REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PULI-POLA

Poslovni broj P-495/2025-11

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Puli-Pola, po sucu toga suda Saši Javoranu kao sucu pojedincu u građanskoj pravnoj stvari tužitelja LL, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Marijani Grbac, odvjetnici u Puli, protiv tuženika Hrvatskog Telekoma d.d., Zagreb, Radnička cesta 21, OIB: 81793146560, zastupanog po pun.OD Hanžeković & partneri iz Zagreba, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon zaključene glavne i javne rasprave dana 5. studenoga 2025. održane u nazočnosti tužitelja osobno, punomoćnice tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika, na temelju čl. 335. ZPP-a dana 10. studenoga 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I Odbija se u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja LL, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] prema tuženiku Hrvatskom Telekomu d.d., Zagreb, Radnička cesta 21, OIB: 81793146560 koji tužbeni zahtjev sadržajno glasi:

„1. Utvrđuje se nedopuštenom ovrha, pljenidba i prijenos u postupku izravne naplate na temelju Rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Javnog bilježnika Lade Škaričić-Sinčić u Zagrebu pod posl. br. Ovrv-21888/10 od 1. lipnja 2010. god., pokrenuta kod Financijske agencije Zagreb temeljem Zahtjeva za izravnu naplatu koji je 30. lipnja 2025. kao ovrhovoditelj podnio tuženik HRVATSKI TELEKOM d.d., Zagreb, Radnička cesta 21, OIB 81793146560 protiv ovdje tužitelja GL iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] radi naplate na tužiteljevim novčanim sredstvima.

2. Nalaže se tuženiku povući s naplate kod Financijske agencije Rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Javnog bilježnika Lade Škaričić-Sinčić u Zagrebu pod posl. br. Ovrv-21888/10 od 1. lipnja 2010. god.

3. Zabranjuje se tuženiku naplata na temelju Rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Javnog bilježnika Lade Škaričić-Sinčić u Zagrebu pod posl. br. Ovrv-21888/10 od 1. lipnja 2010. god.", kao neosnovan

II Nalaže se tužitelju da tuženiku na ime parničnog troška isplati iznos od 750,00 eura u roku od 15 dana.

III Obija se tužitelj prema tuženiku u cijelosti za zahtjevom za naknadu parničnog troška sa kamatom na isti kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je dana 21. kolovoza 2025. godine podnio tužbu u kojoj je u bitnom naveo da je sukladno Zaključku ovoga suda Ovr-605/2025 od 30. srpnja 2025. godine upućen kao ovršenik u parnicu radi proglašenja nedopuštenim pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava u postupku izravne naplate. Tužitelj je naveo u bitnom potvrdio da je razlog podnošenje tužbe upravo činjenica da je rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-21888/10 od 1. lipnja 2010. koje rješenje je bilo podneseno na izravnu naplatu od strane tuženika. Tužitelj je stoga istaknuo prigovor zastare na navedenu ovršnu ispravu odnosno predmetno rješenje po ovrsi navodeći da je to rješenje postalo pravomoćno i ovršno s datumom 24.7.2010. godine, a s obzirom da je tuženik predmetnu ovršnu ispravu podnio na izravnu naplatu dana 30. lipnja 2025. godine smatra da je u trenutku podnošenja na izravnu naplatu već nastupila zastara. Tuženik se pozvao na čl. 215. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, čl. 233. st. 1. ZOO-a. Stoga je tužitelj predložio da sud prihvati tužbeni zahtjev na način kakav je on sadržajno postavljen u stavcima 1. - 3. izreke ove presude.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je u bitnome naveo listovi 21 do 22 spisa da osporava u cijelosti osnovanost osnove tužbenog zahtjeva. Tuženik je ukazao da je nesporno da je on kao ovrhovoditelj dana 30. lipnja 2025. godine pred FINOM pokrenuo postupak izravne naplate temeljem ovršne isprave i to rješenja o ovrsi javnog bilježnika poslovni broj Ovrv-21888/10 od 1. lipnja 2010. godine. Tuženik je učinio nespornim da je predmetno rješenje postalo pravomoćno i ovršno 24. srpnja 2010. godine, ali je osporio istaknuti prigovor zastare kao neosnovan. Naime, tuženik je ukazao da je temeljem navedenog rješenja on prvi put podnio prijedlog za ovrhu kojeg je dostavio ovršenikovom dužniku RBA banci dana 7. prosinca 2011. godine, te je navedena banka evidentirala osnovu u očevidnik neizvršenih osnova za plaćanje jer je na računu ovršenika, sada tužitelja nije bilo dovoljno sredstava. Nadalje, tuženik je predmetno rješenje o ovrsi dostavio FINA-i koja je isto zaprimila 27. travnja 2012. godine čime je zastara prekinuta pozivom na čl. 241. Zakona o obveznim odnosima. Postupak izravne naplate predmetnog rješenja o ovrsi trajalo je sve do 4. kolovoza 2018. godine kad je uslijed stupanja na snagu odredbe čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima prestala sa izvršavanjem predmetnog rješenja, te ga je isknjižila iz očevidnika redoslijeda osnova za plaćanje. Zbog navedenog, zastara je ponovno počela teći upravo od trenutka isknjiženja predmetnog rješenja. Tužena se pozvala i na desetogodišnji rok zastare.

3. U dokaznom postupku proveden je dokaz čitanjem dokumentacije na listovima: 5-17 spisa, 21-26 spisa, 27-31 spisa, podnesak tužitelja na listu 37 spisa uz rješenje odobravanju pravne pomoći, te podneska tuženika od 3.11.2025. godine.

4. Tužbeni zahtjev tužitelja prema tuženiku neosnovan je u cijelosti.

5. U ovoj pravnoj stvari na ročištu od 5.11.2025. godine punomoćnici stranaka su se suglasili da se radi isključivo o pravnom pitanju budući činjenice temeljem postojećih pisanih dokaza u spisu nisu bile sporne, list 45 spisa te da nema potrebe odgađati ročište.

6. Sukladno navedenom temeljem postojećih pisanih dokaza u spisu nije sporna činjenica da je pravni prednik ovdje tuženika u svojstvu ovrhovoditelja sukladno ovršnom prijedlogu temeljem vjerodostojne isprave listovi 10 do 13 spisa pokrenuo pred javnim bilježnikom ovršni postupak protiv ovdje tužitelja kao ovršenika radi naplate novčane tražbine te je na temelju navedeno javna bilježnice Lada Škaričić- Sinčić izdala rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-21888/10 od 1.6.2010.godine,list 12 spisa, koje je postalo pravomoćno i ovršno, a sve radi naplate novčane tražbine u iznosu od 15.749,94 kn sa kamatama na isti iznos prema pojedinačno navedenim iznosima, list 10 do 11 spisa.

7. Nije sporna stoga činjenica da je ovdje prednik tuženika kao ovrhovoditelj (sada tuženi) slijedom prethodno opisanog podneskom, od 24.12.2010.godine, list 9 spis dostavio Raifeisenbanci Austria d.d. na provedbu navedeno pravomoćno rješenje o ovrsi, te je navedena banka isto rješenje zaprimila dana prema prijamnom štambilju dana 29.12.2010.godine list 9 spisa, što odgovara specifikaciji FINE na str. 26 spisa koja kao datum primitka osnove za izvršenje Ovrv-21888/10 upravo navodi 29.12.2010.godine. Iz dopisa RBA banke na str. 24 spisa od 5.12.2011.godine proizlazi da na računu ovršenika , ovdje tužitelja nije bilo sredstava pa je navedena banka rješenje evidentirala u očevidnik neizvršenih osnova za plaćanje, te da su sve osnove zaprimljene do 31.12.2010.godine upućene FINI, list 24 spisa.U spisu nadalje nesporno prileži i dopis od 25.4.2012.godine upućen od strane punomoćnika prednika tuženika FINI kojim i on FINI dostavlja na provedbu predmetno rješenje o ovrsi što je od strane FINE zaprimljeno 27.4.2012.godine list 25 spisa.

8. Nije nadalje sporna činjenica da je postupak izravne naplate kod FINE po predmetnom rješenju trajao sve do 4.08.2018. godine (opisano također među strankama nije bilo sporno) kada je FINA uslijed stupanja na snagu čl. 12. Zakona o provedeni ovrhe na novčanim sredstvima prestala s izvršavanjem predmetnog rješenja te ga je isknjižila iz očevidnika redoslijeda osnova za plaćanje.

9. Nije sporna činjenica da je ovdje tuženik kao ovrhovoditelj temeljem iste ovršne isprave ponovno dana17.5.2025.godine list 5 do 8 spisa ponovno pokrenuo postupak izravne naplate kod FINE temeljem iste ovršne isprave na obrascu zahtjeva na naplatu list 5 do 7 spisa, budući predmetna tražbine nije naplaćena u cijelosti a koji zahtjev za naplatu je FINA primila dana 30.6.2025.godine, list 5 spisa.

9. Sve navedene okolnosti proizlaze iz postojećih pisanih dokaza u spisu a iste su stranke učinile i nespornim.

10. Ono što je sporno i ovoj parnici jest osnovanost osnove tužbenog zahtjeva. U svezi s tim i pitanje da li je došlo do zastare predmetne tražbine na što upire tužitelj u svom činjeničnom supstratu tužbe pozivom na čl. 233. st. 1. ZOO-a a u svezi s tim i pitanje da li je cijeneći nesporne činjenice između stranaka došlo do prekida zastare pozivom na čl. 241. Zakona o obveznim odnosima NN 35/05,41/08,125/11,78/15, 19/18, dalje u tekstu ZOO-a.

11. Čl. 233. st. 1. ZOO-a propisano je da sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugog nadležnog tijela javne vlasti, ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom zastarijevaju za 10 godina, pa i one za koje zakon inače predviđa kraći rok zastare. Nadalje članom 241. ZOO-a propisano je da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika presudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine. Člankom 245 st. 1 ZOO-a propisano je da nakon prekida zastara ponovo počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru.

12. Postojeći pisani dokazi u spisu nesporno ukazuju da je tuženik kao ovrhovoditelj temeljem rješenja o ovrsi Ovrv-21888/10 od 01.06.2010. godine koji prileži na listu 12 spisa podnio prvi put zahtjev za izravnu naplatu kod prvo kod RBA banke dana 29.12.2010.godine list 9 spisa, da je banka isto proslijedila i FINI o čemu je dopisom od 5.12.2011.godine obavijestila pun. prednika tuženika uz navod da nije bilo sredstava na računu, te je FINA evidentirala predmetnu osnovu dana 29.12.2010.godine, list 26 spisa. Dakle što je bitno naglasiti tuženik (njegov pravni prednik) je kao ovrhovoditelj unutar desetogodišnjeg zastarnog roka iz članka 233 st.1 ZOO-a, prvi put pokrenuo ovršni postupka te se povodom tog zahtjeva za izravnom naplatom ovršni postupak provodio sve do 04.08.2018. godine što između stranaka nije sporno.

13. Temeljem članka 23 točka 4 Ovršnog zakona, dalje u tekstu OZ-a propisno je da su ovršne isprave i ovršna javnobilježnička odluka i ovršna javnobilježnička isprava. Stoga se i na rješenje o ovrsi javnog bilježnika koje je postalo pravomoćno i ovršno primjenjuje odredba članka 233 st.1 ZOO-a tj. desetogodišnji rok zastare.

14. Nakon opisanog prvotnog zahtjeva za naplatom ovdje tuženika u tom predmetu ovrhovoditelja tuženik je kao ovrhovoditelj ponovno dana 30.6.2025.godine list 5 spisa podnio zahtjev FINA-i za izravnom naplatom na temelju iste ovršne isprave- rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave listovi 5 do 13 spisa.

15. Cijeneći navedeno po ocjeni ovog suda tuženik s pravom ukazuje da je u konkretnom slučaju došlo do prekida zastare te je zastarni rok od 10 godina počeo ponovno teći od dana okončanja prvog ovršnog postupka tj. od trenutka kad je osnova- ovršna isprava-rješenje o ovrsi javnog bilježnika isknjiženo iz redoslijeda naplate tj. 04.08.2018. godine budući je iz dokaza na str. 24 spisa razvidno da tražbina nije naplaćena bez krivnje ovdje tuženika kao ovrhovoditelja (članak 12 Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima) budući tužitelj to nije dokazao niti je na opisno predložio dokaze. Isto tako niti od 04.08.2018. pa do ponovnog podnošenja zahtjeva za izravnom naplatu temeljem iste ovršne isprave koji je na FINA-i zaprimljen dana 30.6.2025.godine listovi 5 -7 spisa zbog čega od 4.8.2018. do 30.6.2025.godnie nije protekao zastarni rok od 10 godina iz čl. 233. st. 1. ZOO-a.

16. Budući temeljem postojećih pisanih dokaza u spisu proizlazi daje FINA prestala provoditi predmetno rješenje o ovrsi javnog bilježnika (prva provedba je započela 29.12.2010.godine) pozivom na članak 12 ZPONS-a, da tužitelj razvidno nije podmirio dužnu tražbinu (on to i ne tvrdi) koja se još i s obzirom na protek vremena uvećala, da je bez krivnje tuženika zbog nemogućnosti naplate došlo do isknjižavanja iz očevidnika redoslijeda osnova za plaćanje dana 4.8.2018.godine, ali je zbog prethodno navedenog došlo do prekida zastare u smislu članka 245 ZOO-a.Stoga je tuženik ponovno podnio zahtjev za izravnom naplatom dana 30.6.2025.godine u desetogodišnjem zastarnom roku koji je ponovno zbog prekida zastare počeo teći od dana okončanja prve provedbe naplate tj. od 4.8.2018.godine, pa je prigovor zastare valjalo odbiti kao neosnovan. Povratno temeljem postojećih pisanih dokaza u spisu tužitelj nije dokazao (niti to tvrdi) da je krivnjom tuženika došlo do isknjižavanja iz Očevidnika redoslijeda osnova za plaćanje, to tim više da je želio platiti dužnu tražbinu to bi i učinio.

17. Sukladno prethodno obrazloženom valjalo je odlučiti kao u stavku I izreke ove presude te odbiti u cijelosti tužbene zahtjeve tužitelja prema tuženiku kako je sadržajno i navedeno da se sve ne ponavlja.

18. U odnosu na postupovni dio ove parnice na ročištu od 5.11.2025.godine stranke su se izričito suglasile da sud sudi temeljem postojećih dokaza u spisu navodeći da nema potrebe niti odgađati ročište (vezano za podnesak tuženika od 3.11.2025.godine). Na istom ročištu zakazano je ročište za objavu presude za dan 5.12.2025.godine, ali je isto zbog spriječenosti rješenjem prezakazano ranije tj. za dan 10.11.2025.godine.

19.Odluka o parničnom trošku temelji se na članku 154st.1 ZPP-a. Tuženik je u ovoj parnici bio zastupan po pun. odvjetniku pa mu je valjalo priznati nagradu za odgovor na tužbu od 22.9.2025.godine koja mu pripada sukladno vrijednosti predmeta spora u visini od 100 bodova tbr. 8/1 , nagradu za sastav podneska od 3.11.2025.godine 100 bodova tbr. 8/1, te nagradu za zastupanje naročištu do 5.11.2025.godine 100 bodova tbr. 9/1 ukupo 300 bodova ili 600,00 eura (tbr. 48 st. 3 u svezi s tbr. 50 Tarife 1 bod = 2 eura) uz pdv od 25% ili daljnjih 150,00 eura ukupno 750,00 eura koji iznos parničnog troška je tužitelj dužan isplatiti tuženiku stav II izreke ove presude.

18.Budući je tužitelj u cijelosti izgubio ovu parnicu valjalo ga je u cijelosti odbiti za zahtjevom prema tuženiku za naknadu parničnog troška sa kamatom na isti kao neosnovan stav III izreke ove presude.

U Puli, dana 10. studeni 2025.

S u d a c :

Saša Javoran

POUK O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu, u tri istovjetna primjera, u roku od petnaest (15) dana od dana od dana ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu. O žalbi odlučuje nadležan Županijski sud.

Dna:

l. tužitelju po pun.

2. tuženiku po pun.