REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6, Zagreb

Poslovni broj: Us I-3830/2025-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A  I  R J E Š E NJ E

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Tamari Bogdanović, te zapisničarki Valentini Pergar u upravnom sporu tužitelja stranca JČ, državljanina Islamske Republike Pakistan, rođen **.**.1994., kojeg zastupa opunomoćenik Stjepan Babić, odvjetnik u Zagrebu, Vodovodna 13/1, OIB: [osobni identifikacijski broj] protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Ravnateljstvo policije, Uprava za granicu, Prihvatni centar za strance, Dugo Selo, Obedišće Ježevsko, Slavka Kolara 82, OIB: 36162371878, radi produljenja ograničenja kretanja smještajem u Prihvatni centar za strance, 10. studenoga 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Ravnateljstva policije, Uprave za granicu, Prihvatni centar za strance, KLASA: UP/I-034-02/25-01/15, URBROJ: 511-01-65-25- 1 od 14. kolovoza 2025. i zahtjev za naknadu troška upravnog spora. II Odbija se zahtjev za odobrenje besplatne pravne pomoći tužitelju.

i

r i j e š i o  j e

Odbija se zahtjev tužitelja za odgodnim učinkom tužbe.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi osporava zakonitost rješenja tuženika, navodeći da se u postupku radi o nedovoljnoj efikasnosti poduzetih mjera od strane tuženika, te da nastavak pritvora ovisi o tome postoji li razuman izgled da će se deportacija izvršiti, jer ako se ne izvrši u razumnom vremenu, zadržavanje prestaje biti opravdano, te postoji rizik da izvršenje deportacije tužitelja u Pakistan nema realne izglede u bliskoj budućnosti.

2. Lišenje slobode u svrhu protjerivanja mora biti sukladno članku 5. stavku 1. točkom f Europske konvencije o ljudskim pravima, te prema ustaljenoj praksi Europskog suda za ljudska prava, npr. u predmetu J protiv Ujedinjenog kraljevstva, pritvor stranca mora biti zakonit prema domaćem pravu, te se od države zahtjeva da provede deportaciju uz dužnu pažnju i žurno, dakle unutar prvotno određenog roka, a ne da se na temelju potreba za daljnjim aktivnostima, npr. pribavljanje vize za službenike i odobrenje Pakistana, produljuje smještaj.

3. Smatra da se neodgodivošću izvršenja krši članak 5. stavak 4. Europske konvencije o ljudskim pravima, jer se radi o povredi prava na djelotvorni pravni lijek, jer neodgodivost rješenja mora biti iznimka, a ne pravilo.

4. Predlaže sudu poništiti osporavano rješenje tuženika i odobriti tužitelju besplatnu pravnu pomoć, jer nema nikakvu imovinu u matičnoj državi, niti u RH, te naložiti tuženiku da opunomoćeniku tužitelja isplati troškove zastupanja, te da tužba ima odgodni učinak.

5. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe da je tužitelju prvotno određen rok smještaja na jedan mjesec, ali je produljen na tri mjeseca, računajući od dana isteka prethodnog rješenja o smještaju i to zbog opravdanog očekivanja potvrđivanja identiteta, dobivanja putnog lista od nadležnih pakistanskih vlasti putem elektroničkog sustava NADRA, kao i dobivanje odobrenja i pribavljanja viza za policijske službenike potrebno za organizaciju prisilnog povratka u Pakistan.

6. Tužitelju je izdano rješenje o protjerivanju i zabrana ulaska i boravka u EGP, a nakon što je kazneno i prekršajno procesuiran u vezi zlouporabe droge, te je bilo nužno pokrenuti postupak povratka, tuženik je u međuvremenu ishodio putni list potreban za povratak stranog državljanina u matičnu državu, pa postoje razumni izgledi za prisilno udaljenje u Pakistan, te se poduzimaju daljnje mjere i radnje u cilju organizacije prisilnog povratka u matičnu zemlju, smještaj je produljen unutar roka od dvanaest mjeseci iz članka 215. stavka 3. Zakona o strancima, te je rješenje o produljenju smještaja potvrđeno presudom UsI-3050/2025-3 od 19. kolovoza 2025.

7. Predlaže sudu odbiti tužbu.

8. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

9. Sud je riješio spor bez održavanja rasprave na temelju ovlaštenja iz članka 98. stavak 1. točke 4. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj: 36/24), jer tužitelj u tužbi ne osporava činjenice utvrđene u upravnom sporu, niti su tužitelj i tuženik u tužbi izričito tražili održavanje rasprave.

10. Uvidom u spis u vezi broj UsI-3050/2025 sud je utvrdio da je presudom suda od 19. kolovoza 2025. kao zakonito potvrđeno rješenje Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Ravnateljstva policije, Uprave za granicu, Prihvatnog centra za strance KLASA: UP/I-034-02/25-01/15, URBROJ: 511-01-65-25-1 od 14. kolovoza 2025. o produljenju smještaja u Prihvatni centar za strance temeljem članka 216. stavka 6. Zakona o strancima (Narodne novine, broj: 133/20, 114/22, 151/22 i 40/25).

11. Predmetnim rješenjem o smještaju strancu JČ, produljuje se smještaj u Prihvatnom centru za strance Ministarstva unutarnjih poslova, radi prisilnog udaljenja najduže do tri mjeseca računajući od dana isteka prethodnog rješenja o smještaju, radi aktivnosti u smislu odobrenja vlasti Islamske Republike Pakistan za vraćanje tužitelja kao i pribavljanje viza za policijske službenike sukladno članku 215. Zakona o strancima, jer je rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave Zagrebačke, VIII Policijske postaje Zagreb, KLASA: UP/I-216- 04/25-01/2596, URBROJ: 511-19-34-25-1 od 17. srpnja 2025. tužitelj protjeran iz Europskog gospodarskog prostora, odnosno Republike Hrvatske, te je započeo postupak prisilnog udaljenja u zemlju porijekla Pakistan.

12. Odredbom članka 212. stavka 1. Zakona o strancima propisano je da se u svrhu ograničenja slobode kretanja radi osiguranja prisilnog udaljenja i povratka državljanina treće zemlje može smjestiti u centar ako se prisilno udaljenje i povratak ne mogu osigurati blažim mjerama.

Stavkom 2. navedenog članka Zakona propisano je da smještaj u centru može trajati samo najkraće vrijeme koje je potrebno za prisilno udaljenje i dok su u tijeku aktivnosti radi prisilnog udaljenja koje se izvršavaju s dužnom pažnjom.

13. Odredbom članka 213. stavka 1. navedenog Zakona propisano je da se u smislu članka 212. stavka 1. ovoga Zakona, mjerama koje su blaže od smještaja u centar smatraju:

1. polog putnih isprava, putnih dokumenata i putnih karata

2. polog određenih financijskih sredstava

3. zabrana napuštanja određene adrese smještaja

4. javljanje u policijsku postaju u određeno vrijeme.

14. Odredbom članka 214. stavka 1. navedenog Zakona propisano je da se državljanina treće zemlje može se smjestiti u centar do šest mjeseci ako postoji rizik od izbjegavanja obveze napuštanja EGP-a odnosno Republike Hrvatske sukladno članku 183. stavcima 2. i 3. ovoga Zakona (u daljnjem tekstu: rizik od izbjegavanja). Stavkom 2. navedenog članka Zakona propisano je da okolnosti koje mogu upućivati na postojanje rizika od izbjegavanja iz stavka 1. ovoga članka su da:

- državljanin treće zemlje nema ispravu o identitetu ili putnu ispravu

- državljanin treće zemlje nema prijavljen boravak

- je državljanin treće zemlje izjavio da neće izvršavati ili da će onemogućavati izvršenje mjera za osiguranje povratka

- je državljanin treće zemlje u drugoj državi članici EGP-a pravomoćno osuđen za kazneno djelo

- je protiv državljanina treće zemlje u tijeku kriminalističko istraživanje ili kazneni postupak ili je pravomoćno osuđen za kazneno djelo u Republici Hrvatskoj

- državljanin treće zemlje ne izvršava ili nije izvršio rješenje o povratku

- državljanin treće zemlje ne izvršava ili nije izvršio obvezu odlaska u drugu državu članicu

- je državljanin treće zemlje nezakonito ušao u EGP odnosno Republiku Hrvatsku

- prethodno ponašanje državljanina treće zemlje upućuje na to da bi mogao izbjegavati izvršenje obveze napuštanja EGP-a odnosno Republike Hrvatske. Stavkom 3. navedenog članka Zakona propisano je da se smatra da postoji rizik od izbjegavanja obveze napuštanja EGP-a odnosno Republike Hrvatske iz stavka 1. ovoga članka ako se utvrdi da:

- je državljanin treće zemlje odbio dati osobne ili druge podatke i dokumente ili je dao lažne podatke

- se državljanin treće zemlje poslužio krivotvorenom ili tuđom ispravom

- je državljanin treće zemlje odbacio ili uništio ispravu o identitetu

- je državljanin treće zemlje odbio dati otiske prstiju

- je državljanin treće zemlje silom ili prijevarom onemogućio prepratu u svrhu prisilnog udaljenja u zemlju u koju ga se prisilno udaljava

- se državljanin treće zemlje nije pridržavao obveza iz članka 213. stavka 1. ovoga Zakona

- je državljanin treće zemlje ušao u EGP odnosno Republiku Hrvatsku prije isteka zabrane ulaska i boravka

- je državljanin treće zemlje boravio u drugoj državi članici EGP-a iz koje je nezakonito ušao u Republiku Hrvatsku izravno ili tranzitom kroz treću zemlju (nedopušteno sekundarno kretanje).

15. Odredbom članka 216. stavka 1. navedenog Zakona propisano je da rješenje o smještaju u centar donosi, po službenoj dužnosti, Ministarstvo putem nadležne policijske uprave odnosno policijske postaje.

Stavkom 3. navedenog članka Zakona propisano je protiv rješenja iz stavaka 1. i 2. ovoga članka nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor, a prilikom dostave rješenja iz stavaka 1. i 2. ovoga članka državljanina treće zemlje će se obavijestiti o radnjama iz stavka 4. ovoga članka.

Stavkom 4. navedenog članka Zakona propisano je da će se odmah po donošenju rješenja iz stavaka 1. i 2. ovoga članka upravnom sudu dostaviti spisi predmeta o smještaju u centar, a upravni sud će u roku od pet dana od dana dostave spisa predmeta donijeti odluku kojom se rješenje o smještaju ukida ili potvrđuje. Stavkom 5. navedenog članka Zakona propisano je da će Ministarstvo, najkasnije deset dana prije proteka tri mjeseca od dana smještaja državljanina treće zemlje u centar, dostaviti upravnom sudu spise predmeta o smještaju državljanina treće zemlje u centru, a upravni sud će u roku od deset dana od dana dostave spisa predmeta odlučiti treba li državljanina treće zemlje otpustiti iz centra.

16. Prema ocjeni suda, u konkretnom predmetu, vodeći računa o svim utvrđenim okolnostima, činjenici da je imenovanom strancu određeno protjerivanje, da je tužitelj kazneno i prekršajno procesuiran u vezi zloporabe droge, te da je sud već u ranijoj presudi zaključio da je tuženik pravilno utvrdio da postoje okolnosti za produljenje ograničenja kretanja smještajem u Prihvatni centar za strance, jer se radi o osobi koja nema putne isprave, adresu boravka niti novčana sredstva, iz čega proizlazi da se svrha ograničenja kretanja nije mogla postići blažim mjerama, osporavanim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.

17. U pogledu određenog roka smještaja u Centar, razvidno je kako donositelj rješenja određuje smještaj u Centar do prisilnog udaljenja iz Republike Hrvatske, u trajanju najduže do tri mjeseca od dana prethodnog rješenja o smještaju od jednog mjeseca, a iz spisa je razvidno da su poduzete svrsishodne i žurne aktivnosti usmjerene na prisilno udaljenje stranca, što sud ocjenjuje nužnim za postizanje svrhe udaljenja u zemlju porijekla Pakistan, a što nije protivno kriterijima Europskog suda za ljudska prava.

18. Sud je odbio zahtjev tužitelja za odobravanje besplatne pravne pomoći u odnosu na opunomoćenika Stjepana Babića, jer isti nije na Listi pružatelja besplatne pravne pomoći državljanima trećih zemalja u postupku povrata Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske.

19. O trošku upravnog spora sud je odlučio na temelju članka 147. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima kojim je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora.

20. Stoga je sud na temelju članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima odlučio kao u izreci presude.

21. Nadalje, sud je riješio da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni niti uvjeti za odobrenje odgodnog učinka tužbe iz članka 42. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima, a iz prethodno iznesenih razloga zakonitog produljenja ograničenja kretanja smještajem u Prihvatni centar za strance u odnosu na tužitelja, već je sud mišljenja da su svi izneseni tužbeni zahtjevi usmjereni samo na odugovlačenje postupka.

U Zagrebu 10. studenoga 2025.

Sutkinja

Tamara Bogdanović, univ.spec.iur.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

DNA:

1. Odvjetnik Stjepan Babić, e-kom

2. Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Ravnateljstvo policije, Uprava za granicu, Prihvatni centar za strance, [adresa] Dugo Selo, Obedišće Ježevsko, Slavka Kolara 82, poštom

3. U spis