REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ZLATARU

STALNA SLUŽBA U PREGRADI

Pregrada, Ulica Stjepana Radića 6

Poslovni broj: Povrv-139/2024-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zlataru, Stalna služba u Pregradi, po sutkinji ovoga suda Sanji Leskovar-Hostić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja VIO F CRIKVENICA VINODOL d.o.o., Novi Vinodolski, Dubrova 22, OIB 36612651354, zastupanog po punomoćnici po zaposlenju FS, dipl.ing. i po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Vuksanović i partneri d.o.o., protiv tuženice ŠS, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene 26. rujna 2025., u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja Velimira Leskovara, odvjetnika u Pregradi i tuženice osobno, te presude javno objavljene 10. studenog 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Jadranke Kramar iz Oroslavja, Milana Prpića 65A, posl. broj Ovrv- 6265/2024, UPP/OS-Ovrv-625/2024 od 8.10.2024., i to, u dijelu u kojem je tuženici naloženo platiti tužitelju iznos od 0,10 EUR (desetcenti), sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 16. prosinca 2024. do isplate po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, uvećanom za tri postotna poena, u roku od 8 dana.

II. U preostalom dijelu, i to; u dijelu u kojem je tuženici naloženo isplatiti tužitelju iznos od 9,49 EUR, zakonske zatezne kamate na iznos od 0,10 EUR tekuće od 15. listopada 2024. do 15. prosinca 2024., te iznos do 133,70 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 26.3.2022. do isplate, kao i u dijelu u kojem je tuženici naloženo platiti tužitelju troškove ovršnog postupka u iznosu od 25,00 EUR, platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika citiranog pod točkom I. izreke, ukida se.

III. Odbija se u cijelosti zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška.

Obrazloženje

1. Tužitelj je, u svojstvu ovrhovoditelja, protiv tuženice, kao ovršenice, dana 10. rujna 2024., podnio javnom bilježniku prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, u kojem navodi da mu tuženica, temeljem vjerodostojne isprave, i to, izvadaka iz poslovnih knjiga na dan 10.9.2024. duguje iznos od ukupno 143,19 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od 9,49 EUR od 21.8.2024. do isplate, a na iznos od 133,70 EUR tekućih od 26.3.2022. do isplate.

2. Javni bilježnik je donio rješenje o ovrsi, citirano pod točkom I. izreke presude, u kojem je tuženici naloženo platiti navedeni iznos, te nastale troškove ovrhe u iznosu od 25,00 EUR.

3. Protiv rješenja o ovrsi javnog bilježnika, ovršenica, sada tuženica, podnijela je prigovor, sada odgovor na tužbu, povodom kojeg je ovaj sud, rješenjem od 25.11.2024. poslovni broj Povrv-139/2024-2, rješenje o ovrsi javnog bilježnika stavio izvan snage i ovaj postupak nastavio kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. U svojem prigovoru na rješenje o ovrsi tuženica je navodi da po osnovi vjerodostojne isprave redni br. 1 po kojoj ju se tereti za dospjelo nepodmireno dugovanje po računu br.2407-954003 od 31.7.2024. za vodnu uslugu za mjesec srpanj 2024. koja je dospjela dana 20.08.2024. ističe da je dugovanje po predmetnom računu podmireno dana 14.10.2024. godine, a razlog kašnjenja je što račun za srpanj 2024. godine nije primila. Računi da joj se dostavljaju putem pošte, a dostava kasni i do 30 dana ili uopće nije isporučena, što je javno poznati problem Pošte. Ovrha da je podignuta u neprimjerenom roku od dospijeća računa iz gore navedenih objektivnih razloga. Račun da je plaćen tek nakon što je primila račun za kolovoz čija dostava je također kasnila. Tužitelj da u ispostavljenim računima i uplatnici iskazuje podatak o dugu iz proteklih razdoblja obračuna. Uplaćeni iznos od 21,18 EUR da se odnosi na ispostavljeni račun za mjesec srpanj i kolovoz 2024. godine. Po osnovi ovršne vjerodostojne isprave redni br. 2, po kojoj ju se tereti za dospjelo nepodmireno dugovanje po računu br.168-1-1 od, 09.03.2022. godine za uslugu priključenja na kanalizaciju kod pos. Š, ističe da je račun izdan bez osnove, jer joj usluga nije nikada izvršena. Nekretnina koje je suvlasnik da je etažno vlasništvo koju je kupila mnogo ranije od izdavanja ovog računa i koja je u vrijeme kupnje bila priključena na kanalizaciju kao i svih ostalih pet etažnih dijelova nekretnina. Nikada nakon toga da nije vršen nikakav priključak niti jednog dijela pa tako niti njezinog na kanalizaciju, jer priključak na kanalizaciju je postojao u trenutku njezine kupnje dijela nekretnine. Jedino što je predala zahtjev, kao i svi ostali suvlasnici zgrade, da joj se ugrade sekundarna brojila za vodu budući da su bili svi suvlasnici na jednom glavnom brojilu, što smo vrlo teško ishodili od tužitelja uz sve moguće razloge odbijanja. Tokom 2021. godine ista da su im ugrađena za koju uslugu je primila račun i uredno ga platila. Sporni račun br. 168-1-1 od 09.03.2022. godine po primitku da je vratila tužitelju preporučenom pošiljkom dana 20.04.2022. godine s dopisom o razloga povrata računa i zahtjevom da se račun stornira, jer je bez osnove izdan. Na dopis nisam nije dobila nikakav odgovor, niti opomene za plaćanje pa je smatrala da je račun storniran. Uz brojne telefonske pozive da joj se provjeri po dokumentima o čemu se tu radi, djelatnici tužitelja da su uglavnom odgovarali da će provjeriti te se naknadno javiti, ali povratnu informaciju nije primila. Komunicirala je i putem e-mailova te tražila odgovor temeljem kojeg dokumenta je izrađena faktura za uslugu koja nije izvršena, ali odgovore nije nikad dobila. Smatra da su opisanim postupanjem tužitelja povrijeđena njezina prava prema Zakonu o zaštiti potrošača.

4.1. Slijedom navedenog, tuženica predlaže u cijelosti ukinuti predmetno rješenje o ovrsi javnog bilježnika.

5. Tužitelj se, na dostavljeni prigovor tuženice, u skladu s odredbom čl. 461.a st. 6. Zakona o parničnom postupku (NN 26/91, 34/91, 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07 i 84/08, 57/11, 148/11 i 25/13, 89/14, 70/19 i 80/2022, dalje – ZPP) očitovao u podnesku od 16.12.2024. U navedenom podnesku tužitelj navodi da da je nesporno da je tuženik korisnik vodnih usluga tužitelja budući da posjeduje, odnosno vlasnik je nekretnine na području mjesta pružanja usluge tužitelja i to na adresi [adresa]. U odnosu na utuženi račun br.: 2407-954003 u iznosu od 9,49 EUR, tužitelj navodi da je točno da je tuženik platio navedeni račun br.: 2407- 954003 14. listopada 2024., no isti daje plaćen nakon podnošenja predmetnog prijedloga za ovrhu. Tužitelj tvrdi da nije i ne može biti odgovoran za postupanje Hrvatske pošte i (ne)dostavu računa pravovremeno. Naposljetku, činjenica jest da je tužitelj prijedlog za ovrhu uputio u za to zakonski određenom roku, odnosno nakon proteka dana dospijeća. Slijedom navedenog, uzevši u obzir evidentiranu uplatu po tom računu, tužitelj je u citiranom podnesku specificirao potraživanje, tako da s osnove navedenog računa potražuje neisplaćene kamate, sukladno čl. 31. st. 2. Zakona o obveznim odnosima. U odnosu na potraživanja po računu broj 168-1-1 od, 09.03.2022., tužitelj navodi da je od strane tuženika zaprimio online putem zahtjev za priključenje na kanalizaciju na adresi [adresa]. Tužitelj da je predmetni zahtjev obradio i potom putem svojih tehničara pripremio teren za priključenje objekta građevine u [adresa] na sustav javne odvodnje, a sukladno odredbi Odluke o priključenju na komunalne vodne građevine za javnu odvodnju na području Grada [adresa] (Službene novine Grada Crikvenice br. 8/15), te odredbi Općih i tehničkih uvjeta isporuke vodnih usluga na području Grada [adresa] (Službene novine PGŽ br. 35/14). Tužitelj obrazlaže kako je isti pravni slijednik društva Murvica d.o.o. te isti pruža vodne usluge na području [adresa]. Na temelju tako podnesenog zahtjeva tužitelj da je, sukladno aktima prema kojima posluje, tuženiku zatraženu uslugu pružio te istome uputio Ugovor o priključenju na sustav vodne građevine za javnu odvodnju zajedno s računom za pruženu uslugu. Tuženik tužitelju da nije vratio potpisani primjerak Ugovora. Kako je usluga omogućavanja priključenja na sustav javne odvodnje tuženiku kao korisniku usluge, a povodom njegova urednog zahtjeva, pružena od strane tužitelja, tako se i račun ima smatrati osnovanim

5.1. Slijedom svega iznesenog, tužitelj predlaže da se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika održi na snazi na način da se tuženici naloži da tužitelju, po osnovi neplaćenog računa za pruženu uslugu priključenja na sustav javne odvodnje plati iznos od 133,70 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 26. ožujka 2022. do isplate, te po osnovi neisplaćenih kamata iznos od 0,10 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15. listopada 2024. do isplate, sve po stopi propisanoj člankom 29. Zakona o obveznim odnosima, te da joj se naloži da tužitelju naknadi troškove ovršnog i parničnog postupka.

6. Sud je, u smislu odredbe čl. 461. a. st. 4. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 96/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014,70/2019, 80/2022, 114/2022 i 155/2023 – dalje ZPP), utvrdio da je u ovom sporu potrebno provesti glavnu raspravu.

7. Tijekom postupka sud je proveo dokaze uvidom u Izvatke iz poslovnih knjiga tužitelja od 10.9.2024. (listovi 8-9 spisa), u zemljišnoknjižni izvadak zemljišnoknjižnog odjela [adresa] od 16.12.2024. (list 42 spisa), financijsku karticu tužitelja za tuženicu za 2024. godinu (list 44 spisa), u račune izdane od tužitelja broj 2407-954003 od 31.7.2024. (list 45 spisa), te broj 168-1-1 od 9.3.2022. (list 46 spisa), pročitao je Odluku o priključenju na komunalne vodne građevine za javnu odvodnju na području Grada [adresa] (Službene novine Grada Crikvenice br. 8/15), te Opće i tehničke uvjete isporuke vodnih usluga na području Grada [adresa] (Službene novine PGŽ br. 35/14) (listovi 47-66 spisa), Ugovor o priključenju na sustav vodne građevine za odvodnju od 9.3.2022., broj 360-01/22-04/0004, Urbroj: 2107/01-14/02-22-3 s prilozima (listovi 67-75 spisa), pročitao je ispis e-mail korespondencije između tužitelja i tuženice (listovi 80-87 spisa), ponudu za stambene zgrade-sekundarni vodomjer tužitelja od 8.4.2021. (list 88 spisa), dopis tuženice tužitelju od 24.3.2022. (listovi 89 i 90 spisa), saslušao je svjedoke BS i RS, te izvršio uvid u potvrdu o plaćanju putem Privredne banke Zagreb od 14.10.2024. (list 31 spisa).

8. Između stranaka nije sporno da je tužitelj javni isporučitelj vodnih usluga javne vodoopskrbe i javne odvodnje na području Grada Crikvenice, a tuženica korisnica navedenih vodnih usluga kao suvlasnica nekretnine na području mjesta pružanja usluge pružatelja, i to, na adresi: [adresa].

9. Sporno je, je li tuženica u obvezi platiti tužitelju potraživanje po utuženim računima.

10. Što se tiče računa broj 2407-954003 od 31.7.2024. u iznosu od 9,49 EUR, nije sporno da je tuženica navedeni račun u iznosu glavnice od 9,49 EUR, platila 14.10.2024., a kao što proizlazi i iz potvrde o plaćanju od 14.10.2024. koju je tuženica priložila, te je ostalo sporno, je li tužiteljica u obvezi platiti zakonske zatezne kamate na navedeni iznos glavnice, tekuće od dospijeća računa do isplate, a kao što je tužitelj precizirao svoje potraživanje u podnesku od 16.12.2024., a prema kojem, što se tiče navedenog računa, po osnovi neisplaćenih kamata tužitelj potražuje iznos od 0,10 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15.10.2024. do isplate.

11. Uvidom u račun broj 2407-954003 od 31.7.2024. utvrđeno je da je isti dospio na naplatu 20.8.2024.

12. Tuženica u odnosu na potraživanje tužitelja po tom računu tvrdi da je dugovanje podmirila tek 14.10.2024. iz razloga što ga nije primila na vrijeme, zbog kašnjenja u dostavi za koje je odgovorna Hrvatska pošta, te da je istog platila tek nakon što je primila račun za kolovoz, a čija dostava je također kasnila, pa je istovremeno, sukladno priloženoj potvrdi o uplati, dana 14.10.2024, podmirila račune za srpanj i kolovoz 2024.

13. S obzirom da je datum dospijeća tog računa bio 20.8.2024., a u smislu odredbe čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023 i 155/2023, dalje – ZOO), zakonske zatezne kamate na novčane obveze teku od dana dospijeća istih, to tužitelj od datuma dospijeća navedenog računa ima pravo na zakonske zatezne kamate na iznos glavnice od dospijeća istog, a za razlog kašnjenja u plaćanju na koji se poziva tuženica tužitelj nije odgovoran , pri čemu još treba istaći da tu svoju tvrdnju da utuženi račun nije primila na vrijeme tuženica ničim nije dokazala, a pored toga, kada bi ta tvrdnja tuženice bila i točna, točni su navodi tužitelja da isti nije odgovoran za postupanje Hrvatske pošte i da je tuženica bila u obvezi platiti predmetni račun po dospijeću istog, odnosno da u slučaju neplaćanja istog po dospijeću, tužitelj ima pravo na zakonske zatezne kamate tekuće od dospijeća istog do isplate.

14. Uvidom u financijsku karticu tužitelja za tuženicu za 2024. godinu utvrđeno je da zakonske zatezne kamate po predmetnom računu do 14.10.2024. iznose 0,10 EUR, te je stoga tuženica u obvezi platiti tužitelju navedeni obračunati iznos zakonskih zateznih kamata, a u smislu odredbe čl. 31. st. 2. ZOO-a na navedeni utvrđeni iznos neisplaćenih kamata, tužitelj ima pravo i daljnje zakonske zatezne kamate tekuće od 16.12.2024., kao od dana podnošenja takvog zahtjeva sudu, te kako tuženik zakonske zatezne kamate na neisplaćene kamate po predmetnom računu potražuje od 15.10.2024., to zahtjev tužitelja za isplatu daljnjih zakonskih zateznih kamata za razdoblje od 15.10.2024. do 16.12.2024., nije osnovan.

15. Stoga je tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu u kojem od tuženice, s osnove računa broj 2407-954003 od 31.7.2024., zahtijeva iznos od 0,10 EUR, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 16.12.2024. osnovan, te je, primjenom čl. 451. st. 3. ZPP-a, rješenje javnog bilježnika u tom dijelu valjalo održati na snazi, kao što je odlučeno u izreci presude pod točkom I.

16. Što se tiče računa broj 168-1-1, uvidom u isti utvrđeno je da je izdan od strane tužitelja na ime tuženice dana 9.3.2022., s datumom dospijeća 25.3.2022., te da je njime tužitelj tuženici naplatio uslugu " priključenja na kanalizaciju kod pos. okna, u iznosu od 1.025,00 HRK, koji iznos, u sada važećoj valuti u RH, predstavlja iznos od 133,70 EUR.

17. U odnosu na navedeni račun, tuženica, u bitnome, tvrdi da tužitelj nije izvršio uslugu koju je obračunao u predmetnom računu. Kao što proizlazi iz njezinog prigovora, tvrdi da je nekretninu na koju se odnosi predmetni račun i koje je ona suvlasnik, te vlasnik posebnog etažnog dijela, a radi se o zgradi na adresi [adresa], kupila 2016. i da je ista već tada bila priključena na sustav javne odvodnje kao i svih ostalih pet etažnih dijelova te nekretnine, te da nikada nakon toga nije vršen nikakav priključak niti jednog dijela te nekretnine na kanalizaciju, pa tako niti njezinog.

18. Na okolnost da li je tužitelj na nekretnini tuženice izvršio radove za koje je izdan predmetni račun, saslušani su svjedoci BS, a koja je jedna od etažnih vlasnica nekretnine na koju odnosi sporni račun, te RS, zaposlenik tužitelja.

19. Iz iskaza svjedokinje BS proizlazi da nema nikakvih saznanja o priključenju na javnu odvodnju za objekt na nekretnini u [adresa].

20. Iz iskaza svjedoka RS, zaposlenika tužitelja, proizlazi da se njegovo radno mjesto kod tužitelja odnosi na izradu ugovora o priključenju na sustav javne odvodnje, te da nakon što korisnik podnese zahtjev za priključenje na kanalizaciju, on izradi ugovor, te je potom stranka dužna podmiriti trošak tog ugovora o priključenju, dok same radove na priključenju izvodi sama stranka o svojem trošku. Koliko mu je poznato, u konkretnom slučaju tuženica nije potpisala ugovor o priključenju, a kojeg je zatražila putem e-mail poruke, te nije niti podmirila dugovanje koje se odnosi na trošak izrade ugovora. Još je iskazao da u nadležnosti tužitelja uopće nije izvođenje radova prekopa ceste i priključenja na postojeću mrežu, već je to stranka dužna sama o svom trošku učiniti. Na pitanje tuženice da li ima saznanja o tome da je predmetna nekretnina još od 2016. bila priključena na sustav kanalizacije, odgovorio je da pretpostavlja da je, jer je to zakonska obveza, odnosno čim prođe sustav odvodnje kroz neku ulicu, zakonska obveza svih suvlasnika je priključiti se na sustav.

21. Iskaze navedenih svjedoka sud je ocijenio istinitim i uvjerljivim jer nisu u protivnosti s nekim drugim provedenim dokazima, međutim, isti nemaju saznanja o tome da li je tužitelj tuženici pružio uslugu priključenja na kanalizaciju kod pos. okna za koje radove je izdan sporni račun, međutim, bitan je dio iskaza svjedoka RS koji je iskazao da u nadležnosti tužitelja uopće nije izvođenje radova prekopa ceste i priključenja na postojeću mrežu, već jedino izrada ugovora o priključenju na sustav javne odvodnje, dok se sporni račun odnosi na uslugu priključenja, a ne izradu ugovora, a bitan je i u dijelu u kojem je isti naveo da je zakonska obveza suvlasnika odnosno vlasnika nekretnine priključiti se na javnu odvodnju čim se izgradi sustav javne odvodnje kroz neku ulicu.

22. U navedenom dijelu iskaz svjedoka RS u suglasju je i s Odlukom o priključenju na komunalne vodne građevine za javnu odvodnju iz koje, kao bitno za odluku u ovom sporu, proizlazi da je odredbom članka 13. propisano da se postupak priključenja na javnu odvodnju pokreće od strane Obveznika priključenja na sustav javne odvodnje javnom isporučitelju javne usluge koji se podnosi na pisanom obrascu koji je dostupan na internetskoj stranici javnog isporučitelja javne usluge, dok je člankom 16. Odluke propisano je da radove priključenja obavlja javni isporučitelj javne usluge ili njegov ugovaratelj, a stvaran trošak radova da snosi obveznik priključenja.

23. Prema tome iz iskaza naprijed navedenog svjedoka, a koji je u suglasju sa sadržajem naprijed citiranih odredbi naprijed navedene Odluke tužitelja, kao bitno za odluku u ovom sporu proizlazi da je za priključenje na sustav javne odvodnje korisnik priključenja u obvezi dostaviti pisani zahtjev, te da radove priključenja obavlja javni isporučitelj javne usluge, a stvaran trošak radova da snosi korisnik priključenja.

24. Tužitelj se na okolnost svojih navoda da je izvršio tuženici radove za koje joj je izdao predmetni račun poziva na priloženi Ugovor o priključenju na sustav vodne građevine za odvodnju od 9.3.2022., broj 360-01/22-04/0004, Urbroj: 2107/01-14/02- 22-3 s prilozima (listovi 67-75 spisa), međutim, uvidom u isti utvrđeno je da nije potpisan od strane tuženice kao korisnice, a navedena činjenica također proizlazi i iz iskaza svjedoka RS.

25. Što se tiče utvrđenja činjenice je li tuženica tužitelju dostavila zahtjev za priključenje na sustav javne odvodnje na pisanom obrascu u skladu s naprijed citiranom odredbom čl. 13. Odluke tužitelja, tužitelj nije dostavio nikakvu ispravu kojom bi dokazao da je tuženica na taj način postupila, dok iz iskaza RS proizlazi jedino kako on ima saznanja da je uslugu priključenja na javnu odvodnju zatražila putem e-mail poruke.

26. Sud nije prihvatio iskaz svjedoka RS u navedenom dijelu da je tuženica tužitelju dostavila zahtjev za priključenje na sustav javne odvodnje putem elektroničke pošte jer, prije svega, tužitelj navedenu činjenicu nije dokazao odgovarajućom ispravom, dok iz sadržaja e-mail poruka koje je priložila tuženica, a koje se odnose na korespondenciju s tužiteljem, u svezi čega se i vodila e-mail korespondencija između stranaka, pri čemu je tuženica u travnju 2021. od tužitelja i primila ponudu upravo za uslugu ugradnje sekundarnog brojila temeljem kojeg je izvršila i uplatu avansa, dok niti iz jedne priložene e-mail poruke proizlazi da je tuženica tužitelju podnijela zahtjev za priključenje na javnu odvodnju.

27. Iz dopisa tuženice tužitelju od 24.3.2022. u svezi izdavanja spornog računa još proizlazi da je uz taj dopis tuženica tužitelju vratila sporni račun, obrazlažući mu kako joj nije izvršio usluge obračunate u tom računu te da je njezina nekretnina priključena na javnu odvodnju još od kasa su ona i njezin suprug kupili tu nekretninu, a također obrazlaže i činjenicu da je ona tužitelju jedino 2019. podnijela zahtjev za ugradnju sekundarnog brojila koji joj je ugrađen 2021,. te jedino i u svezi toga zahtjeva podnijela tužitelju odgovarajuću dokumentaciju, a nakon što joj je tom zahtjevu udovoljeno, podmirila je račun koji joj je dostavljen.

28. Prema tome, na osnovu tako provedenih dokaza sud je utvrdio da tužitelj nije dokazao da je tuženici doista izvršio uslugu priključenja njezine nekretnine na sustav javne odvodnje, a koju joj je obračunao u spornom računu, niti da je tuženica od tužitelja zatražila takvu uslugu, pri čemu još valja istaknuti da je zgrada na koju se odnosi sporni račun izgrađena još 2016. godine, a sukladno naprijed citiranoj Odluci tužitelja o priključenju na komunalne javne građevine za javnu odvodnju i iskazu svjedoka RS proizlazi da su obveznici dužni priključiti se na sustav javne odvodnje kada je isti izgrađen, te je stoga životno nelogično da od 2016. ista ne bi bila priključena na kanalizaciju, te da bi tuženica tu uslugu zatražila tek 2022., iz kojeg razdoblja potječe sporni račun, a nesporno je i da je tuženica svoj etažni dio u toj nekretnini kupila prije sedam godina, te da od tada podmiruje tužitelju i obveze koje se odnose na korištenje usluga javne odvodnje, a što sve doprinosi istinitosti tvrdnje tuženice da je njezin etažni dio predmetne zgrade bio priključen na sustav javne odvodnje još od trenutka kada ga je ona kupila, te da nije imala potrebe zahtijevati od tužitelja da joj izvrši uslugu priključenja na kanalizaciju koju joj je isti obračunao u računu broj 168-1-1, od 9.3.2022., tj. da joj isti tu uslugu nije ni izvršio.

29. Na osnovu navedenog, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu u kojem zahtijeva da mu tuženica podmiri iznos od 133,70 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od 26.3.2022. neosnovan, te je, primjenom odredbe čl. 451. st. 3. ZPP-a, u tom dijelu valjalo ukinuti uplatni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika, sve kako je odlučeno u izreci presude pod točkom II.

30. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi članka 154. st. 5. ZPP-a jer tuženica nije uspjela u samo neznatnom dijelu tužbenog zahtjeva zbog kojeg nisu nastali posebni troškovi, te je stoga sud u cijelosti odbio tužbeni zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška, dok tuženica istog nije potraživala.

31. Na osnovu navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci presude pod točkom III.

U Pregradi, 10. studenog 2025.

S u t k i n j a :

Sanja Leskovar – Hostić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave pismenog otpravka iste, ovome sudu, a o žalbi odlučuje županijski sud.

Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati zbog apsolutno bitnih povreda odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

Dostaviti:

1. OD Vuksanović i partneri d.o.o

2. ŠS, [adresa]