REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

PR-1330/2024-25

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji Petri Hertelendi Lovrić, u pravnoj stvari tužitelja VA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnica Marija Jukić Jurišić, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 30. rujna 2025., u prisutnosti tužitelja osobno, punomoćnice tužitelja Marije Jukić Jurišić, odvjetnice i punomoćnice tuženika VAD, Su-381/2023, 10. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e

I/ Nalaže se tuženiku CROATIA OSIGURANJE d.d. isplatiti tužitelju ČA na ime naknade neimovinske i imovinske štete iznos od 3.554,94 eura skupa s zateznim kamatama tekućim na iznos od 3.290,00 eura od 20.9.2024. do isplate, a na iznos od 264,94 eura od 10.11.2025. do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

II/ Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za iznos od 1.023,54 eura sa pripadajućim zateznim kamatama te zahtjev za isplatom zateznih kamata na dosuđeni iznos neimovinske štete od 3.290,00 eura za period od 22.8.2024. do 20.9.2024.

III/ Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata za dosuđeni iznos imovinske štete od 264,94 eura za period od 22.8.2024. do 10.11.2025.

IV/ Nalaže se tuženiku tužitelju nadoknaditi parnični trošak od 1.080,00 eura skupa s zateznim kamatama tekućim od 10.11.2025. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana, dok se odbija zahtjev tužitelja za naknadom troška u preostalom iznosu preko dosuđenog.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je dana 14.11.2023. zadobio ozljedu na radu kod poslodavca NEXE d.d. [adresa] u postrojenju za obradu cementa - drobilici sirovine kada je prilikom obilaska i nadzora rada postrojenja, nezgodno stao na stepenicu i ozlijedio se. Sukladno zakonskim odredbama poslodavac odgovara radniku za štetu uzrokovanu ozljedom na radu po načelu objektivne odgovornosti, a prema općim propisima obveznog prava. Odgovornosti se može osloboditi samo kada šteta potječe od više sile, radnje oštećenika ili treće osobe koju on nije mogao predvidjeti čije posljedice nije mogao izbjeći ili otkloniti. Kako ovdje nije ispunjen niti jedan od navedenih uvjeta jer se tužitelj kretao na uobičajeni način i uz upotrebu dužne pažnje i kako je tužitelju priznata ozljeda na radu, postoji odgovornost poslodavca pa samim time i tuženika kod kojega je poslodavac tužitelja osigurao odgovornost iz djelatnosti prema vlastitim djelatnicima, za naknadu štete. S obzirom na navedeno tužitelj je podnio tuženiku odštetni zahtjev dana 22.8.2024., a tuženik mu nije isplatio naknadu štete. Tužitelj se zbog bolova u desnom koljenu javio u Centar za hitnu medicinu Opće bolnice Našice gdje mu je dijagnosticirana ozljeda: Distorsio genus dex. Tužitelju je povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno duševno zdravlje jer je prilikom obilaska postrojenja nezgodno stao i iskrenuo desno koljeno uslijed čega je trpio intenzivne bolove i strah. Tužitelj je morao mirovati s držanjem noge na povišenom, lokalno hladiti koljeno preko podloge, nositi elastični zavoj i uzimati analgetike. Nakon obavljene MR desnog koljena dijagnosticirana mu je i ozljeda: Ruptura menisci lateralis genus dex te je podvrgnut operativnom zahvatu Meniscetomia partialis lateralis genus dex. Tužitelj je već nakon operativnog zahvata na odjelu proveo fizikalnu terapiju, a nakon otpusta iz bolnice proveo je više ciklusa fizikalne terapije ali unatoč tome kod njega su zaostali bolovi u koljenu sa smanjenim tonusom medialisa desnog m.quadricepsa uslijed čega mu je smanjena životna aktivnost uslijed čega trpi duševne boli zbog smanjene životne aktivnosti. Na mjestu operativnog zahvata zaostali su ožiljci koji naružuje tužitelja pa trpi duševne boli zbog naruženosti. Tužitelju je tijekom liječenja trebala tuda pomoć za obavljanje svakodnevnih poslova. Slijedom navedenog, tužbenim zahtjevom preciziranom u podnesku od 28.2.2025. nakon provedenog medicinskog vještačenja, tužitelj na ime naknade neimovinske i imovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, a sve u okviru kvalifikatornih okolnosti, potražuje kako slijedi: za pretrpljene bolove 1.500,00 €, za pretrpljeni strah 1.200,00 €, za duševne boli zbog smanjene životne aktivnosti 1.000,00 €, za duševne boli zbog naruženosti 500,00 €, za tuđu pomoć 378,48 €, što je ukupno 4.578,48 €.

2. U odgovoru na tužbu tuženik ne spori činjenicu da je s poslodavcem tužitelja Nexe d.d., u vrijeme nastanka štetnog događaja imao zaključenu policu osiguranja broj [broj police osiguranja], kojom policom je pokrivena odgovornost prema djelatnicima. Tuženik osporava osnovu tužbenog zahtjeva, odgovornost svog osiguranika za nastanak štetnog događaja, uzročno-posljedičnu-vezu između štetnog događaja i zadobivene ozljede te visinu tužbenog zahtjeva. Tuženik ukazuje da iz dinamike nastanka štetnog događaja kako je opisana u samoj tužbi, ne proizlazi odgovornost osiguranika tuženika za nastanak štetnog događaja, obzirom tužitelj navodi da je „prilikom obilaska postrojenja nezgodno stao i iskrenuo desno koljeno“. Tuženik ističe kako se u konkretnom predmetu radi o ugovornom osiguranju između poslodavca tužitelja (Nexe d.d.) kao osiguranika te tuženika kao njegova osiguratelja, pri čemu tuženik ne odgovara isto kao osiguranik, već isključivo u okviru Ugovora o osiguranju i pripadajućih Uvjeta. Člankom 2. st. 2. Uvjeta za osiguranje od javne (izvanugovorne) odgovornosti propisano je da je predmetnim osiguranjem pokrivena isključivo izvanugovorna (javna) odgovornost osiguranika, koja proiziđe iz obavljanja njegove registrirane djelatnosti, vlasništva, posjedovanja ili određenog svojstva stvari, te pravnog odnosa. Imajući u vidu da sam tužitelj navodi da je prilikom hoda nezgodno stao i na taj način se ozlijedio, jasno je da u konkretnom slučaju šteta nije nastala iz osiguranikove registrirane djelatnosti, iz vlasništva, posjedovanja ili određenog svojstva stvari te pravnog odnosa – već isključivo zbog radnje tužitelja, odnosno njegovog „krivog stajanja.“ Tuženik ukazuje da hodanje, odnosno uobičajeno kretanje po poslovnom prostoru (postrojenju) ne predstavlja neuobičajeni događaj ili događaj koji po bilo čemu odstupa od normalnog. Nadalje, kao način ozljeđivana opisano je „Kontakt stopala i površine za hodanje.“, dok je u Nalazu hitnog pregleda Opće županijske bolnice Našice, Centra za hitnu medicinu od dana 14.11.2023. kao razlog dolaska navedeno „pacijent dolazi samostalno, danas oko 15h nezgodno stao i iskrenuo desno koljeno“, dakle kao uzrok ozljede i način ozljeđivanja navedena je isključivo radnja tužitelja koji se ozlijedio zbog vlastite nepažnje, pri čemu se u navedenoj dokumentaciji ne spominje da bi uzrok tome bio bilo kakav poremećaj u radnom procesu, odnosno bilo koji neuobičajeni događaj prilikom odvijanja redovnog radnog procesa, kakva nepravilnost, udubljenje ili onečišćenje na podlozi po kojoj se tužitelj kretao. Radi navedenog tuženik osporava odgovornost svog osiguranika za nastanak štetnog događaja jer u ponašanju osiguranika nije bilo propusta koji bi utjecao na nastanak štetnog događaja, već je šteta nastala isključivo nepažnjom oštećenika. Uzrok štetnog događaja je krajnja nepažnja tužitelja, koji se nije ponašao onako kako bi se ponašao prosječno pažljiv radnik, odnosno obratio pažnju na stepenice po kojima se kretao te se takvim ponašanjem svjesno doveo u opasnost. Podredno, tuženik ističe prigovor doprinosa tužitelja nastanku štetnog događaja na koji osiguranik tuženika nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći. Slijedom navedenog, isključenje, odnosno umanjenje obveze poslodavca temelji se na čl. 25. st. 2. Zakona o zaštiti na radu koji predviđa da poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala krajnjom nepažnjom, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu. Ujedno, tuženik osporava zatraženi tijek zateznih kamata koje tužitelj na neimovinsku te imovinsku štetu potražuje od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Ovo iz razloga što tužitelj niti uz tužbu (a niti uz odštetni zahtjev) nije dostavio Rješenje HZZO-a iz kojeg bi bilo razvidno je li navedena ozljeda tužitelju priznata kao ozljeda na radu, slijedom čega tuženik nije mogao utvrditi postojanje svoje odgovornosti, pa time ni pasti u zakašnjenje s ispunjenjem obveze. Zaključno, tuženik predlaže sudu da nakon provedenog dokaznog postupka odbije tužbeni zahtjev u cijelosti te obveže tužitelja da tuženiku naknadi trošak parničnog postupka zajedno sa pripadajućom zateznom kamatom.

3. U tijeku postupka sud je proveo dokaz uvidom u svu dokumentaciju koju su stranke dostavile u spis, proveo je medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku kirurgu dr. Igoru Stipančiću te je proveo dokaz saslušanjem svjedoka FA i tužitelja kao stranke. Odbijen je kao suvišan prijedlog tuženika za provođenjem vještačenja po vještaku zaštite na radu jer je isti predložen na okolnost je li osiguranik tuženika primijenio pravila zaštite na radu i organizirao proces rada u skladu s pravilima zaštite na radu, a navedena okolnost nije ni sporna među strankama, odnosno tužitelj niti ne tvrdi da osiguranik tuženika to nije učinio.

4. Ocjenom provedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja kao radnika osiguranika tuženika od tuženika kao osiguratelja poslodavca za naknadom neimovinske i imovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje zbog ozljeđivanja na radnom mjestu 14.11.2023. za vrijeme obavljanja posla u postrojenju za obradu cementa kada je prilikom obilaska i nadzora rada postrojenja tužitelj nezgodno stao na stepenicu i ozlijedio se.

6. U ovom stadiju postupka među strankama nije sporan nastanak štetnog događaja, a sporna je odgovornost tuženika, uzročno-posljedična veza između štetnog događaja i zadobivene ozljede te visina naknade neimovinske i imovinske štete. Nije više sporno da je tužitelju priznata ozljeda na radu od strane HZZO-a što proizlazi iz Prijave o ozljedi na radu.

7. Kako je odgovornost osiguratelja i poslodavca solidarna, podredno se na odgovornost tuženika za štetu primjenjuje odredba čl. 111. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, dalje: ZR), koja propisuje da ako radnik pretrpi štetu na radu ili u svezi s radom, poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava. Budući da tužitelj tvrdi da se ozlijedio obavljajući poslove svog radnog mjesta, radi se o šteti na radu za koju tuženik odgovara po načelu objektivne odgovornosti (uzročnosti), a prema općim propisima obveznog prava.

8. Također se primjenjuje odredba čl. 25. st. 1. Zakona o zaštiti na radu („Narodne novine“ br. 71/14, dalje: ZZR) kojom je propisana odgovornost poslodavca radniku za štetu uzrokovanu ozljedom na radu i profesionalnom bolešću po načelu objektivne odgovornosti. Sukladno stavku 2. istog članka poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu.

9. Uzimajući u obzir naprijed navedeno, a utvrđujući eventualnu odgovornost tužitelja za nastanak štetnog događaja, valja, prije svega, istaknuti da je obveza poslodavca da radniku osigura uvjete za rad na siguran način i na način koji ne ugrožava zdravlje radnika (čl. 7. st. 3. ZR), ali je jednako tako obveza radnika da obavlja poslove s dužnom pažnjom i pritom vodi računa o svojoj sigurnosti i zaštiti zdravlja kao i sigurnosti i zaštiti zdravlja ostalih radnika, koje mogu ugroziti njegovi postupci ili propusti na radu (čl. 68. st. 1. ZZR). Stavkom 2. istog članka propisano je da se smatra da radnik radi dužnom pažnjom ako posao obavlja u skladu s pravilima zaštite na radu, pravilima struke te pisanim uputama poslodavca.

10. Iz iskaza tužitelja kojeg je sud prihvatio kao istinitog jer je iskazivao uvjerljivo i u skladu sa navodima iznesenima u Prijavi o ozljedi na radu utvrđeno je da je prilikom kretanja postrojenjem nezgodno stao na stepenicu i iskrenuo nogu, osjetio je jaku bol u desnom koljenu pa jedno vrijeme nije mogao hodati, sjeo je i čekao da bol popusti, no kako ga je i dalje boljelo javio se šefu i tražio da ga pusti liječniku te je otišao na Hitnu gdje su mu slikali nogu, no na snimci se nije vidjelo puknuće, otvorio je bolovanje i naručio se kod specijalista koji ga je poslao na magnetsku rezonancu i tamo se vidjelo da je imao puknuće meniska. Imao je svu propisanu zaštitnu obuću i odjeću. Stepenice su bile uobičajene, nije bilo ništa mokro, jednostavno je nezgodno stao na stepenicu pa mu se desila ta ozljeda. Kada je bio na bolovanju supruga mu je trebala pomagati oko oblačenja i ostalog što mu je trebao, nije mogao ni voziti auto.

11. Iskaz svjedoka FA nije cijenjen jer nije imao relevantnih saznanja.

12. Prema mišljenju ovog suda, imajući na umu da se tužitelj ozlijedio jer je „nezgodno“ stao na stepenicu, pored činjenice da su stepenice bile suhe i bez oštećenja, zaključuje se da je do ozljede došlo prilikom nepažljivog kretanja radnika jer se radnik kod kretanja nije ponašao onako kako bi se ponašao prosječno pažljiv radnik, stoga je isti suodgovoran nastanku štetnog događaja koju suodgovornost sud ocjenjuje u omjeru od 30%. Slijedom navedenog, odgovornost poslodavca koja je objektivna treba umanjiti za 30% sukladno odredbi čl. 25. st. 2. ZZR-a.

13. Na okolnost zadobivenih ozljeda radi utvrđenja visine tužbenog zahtjeva provedeno je medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku kirurgu dr. Igoru Stipančiću iz čijeg nalaza i mišljenja proizlazi da je tužitelj u štetnom događaju zadobio uganuće desnog koljena i rascjep (rupturu) vanjskog meniska desnog koljena. Na dan štetnog događaja mu je utvrđeno uganuće a kasnijim MR-om tog koljena i rascjep vanjskog meniska trećeg stupnja, dok je medijalni menisk bio bez rascjepa ali degenerativno promijenjen. Uz to, postoje i promjene hrskavice u smislu degenerativnog omekšana iste u području ivera i na unutarnjoj strani zgloba natkoljenične kosti. Ove promjene nisu nastale u štetnom događaju jer mehanizam ozljede koju navodi tužitelj ne mogu dovesti do ovakvog oštećenja hrskavice. Postoji uzročno posljedična veza između događaja kako ga opisuje tužitelj i zadobivene ozljede te provedenog liječenja. Rascjep vanjskog meniska desnog koljena je kirurški liječen djelomičnim odstranjenjem tog meniska artroskopskim načinom 19.2.2024. Potom je proveo liječenje fizikalnom terapijom. Zadnji pregled ortopeda je načinio 28.6.2024. Potom bez daljnjih pregleda i dijagnostičkih pretraga. Time se liječenje smatra okončanim. Po završenom liječenju zaostaju trajne posljedice koje se očituju povremenim bolovima u desnom koljenu pri duljem hodanju te otežanim čučnjem i bolovima pri klečanju. Smanjenje životne aktivnosti zbog trajnih posljedica ove ozljede iznosi 4%-5%. Bol jakog intenziteta je trpio 3-4 dana, srednjeg oko 10 dana, a manjeg još do 6 tjedana sveukupno. Povremena bol ulazi u smanjenje životne aktivnosti. Uzeta u obzir operacija kojoj je bio podvrgnut. Strah tzv. primarni u trenutku ugroženosti i istovremenog tjelesnog ozljeđivanja je bio intenzivan i kratkotrajan. Tzv. sekundarni strah kao posljedica tjelesne ozljede jakog intenziteta je trpio 3-4 dana, srednjeg oko 7 dana i manjeg oko 4 tjedana sveukupno. Uzeto je u obzir i strah od ishoda operacije. Tuđa pomoć mu je bila sveukupno potrebna u trajanju od 4 tjedna 3 h na dan zbog mirovanja tj. nemogućnosti normalnog hoda. Potom je još trebao pomoć u ukupnom trajanju od 5 tjedana tri puta tjedno po 2 h zbog otežanog hoda. Ovo je kumulativna ocjena u koju je uključena i pomoć nakon operacije kojoj je bio podvrgnut. Naruženje zbog zadobivene ozljede tj. ožiljaka koji se jedva vide na koljenu je nezamjetno trećim osobama bez vrlo pažljivog promatranja koljena.

14. Stranke nisu imale primjedbe na medicinsko vještačenje te je sud u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka dr. Stipančića koji je dan stručno, razumljivo i objektivno.

15. Slijedom svega navedenog, sud je utvrdio da je tužitelju uslijed štetnog događaja, povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, a čime mu je nastala neimovinska šteta (čl. 19. st. 2. u vezi čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 114/22, 155/23, dalje: ZOO)). Po mišljenju ovog suda, utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu (čl. 1100. st. 1. ZOO). Sud je pri tome raspravljao i utvrđivao činjenice koje je tužitelj naveo u tužbi i koje je utvrdio vještak: fizičke boli, strah i duševne boli zbog smanjenja životnih aktivnosti i naruženosti. One su u smislu čl. 1100. st. 2. ZOO kriteriji (mjerila) odnosno kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu. Na dosuđenje naknade štete utječe okolnost da stopa inflacije od 2020. godine kada je VSRH povećao orijentacijske kriterije za 50% iznosi 28,4 %.

16. Treba reći da Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete koji su prihvaćeni na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, a kako to već iz samog njihovog naziva proizlazi, jesu kriteriji orijentacijske naravi, koji sucima trebaju pomoći pri određivanju pravične novčane naknade za neimovinsku štetu u pojedinim predmetima. U pitanju je naknada koja nema za svrhu materijalno obeštećenje osobe zbog pretrpljene neimovinske štete (jer se takva šteta i ne može naknaditi), već je njezina svrha da se oštećenome dosudi određena naknada koja mu omogućava da donekle kompenzira neugodnosti kojima je bio izložen vezano za pretrpljenu neimovinsku štetu. Upravo zato bespredmetno je govoriti o preciznom korištenju novčanih iznosa navedenih u orijentacijskim kriterijima.

17. Imajući u vidu zadobivene ozljede, obzirom na trajanje i intenzitet pretrpljenih fizičkih bolova i straha, te trajnog smanjenja životnih aktivnosti, imajući na umu da je tužitelj zbog zadobivene ozljede bio na dugotrajnom bolovanju i višekratnim fizikalnim terapijama, a kako to sve proizlazi iz prihvaćenog nalaza i mišljenja vještaka dr. Stipančića, sud je utvrdio da tužitelju pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu za nastalu neimovinsku štetu u iznosu od ukupno 4.700,00 eura i to po kriteriju pretrpljenog straha 1.300,00 eura, po kriteriju pretrpljenih bolova 1.700,00 eura, po kriteriju duševnih bolova zbog smanjene životne aktivnosti 1.200,00 eura te po kriteriju duševnih bolova zbog naruženosti 500,00 eura. Kada se isti iznos umanji za tužiteljev doprinos od 30%, dosuđena mu je naknada neimovinske štete od 3.290,00 eura.

18. Na temelju odredbe čl. 1095. st. 1. i čl. 1089. st. 2. ZOO tužitelju za 114 sati nestručne tuđe pomoći pripada pravična novčana naknada. O cijeni sata tuđe pomoći sud je odlučio prema slobodnoj ocjeni sukladno odredbi čl. 223. ZPP u iznosu od 3,32 eura po satu, pa ista ukupno iznosi 378,48 eura. Kada se isti iznos umanji za tužiteljev doprinos od 30%, dosuđena mu je naknada imovinske štete od 264,94 eura.

19. Sukladno odredbi čl. 29. st. 1. ZOO tužitelj ostvaruje pravo na zatezne kamate, koje na temelju čl. 1103. ZOO na neimovinsku štetu teku od dana podnošenja odštetnog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. S obzirom da je liječenje tužitelja završeno 28.6.2024. (nalaz vještaka), to kamate teku od 20.9.2024. kao dana podnošenja tužbe. Naime, tužitelj nije dostavio u spis odštetni zahtjev pa je odbijen sa zahtjevom za isplatom zateznih kamata na dosuđeni iznos neimovinske štete za razdoblje od 22.8.2024. do 20.9.2024.

20. Na imovinsku štetu za tuđu pomoć i njegu zatezne kamate teku od presuđenja budući da ista nije reparirana te dospijeva tek donošenjem prvostupanjske presude kada je tuženiku poznata visina štete. Stoga je odbijen zahtjev za isplatu kamata za razdoblje od 22.8.2024. do 10.11.2025.

21. Slijedom navedenog, tužbeni zahtjev je u cijelosti prihvaćen za ukupan iznos od 3.554,94 eura sa pripadajućim zateznim kamatama, a odbijen za isplatu iznosa od 1.023,54 eura sa pripadajućim zateznim kamatama, za isplatom zateznih kamata na dosuđeni iznos neimovinske štete za razdoblje od 22.8.2024. do 20.9.2024 te za isplatom zateznih kamata na tuđu pomoć i njegu za razdoblje od 22.8.2024. do 10.11.2025.

22. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 2. i čl. 155. ZPP. Prilikom odmjeravanja troškova sud je utvrdio sljedeće, da je tužitelj u odnosu na konačno postavljeni tužbeni zahtjev sa visinom uspio u omjeru od 78 %, a sa osnovom u omjeru od 100%. S druge strane, tuženik je u pogledu visine uspio u omjeru od 22%, a sa osnovom 0%. Stoga je sud za tužitelja utvrdio sljedeći omjer uspjeha: 100% + 78% = 178% / 2 = 89%, a za tuženika: 0% + 22% = 22% / 2 = 11%. Kada se od omjera uspjeha tužitelja oduzme uspjeh tuženika preostane iznos od 78% uspjeha na strani tužitelja.

23. Tužitelju su odmjereni troškovi sukladno Tbr. 52. st. 1. u vezi s Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023) prema vrijednosti konačno postavljenog tužbenog zahtjeva od 4.578,48 eura. Tužitelju je priznat trošak:

- sastava tužbe od 200,00 eura (Tbr. 7/1),

- sastava podneska od 28.2.2025. od 200,00 eura (Tbr. 9/1),

- zastupanja na ročištu 30.4.2025. od 200,00 eura (Tbr.9/1),

- zastupanja na ročištu 30.9.2025. od 200,00 eura (Tbr.9/1),

što ukupno iznosi 800,00 eura, a uvećano za trošak PDV-a od 25% (Tbr. 46) sukladno uspjehu od 78% trošak tužitelja sve ukupno iznosi 780,00 eura. Na dosuđeni iznos u cijelosti su mu priznati troškovi vještačenja od 300,00 eura, pa trošak tužitelja sve ukupno iznosi 1.080,00 eura.

24. Tužitelj nema pravo na naknadu troška za sastav podneska kojim dostavlja dokaz o plaćanju predujma što sud utvrđuje iz e-spisa, niti podneska kojim dostavlja prijavu o ozljedi na radu te podneska kojim dostavlja podatke o liječniku obiteljske medicine jer je to trebao dostaviti već sa podnošenjem tužbe. Nema pravo ni za trošak pristupa na ročište za objavu presude jer taj trošak nije bio nužan za vođenje postupka.

25. Odluka o zateznim kamatama na trošak parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP po stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. ZOO.

26. Na temelju odredbe čl. 11. st. 1. toč. 3. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" br. 118/18) tužitelj je oslobođen obveze plaćanja sudskih pristojbi u ovoj pravnoj stvari.

U Zagrebu, 10. studenog 2025.

Sutkinja:

Petra Hertelendi Lovrić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi e-komunikacijom ili pisano u četiri istovjetna primjerka putem ovog suda za nadležni županijski sud.

DNA:

1. tužitelju po punomoćniku

2. tuženiku po punomoćniku