Poslovni broj: P-2346/2023-22
Republika Hrvatska
Općinski sud u Splitu
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu, po sucu Tomislavu Bagi, u pravnoj stvari tužiteljice ZČ, ranije AČ, rođena Z, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Toniju Vukičeviću, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika: 1. KČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. PRIVREDNE BANKE d.d. Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, zastupanog po punomoćniku Zoranu Puljizu, odvjetniku u Zagrebu, Grahorova 24, radi ovlaštenja na uknjižbu, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene 15. rujna 2025., u nazočnosti punomoćnika tužitelja i tuženika pod 1) osobno, te u odsutnosti uredno pozvanog tuženika pod 2), na ročištu određenom radi objave presude, 10. studenog 2025.
p r e s u d i o j e
I Ovlašćuje se tužiteljica ZČ, ranije AČ, rođena Z (OIB: [osobni identifikacijski broj]), glede nekretnine označene kao kč [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], temeljem ove presude ishoditi upis brisanja prava vlasništva upisanog rješenjem pod brojem Z- 1692/97 (primljeno 26. studenog 1997.) sa zabilježbom da je prijenos vlasništva izvršen radi osiguranja tražbine temeljem Ugovora o dugoročnom kreditu sa sporazumom o prijenosu vlasništva od 24.11.1997. potvrđenog kod javnog bilježnika iz Čakovca pod br. OV-761/97, i to na način da se kao punopravni vlasnik za cijelo (1/1) upiše tužiteljica.
II Nalaže se tuženiku pod 2) nadoknaditi tužiteljici trošak ovog postupka u iznosu od 981,18 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotna poena, sve u roku od 15 dana.
III Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troška postupka preko određenog iznosa od 981,18 eura, a do zatraženog iznosa.
Obrazloženje
1. Tužiteljica u tužbi navodi kako je punopravna i isključiva vlasnica nekretnine označene kao kč [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], s tim da je kao fiducijarni vlasnik još uvijek uknjižena Međimurska banka d.d. Čakovec, pravna prednica tuženika pod 2), a koja uknjižba je provedena pod brojem Z-1692/97 (primljeno 26. studenog 1997.) sa zabilježbom da je prijenos vlasništva izvršen radi osiguranja tražbine temeljem Ugovora o dugoročnom kreditu sa sporazumom o prijenosu vlasništva od 24.11.1997. potvrđenog kod javnog bilježnika iz Čakovca pod br. OV-761/97. Korisnik kredita je bilo društvo Nik-Krišto d.o.o., koje je naknadno prestalo postojati, dok je tužiteljica u citiranom kreditnom poslu sudjelovala kao fiducijarni dužnik. Nije sporno da je prestala tražbina tuženika pod 2) radi čijeg osiguranja je izvršen fiducijarni prijenos prava vlasništva. Nije sporno da tužiteljica nema dugovanja prema tuženiku pod 1) koji je podmirio tražbinu tuženika pod 2). Tužiteljica je pravomoćnom presudom Županijskog suda u Varaždinu od 15.12.2021. (Gž Zk-668/21) odbijena sa zahtjevom kojim je traženo trpljenje tuženika pod 2) da tužiteljica postigne brisanje predmetnog fiducijarnog vlasništva, a s obrazloženjem koje se u bitnom sastoji u tome: a) da je na tuženika pod 1) podmirenjem tražbine tuženika pod 2) prešla osigurana tražbina zajedno s - i bez upisa u zemljišnu knjigu - fiducijarnim osiguranjem kao sporednim pravom; b) da zbog toga tuženik pod 2) nije ovlašten raspolagati pravima koja su prešla na tuženika pod 1) kao ispunitelja – izdavati brisovno očitovanje niti trpjeti brisanje uknjiženog fiducijarnog vlasništva. Tuženik pod 1) da je podmirio tražbinu prema tuženiku pod 2) upravo zbog obveze koju je preuzeo prema tužiteljici temeljem Sudske nagodbe koju je s njom zaključio 9.3.2004. pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu u spisu LIX-P-3422/02. Zbog svega navedenog tužitelj predlaže provesti postupak i prihvatiti tužbeni zahtjev.
2. Tuženik pod 1) je naveo kako nije tražio da se navedeni teret upiše na njega pa drži kako nije na njemu davati izjave kojima se taj upis briše. Tuženik pod 1) da nema želju da bilo kakav njegov teret bude upisan na predmetnoj kući i spreman se odreći potraživanja i vlasniku dati izjavu o brisanju. Tuženik pod 2) se protivi tužbi, istu smatra u cijelosti neosnovanom te ističe prigovor promašene pasivne legitimacije kao i prigovor pravomoćno presuđene stvari slijedom čega predlaže odbacivanje tužbe. Tužbeni zahtjev smatra pogrešno postavljenim i arbitrarnim jer je nejasno što se točno nalaže tuženicima, određena vrsta činidbe ili nešto drugo, odnosno nejasno je je li tužba deklaratorne, kondemnatorne ili konstitutivne naravi, slijedom čega predlaže naslovljenom sudu da pozove tužitelja na ispravak/dopunu tužbe. Tužitelj pogrešno navodi u tužbi da je vlasnik kuće upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] kao i da je obveze glavnog dužnika NIK-KRIŠTO d.o.o. preuzeo direktor KČ. Prema stanju u zemljišnoj knjizi, predmetna nekretnina upisana je kao vlasništvo pravnog prednika II- tuženika Međimurska banka d.d. uz zabilježbu da je prijenos vlasništva izvršen radi osiguranja tražbine temeljem Ugovora o dugoročnom kreditu sa sporazumom o prijenosu vlasništva od 24.11.1997.godine. Ugovor o dugoročnom kreditu zaključili su Međimurska banka d.d. kao kreditor, NIK-KRIŠTO d.o.o., Zagreb, Drage Gervaisa 21, kao korisnik kredita i tužitelj tada AČ kao protivnik osiguranja. Točan je navod tužitelja da je pravni prednik II-tuženika Međimurska banka d.d. dana 24.11.2005.godine s ispuniteljem KČ iz [adresa], PČ zaključila Ugovor o subrogaciji. Ugovorom o subrogaciji ispunitelj se je obvezao Međimurskoj banci d.d. podmiriti potraživanje s osnova Ugovora o dugoročnom kreditu sa sporazumom o prijenosu vlasništva od 24.11.1997.godine koje je Međimurska banka d.d. imala prema korisniku kredita NIK-KRIŠTO d.o.o. i tužitelju kao protivniku osiguranja. Ispunitelj je preuzetu obvezu ispunio te je Međimurskoj banci d.d. podmirio dugovanu tražbinu s osnova Ugovora o dugoročnom kreditu sa sporazumom o prijenosu vlasništva od 24.11.1997.godine, a sukladno uvjetima i rokovima iz Ugovora o subrogaciji. Obzirom da je ispunitelj svoju obvezo ispunio te podmirio dugovanje Međimurskoj banka d.d., ista pozivala je ispunitelja na zaključenje Sporazuma o prijenosu fiducijarnog osiguranja na predmetnoj nekretnini na kojoj je izvršen prijenos prava vlasništva u korist Međimurske banke d.d., međutim unatoč kontinuiranim pozivima ispunitelju, ispunitelj nikada nije sa pravnim prednikom II-tuženika zaključio ugovor o prijenosu sporednih prava u konkretnom slučaju sporazuma o prijenosu fiducijarnog prava vlasništva na nekretnini. Neovisno o činjenici da pravni prednik II- tuženika s ispuniteljem nikada nije zaključio ugovor o prijenosu fiducijarnog prava vlasništva, na ispunitelja je samim ispunjenjem obveze pravnom predniku II-tuženika prešla tražbina iz ugovora o subrogaciji sa sporednim pravima. U slučaju ispunitelja nesporno ja da postoji njegov pravni interes budući da to proizlazi iz sudske nagodbe koju je dostavio sam tužitelj zaključene u parničnom postupku koji se je vodio pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu, posl.br. P-3422/02, a kojom se je ispunitelj obvezao podmiriti tražbinu tužitelja prema Međimurskoj banci d.d., s ciljem stjecanja prava vlasništva na dijelu poslovnog prostora u Zagrebu kako je to opisano u sudskoj nagodbi. Temeljem zakonske subrogacije na ispunitelja je prešla tražbina iz Ugovora o dugoročnom kreditu sa sporazumom o prijenosu vlasništva od 24.11.1997.godine zajedno sa sporednim pravom - fiducijom na nekretnini upisanoj u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Splitu, zemljišnoknjižni odjel Trogir u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], zkč. br. [katastarska čestica] Rasića X, površine 906 m2. Slijedom navedenog II-tuženik da ne može ovlastiti tužitelja na brisanje prijenosa prava vlasništva niti trpjeti brisanje prava vlasništva kako tu tužitelj traži u tužbi budući da na to II-tuženik nije legitimiran, a upravo iz razloga što je tražbina zajedno sa sporednim pravom prešla na novog vjerovnika KČ neovisno o činjenici da je u zemljišnoj knjizi prijenos prava vlasništva iz zabilježbu još uvijek upisan u korist pravnog prednika II-tuženika Međimurska banka d.d.
3. U postupku je sud izvršio uvid u spis ovog suda Z-43714/23, P-6687/15 i P-1577/20 ( l.s. 7-17, u prilogu spisa i putem sustava eSpis), izvadak iz zemljišne knjige ( l.s. 5,6), prijedlog sporazuma između Međimurske banke d.d. i tuženika pod 1) te korespondenciju ( l.s. 18-26), podatke Trgovačkog suda ( l.s. 27-36), zapisnik od 09. ožujka 2004. Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj LIX-p-3422/02 ( l.s. 37,38), ugovor o subrogaciji između Međimurske banke d.d. i tuženika pod 1) od 24. studenog 2005. ( l.s. 39 -41), dopis tuženika pod 2) tužiteljici od 09. ožujka 2020. ( l.s.42), ugovor o kupoprodaji nekretnina od 21. ožujka 2022. ( l.s. 52-58). Tužiteljica je odustala od prijedloga za saslušanjem stranaka i svjedoka. Prigovor presuđene stvari nije osnovan jer tužbeni zahtjev u ovom predmetu nije istovjetan tužbenom zahtjevu u predmetu ovog suda poslovni broj P-1577/20 u kojem je isti glasio na način da je ovdje tuženik pod 2) dužan trpjeti traženje i postizavanje upisa brisanja prava vlasništva upisanog u korist tog tuženika. Prigovor promašene pasivne legitimacije nije osnovan jer nije sporno da je tuženik pod 2) pravni sljednik upisane Međimurske banke d.d. Čakovec. Prigovor tuženika pod 1) da je tužba trebala biti podnesena u Zagrebu nije osnovan jer je nadležnost u ovom predmetu ustanovljena sukladno čl. 56. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, u daljnjem tekstu: ZPP) prema kojemu je za suđenje o sporovima o pravu vlasništva i drugim stvarnim pravima na nekretnini, u sporovima zbog smetanja posjeda na nekretnini te u sporovima iz zakupnih ili najamnih odnosa na nekretnini isključivo nadležan sud na čijem se području nalazi nekretnina.
4. Tužbeni zahtjev je osnovan.
5. Prema čl. čl. 299. Zakona o obveznim odnosima ( Narodne novine br. 53/1991, 73/1991, 3/1994, 7/1996, 91/1996, 112/1999, 88/2001, u daljnjem tekstu:ZOO/91) u slučaju ispunjenja tuđe obveze svaki ispunilac može ugovoriti s vjerovnikom, prije ispunjenja ili pri ispunjenju, da ispunjeno potraživanje prijeđe na njega sa svima ili samo s nekim sporednim pravima, vjerovnikova prava mogu prijeći na ispunioca i na temelju ugovora između dužnika i ispunioca, sklopljenog prije ispunjenja time da u svim tim slučajevima subrogacija ispunioca u prava vjerovnika nastaje u času ispunjenja (st.3). Taj članak odgovora čl. 90. Zakona o obveznim odnosima ( Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, u daljnjem tekstu: ZOO) . Prema čl. 114. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ( Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17, u daljnjem tekstu: ZVDSP) vlasništvo se može steći na temelju pravnoga posla, odluke suda, odnosno druge nadležne vlasti, nasljeđivanjem i na temelju zakona. Prema čl. 319. ZVDSP-a prijeđe li na bilo kojem pravnom temelju tražbina osigurana založnim pravom na drugu osobu, na nju je time ujedno prešlo i to založno pravo bez posebnoga pravnoga temelja za to i bez posebnoga načina stjecanja, osim ako je što drugo bilo određeno. Prema čl. 35. st.1. Zakona o zemljišnim knjigama ( Narodne novine broj 63/19, 128/22, 155/23 i 127/24, u daljnjem tekstu: ZZK) u zemljišnu knjigu upisuju se samo pravo vlasništva i ostala stvarna prava na zemljištima, zatim pravo nazadkupa, prvokupa, najma, zakupa, kao i koncesije te ostala prava na zemljištima za koja je to posebnim zakonom dopušteno. Prema čl. 103. st. 1. ZZK-a prijedlog za upis koji bi imao značenje uknjižbe ili predbilježbe ovlaštena je staviti osoba koja predloženim upisom stječe, mijenja ili gubi knjižno pravo.
6. S obzirom na ranije navedene odredbe ZOO/91 i ZOO-a zaključuje se da su u času ispunjenja tražbine osigurane fiducijarnim prijenosom prava vlasništva (tražbina iz Ugovora o kreditu) na ispunitelja (KČ) temeljem ugovora o subrogaciji prešla sva prava ranijeg vjerovnika (pravnog prednika tuženika pod 2) čime je časom ispunjenja ispunitelj stekao potraživanje ranijeg vjerovnika sa svim sporednim pravima koja su ranijem vjerovniku pripadala. Iz tih odredbi proizlazi da je na ispunitelja ispunjenje osigurane tražbine sukladno sklopljenom Ugovoru o subrogaciji i bez upisa u zemljišnu knjigu prešlo osim tražbine ranijeg vjerovnika i fiducijarno osiguranje kao sporedno pravo nakon kojeg prijelaza prava tuženik pod 2 (i ranije njegov pravni prednik) nije ovlašten raspolagati pravima koja su časom ispunjenja njegove osigurane tražbine prešla na ispunitelja. Ovaj sud drži kako tuženik pod 2) nema interesa suprotstavljati se tužbenom zahtjevu tužiteljice u ovom postupku s obzirom da se od tog tuženika i ne traži bilo kakvo postupanje u odnosu na predmet spora pa niti izdavanje bilo kakvog očitovanja s tim u svezi. Ovo posebno s obzirom na činjenicu da nije sporno kako je tuženik pod 2) pravni sljednik Međimurske banke d.d. Čakovec te kako nije sporno da je ispunitelj ( tuženik pod 1) preuzetu obvezu ispunio te je Međimurskoj banci d.d. podmirio dugovanu tražbinu s osnove Ugovora o dugoročnom kreditu sa sporazumom o prijenosu vlasništva od 24. studenog 1997.godine, a sukladno uvjetima i rokovima iz Ugovora o subrogaciji od 24. studenog 2005. Nije sporno ni to da je tuženik pod 1) izdao brisovno očitovanje od 04. ožujka 2023. u odnosu na kat. čest. br. [katastarska čestica], upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška]. k. o. [katastarska općina]. Predmet vođen pred ovim sudom pod poslovnim brojem P-6687/15 nije bio od značaja za odluku u ovoj pravnoj stvari jer odluke donesene u tom predmetu ne utječu na utvrđenja koja su ranije obrazložena.
7. Zbog svega navedenog sud drži da je tužiteljica, prema odredbi čl. 114. ZVDSP-a ovlaštena zatražiti postupanje sukladno odredbama čl. 35. i 103. ZZK-a, odnosno da je tužbeni zahtjev osnovan, pa je odlučeno kao u izreci.
8. O trošku je odlučeno temeljem čl. 154. i 155. ZPP-a te Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ( Narodne novine broj 138/23), pa tužiteljici, s obzirom da je uspjela s tužbenim zahtjevom, pripada pravo na naknadu troška i to za sastav tužbe 100 bodova ( Tarifni broj. 7.), te za zastupanja na ročištu od 10. veljače 2025. i 15. rujna 2025. vrijednost od po 100 bodova ( Tbr. 9.1.), na ročištu od 5. studenog 2024. i 2. lipnja 2025. vrijednost od po 25 bodova ( Tbr. 9.5.), što uz PDV od 25% te trošak sudskih pristojbi ( za tužbu i presudu ukupno 106,18 eura), ukupno iznosi 981,18 eura. Za pristup ročištima od 5. studenog 2024. i 2. lipnja 2025. vrijednost boda je određena prema Tbr. 9.5. jer su ta ročišta odgođena prije početka raspravljanja pa je zahtjev odbijen za iznos preko određenog.
9. Zbog svega navedenog odlučeno je kao u izreci.
U Splitu, 10. studenog 2025.
S u d a c
Tomislav Bago v.r.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove presude, u četiri primjerka.
D N A :
1. Tužiteljici po punomoćniku.
2. Tuženiku pod 1).
3. Tuženiku pod 2) po punomoćniku.
