REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

STALNA SLUŽBA U SAMOBORU

Obrtnička 2

P-29/2021-53

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru, po sucu Ines Golešić-Plašić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja VN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Denisu Meczneru, odvjetniku iz Samobora, protiv tuženika ZN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Sandri Matijević, odvjetnici iz Samobora, radi isplate, nakon održane usmene, glavne i javne rasprave zaključene dana 25. rujna 2025. u prisutnosti punomoćnika stranaka, dana 10. studenog 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku ZN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], isplatiti tužitelju VN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], iznos od 777,40 EUR sa zateznom kamatom:

- na iznos od 79,79 EUR od 15. ožujka 2021.

- na iznos od 84,91 EUR od 24. ožujka 2021.

- na iznos od 596,75 EUR od 29. ožujka 2021.

- na iznos od 15,95 EUR od 08. lipnja 2021. do 31. prosinca 2022. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referentne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, kao i naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 1.225,00 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude, tj. od 10. studenog 2025. do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referentne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužitelj s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 1.357,97 EUR, sa zateznom kamatom:

- na iznos od 1.110,22 EUR od 01. studenog 2020.

- na iznos od 119,45 EUR od 29. prosinca 2020.

- na iznos od 75,25 EUR od 15. ožujka 2021.

- na iznos od 37,98 EUR od 11. svibnja 2021.

- na iznos od 15,07 EUR od 08. lipnja 2021. do 31. prosinca 2022. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referentne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, kao neosnovanim.

III. Tužitelj VN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], dužan je tuženiku ZN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.176,42 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude, tj. od 10. studenog 2025. do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referentne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je s tuženikom bio u ugovornom odnosu najmodavac- najmoprimac, temeljem ugovora o najmu stana od 21. studenog 2016., koji je zadnji puta bio produljen 01. rujna 2019. Temeljem navedenog ugovora o najmu stana da je, kao najmodavac, dao tuženiku, kao najmoprimcu, u najam svoj stan na adresi u [adresa]. Ugovorom o najmu stana da su, osim cijene najma, dogovorili i druge uvjete najma, među kojim uvjetima je člankom 8 ugovora bilo ugovoreno kako će režijske troškove u cijelosti snositi tuženik, kao najmoprimac. Režijske troškove da su ugovorom bili taksativno nabrojani kao trošak električne energije, trošak vode, komunalnih davanja, stubišne rasvjete, trošak završnog čišćenja stana, te TV, internet i telefonske pretplate, ukoliko ih tuženik uvede. Isto tako da je člankom 13 ugovora o najmu stana bilo dodatno ugovoreno, pored troška završnog čišćenja stana, da će tuženik na zadnji dan korištenja stana isti osloboditi od svojih stvari, očistiti i vratiti u stanje u kakvom je stan bio prije njegovog useljenja. Ugovor o najmu stana da je raskinuo tuženik, koji je napustio stan, koji stan je bio predmetom ugovora o najmu, dana 01. studenog 2020. Unatoč jasnim ugovornim odredbama prema kojima tuženik snosi sve režijske troškove za vrijeme trajanja ugovornog odnosa, tužitelj da je nakon okončanja ugovornog odnosa s tuženikom, uočio kako brojni računi na ime režijskih troškova nisu plaćeni, zbog čega mu je nastao dodatni nepredvidivi trošak. Tako da je zaprimio predračun br. 2060249 od 30. prosinca 2020. trgovačkog društva TI-SAN d.o.o., Sveta Nedelja na ime aktivacije usluge očitavanja razdjelnika na iznos od tadašnjih 750,00 kn. Isto tako je primio obavijest od HEP-Toplinarstvo d.o.o., Zagreb, prema kojemu je uvidom u knjigovodstvenu karticu utvrđeno dugovanje za isporučenu toplinsku energiju zaključno s računom za mjesec studeni 2020. u ukupnom iznosu od 7.549,74 kn. Uvidom u sintetičku karticu Vodoopskrba i odvodnja d.o.o., Zagreb, utvrđeno je dugovanje u ukupnom iznosu od 821,58 kn za račune od mjeseca kolovoza do listopada 2020. Unatoč jasnim ugovornim odredbama prema kojima tuženik mora osloboditi stan od svojih stvari, očistiti i vratiti ga u stanje u kakvom je stan bio prije njegovog useljenja, zatečeno stanje nakon tuženikovog iseljenja iz stana nije bilo istovjetno kao prilikom njegovog useljenja. Konkretno, bilo je potrebno izvršiti radove bojanja zidova i stropova antinikotinskim premazom uzrokovano zadimljenjem prostorije, sanaciju i dezinfekciju zidova od plijesni, struganje i nanošenje glet mase na zidove kupaone, popravak keramike u hodniku, te čišćenje ljepljive mase s parketa, koje je tužitelj morao izvršiti u svom trošku. Obzirom da je sukladno ugovornim odredbama navedene radove trebao izvršiti tuženik, to tužitelj potražuje povrat navedenog troška u ukupnom iznosu od tadašnjih 8.365,00 kn, sve sukladno ponudi 37 obrta [obrt], vlasništvo ŠN iz [adresa], Ulica 9. svibnja 5. Obzirom na neispunjenje ugovorne odredbe iz članka 8 i članka 13 ugovora o najmu stana, prvotno je potraživao od tuženika naknadu cjelokupnog nastalog troška u ukupnom iznosu od tadašnjih 17.486,32 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na iznos od 331,42 kn od 23. rujna 2020., na iznos od 317,96 kn od 23. listopada 2020., na iznos od 7.549,74 kn od 01. studenog 2020., na iznos od 8.365,00 kn od 01. studenog 2020., na iznos od 750,00 kn od 01. studenog 2020. i na iznos od 172,20 kn od 23. studenog 2020. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, uz naknadu parničnog troška, sve u roku od 15 dana. Konačno uređenim tužbenim zahtjevom predlaže donijeti odluku kojom će se naložiti tuženiku isplatiti mu iznos od 2.135,37 EUR, sa zateznim kamatama na iznos od 1.110,22 EUR od 01. studenog 2020., na iznos od 119,45 EUR od 29. prosinca 2020., na iznos od 155,04 EUR od 15. ožujka 2021., na iznos od 84,91 EUR od 24. ožujka 2021., na iznos od 596,75 EUR od 29. ožujka 2021., na iznos od 37,98 EUR od 11. svibnja 2021. i na iznos od 31,02 EUR od 08. lipnja 2021. do isplate, sa zateznom kamatom koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, kao i naknaditi prouzročeni parnični trošak zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednjeg glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, sve u roku od 15 dana.

2. U odgovoru na tužbu, tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu kao neosnovanim, kako u osnovi, tako i u visini, predlaže isti odbiti, uz naknadu troškova postupka. Osporava da bi između tužitelja i njega bile jasno ugovorene odredbe prema kojima on snosi sve režijske troškove za predmetni stan za vrijeme trajanja ugovornog odnosa, kao i da je iz stana iselio 01. studenog 2020., obzirom da je unatoč usmenom dogovoru da iz stana, sa svojom obitelji, iseli 01. studenog 2020., na traženje tužitelja, iselio tjedan dana ranije, a iz razloga što ga je tužitelj zamolio da to učini, jer da mu novi najmoprimac mora iseliti iz prijašnjeg stana do 31. listopada 2020. Nikada da nije ugovorio s tužiteljem da će biti u obvezi podmirivanja troškova nastalih s osnova aktivacije usluge očitavanja razdjelnika, a prema računima izdanim od trgovačkog društva TI-SAN d.o.o., Sveta Nedelja. Naime, tužitelj, kao najmodavac, da mu je bio u obvezi osigurati stan pogodan za stanovanje, tako i mogućnost korištenja sustava grijanja bez ikakvih dodatnih uvjeta odnosno podmirenja troškova očitavanja putem razdjelnika od strane treće osobe, a ne isporučitelja toplinske energije. S tužiteljem d je ugovorio kako će podmirivati režijske troškove nastale s osnova potrošnje vode, električne energije i grijanja, te komunalne naknade i pričuve, time da se pod troškovima grijanja izričito radi samo o troškovima nastalim za isporučenu toplinsku energiju. U odnosu na navode tužbe da je tužitelj nakon okončanja ugovornog odnosa s njim, od HEP Toplinarstvo d.o.o., Zagreb, zaprimio dopis prema kojem je, uvidom u knjigovodstvenu karticu, utvrđeno dugovanje za isporučenu toplinsku energiju, zaključno s računom za mjesec studeni 2020. u ukupnom iznosu od 7.594,74 kn, ističe da je iz tog dopisa vidljivo da se radi o iznosu koji je proizašao iz ovršnog postupka, a o kojem nema nikakvih saznanja. Stoga u cijelosti osporava ovu tražbinu tužitelja kao neosnovanu. Svoje obveze da je redovito ispunjavao i uredno podmirivao račune HEP Toplinarstvo d.o.o. U odnosu na potraživanje tužitelja iznosa od 821,58 kn, koji je naveden u sintetičkoj kartici Vodoopskrba i odvodnja d.o.o., koji se odnosi na nepodmirene račune od kolovoza do listopada 2020., ističe kako je o navedenim računima tužitelja pravovremeno obavijestio, i to čim je došao prvi račun na iznos od 331,42 kn za mjesec kolovoz 2020., te je tužitelju naveo kako su isti neosnovani i preveliki, kao i da je predstavnik stanara intervenirao kod Vodoopskrbe i odvodnje d.o.o., obzirom su svi stanovi dobili račune, koji su prema mišljenju i ostalih stanara neosnovani, i da je utvrđeno da je došlo do puknuća cijevi na koju je spojen korisnik Udruženje obrtnika Samobor i da je prilikom puknuća cijevi utrošena velika količina vode, a potrošnja koja je pripisana korisnicima u stambenoj zgradi [adresa]. Također, nakon što je došao račun i za idući mjesec na iznos od 317,96 kn, da je o tome ponovno obavijestio tužitelja, na što je isti rekao kako će to rješavati s Vodoopskrbom i odvodnjom d.o.o. Sve dok je bio u najmu predmetnog stana, pitanje stvarno utvrđene potrošnje za predmetni stan, kao ni za ostale stanove, nije bilo riješeno, te je tužitelj rekao da će to on rješavati s Vodoopskrbom i odvodnjom d.o.o. Tužitelj da ga nije nikada obavijestio je li uspio s Vodoopskrbom i odvodnjom d.o.o. utvrditi stvarnu potrošnju za predmetni period, te je li za primio nove račune i na koje iznose. Osporava da bi njegovom krivnjom u predmetnom stanu nastala oštećenja na zidovima uvidu plijesni, te da bi prouzročio štetu na keramici u hodniku i na parketu u vidu nanošenja ljepljive mase. Opetovano da je upozoravao tužitelja na pojavu plijesni i vlage u predmetnom stanu, na što se tužitelj oglušio, te se prilikom pokazivanja stana potencijalnim najmoprimcima, čak i začudio od kuda plijesan i vlaga u stanu. Kako se radi o stambenoj zgradi strije gradnje i o stanu koji je relativno loše održavan i prije nego što je isti uzeo u najam, dolazilo je, uz sva njegova nastojanja da to spriječi, do pojave vlage i plijesni. Međutim, u tome nije uspijevao i to da je bio jedan od razloga što je tražio drugi smještaj. U predmetnom ugovoru o najmu, člankom 2, ugovoreno je da se stan iznajmljuje u viđenom stanju, o čemu će ugovorne strane prilikom početka korištenja (primopredaje ključa) stana sastaviti zapisnik o stanju stana, te popis opreme, pokućstva i radnom stanju istih, koje se nalaze u stanu, te da će zajednički utvrditi stanje svih brojila i da taj zapisnik čini sastavni dio ugovora. Nadalje, člankom 14 ugovoreno je da se vraćanje stana u neposredni posjed najmodavca vrši potpisivanjem primopredajnog zapisnika uz prisutnost ugovornih stranaka koje su dužne utvrditi postoje li oštećenja koja nadilaze redovito korištenje stana. Navedene zapisnike tužitelj da ne dostavlja uz tužbu. Osporava da bi prouzročio bilo kakvu štetu na predmetnom stanu, te da bi isti oštetio više od onoga što je eventualno nastalo kao posljedica redovitog korištenja stana. Da su oštećenja koja tužitelj navodi bila u stanu u vrijeme kada je kao najmoprimac iz istog iselio, tužitelj da bi na to reagirao, jer je inzistirao da iz stana izađe tjedan dana ranije od dogovorenog roka, kako bi u isti mogao useliti novi najmoprimac. Stoga da se postavlja logično pitanje da, ukoliko je stan bio toliko oštećen, kako je isti onda u tako lošem stanju odmah iznajmljen drugom najmoprimcu, koji je u isti odmah uselio. Tužitelj da potraživanje za nastala oštećenja na predmetnom stanu temelji na ponudi 37 izdanoj od Mavis interijeri iz [adresa], koja ponuda nema datuma, pa se ne može zaključiti kad je ista rađena, time da tužitelj ne dostavlja nikakav račun da su navedeni radovi zaista i izvedeni, kao i da ne dokazuje visinu troškova izvođenja istih. Tužitelju da je temeljem članka 9 ugovora o najmu stana, predao iznos od 900,00 kn kao garanciju (polog) da će svi računi biti plaćeni i da neće doći do uništenja imovine, a koji nadilaze redovito korištenje stvari i imovine. Navedeni iznos da mu tužitelj nije vratio, niti mu obrazložio za što je isti zadržao odnosno što je tim iznosom od 900,00 kn namireno, da li eventualno neplaćeni računi ili nastala oštećenja na imovini. Stoga je predložio odbiti tužbu i tužbeni zahtjev kao neosnovan.

3. Tijekom postupka provođenja dokaza, sud je izvršio uvid u ugovor o najmu stana od 21. studenog 2016. i 01. rujna 2019., u potvrdu stranaka od 21. studenog 2016., uvid u ponudu 37 [obrt], Ul. 9. svibnja 5, [adresa] (bez datuma (list 17 spisa)), u predračun trgovačkog društva TI-SAN d.o.o., Sveta Nedelja br. 2060249 od 22. prosinca 2020., u podsjetnik za plaćanje TI-SAN d.o.o., Sveta Nedelja na dan 22 prosinca 2020., u dopis istog trgovačkog društva od 05. veljače 2024., u račun od 31. prosinca 2020., 20. siječnja 2019., izvadak Erste Banke na dan 30. prosinca 2020. navedenog trgovačkog društva, u uplatnicu tužitelja od 29. prosinca 2020., u dopis HEP Toplinarstvo d.o.o., bez datuma (list 15 spisa), u ispis e-mail poruka od 06. prosinca 2021. i 11. siječnja 2022., te račune HEP Toplinarstva d.o.o. za mjesec rujan 2019., te za razdoblje od mjeseca siječnja do rujna 2020., u sintetičku karticu Vodoopskrbe i odvodnje d.o.o. (list 16 spisa), u dopis Vodoopskrbe i odvodnje d.o.o. od 05. veljače 2024. i račune za mjesec kolovoz, rujan i listopad 2020., u pregled dokumenata - otvorene stavke Komunalac d.o.o. od 14. siječnja 2021., u dopis Komunalac d.o.o. od 28. lipnja 2024. i račune za mjesec siječanj 2017. i listopad 2020., u dopise Porezne uprave Ispostave Samobor od 21. listopada 2021. i 01. prosinca 2022., saslušao je svjedoke ŠN, LN, PN, VNA, AN, ČN i stranke.

4. Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan kako je to navedeno u izreci ove presude.

5. Nesporno je da su stranke bile u ugovornom odnosu, i to tužitelj, kao najmodavac, i tuženik, kao najmoprimac stana u [adresa], temeljem ugovora o najmu stana od 21. studenog 2016., potom ugovora o najmu stana od 01. rujna 2019., da su stranke ugovorom o najmu stana ugovorile da će tuženik, osim mjesečne najamnine, plaćati i režijske troškove za vrijeme trajanja ugovornog odnosa, i to za utrošak električne energije, vode, komunalna davanja, stubišne rasvjete, završno čišćenje stana, TV pretplatu i telefon (Internet), ukoliko se uvede (članak 8 ugovora o najmu stana), da je člankom 13 ugovora o najmu stana bilo, između ostalog, ugovoreno, da tuženik, kao najmoprimac, zadnji dan korištenja stana, isti mora osloboditi od svojih stvari, očistiti i vratiti u stanju kako je bilo prije ulaska u stan, kao i da je ugovor o najmu stana raskinut 01. siječnja 2020., te da je tuženik sa svojom obitelji iz predmetnog stana iselio oko tjedan dana ranije.

6. Sporni su osnov i visina tužiteljeve tražbine.

7. Stoga je valjalo raspraviti ova sporna pitanja.

8. Tužitelj, konačno, potražuje na ime nastalih troškova oko radova bojanja zidova i stropova antinikotinskim premazom uzrokovano zadimljenjem prostorije, sanacije i dezinfekcije zidova od plijesni, struganje i nanošenje glet mase na zidove kupaone, popravak keramike u hodniku, te čišćenje ljepljive mase s parketa, opisane u ponudi 37 obrta [obrt], vl. ŠN, iznos od 8.365,00 kn / 1.110,22 EUR od 01. studenog 2020.

9. Uvidom u gore navedenu ponudu 37 Mavis interieri utvrđeno je kako ista glasi na tužitelja, za radove u stanu u [adresa], u [adresa], bez datuma izdavanja, s popisom stavki (zaštita prostora od 65 m2 u iznosu od 455,00 kn, farbanje zidova i plafona antinikotinskim premazom uzrokovano zadimljenjem prostorije u iznosu od 1.260,00 kn, sanacije i dezinfekcije zidova od plijesni u iznosu od 900,00 kn, struganje i gletanje zidova u kupaoni u iznosu od 500,00 kn, popravka keramike u hodniku u iznosu od 350,00 kn, čišćenja ljepljive mase s parketa u iznosu od 300,00 kn i farbanje bijelom bojom u dva premaza u iznosu od 4.600,00 kn odnosno sveukupno 8.365,00 kn), time da nije uračunat PDV temeljem čl. 90, stavka 2 (bez navođenja kojeg propisa). Uz istu ponudu ne prilaži račun za opisane radove, niti je tužitelj isti dostavio u spis do zaključenja glavne rasprave, niti od Mavis interieri, niti od strane bilo kojeg eventualnog izvođača radova. Isto tako tužitelj nije dostavio račune za utrošeni materijal, niti za izvršenu uslugu bojanja zidova, te ostalih opisanih radova, kao niti dokaz količine izvedenih radova i cijenu istih.

10. Iz iskaza svjedoka ŠN, vlasnika obrta [obrt], [adresa], utvrđeno je kako je on sačinio ponudu 37 tužitelju za predmetni stan, u studenom ili prosincu 2020., nakon što je pregledao stan, ali mu se tužitelj nije javio, tako da nije vršio radove opisane u navedenoj ponudi, niti bilo koje druge radove. Iz njegovog iskaza je utvrđeno da je stan izgledao kao da ga nikada nitko nije čistio, u uglovima zidova da je bila plijesan u kuhinji, dnevnom boravku iza ormara, iza kauča u dnevnoj sobi i u spavaćoj sobi, te je tekao dojam da je plijesan nastala od nemara i neprovjetravanja, jer je stan bio skroz zatvoren, ormar je bio tik uz zid, a stan sam po sebi da nije bio vlažan. Isto tako je primijetio žuti zid u kuhinji, dnevnom boravku, i to od nikotina, pa je zato i bio potreban antinikotinski premaz. U kupaoni da se zbog vlage i tople vode počela ljuštiti boja na plafonu i gornjim dijelovima zidova, pločice (3-4 komada) u hodniku da su bile skrhane, a jedna odlijepljena.

11. Iz iskaza svjedoka LN, nevjenčane supruge tuženika, utvrđeno je da su u stanu živjeli od početka 2016. do pred kraj listopada 2020., da su već nakon prve godine stanovanja shvatili da je stan problematičan, hladan, drveni prozori nisu dobro "dihtali", pa je vanjski zrak prolazio kroz njih i njihale su se zavjese kada je vani puhalo, pojavila se vlaga u dnevnom boravku iza sjedeće garniture uz prozor, u spavaćoj sobi u uglu kod prozora, no ne zna je li bilo vlage iza ormara, jer ih nisu micali. Stan su zračili, prozor je bio na kipanje tijekom hladnog razdoblja, ljeti širom otvoren, dok kupaona i WC nisu imali prozor. Tuženik da je u stanu pušio, ali samo u dnevnom boravku. Pločice u hodniku na podu da su bile oštećene već prilikom njihovog useljenja, a u dijelu hodnika prema ulazu u spavaću sobu da su bile skrhane i niti jedna nije nedostajala. U kupaoni da se ljuštila boja, jer pločice nisu postavljene do plafona, a boja se ljuštila čim su kupaonu počeli koristiti. Parket da je bio stari, "pohabani", nisu zatekli ljepljivu masu na parketu prilikom useljenja, niti ju ostavili prilikom iseljenja. Prilikom useljenja stan da nije bio svježe pokrečen, tužitelj da je rekao da ga je farbao za stanare prije njih, nije rađen zapisnik prilikom useljenja, niti prilikom njihovog iseljenja, a stan nisu mogli farbati prilikom iseljenja, jer je već nova stanarka unijela puno svojih stvari.

12. Iz iskaza svjedoka AN je utvrđeno da je s majkom ČN u listopadu 2020. išao pogledati predmetni stan, isti da je bio skromnije održavan, majka da je u njega unijela puno svojih stvari, potom su utvrdili da je stan bio zapušten, time da je ugovor o najmu sklopljen 01. studenog 2020. Iza trosjeda i ormarića u dnevnoj sobi, crne naslage na zidu u ćoškovima od vlage u spavaćoj sobi i blagovaoni, te žute mrlje na stropu u zidovima kupaone, razbijene pločice na podu u hodniku, kroz prozore je puhalo, jer se radilo o drvenoj stolariji, a njegova majka je obavijestila tužitelja o nedostacima i tužitelj da je slao majstore koji su sanirali vlagu, farbali zidove u dnevnoj sobi, kuhinji i spavaćoj sobi, no ne zna jesu li popravljali pločice. Na parketu je bila ljepljiva masa od kabela antene koji je bio lijepljen za pod, jer je antena išla preko balkona do TV-a u dnevnoj sobi kroz cijeli stan (s jednog pročelja na drugo), što je sve podudarno iskazala i svjedok ČN, kao i da su se prethodni stanari pakirali kada je u listopadu 2020. sa sinom AN išla pogledati predmetni stan. Iako je ugovor o najmu sklopila s 01. studenim 2020., uselila je kasnije, jer je morala čistiti stan. Zidovi u kuhinji i blagovaoni da su bili prljavi, trebalo ih je farbati, kao i u dnevnoj i spavaćoj sobi (pikec-plijesan iza kreveta), time da su bile oštećene jedna ili dvije pločice na podu. Stan da su krečili ljudi koje je tužitelj angažirao, zid u dnevnoj sobi da je bio prljav od pušenja cigareta, a parket ljepljiv od hrane.

13. Iz iskaza svjedoka ĆN, izvanbračne partnerice tužitelja, utvrđeno je da nema neposrednog saznanja o izgledu stana, niti prilikom useljenja tuženika, niti prilikom njihovog iseljenja, jer nije bila u stanu, ali iz pričanja tužitelja zna da su tuženik i njegova supruga ostavili "svinjac" od stana, da je neopisivo kakvi su zidovi, da je pljesnivo, smrdljivo i zamazano. Krajem listopada ili početkom studenog 2020. da je uselila ČN i da je tužitelja obavještavala što sve treba popraviti i što je sve prljavo. Tada da je tužitelj s prijateljima sanirao sve što je bilo potrebno, krečilo se, krpale se rupe, izbacivao namještaj koji je bio nekoristiv. Tuženik da je s obitelji bio oko 4 godine u tom stanu, dok tužitelj kroz to razdoblje nije dolazio kontrolirati stanje stana, već su se stranke nalazile po kafićima prilikom plaćanja najamnine.

14. Iz iskaza tužitelja je utvrđeno da se doista nalazio s tuženikom u kafićima kada mu je tuženik donosio najamninu, oko 10. u mjesecu. Tvrdi da je tuženik uselio u uređen stan i da je sve bilo novo, kao i da nije bilo oštećenih pločica na podu u hodniku, a kada je tuženik odselio da je stan bio za kompletnu obnovu. Isto tako majstori koji su bojali stan i vršili popravak pločica, da su bili plaćeni od strane njega, ne pamti u kojem iznosu, ali su da su mu izdali samo ponudu od Mavis interiiera, a po toj ponudi da bi ga to koštalo preko 8.000,00 kn, a majstori su ga koštali oko 4.000,00 kn, tj. samo toliko iznosi materijal, u koji je ulazila boja, sprejevi za zaštitu od plijesni, kistovi, valjci za bojanje, zaštitna traka, te da je svakom od majstora dao 1.000,00 kn na ruke, a bila su dvojica, i platio im je oko 6.000,00 kn. Sud nije mogao povjerovati takvom kontradiktornom iskazu tužitelja, budući je temeljem rezultata provedenog dokaznog postupka utvrđeno da radovi nisu izvođeni od strane obrta [obrt] iz [adresa], što je izrijekom iskazao svjedok ŠN, vlasnik tog obrta, a isto tako tužitelj ničim ne dokazuje niti cijenu radova, niti cijenu materijala. Takav iskaz tužitelja je u suprotnosti, kako navodima tužbe, tako i tužbenom zahtjevu i navedenoj ponudi 37 Mavis interiieri bez datuma.

15. Iz iskaza tuženika je utvrđeno da, kada je uselio, da je već u hodniku bila jedna pločica oštećena, ljepljivu masu na parketu da je primijetio 2016. godine prije Božića, ali da prilikom iseljenja nije ostavio nikakvu ljepljivu masu na parketu, da u stanu postoji vlaga koja nije rezultat neprovjetravanja, da je plijesni bilo iza ormara u spavaćoj sobi na visini od oko 80 cm od poda, isto toliko i u dnevnoj sobi iza regala, a primijetio je vlagu iza trosjeda, kao i u spavaćoj sobi, koju nije pokušavao uklanjati, jer je to trebalo stručno odraditi i staviti odgovarajuću masu koja će dihtati. Tužitelja da je usmeno upozorio na problem plijesni, a isti da mu je odgovorio da neka tako ostane, da će to sanirati, kako mu ne bi podizao visinu stanarine. Prilikom iseljenja da nije sačinjena primopredaja, kao niti prilikom useljenja.

16. Sud nalazi kako tužitelj nije dokazao visinu navodno izvedenih radova prilikom iseljenja tuženika i njegove obitelji iz predmetnog stana, time da isti svoj tužbeni zahtjev temelji na ponudi 37 Mavis interiiera koja glasi na iznos od 8.365,00 kn (bez datuma) sada 1.110,22 EUR, a iz rezultata provedenog dokaznog postupka nedvojbeno proizlazi kako navedeni obrt nije vršio radove sanacije, dok iskaz tužitelja, kao kontradiktoran samome sebi u pogledu visine radova, sud nije mogao prihvatiti kao vjerodostojan. Isto tako je nedvojbeno utvrđeno da stranke nisu sačinile zapisnik prilikom useljenja tuženika i njegove obitelji u predmetni stan, niti prilikom iseljenja, iako je to bilo ugovoreno člankom 2 ugovora o najmu stana od 01. rujna 2019., time da je u istoj odredbi ugovora navedeno da se stan iznajmljuje u viđenom stanju. Kako tužitelj nije dostavio zapisnik sačinjen niti prilikom useljenja tuženika u stan, niti prilikom njegovog iseljenja iz stana, sve sukladno članku 2 i 14 ugovora o najmu stana od 01. rujna 2019., to sud nalazi kako nije dokazano u kakvom je stanju bio stan prilikom sklapanja tog ugovora, a niti prilikom raskida istog odnosno iseljenja tuženika krajem listopada 2020. Iako svjedoci AN i ČN navode u kakvom stanju su zatekli stan, tužitelj ničim ne dokazuje u kakvom stanju je predao stan tuženiku prilikom sklapanja ugovora o najmu stana, niti da bi upravo tuženik ili netko od njegove obitelji oštetio ili uneredio stan. Osim toga, temeljem članka 12 ugovora o najmu stana od 01. rujna 2019., tužitelj je mogao doći pregledati stan najmanje jednom u 30 dana, uz najavu tuženiku, što nije činio, već se s tuženikom nalazio oko 10. dana u mjesecu u kafićima, kojom prilikom mu je tuženik predavao najamninu. Stoga sud nalazi kako tužitelj nije dokazao visinu navodnih radova za koje potražuje iznos od 1.110,22 EUR s kamatom od 01. studenog 2020., pa ga je s tim dijelom tužbenog zahtjeva valjalo odbiti kao s neosnovanim, primjenom odredbe članka 221a Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) i odlučiti kao pod toč. II. izreke ove presude.

17. Nadalje, tužitelj potražuje na ime ponovne aktivacije i usluge očitavanja razdjelnika prema potvrdi trgovačkog društva TI-SAN d.o.o., Sveta Nedelja iznos od tadašnjih 900,00 kn, sada 119,45 EUR sa zateznom kamatom od 29. prosinca 2020.

18. Uvidom u račun TI-SAN d.o.o. od 31. prosinca 2020. utvrđeno je da se isti odnosi na aktivaciju usluga očitavanja razdjelnika u iznosu od 750,00 kn, dok je uvidom u račun od 20. siječnja 2019. utvrđeno da se isti odnosi na usluge očitavanja razdjelnika topline tijekom sezone grijanja (razdoblje od 01. listopada 2018. do 30. travnja 2019. u iznosu od 150,00 kn), dakle, za razdoblje prije zaključenja ugovora o najmu od 01. rujna 2019. Međutim, tužitelj svoju tražbinu u ovoj pravnoj stvari temelji po osnovi ugovora o najmu stana zaključenog 01. rujna 2019. Iz istog ugovora ne proizlazi da bi stranke ugovorile obvezu tuženika podmirivanja troškova nastalih po osnovi aktivacije usluge očitavanja razdjelnika, prema računima navedenog trgovačkog društva TI-SAN d.o.o., Sveta Nedelja, niti tako nešto proizlazi iz rezultata provedenog dokaznog postupka. Člankom 5 ugovora o najmu stana od 01. rujna 2019. tužitelj se obvezao, kao najmodavac, predati stan u stanju pogodnom za stanovanje, što uključuje, između ostalog, mogućnost korištenja sustava grijanja od strane tuženika, kao najmoprimca, za što se tuženik obvezao plaćati uslugu HEP Toplinarstvu d.o.o., kao isporučitelju toplinske energije, dakle, bez dodatnih troškova očitavanja razdjelnika od strane TI-SAN d.o.o., Sveta Nedelja.

19. Obzirom je tuženik ugovorio s tužiteljem obvezu podmirivanja režijskih troškova, i to električne energije, vode, komunalne naknade, stubišne rasvjete (članak 8 ugovora), što proizlazi ne samo iz članka 8 navedenog ugovora o najmu, već i iz iskaza svjedoka LN i tuženika, to tužitelj nije dokazao da bi tuženik bio u obvezi plaćati uslugu trgovačkog društva TI-SAN d.o.o., Sveta Nedelja, pa je tužitelja s tim dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 119,45 EUR sa zateznom kamatom od 29. prosinca 2020. valjalo odbiti kao s neosnovanim i odlučiti kao pod toč. II. izreke ove presude.

20. Nadalje, tužitelj na ime podmirenja duga prema HEP Toplinarstvu d.o.o. za razdoblje od mjeseca lipnja do listopada 2020. potražuje iznos od tadašnjih 1.168,13 kn, sada 155,04 EUR, od 15. ožujka 2021., kao dana kada je taj dug podmiren. Uvidom u račune za mjesec lipanj, srpanj, kolovoz i rujan 2020. utvrđeno je da isti glase na iznos od 150,30 kn svaki, dok račun za listopad 2020. ne prileži spisu, pa nije moguće utvrditi na koji iznos isti glasi. Iako HEP Toplinarstvo u e-mailu od 11. siječnja 2022. navodi da su računi za razdoblje od mjeseca lipnja do listopada 2020. podmireni 15. ožujka 2021. u iznosu od 1.168,13 kn, nije moguće ispitati visinu i specifikaciju računa za mjesec listopad 2020. Stoga je valjalo usvojiti dio tužiteljeve tražbine s tog osnova u iznosu od 79,79 EUR, dakle, za razdoblje od lipnja do, zaključno, mjeseca rujna 2020. (članak 8 ugovora o najmu stana od 01. rujna 2019. i članak 9 Zakona o obveznim odnosima-u daljnjem tekstu: ZOO), dok ga je s preostalim iznosom od 75,25 EUR s tog osnova valjalo odbiti kao neosnovanim i odlučiti kao pod toč. I. i II. izreke ove presude.

21. Nadalje, tužitelj potražuje na ime podmirenja duga prema Vodoopskrba i odvodnja d.o.o. prema potvrdi i računima za mjesec kolovoz, rujan i listopad 2020. iznos od tadašnjih 639,78 kn, sada 84,91 EUR od 24. ožujka 2021., kada je isti iznos podmirio.

22. Iz iskaza tuženika i svjedoka PN, utvrđeno je kao je došlo do puknuća cijevi u zgradi Udruženja obrtnika Samobor, koja se nalazi uz samu zgradu [adresa] i, kao i da isto Udruženje koristi pitku vodu iz vodovodnih cijevi iz njihove zgrade, te su im gotovo dvostruko povećani računi za vodu u mjesecu rujnu 2020., što je bilo u konačnici riješeno sa Vodoopskrbom i odvodnjom, koja je vršila prebijanje dugovanja, obzirom na gubitak vode uslijed puknuća cijevi.

23. Uvidom u dopis Vodoopskrbe i odvodnje d.o.o. od 05. veljače 2024. utvrđeno je da je 14. siječnja 2021. predmetni dug od 821,58 kn (za mjesec kolovoz 2020. u iznosu od 331,42 kn, za rujan 2020. u iznosu od 317,96 kn i za listopad 2020. u iznosu od 172,20 kn) umanjen za iznos otpisa Komisije za otpis vode utrošene bez koristi u iznosu od 181,80 kn budući je stambena zgrada [adresa] imala interni kvar u razdoblju od 31. srpnja do 16. rujna 2020., što je rezultiralo uvećanim računima svakog stanara. Stoga da je za preostali dug po navedenim računima u iznosu od 639,78 kn poslana opomena početkom ožujka 2021., a 24. ožujka 2021. izvršeno je plaćanje uplatnicom, tako da na izvodu stoji ime uplatitelja, ovdje tužitelja. Stoga je valjalo usvojiti tužbeni zahtjev u zatraženom iznosu od 84,91 EUR s tog osnova, kao i s tijekom zatezne kamate od 24. ožujka 2021., temeljem članka 8 ugovora o najmu stana od 01. rujna 2019. i članka 9 ZOO. i odlučiti kao pod toč. I. izreke ove presude.

24. Tužitelj, nadalje, potražuje na ime podmirenja duga prema HEP Toplinarstvo za razdoblje mjeseca rujna 2019., te od siječnja do svibnja 2020. iznos od 4.496,18 kn / 596,75 EUR sa zateznom kamatom od 29. ožujka 2021., kao dana podmirenja duga.

25. Uvidom u račun za mjesec rujan 2019. utvrđeno je da isti glasi na iznos od 150,30 kn, dok račun za siječanj 2020. iznosi 1.607,17 kn, za veljaču 2020. iznosi 1.051,43 kn, za ožujak 2020. iznosi 935,93 kn, za travanj 2020. iznosi 523,80 kn i za svibanj 2020. iznosi 227,55 kn ili ukupno 4.496,18 kn / 596,75 EUR, time da iz e-maila HEP Toplinarstva d.o.o. od 06. prosinca 2021. proizlazi kako je isti iznos doista plaćen 29. ožujka 2021., kao i da je za platitelja navedeno prezime tužitelja. Kako je tuženik bio u obvezi platiti navedenu tražbinu temeljem članka 8 ugovora o najmu stana od 01. rujna 2019. i članka 9 ZOO, a istu nije podmirio, kako to i proizlazi iz iskaza tuženika, to je tužbeni zahtjev tužitelja s tog osnova valjalo usvojiti i odlučiti kao pod toč. I. izreke ove presude.

26. Tužitelj, nadalje, na ime podmirenja zakonske zatezne kamate zbog nastalog duga prema HEP Toplinarstvu d.o.o. potražuje iznos od 286,13 kn / 37,98 EUR sa zateznom kamatom od 11. svibnja 2021. Iz e-maila HEP Toplinarstva d.o.o. od 06. prosinca 2021. proizlazi da se doista radi o navedenom iznosu obračunate zatezne kamate. Međutim, tužitelj nije dostavio niti račun, niti obračun kamate, pa nije moguće ispitati pravilnost obračuna iste. Stoga je s tim dijelom tužbenog zahtjeva tužitelja valjalo odbiti kao s neosnovanim i odlučiti kao pod toč. II. izreke ove presude.

27. Nadalje, tužitelj na ime podmirenja duga prema Komunalac d.o.o., [adresa] potražuje iznos od 233,70 kn / 31,02 EUR s kamatom od 08. lipnja 2021., kao dana podmirenja duga, a koji se odnosi na račune za mjesec siječanj 2017. i listopad 2020.

28. Uvidom u dopis Komunalac d.o.o. [adresa] od 28. lipnja 2024., utvrđeno je da je dug doista podmiren 08. lipnja 2021. općom uplatnicom na ime tužitelja, time da je uvidom u račun za mjesec siječanj 2017. utvrđeno da isti iznosi 113,50 kn, dok je uvidom u račun za mjesec listopad 2020. utvrđeno da isti iznosi 120,20 kn. Kako tužitelj svoj tužbeni zahtjev temelji po osnovi potraživanja ugovora o najmu stana od 01. rujna 2019., to neosnovano potražuje iznos od 113,50 kn, sada 15,07 EUR za razdoblje prije zaključenja navedenog ugovora, dok osnovano potražuje iznos od 120,20 kn, sada 15,95 EUR s osnova komunalne naknade, obveznik plaćanja koje je bio tuženik, temeljem članka 8 ugovora o najmu stana od 01. rujna 2019., primjenom odredbe članka 9 ZOO. Stoga je valjalo odlučiti kao pod toč. I. i II. izreke ove presude.

29. Odluka o trošku temelji se na odredbi članak 154, stavak 2 ZPP, a odnosi se na trošak sastava tužbe u iznosu od 200,00 EUR (Tbr.7.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika-dalje u tekstu: Tarife), sastava podnesaka od 18. siječnja 2021., 14. travnja 2021., 25. studenog 2021., 31. siječnja 2022., 07. rujna 2022., 08. prosinca 2022., 14. lipnja 2024. i 17. lipnja 2025. u iznosu od po 200,00 EUR (Tbr.8.1. Tarife), te zastupanja na ročištima od 26. kolovoza 2021., 15. veljače 2022., 18. svibnja 2022., 21. rujna 2022., 22. studenog 2022. i 25. rujna 2025. u iznosu od po 200,00 EUR (Tbr.9.1. Tarife), kao i pristupa na ročište 27. ožujka 2025. u iznosu od 50,00 EUR (Tbr.9.5. Tarife) ili ukupno 3.250,00 EUR, te trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 34,83 EUR i na presudu u iznosu od 79,63 EUR ili sveukupno 3.364,46 EUR. Kako je tužitelj uspio s 36,41 % svog tužbenog zahtjeva, to mu je, razmjerno uspjehu u sporu, valjalo dosuditi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.225,00 EUR i odlučiti kao pod toč. I. izreke ove presude.

30. Tuženik je imao trošak sastava podnesaka od 25. kolovoza 2021., 21. srpnja 2025. u iznosu od po 200,00 EUR (Tbr.8.1. Tarife), te zastupanju na ročištu od 26. kolovoza 2021., 15. veljače 2022., 18. svibnja 2022., 21. rujna 2022., 22. studenog 2022., 10. listopada 2023. i 25. rujna 2025. u iznosu od po 200,00 EUR (Tbr.9.1. Tarife), te pristupa na ročište od 27. rujna 2025. u iznosu od 50,00 EUR (Tbr.9.5. Tarife) ili sveukupno 1.850,00 EUR. Kako je uspjeh tuženika u sporu odmjeren sa 63,59 %, to mu je, razmjerno uspjehu u sporu, valjalo dosuditi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.176,42 EUR i odlučiti kao pod toč. III. izreke ove presude.

U Samoboru 10. studenog 2025.

Sudac:

Ines Golešić-Plašić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda pismeno u roku od 15 dana, računajući od dana objave ove presude. Ako stranka nije pristupila na ročište za objavu presude, a uredno je obaviještena o tom ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište na kojem je ova presuda objavljena. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena, rok za žalbu od 15 dana teče od dana dostave prijepisa ove presude.

DNA:

1. Denis Meczner, odvj.

2. Sandra Matijević, odvj.