98. P-1456/25

REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Trg. J. F. Kennedy 11, Zagreb

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Josipu Biliću, u pravnoj stvari tužitelja AUTO KANTOCI d.o.o., Zagreb, Samoborska cesta 118B, OIB: 61995520253, zastupan po punomoćnici Meliti Babić, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Župan, Babić & Antunović d.o.o., Zagreb, Horvatova ulica 80A, protiv tuženika ADRIATIC OSIGURANJE d.d., Listopadska ulica 2, Zagreb, OIB: 94472454976, kojeg zastupa punomoćnik Davor Bubalo, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, radi isplate 273,80 €, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 1. listopada 2025., u nazočnosti zamjenice punomoćnice tužitelja GZ, odvjetničke vježbenice i u nazočnosti punomoćnika tuženika Mislava Biočića, odvjetnika, donio je i objavio 10. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana, isplatiti tužitelju iznos od 273,80 €, sa zateznim kamatama tekućim od 14. veljače 2025., do 30. lipnja 2025. po stopi od 6,15 %, a od 1. srpnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu stope zateznih kamata i to u dijelu kojim je tužitelj na iznos od 273,80 € potraživao zatezne kamate preko stope zatezne kamate koja se odnosi na ostale odnose pa do stope zatezne kamate koja se odnosi na trgovačke ugovore.

III. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 144,91 € zajedno s zateznim kamatama tekućim od 10. studenog 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

IV. Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu parničnih troškova u iznosu od 69,14 € zajedno s zateznim kamatama tekućim od 10. studenog 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi u bitnome navodi da je u prometnoj nezgodi koja se dogodila 7. siječnja 2025. nastala šteta na vozilu, marke FORD FOCUS, reg. oznake [registarska oznaka], u vlasništvu oštećenika ČZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]. Predmetnu štetu tuženik je obvezan nadoknaditi sukladno polici kasko osiguranja oštećenika koju isti ima ugovorenu kod tuženika. Oštećenik je štetni događaj prijavio tuženiku te su djelatnici tuženika 6. veljače 2025., procijenili štetu i napravili zapisnik o izvidu štete. Tuženik je utvrdio da je šteta pravno osnovana te je isplatio dio štete te je tužitelj poslao dokaz o izvršenoj uplati, međutim tuženik je samo djelomično podmirio iznos predmetne štete. Tužitelj je vozilo preuzeo i izvršio popravak prema pravilima struke te je za svoju uslugu ispostavio račun, br. 212/01/02, a koji račun u ukupnom iznosu od 3.367,20 € (PDV uključen) je dužan podmiriti tuženik kako bi nadoknadio štetu oštećeniku. Tužitelj je račun popravka poslao na ovjeru i znanje tuženiku putem e-maila te je tuženik odgovorio i ovjerio odnosno likvidirao račun, ali samo na iznos od 3.093,40 €. Razliku od 273,80 € po računu koji tuženik nije platio, isti opravdava da je to cijena potrošnog materijala limara i rada limara koji oni priznaju. Upravo ta razlika o cijeni rada i potrošnog materijala je predmet ovoga spora koji je dužan podmiriti tuženik pri čemu navodi da se potrošni materijal limara izračunava sukladno cijeni radnog sata limarskih radova i to u visini od 10% iznosa limarskih radova što iznosi 18,92 € budući da limarski radovi iznose 189,20 €. S obzirom da su oštećenik kao vlasnik popravljenog vozila te ovlaštena osoba tužitelja sklopili 17. veljače 2025. ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja kojim je ustupitelj prenio potraživanje u iznosu od 273,80 € na primatelja tj. tužitelja, o čemu je obavješten ovdje tuženik, to tužitelj potražuje utuženi iznos od tuženika.

2. U odgovoru na tužbu tuženik osporava osnovu tužbenog zahtjeva te ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja, prigovor promašene pasivne legitimacije tuženika, osporava odgovornost za štetu te osporava visinu tužbenog zahtjeva, smatrajući da je dužnost oštećenika da poduzme sve mjere kako bi smanjio štetu pa je stoga oštećenik sukladno prijedlogu tuženika koji mu je ukazao na mogućnost popravka vozila po jeftinijoj cijeni sata rada, trebao odabrati jedan od predloženih servisa kako bi smanjio štetu. Navodi da je oštećeniku uručena i Uputa o radionici za popravak vozila te da je stoga mjesto popravka određeno Uvjetima kasko osiguranja pod točkom E2., odnosno mjesto popravka određuje osiguravatelj te da je sukladno tome tuženik ukazao oštećeniku na mogućnost popravka vozila, na istom području i iste vrste i kvalitete servisa, kod više servisera po jeftinijoj cijeni od one koju navodi tužitelj u ovoj tužbi, ali je bez obzira na navedeno odabrana opcija popravka vozila po skupljoj cijeni. Osporava i službeni cjenik tužitelja iz razloga što tužitelj isti ne primjenjuje jer naplaćuje pojedinima ispod cijena iz cjenika, a pojedinima i po dvostruko višoj cijeni.

3. Sud je u tijeku postupka, a radi utvrđenja činjeničnog stanja, proveo dokaz uvidom u račun – otpremnicu broj 212/01/02 (list 9 spisa), Izvid štete broj 258203200065 (list 10 spisa), Uputu o radionici za popravak vozila (list 11-12 spisa), Ponuda Adriatic osiguranja (list 13-16 spisa), Cjenik Auto Kantoci d.o.o. (list 17 spisa), Ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja (list 18-20 spisa), Notifikacija o ustupanju tražbine radi ispunjenja (list 21-22 spisa), Presudu Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-914/2024 od 18.3.2024. (list 24-29 spisa), Presudu Vrhovnog suda RH broj Rev-818/2011 od 4.6.2014. (list 30-33 spisa), Presudu Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-1749/2023 od 12.1.2024. (list 34-38 spisa), Presudu Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-3749/2012 od 30.7.2015. (list 39-44 spisa), Presudu Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-387/2024 od 6.2.2024. (list 45-49 spisa), Mišljenje Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja (list 52-55 spisa), Presudu Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-3971/2023 od 29.2.2024. (list 56-63), Račun- otpremnicu broj 43/01/02 (list 73 spisa), Račun-otpremnicu broj 880/01/02 (list74 spisa), Račun maloprodaje broj 276/01/01 (list 75 spisa), Rješenje Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-76/2025 od 14.4.2025. (list 79-85 spisa), Uvjete za kasko osiguranje cestovnih vozila (list 86-124 spisa), Uputu o radionici za popravak vozila (list 125-126 spisa), Izvid štete broj 258203200065 (list 127 spisa), Račun br. 179-P1-1 (list 128 spisa), Račun br. 09/1/1(list 129 spisa), Račun-otpremnica broj 85/1/1/2024 od 10.4.2024. (list 130 spisa), Račun A II 94/1/1 (list 131 spisa),

Rješenje Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-76/2025 od 14.4.2025. (list 144 spisa), Presudu Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-1824/2024 od 3.5.2024. (list 154-158 spisa), Rješenje Vrhovnog suda RH broj Revd-2136/2024 od 22.5.2024. (list 159-162 spisa), Račun broj 188/01/01 od 13.4.2022. (list 165 spisa), detaljan prikaz transakcije RBA banke (list 166-167 spisa), Račun broj 57/01/01 od 7.2.2022. (list 168 spisa), detaljan prikaz transakcije RBA banke (list 169-170 spisa), Račun broj 103/01/01 od 2.3.2022. (list 171 spisa), detaljan prikaz transakcije RBA banke (list 172-173 spisa), Račun broj 24/01/01 od 24.1.2022. (list 174 spisa), detaljan prikaz transakcije RBA banke (list 175-176 spisa), Račun broj 32/01/01 od 01.02.2022. (list 177 spisa), detaljan prikaz transakcije RBA banke (list 178 spisa).

4. Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne Novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 dalje: ZPP), ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

5. Predmet ovog spora je tužiteljev zahtjev za isplatu iznos od 273,80 € koji iznos predstavlja naknadu štete u vidu razlike cijene radnog sata limara i potrošnog materijala limara a koju je obračunao tužitelj i cijene radnog sata limara koju priznaje tuženik.

6. Među strankama je sporna aktivna legitimacija tužitelja, pasivna legitimacija tuženika, odgovornost za štetu i visina štete.

7. Vezano uz tuženikov prigovor kojim osporava aktivnu legitimaciju tužitelja i pasivnu legitimaciju tuženika, ovaj sud je navedene prigovore ocijenio paušalnim i usmjerenim isključivo na odugovlačenje ovog postupka.

8. Naime, tuženik nije osporavao da je isplatio tužitelju nesporni iznos štete po predmetnom štetnom događaju (3.093,40 € od ukupno traženih 3.367,20 €), te da je u svojoj ponudi na listu 13 spisa, procijenio štetu na vozilu u iznosu od 3.093,40 €. Stoga navedeno postupanje tuženika upravo potvrđuje zaključak suda da su navedeni prigovori istaknuti u ovom postupku paušalni, jer ukoliko je tuženik doista smatrao da tužitelj nije aktivno legitimiran, ili da tuženik nije pasivno legitimiran, tada zasigurno ne bi isplaćivao nesporni dio štete.

9. U odnosu na navod tuženika da osporava odgovornost za štetu, ovaj sud je i taj prigovor ocijenio paušalnim i usmjerenim isključivo na odugovlačenje postupka budući da nije jasno što tuženik podrazumijeva pod navedenim osporavanjem s obzirom na to da se u konkretnom slučaju radi o kasko osiguranju i potraživanju osiguranika prema tuženiku a koje je preneseno na ovdje tužitelja.

10. U odnosu na prigovor tuženika da tužitelj nema pravo na naknadu štete po cijeni radnog sata sukladno računu 212/01/02 odnosno po cijeni od 43,00 € plus PDV po radnom satu limara već da je oštećeni bio dužan popravak obaviti kod nekog od servisa koje mu je predložio tuženik, a kod kojih je cijena sata rada manja, ovaj sud je takav prigovor tuženika ocijenio neosnovanim.

11. Iz računa tužitelja broj 212/01/02 (list 9 spisa) proizlazi da je tužitelj obavio popravak vozila u vlasništvu ČZ. Vrijednost izvršenih radova iznosi 3.367,20 € te je u računu navedeno da je utrošeno ukupno 4,4 radnih sati na popravku, upravo ista količina sati rada koju je i tuženik naveo u izvidu štete (list 10 spisa). U utuženom računu je cijena sata rada obračunata u iznosu od 43,00 € plus PDV.

12. Iz Cjenika tužitelja na listu 17 spisa, proizlazi da je tužitelj redovito u svom poslovanju naplaćivao radni sat po cijeni od 43,00 € uvećano za PDV za limarske radove.

13. Nadalje, tužitelj je i oštećenom NZ fakturirao cijenu sata rada sukladno cjeniku, pod istim uvjetima i iznosu.

14. Slijedom navedenog, imajući u vidu navedena utvrđenja ovaj sud je ocijenio da je oštećenik mogao slobodno izabrati radionicu u kojoj će popraviti svoje vozilo, posebno imajući u vidu da je izabrana radionica u mjestu njegovog prebivališta te okolnost što postoje i druge radionice u kojima bi cijena radnog sata bila jeftinija ne predstavlja doprinos oštećenika šteti u smislu odredbe čl. 1092. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/22 i 155/23 – dalje: ZOO). Poduzetnici, pa i oni koji se bave popravcima vozila, slobodno djeluju na tržištu te ne postoje opravdani razlozi zbog kojih bi oštećenici smjeli popravljati vozilo isključivo u najjeftinijem servisu, kako to smatra tuženik, pa stoga nit odredba Uvjeta o kasko osiguranju E2. na koju se poziva tuženik i kojom je propisano da upravo tuženik ima pravo odrediti mjesto popravka vozila ili organizirati i izvršiti popravak vozila, nije primjenjiva na način kako to smatra tuženik, odnosno kao isključivo pravo tuženika na izbor radionice u kojoj će se izvršiti popravak.

15. Slijedom navedenog, ovaj sud je ocijenio da je navedena odredba Uvjeta E2. sukladno odredbi čl. 296. st. 1. ZOO-a, ništetna, jer uzrokuje očiglednu neravnopravnost u pravima i obvezama strana i to na štetu suugovaratelja sastavljača te ugrožava i postizanje svrhe sklopljenog ugovora budući da je takvo postupanje u suprotnosti s dopisom Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja KLASA: 034-08/18-01/093 od dana 20.02.2020., koji je dostavio tužitelj, a čiju valjanost tuženik nije osporio, a iz kojeg proizlazi da društva za osiguranje nisu ovlaštena određivati po kojoj će cijeni radnog sata, treće osobe obavljati posao u radionici, kao i to da oštećena osoba, odnosno osiguranik može slobodno izabrati gdje će popraviti svoje vozilo i na temelju računa popravka vozila koje mu je izdala izabrana radionica u kojoj je izvršen popravak zahtijevati naknadu štete odnosno naknadu iz osiguranja. Stoga je takvom odredbom Uvjeta osiguranja, prema stavu ovog suda tuženik postupao suprotno načelu savjesnosti i poštenja čime je prouzročena očigledna neravnopravnost u pravima i obvezama strana i to na štetu suugovaratelja sastavljača te je time ugroženo postizanje svrhe sklopljenog ugovora

16. Zaključno, tužitelj je oštećeniku naplatio onu cijenu koju redovito naplaćuje na tržištu u skladu sa svojim cjenikom te je oštećenik ovlašten popraviti vozilo u bilo kojem servisu koji sudjeluje na tržištu. U odnosu na pozivanje tuženika da tužitelj naplaćuje pojedinim klijentima cijene koje su niže od onih navedenih u cjeniku kao i po cijenama koje su više od onih navedenih u cjeniku, valja ukazati da je u ovom slučaju odlučna činjenica da tuženiku nije naplaćena viša cijena od one propisane cjenikom a tužitelj kao gospodarstvenik sam odlučuje u kojim slučajevima će eventualno dati određeni popust ili ne. Stoga je sud prihvatio kao logičan i životan navod tužitelja da tužitelj nižu cijenu naplaćuje samo onim subjektima s kojima ima ugovor o poslovnoj suradnji, upravo kao i vjerojatno sam tuženik koji vjerojatno ima ugovore s pojedinim radionicama i slijedom toga i povoljnije cijene popravka za svoje klijente. Stoga, u situaciji kada tuženiku nije fakturirana niti naplaćena cijena koja bi bila veća od one prikazane u cjeniku, to navedeno osporavanje cjenika nije osnovano. Dodatno se ukazuje u odnosu na račune tužitelja koje je tuženik dostavio kao dokaz u odnosu na predmetne različite cijene tužitelja, da su svi dostavljeni računi datirani iz 2024. godine dok je iz priloženog cjenika razvidno da se isti primjenjuje od 7. siječnja 2025., pa navedeni dokazi svakako nisu od značaja u ovom postupku.

17. Dodatno, vezano uz tuženikov prigovor nedostatka aktivne legitimacije ukazuje se da je tužitelj još uz tužbu dostavio Ugovor o ustupu potraživanja od. kojim je oštećeni ČZ svoje potraživanje od tuženika u iznosu od 273,80 € ustupio tužitelju te tuženik nije ni sporio da je obaviješten o ustupu. Slijedom navedenog, ovaj sud je odbio kao neosnovan prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja, jer je oštećenik ustupio tužitelju svoju tražbinu prema tuženiku sukladno odredbi čl. 80. st. 1. ZOO-a.

18. Budući da je oštećenik ustupio tužitelju svoju tražbinu prema tuženiku sukladno odredbi čl. 80. st. 1. ZOO-a te da prema odredbi čl. 84. st. 1. ZOO-a primatelj ima prema dužniku ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja te kako predmetnu štetu predstavlja i trošak cijene radnog sata za popravak vozila u iznosu od 43,00 € uvećano za PDV, to postoji i tražbina naknade štete u preostalom iznosu od 273,80 €. Tuženik, kao osiguratelj osobe koja je odgovorna za štetu, je dužan naknaditi tu štetu tužitelju kojem je oštećenik ustupio tražbinu, sukladno odredbama čl. 1085. st. 1. i 4. ZOO-a i čl. 84. st. 1. ZOO-a. (točka I. izreke)

19. Također se ukazuje u odnosu na potrošni materijal limara u iznosu od 18,92 € da tuženik nije u odnosu na tu stavku opće navodio razloge osporavanja osim očito samo kroz visinu cijene sata rada limara, budući se i ta stavka određuje u postotku od iznosa limarskih radova. Stoga, budući je sud ocijenio da je tužitelj valjano obračunao cijenu limarskih radova sukladno svom cjeniku to je i u dijelu potrošnog materijala tužbeni zahtjev ocjenjen osnovanim.

20. Prema odredbi čl. 81. st. 1. ZOO-a s tražbinom prelaze na primatelja sporedna prava, kao što su pravo prvenstvene naplate, hipoteka, založno pravo, prava iz ugovora s jamcem, prava na kamate, ugovornu kaznu i sl. 21. Sukladno navedenoj odredbi, na tužitelja je prešlo i pravo oštećenika na zatezne kamate. Prema odredbi točke 4.1. st. 4. čl. I. glave F, Uvjeta za kasko osiguranje je propisano da dok djelomičnih šteta dospijeće nastupa podnošenjem računa o urednom dovođenju oštećenog vozila u prvobitno stanje, pa imajući u vidu da je tuženik 14. veljače 2025. odgovorio na zahtjev za isplatu osigurnine i priznao štetu u iznosu od 3.093,40 € time je i potvrdio da mu je predmetni račun podnesen sukladno predmetnoj odredbi Uvjeta pa budući je tužitelj potraživao zatezne kamate upravo od 14. veljače 2025. to je sud dosudio zatezne kamate kako je tužitelj i zahtijevao. Stopa zatezne kamate određena je u skladu s odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a za ostale odnose, jer oštećenik i tuženik nisu u odnosu koji bi proizlazio iz trgovačkog ugovora pa slijedom toga niti tužitelj i tuženik nisu u takvom odnosu. (točka I. i II. izreke)

22. Sud je odbio dokazne prijedloge tužitelja za izvođenjem dokaza saslušanjem svjedoka ČZ te zz tužitelja kao i provođenjem dokaza prometnim vještačenjem na okolnost cijene sata rada te dokazne prijedloge tuženika uvidom u poslovne knjige tužitelja za 2024. kao i provođenje prometnog vještačenja na okolnost utvrđivanja je li se vozilo moglo vratiti u prvobitno stanje/popraviti po navedenim cijenama na jednako kvalitetan način budući je sud smatrao da je činjenično stanje dovoljno utvrđeno pa bi izvođenje navedenih dokaza bilo nesvrsishodno i neekonomično.

23. S obzirom na to da je tužitelj u cijelosti uspio u ovom sporu, to u smislu odredbe čl. 154. st. 1. i 155. ZPP-a ima pravo na naknadu troškova postupka.

24. Po ocjeni ovoga suda tužitelj ima pravo na naknadu troška na ime naknade za zastupanje po odvjetniku u skladu s Odvjetničkom tarifom („Narodne novine“ broj 138/23, nastavno: Tarifa) i to za pristup na ročište održano 1. listopada 2025. u iznosu od 50,00 € (Tbr. 9. t. 1. Tarife) te za sastav tužbe od 5. lipnja 2025. u iznosu od 50,00 € (Tbr. 8. t. 1. Tarife) što sve skupa uvećano za PDV iznosi 125,00 €. Nadalje, tužitelju pripada i sudska pristojba na tužbu u iznosu od 6,64 € i sudska pristojba na presudu u iznosu od 13,27 € u skladu s Tar. br. 1. i 2. Tarife sudskih pristojbi koje su sastavni dio Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 138/23, dalje: ZSP) Dakle, tuženik je dužan naknaditi tužitelju troškove postupka u sveukupnom iznosu od 144,91 € (točka III. izreke).

25. S druge strane sud je odbio tužitelje zahtjev za naknadu troška sudske pristojbe na tužbu preko dosuđenog iznosa od 6,64 €, budući da je tužitelj predmetnu pristojbu platio upravo u tom iznosu pa stoga i ima pravo samo na naknadu troška u tom iznosu. Jednako tako sud je odbio i tužiteljev zahtjev za naknadu troška za sastav podneska od 18. srpnja 2025. u iznosu od 50,00 €, budući je sud smatrao da sukladno odredbi čl. 155. ZPP-a, navedeni trošak nije bio potreban za vođenje ovog postupka. Slijedom navedenog odbijen je kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu parničnih troškova u iznosu od 69,14 € (točka IV. izreke).

26. O zateznim kamatama na trošak parničnog postupka odlučeno je primjenom odredbe članka 151. st. 3. ZPP-a i članka 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021 – ZOO) i to uzimajući u obzir stopu koja se odnosi na ostale odnose. Zagreb, 10. studenog 2025.

SUDAC:

Josip Bilić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana primitka presude a podnosi se putem ovog suda putem e-komunikacije.

Presuda u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t.1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. st.1. ZPP-a). Žalba protiv presude odnosno rješenja ne odgađa ovrhu. (čl. 467.a. ZPP-a, odnosno čl. 97. ZID ZPP-a, NN 70/19)

DNA:

- tužitelju po pun. uz nalog za pristojbu na presudu u iznosu od 13,27 €

- tuženiku po pun.

- kal. 30 dana