trošak od 75,00 eur i parnični trošak jednokratne nagrade od 125,00 eur.

5. Prvostupanjski sud smatra da s obzirom je tuženik (djelomično) podmirio potraživanje nakon podnošenja prijedloga za ovrhu, da je dužan platiti trošak u cijelosti u smislu čl. 154. st. 1. ZPP.

6. Iako je ovaj sud suglasan da tužitelj ima pravo na određeni trošak, prema mišljenju ovog suda, nema pravo na trošak parničnog postupka u vidu jednokratne nagrade, već samo na trošak ovršnog postupka.

7. Naime, odredba čl. 158. st. 1. ZPP propisuje da tužitelj koji povuče tužbu dužan je protivnoj stranci nadoknaditi parnične troškove. Ali, ako je tužba povučena odmah nakon što je tuženik udovoljio zahtjevu tužitelja, troškove postupka dužan je tužitelju nadoknaditi tuženik.

8. Odredbom čl. 14. st. 4. OZ-a je određeno da je ovršenik dužan ovrhovoditelju, naknaditi troškove koji su bili potrebni za ovrhu ili osiguranje. Odredbom čl. 6. OZ-a je određeno da pri provedbi ovrhe i osiguranja pazit će se na dostojanstvo ovršenika, odnosno protivnika osiguranja te na to da ovrha, odnosno osiguranje za njega budu što manje nepovoljni. Odredbom čl. 10. ZPP u svezi s primjenom čl. 21. OZ-a je propisano da sud stranke i drugi sudionici moraju nastojati da se postupak provede bez odugovlačenja, u razumnom roku i sa što manje troškova, pri čemu je sud dužan onemogućiti svaku zlouporabu prava u postupku.

9. Nadalje, prema pravnom shvaćanju VSRH sadržanog u rješenju poslovni broj Rev- 1026/2024 od 1. listopada 2024., a koje je sukladno Rev-965/2022-5 od 16. studenoga 2022., "za ostvarenje prava na naknadu parničnih troškova tužitelju (prema st. 2. čl. 158.) odlučno je da između trenutka kada je tuženik udovoljio tužbenom zahtjevu i trenutka kada je tužitelj povukao tužbu, nije bilo procesnih aktivnosti u parnici povodom kojih bi (za protivnika osiguranja ili za bilo koju stranu u postupku) nastao dodatni parnični trošak." Istovjetno shvaćanje zauzeto je i u rješenju VSRH poslovni broj Rev- 700/2021-2 od 14. lipnja 2023.

10. U konkretnom slučaju, tužitelj nije odmah povukao prijedlog za ovrhu po primitku uplate od tuženika (koja je uslijedila po primitku Obavijesti od javnog bilježnika), a prije donošenja rješenja o ovrsi, već je to učinio tek nakon što je ovršni postupak prešao u parnični, pri čemu su uslijedile dodatne procesne aktivnosti i to javnog bilježnika koji je donio rješenje o ovrsi, obje stranke, kao i suda, a što je sve uzrokovalo dodatne troškove.

11. Ne može se na tuženika u smislu čl. 10. ZPP, a u svezi s čl. 6. i čl. 14. st. 4. OZ- a, prebaciti teret troška vođenja parničnog postupka u situacijama kada je tuženik podmirio potraživanje i prije nego što je postupak iz ovršnog prešao u parnični.

12. Ovaj sud smatra da je obveza obje stranke tijekom vođenja postupka postupati na način da se što više smanje troškovi postupka, a postupanje tužitelja u smislu da je povukao tužbu tek po primitku rješenja kojim je postupak prešao u parnični, predstavlja zlouporabu procesnih ovlaštenja radi ostvarenja što većeg troška.

12.1. Osim toga, da je tužitelj odmah obavijestio sud/javnog bilježnika da je dugovanje podmireno, ovrha bi bila obustavljena u skladu s odredbom iz čl. 40. st. 1. OZ, a o troškovima ovršnog postupka bi bilo odlučeno na temelju čl. 14. st. 4. OZ-a u ovršnom postupku. Također činjenica da ovršni trošak nije (cijelosti) plaćen kada i glavnica, nije opravdan razlog za nepravovremeno povlačenje tužbe jer nema zapreke da se o osnovanosti ovršnog troška raspravlja u ovršnom postupku, a ne u parničnom.

13. Smisao odredbe članka 281. OZ, je da je zakonodavac normirao postupanje javnog bilježnika u povodu primitka prijedloga za ovrhu (obavijest ovršeniku da može u roku od 15 dana ispuniti svoju obvezu prema ovrhovoditelju) upravo kako bi omogućio mirno rješavanje sporova, izvan suda i drugih institucija, uz manji trošak.

14. Tužitelj je, dakle, prije donošenja rješenja o ovrsi, mogao tuženika upozoriti da je još neplaćen trošak ovršnog postupka, te bi postupanjem na navedeni način tužitelj postupao savjesno poštujući načelo dužnosti suradnje iz članka 5. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22. i 156/22.). U slučaju da tuženik ne bi ispunio i tu obvezu po upozorenju tužitelja, moglo bi se smatrati da je sam skrivio potrebu vođenja postupka i u takvoj situaciji bi trošak cijelog prvostupanjskog postupka tužitelju bio dužan naknaditi tuženik, a što ovdje nije slučaj.

14.1. U pogledu navedenog, treba imati u vidu i odredbu članka 156. stavka 1. ZPP kojom je propisano da je stranka dužna neovisno o ishodu parnice nadoknaditi protivnoj stranci troškove koje je uzrokovala svojom krivnjom ili slučajem koji se njoj dogodio.

14.2. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, tužitelj je prouzrokovao nastanak parničnog troška i potrebu za vođenjem ovog postupka nesavjesnim postupanjem jer nije odmah po izvršenoj uplati od strane tuženika djelomično povukao prijedlog za ovrhu u odnosu na podmireni dio dugovanja, a zbog kojeg propusta je javni bilježnik rješenjem o ovrsi obvezao tuženika na podmirenje kako iznosa glavnice tako i ovršnog troška, te je tužitelj tek u parničnom postupku djelomično povukao tužbeni zahtjev.

15. Stoga, u ovoj činjeničnoj situaciji kada povlačenje tužbe nije uslijedilo odmah nakon udovoljenja tužbenom zahtjevu od strane tuženika, nije ostvaren uvjet iz članka 158. stavka 2. ZPP te je nastanak daljnjeg, sada parničnog troška, u sferi krivnje ovrhovoditelja, sada tužitelja, u smislu citiranog članka 156. ZPP.

16. Međutim, s obzirom da je tuženik platio glavnicu i kamate tek po primitku Obavijesti, odnosno po pokretanju ovršnog postupka, dužan je snositi troškove ovršnog postupka od 75,00 eur koji se sastoje od javnobilježničkog troška i odvjetničkog troška sastavljanja prijedloga za ovrhu.

17. Slijedom navedenog, valjalo je potvrditi pobijano rješenje primjenom čl. 380. t. 2. ZPP u toč. II. izreke, a preinačiti u toč. III. izreke temeljem čl. 380. t. 3. ZPP i odbiti zahtjev tužitelja za naknadu troška od 125,00 eur.

U Zagrebu 10. studenog 2025.

Sudac:

Josip Grubišić