REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Pr-458/2023-13

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu po sucu toga suda Domagoju Franji Frntiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice PJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Špehar & Špehar & Rukavina j.t.d., Zagreb, Masarykova ulica 7, protiv tuženika Sveučilište u Zagrebu, Zagreb, Trg Republike Hrvatske 14, OIB: 36612267447, zastupanog po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Babić, Brborović & partneri j.t.d., Zagreb, Ulica Milana Amruša 5, radi utvrđenja, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 18. rujna 2025. u prisutnosti tužiteljice osobno, uz zamjenicu punomoćnika SJ, odvjetničku vježbenicu, te zamjenice punomoćnika tuženika GJ, odvjetničke vježbenice, dana 10. studenog 2025.

p r e s u d i o  j e

I/

Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

"I. Utvrđuje se da je nedopuštena i ne proizvodi pravne učinke Obavijest tuženika Klasa: 112-03/19-01/02, Ur.broj: 251-25-03-06-1/2-23-14 od 8. veljače 2023. o prestanku Ugovora o radu na određeno vrijeme Klasa: 112-03/19-01/02, Ur.broj: 380- 041/051-22-12 od 7. studenoga 2022.

II. Utvrđuje se da je Ugovor o radu na određeno vrijeme Klasa: 112-03/19-01/02, Ur.broj: 380-040/040-22-4 od 17. ožujka 2022. sklopljen između tuženika i tužiteljice po samom zakonu postao ugovorom o radu sklopljenim na neodređeno vrijeme.

III. Nalaže se tuženiku vratiti tužiteljicu na dosadašnje radno mjesto III. vrste - ostala radna mjesta III. vrste, interni naziv: suradnica za pisarnicu ili na drugo odgovarajuće radno mjesto.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 497,70 EUR / 3.749,92 kn zateznim kamatama od dana donošenja odluke do isplate, sve po stopi zatezne kamate propisane čl.29. st.2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, sve u roku od 15 dana.

ako sud ne prihvati prvo postavljeni tužbeni zahtjev kao osnovan predlaže se da sud donese sljedeću

I. Utvrđuje se da je nedopuštena i ne proizvodi pravne učinke Obavijest tuženika Klasa: 112-03/19-01/02, Ur.broj: 251-25-03-06-1/2-23-14 od 8. veljače 2023. o prestanku Ugovora o radu na određeno vrijeme Klasa: 112-03/19-01/02, Ur.broj: 380- 041/051-22-12 od 7. studenoga 2022.

II. Utvrđuje se da je Ugovor o radu na određeno vrijeme Klasa: 112-03/19-01/02, Ur.broj: 380-041/051-22-12 od 7. studenog 2022. sklopljen između tuženika i tužiteljice po samom zakonu postao ugovorom o radu sklopljenim na neodređeno vrijeme.

III. Nalaže se tuženiku vratiti tužiteljicu na dosadašnje radno mjesto III. vrste - tehnički suradnik, interni naziv: Tehnički suradnik za poslove u Pisarnici ili na drugo odgovarajuće radno mjesto.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelji parnični troška u iznosu od 497,70 EUR / 3.749,92 kn s zateznim kamatama od dana donošenja odluke do isplate, sve po stopi zatezne kamate propisanoj čl.29. st.2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, sve u roku od 15 dana.".

II/

Nalaže se tužiteljici da tuženiku nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 625,00 eur, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je u tužbi i tijekom postupka navodila da je bila zaposlena kod tuženika, prvotno temeljem više ugovora na određeno vrijeme, no smatra da su se ostvarili zakonski uvjeti da se utvrdi postojanje ugovora o radu na neodređeno vrijeme, budući da je tužiteljica nastavila raditi kod tuženika i nakon maksimalnog roka predviđenog za ugovor na određeno vrijeme, pri čemu se tražilo i utvrđenje nedopuštenosti Obavijesti tuženika od 8. veljače 2023., te vraćanje na rad na poslove koje je prethodno obavljala tužiteljica, uz naknadu parničnih troškova, sve s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu i tijekom postupka navodio da se nisu ostvarili uvjeti za utvrđenje postojanja ugovora na neodređeno vrijeme te s tim u vezi vraćanje na rad tužiteljice, kao niti vezano za utvrđenje nedopuštenosti spomenute Obavijesti od 8. veljače 2023., u kojem smislu se predlagalo odbijanje tužbenog zahtjeva, uz nadoknadu parničnih troškova.

3. Sud je u svrhu utvrđenja činjeničnog stanja tijekom postupka izvršio uvid u Obavijest o prestanku ugovora o radu na određeno vrijeme od 8. veljače 2023. (str. 6 spisa), Zahtjev za zaštitu prava radnika od 23. veljače 2023., uz presliku povratnice i potvrde o primitku (str. 7-11 spisa), Očitovanje tuženika od 28. veljače 2023., uz prilog (str. 13-30 spisa), ugovor o radu (str. 31-33, 43-45, 49-51, 54-56 spisa), aneks ugovora o radu (str. 34-35, 36-37, 52-53 spisa), ugovor o djelu (str. 38-39, 40-41, 46-47 spisa), aneks ugovora o djelu (str. 42 spisa), Odluku tuženika od 9. svibnja 2022. (str. 48 spisa) i presliku e-mail poruke (str. 126 spisa), kao što je saslušana i sama tužiteljica te svjedok PJU, obje na ročištu održanom 18. rujna 2025. (str. 141-144 spisa).

4. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno primjenom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN, 53/91 i dr.) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti neosnovan.

5. Među strankama nije sporno da je tužiteljica temeljem ugovora o radu na određeno vrijeme za razdoblje od 1. veljače 2019. pa zaključno do 31. siječnja 2022. (ukupno tri ugovora na određeno vrijeme) bila zaposlena kod tuženika, no tužiteljica smatra da su se ostvarili zakonski uvjeti da se utvrdi postojanje ugovora o radu na neodređeno vrijeme, budući da je nastavila raditi kod tuženika i nakon maksimalnog roka od tri godine predviđenog za ugovor na određeno vrijeme, pri čemu se tražilo i utvrđenje nedopuštenosti Obavijesti tuženika od 8. veljače 2023., te vraćanje na rad na poslove koje je prethodno obavljala tužiteljica. Tuženik je u odgovoru na tužbu i tijekom postupka navodio da se nisu ostvarili uvjeti za utvrđenje postojanja ugovora na neodređeno vrijeme te s tim u vezi vraćanje na rad tužiteljice, kao što tuženik smatra da niti spomenuta Obavijest od 8. veljače 2023. nije nezakonita odnosno nedopuštena, u kojem smislu se predlagalo odbijanje tužbenog zahtjeva.

6. S obzirom na prethodno navedene suprotstavljene tvrdnje stranaka, tijekom postupka su izvođeni predloženi dokazi, tj. izvršen je uvid u priloženu dokumentaciju te je saslušana tužiteljica i naprijed navedeni svjedok, a u svrhu utvrđenja činjeničnog stanja.

7. Tako je tužiteljica u svom iskazu navodila da je bila zaposlena kod tuženika od 1. veljače 2019. pa sve do 14. veljače 2023., kada joj je bio posljednji radni dan. Radila je u rektoratu kod tuženika, u prostorijama na Trgu Republike Hrvatske 14, gdje je i sjedište samog rektora. Pritom navodi da je kroz cijelo vrijeme svog rada kod tuženika obavljala identične poslove tj. poslove pisarnice i urudžbiranja. Tijekom vremena sklopila je više ugovora na određeno vrijeme, u početku ukupno 3 ugovora na po godinu dana, i između istih nije bilo prekida. Tijekom 2022. sklapano je više različitih ugovora, po njezinoj procjeni negdje 11, od kojih su neki bili ugovori o djelu, a neki ugovori o radu na određeno vrijeme. Međutim navodi da je bez prekida i dalje obavljala svoje poslove u pisarnici i urudžbiranja.

8. Također ističe da joj vezano za spomenuti veći broj ugovora tuženik nije davao neka objašnjenja, s tim da niti ona nije posebno ispitivala razloge s obzirom da joj je odlučna okolnost bila da nastavi raditi, tj. povremeno je od PJU usmeno zatražila rješenje svoje situacije te je u tom smislu i dobivala usmena uvjeravanja da će sve biti u redu. U jednom trenutku tijekom veljače 2023. navodi da je dobila Obavijest o prestanku ugovora o radu na određeno vrijeme, a koji pobija u ovom postupku te također traži utvrđenje da je zasnovala radni odnos na neodređeno vrijeme. Negdje pri isteku trećeg ugovor od godinu dana, dakle 2021., gđa. P ju je čak upitala da li mogu računati na nju, što je ona i potvrdila tj. potvrdila je svoju namjeru da nastavi raditi kod tuženika, no navedeni razgovori nisu rezultirali npr. ponudom od strane tuženika da sklopi ugovor na neodređeno vrijeme. Ne spori da se kolegica S vratila na rad početkom veljače 2023. nakon što je prethodno bila na bolovanju. Pojašnjava nadalje da ih je u pisarnici bilo dvoje, dok je spomenuta gđa. P u naravi glavni tajnik rektorata te po njezinim saznanjima zadužena za personalne i radne odnose. Što se tiče kolegice S koju spominje tuženik kao i kolegice DJ odnosno G, navodi da opis radnih mjesta nije bio identičan kao njezin tj. S je radila u arhivu a DJ je bila tzv. CEEPUS administrator. Za vrijeme svog rada u odsutnosti navedenih kolegica ona nije obavljala njihove poslove već poslove koje je spomenula tj. poslove u pisarnici i vezano za urudžbiranje. Radi se inače i o odvojenim prostorijama, pri čemu ističe da nikada nije radila u samom arhivu gdje je bila kolegica S, dok je možda mjesec dana koristila prostor kolegice DJ no nije preuzela njene poslove već je i nadalje obavljala svoje, s tim da joj je bio premješten i njezin kompjuter.

9. Navodi da joj nije poznato koji je točan propisani opis poslova kolegice S, zna da je obavljala poslove u pisarnici te urudžbiranja prije nego što je ona došla ali dok je radila nije obavljala te poslove već samo poslove vezane za arhivu. Načelno ima saznanja da je za ugovor na neodređeno vrijeme za njezino radno mjesto, a s obzirom na specifičnost tuženika, potrebno odobrenje resornog Ministarstva te javni natječaj, no smatra da se radi o obvezama samog tuženika. Prema zatečenom opsegu posla, svakako može potvrditi da je bilo potrebno najmanje dva djelatnika i to trajno.

10. S druge strane, iz iskaza saslušanog svjedoka PJU proizlazi da je imenovana zaposlena kod tuženika i to kao glavna tajnica Sveučilišta u Zagrebu, te je u tom smislu upoznata i sa okolnostima ovog slučaja. Točno je da se tužiteljica javila te je i primljena na rad temeljem javnog natječaja kojeg je tuženik raspisao 2019. no temeljem vlastitih sredstava, i to na godinu dana tj. na određeno vrijeme. Predmetni ugovor je produžavan još u dva navrata i to na još dana uslijed povećanja opsega posla te drugih okolnosti sukladno zakonu, na koji način je radni odnos tužiteljice u tom smislu trajao do maksimalne tri godine. Nakon toga je korištena mogućnost što tuženik i inače čini da se faktični rad nastavi putem zamjena odsutnih djelatnika i sl., čak su sklopili i ugovor o djelu što inače ne rade, no trudili smo se izaći u susret tužiteljici koja se pokazala korektnim i pouzdanim te vrijednim djelatnikom. Na taj način su sklapani dodatni ugovori gdje su kao razlog sklapanja bili navođeni odsutnost pojedinih djelatnika i sl., međutim negdje u veljači 2023. vratila se kolegica S te jednostavno nije postojala mogućnost da tužiteljica nastavi raditi. Tužiteljica je inače radila na poslovima u pisarnici te vezano za urudžbiranje, zaprimanje pismena i sl.. Radila je u prostorijama pisarnice ali i od kuće za vrijeme Covid krize odnosno nakon potresa. Vezano za zamjene, navodi da nije bilo nužno da se radi o odsutnom djelatniku sa istim poslovima već su koristili odsutnost jednoga kako bi popunili broj uz zadržavanje istog koeficijenta. Neposredno nadređen tužiteljici bio je voditelj pisarnice.

11. Pojašnjava da se uvijek radilo o ugovorima na određeno vrijeme s tim da se može sklopiti ugovor na do 6 mjeseci bez raspisivanja natječaja, što su i činili. Za raspisivanje natječaja za neodređeno vrijeme potrebna je dodatna procedura tj. dopuštenje resornog Ministarstva i sl., no to nije bilo moguće budući da kontinuirano vrijedi tzv. zabrana zapošljavanja a istovremeno nije dolazilo do odljeva postojećih zaposlenika. Natječaj je raspisan tek po odlasku dotadašnjeg voditelja pisarnice u mirovinu, i to na neodređeno vrijeme, do čega je došlo negdje 2024. i na koji natječaj se mogao javiti bilo tko tko udovoljava uvjetima. Ponavlja da su nakon što se napunilo tri godine od zasnivanja radnog odnosa, a u nemogućnosti da se sklopi ugovor na neodređeno vrijeme, koristili mogućnosti vezane za zamjene djelatnika i sl., kako bi tužiteljica nastavila raditi te kako bi ostali unutar zakonskih okvira. Negira mogućnost da bi u slučaju tužiteljice došlo do konverzije u ugovor na neodređeno vrijeme, na to posebno paze te poštuju rokove, ponavlja da su ugovori uvijek na određeno vrijeme kada se financiraju iz vlastitih sredstava, a što je bio slučaj kod tužiteljice. Smatra da su činili sve što je u njihovoj moći da tužiteljicu zadrže maksimalno koliko je moguće u okolnostima koje je opisala, te da se nije mogao izbjeći njezin odlazak po povratku radnice S s bolovanja. Nije sporno da je ona u razgovoru spominjala tužiteljici da će voditi računa o njoj u okviru njihovih mogućnosti, te čak pokušati sklopiti i ugovor na neodređeno vrijeme kad se ishodi suglasnost, te joj je žao što do toga nije došlo. Npr. kolega koji je obavljao poslove voditelja je tražio produženje radnog odnosa nakon 65 godine čemu je i udovoljeno, no na koji način se nije oslobodilo predmetno radno mjesto odnosno taj koeficijent.

12. Ocjenjujući sve naprijed navedeno, za zaključiti je da se u konkretnom slučaju nisu ostvarili uvjeti iz čl. 12. Zakona o radu (NN, 93/14 i dr.) za konverziju u ugovor na neodređeno vrijeme, mada je tužiteljica nesporno nastavila faktički raditi i nakon isteka tri sklopljena ugovora o radu na određeno vrijeme (istek s danom 31. siječnja 2022.). To iz razloga što je daljnji rad tužiteljice obavljan temeljem ugovora o djelu (za razdoblje od 1. veljače 2022. do 16. ožujka 2022.), a nakon toga temeljem ugovora o radu o zamjeni za konkretnu djelatnicu (S), zatim opet temeljem ugovora o djelu, nakon čega su opetovani sklapani ugovori o radu na određeno vrijeme radi zamjene konkretnog radnika (DJ, G te S), da bi po povratku radnika S uslijedila Obavijest od 8. veljače 2023..

13. Na taj način se ukazuje da je tuženik postupao sukladno odredbi čl. 12. Zakona o radu, osobito sukladno st. 3. istog, koji dopušta iznimno rad na određeno vrijeme, budući da je postojao objektivni razlog za sklapanje ugovora na određeno vrijeme te nije prekoračen u tom smislu propisani rok od tri godine, kod čega se u naknadnom razdoblju od 1. veljače 2022. nadalje rad tužiteljice regulirao putem ugovora o djelu odnosno ugovorom na određeno vrijeme radi privremene zamjene nekog od odsutnih djelatnika, i što ne predstavlja povredu naprijed citiranih zakonskih odredbi koje dopuštaju postojanje ugovora o radu i duže od tri godine u slučaju potrebe zamjene djelatnika i sl..

14. Sukladno iznesenom valjalo je onda i bez izvođenja daljnjih dokaza odbiti prvotni tužbeni zahtjev tužiteljice odnosno eventualno kumulirani, budući da se niti u odnosu na ugovor od 17. ožujka 2022. odnosno 7. studenog 2022. nisu ostvarili zakonski uvjeti da bi se isti smatrali sklopljenim na neodređeno vrijeme, dok na taj način nije osnovan niti dio tužbenog zahtjeva kojim se traži utvrđenje nedopuštenosti Obavijesti od 8. veljače 2023. (koja je ionako deklaratornog karaktera), te posljedično niti dio zahtjeva kojim se traži vraćanje na rad.

15. Pritom se ukazuje da u ovom postupku nije bilo moguće primijeniti izmjene i dopune Zakona o radu iz prosinca 2022. (NN, 151/2022) vezano za promjene u uređenju instituta ugovora na određeno vrijeme (čl. 2. izmjena i dopuna), sukladno odredbi čl. 64. prelaznih i završnih odredbi koja navedeno isključuje.

16. Tim slijedom odlučeno je kao pod točkom I. izreke ove presude.

17. Odluka o parničnim troškovima temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku, a u vezi odredbe čl. 155. istog Zakona, u vezi čega punomoćniku tuženika u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika pripada tzv. jednokratna nagrada u visini od 250 bodova koji pomnoženi s vrijednošću boda od 2,00 eur daju iznos od 500,00 eur, tj. uz uvećanje za PDV od 25% (125,00 eur) iznos od 625,00 eur , koliko je onda s naslova nadoknade parničnih troškova tužiteljica dužna isplatiti tuženiku, budući da je tuženik u cijelosti uspio u ovoj parnici, dok tim slijedom tužiteljica nema pravo na nadoknadu parničnih troškova.

18. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom II. izreke ove presude.

Zagreb, 10. studenog 2025.

Sudac:

Domagoj Franjo Frntić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u pisanom obliku putem ovog suda u pet (5) istovjetnih primjeraka u roku od petnaest (15) dana, a o žalbi odlučuje nadležan Županijski sud.

DNA:

- punomoćniku tužiteljice

- punomoćniku tuženika