Poslovni broj Gž-1299/2024-2

Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Branki Ježek Mjedenjak, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice EIZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Toni Vukičević, odvjetnik u Splitu, protiv tuženika Grada Makarske, Makarska, Obala Kralja Tomislava 1, OIB: 53515145212, kojeg zastupa punomoćnik EI dipl. pravnik, zaposlenik tuženika, radi smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tužiteljice podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda u Makarskoj poslovni broj Psp-14/2020 od 22. svibnja 2024., 10. studenog 2025.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Makarskoj poslovni broj Psp-14/2020 od 22. svibnja 2024.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja u točki I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev na posjedovnu zaštitu kojim je traženo da se utvrdi da je tuženik zasmetao tužiteljicu u posljednjem mirnom posjedu 4725/15120 suvlasničkog dijela nekretnine nekadašnje z.k. oznake k. č. [katastarska čestica] (kat. oznake čest. zem. [katastarska čestica]) k. o. [katastarska općina], a sadašnje z.k. oznake k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (kat. oznake čest. zem. [katastarska čestica] [katastarska općina]), na način što je na površini koja je omeđena slovima E-F-G-G1-H-H1-E i označena žutom bojom u dopuni nalaza i mišljenja vještaka geodetske struke koju je za potrebe tog predmeta sačinio ABC dipl.ing. 7. kolovoza 2023. i koja predstavlja sastavni dio tog rješenja, dana 30. ožujka 2020. to zemljište vratio u stanje kako je bilo prije raskopavanja od strane tužiteljice, te da se tuženiku naloži da uspostavi ranije posjedovno stanje na način da o svom trošku raskopa zemljište na način kako je to napravila tužiteljica prije nastalog čina smetanja posjeda te se zabranjuje tuženiku da ubuduće vrši svako takvo ili slično smetanje posjeda tužiteljice u odnosu na predmetni dio nekretnine, te je ujedno odbijen i zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška.

2. Protiv navedenog rješenja žalbu podnosi tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. točke 1. i 3. u vezi sa člankom 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14, 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – dalje: ZPP), uz prijedlog da se pobijano rješenje preinači u smislu žalbenih navoda podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, uz naknadu troškova žalbenog postupka.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice da joj sud pruži posjedovnu zaštitu u pogledu dijela nekretnine k. č. [katastarska čestica] (kat. oznake čest. zem. [katastarska čestica]), [katastarska općina], uz tvrdnju da ju je tuženik smetao u posljednjem mirnom i faktičnom posjedu dijela predmetne nekretnine na način da je bez ikakve suglasnosti i odobrenja tužiteljice vratio navedeno zemljište u prvobitno stanje, a koje je tužiteljica dala raskopati radi sadnje maslina.

6. U provedenom postupku sud prvog stupnja utvrdio je:

- da je u zemljišnim knjigama u odnosu na nekretninu ranije oznake k. č. [katastarska čestica] u naravi vinograd u ..., bez označene površine, k. o. [katastarska općina], kao suvlasnica u 4725/15120 dijela bila upisana tužiteljica,

- da je u međuvremenu stanje u zemljišnoj knjizi i katastru promijenjeno na temelju geodetskog elaborata za potrebe evidentiranja izvedenog stanja nerazvrstane ceste, te da se predmet spora odnosi na dio nekretnine sadašnje oznake k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (kat. oznake čest. zem. [katastarska čestica] [katastarska općina]), koja je u Dopuni nalaza i mišljenja vještaka ABC od 7. kolovoza 2023. slovima E-F-G-G1-H-H-1-E, čija površina iznosi 31 m2,

- da je sporni dio ranije k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], sada dio k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] trenutno u zemljišnoj knjizi upisan kao nerazvrstana cesta, javno dobro u općoj uporabi u neotuđivom vlasništvu tuženika Grada Makarske, na temelju odredbe članka 131. Zakona o cestama („Narodne novine“ broj: 84/11., 18/13., 22/13., 54/13., 148/13., 92/14., 110/19., 144/21., 114/22., 4/23. i 133/23. - dalje ZC),

- da je Rješenjem Upravnog odjela za komunalne djelatnosti Odsjeka za komunalno i prometno redarstvo Grada Makarska, ... Ur.broj:

... od ..., naređeno nepoznatoj osobi u roku od jednog dana, od zaprimanja rješenja, vratiti u prvobitno stanje nerazvrstanu cestu kat. čest. [katastarska čestica] [katastarska općina] predio [adresa] u [adresa], na način da ukloni protupravno postavljene zapreke, vozilo, nasipe zemlje te sanira udubljena i prokope na istoj, a da će u suprotnom rješenje biti provedeno putem treće osobe na odgovornost i trošak nepoznate osobe,

- da je tuženik sporni dio k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] vratio u prvobitno stanje, kako je to bilo prije raskopavanja zemljišta,

- da se navedenim putem kao prolazom do svojih nekretnina koriste i vlasnici susjednih nekretnina, odnosno osobe koje na predjelu ... imaju svoje kuće.

7. Analizom i ocjenom provedenih dokaza sud prvog stupnja utvrđuje da sporni dio nekretnine oznake k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u naravi predstavlja dio makadamskog puta probijenog još 1980-ih godina te da je još od navedenog razdoblja bio dio puta – općeg dobra u javnoj uporabi, iako u vrijeme navodnog smetanja posjeda predmetni dio nekretnine nije bio upisan kao dio nerazvrstane ceste.

8. Budući da sukladno članku 3. stavku 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 152/14., 81/15. i 94/17. – dalje: ZV) opća dobra ne mogu biti objektom prava vlasništva ili drugih stvarnih prava, pa tako ni biti u posjedu fizičke ili pravne osobe, sud prvog stupnja utvrđuje da je neosnovan zahtjev tužiteljice na pružanje posjedovne zaštite u odnosu na sporni dio nekretnine, uz napomenu da se javnim dobrima u općoj uporabi, na temelju odredbi članka 35. stavka 4. i 8. ZV-a, svatko ima pravo služiti. Prema utvrđenju suda prvog stupnja, kopanjem rupa za, kako tužiteljica navodi, sadnju maslina, tužiteljica je na dijelu postojećeg puta na predjelu ... u k. o. [katastarska općina], postupila suprotno navedenim odredbama ZV-a, a tuženik je taj put, kao jedinica lokalne samouprave na čijem se području taj put nalazi, isti vratio u prvobitno stanje na način što je na predmetnom dijelu puta zakopao rupe, koje su tužiteljica i njezin suprug dali iskopati, a na koje postupanje je tuženik bio ovlašten na temelju odredbi članka 35. stavka 7. i 8. ZV-a.

9. U donošenju pobijanog rješenja nije počinjena niti jedna od bitnih procesnih povreda iz odredbe članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 365. stavka 2. ZPP-a u vezi s člankom 381. ZPP-a, pa tako niti povreda iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a na koju neosnovano tužiteljica ukazuje u žalbi, budući da je izreka rješenja razumljiva, ne proturječi sama sebi niti razlozima rješenja, a prvostupanjski sud je iznio jasne, neproturječne i razumljive razloge o odlučnim činjenicama u postupku, koji ne proturječe sadržaju stanja u spisu pa pobijano rješenje ne sadrži nedostatke zbog kojih se ne bi moglo ispitati.

10. Također, protivno iznesenim žalbenim navodima tužiteljice, sud prvog stupnja je na temelju provedenih dokaza u okviru dokaznih prijedloga stranaka i njihove pravilne ocjene, u obrazloženju rješenja pravilno i potpuno utvrdio potrebno činjenično stanje, stoga nije počinjena u žalbi tužiteljice istaknuta relativno bitna povreda iz odredbe članka 354. stavka 1. ZPP-a u vezi s odredbom članka 8. ZPP-a.

11. Pravilan je stav suda prvog stupnja kada se u pobijanoj odluci poziva na odredbu članka 3. ZV-a kojom je reguliran pravni institut općeg dobra, dok je odredbom članka 35. stavka 4. ZV-a propisano da svatko ima pravo na stvarima u vlasništvu Republike Hrvatske koje su namijenjene za uporabu svih (javna dobra u općoj uporabi) služiti se na način koji je radi ostvarenja te namjene odredilo tijelo ili ustanova kojoj su dane na upravljanje, odnosno tijelo nadležno za određivanje namjene, koje njima neposredno upravlja, a ako nije što posebno propisano zakonom, na javna dobra u općoj uporabi na odgovarajući se način primjenjuju pravila koja vrijede za opća dobra, dok je st. 8. toga članka ZV-a propisno da se na pravo vlasništva jedinica lokalne samouprave na odgovarajući način primjenjuju pravila o vlasništvu Republike Hrvatske, ako nije što drugo određeno zakonom, niti proizlazi iz naravi tih osoba.

12. Stoga zaključak suda prvog stupnja, a s obzirom da se radi o nekretnini oznake k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja ima status javnog dobra u općoj uporabi, da takvo zemljište ne može biti predmet posjedovanja jer nad njim nitko nema faktičnu vlast, te da se posljedično na takvom zemljištu ne može pružiti posjedovna zaštita, prihvaća i ovaj sud.

13. Naime, javno dobro u općoj uporabi, što obuhvaća i nerazvrstane ceste, u vlasništvu je jedinice lokalne samouprave ili države, ali ga svatko ima pravo koristiti prema njegovoj namjeni. Takvo dobro nije u posjedu privatnih osoba u građanskopravnom smislu, dakle posjed pripada javnopravnom tijelu, a svi građani imaju pravo služiti se njime. Održavanje reda i uklanjanje prepreka na javnom dobru u pravilu je u nadležnosti upravnog tijela, kao što je to komunalno redarstvo.

14. Neosnovani su žalbeni navodi tužiteljice kojima osporava da bi sporni dio nekretnine u trenutku navodnog smetanja kao i pokretanja predmetnog parničnog postupka bio javno dobro u općoj uporabi budući da je upravo ona u navedenom razdoblju bila upisana kao suvlasnica predmetne nekretnine na temelju ugovora o darovanju kojeg je 30. ožujka 2018. zaključila sa svojom bakom te da je nad nekretninom vršila faktičnu vlast. Međutim, u postupku radi zaštite posjeda sud treba usmjeriti dokazni postupak na utvrđivanje činjenica relevantnih za postupak smetanja posjeda, dakle na stvarno stanje odnosno faktički posjed, a ne formalni upis.

15. Odredbom članka 101. ZC-a propisano je da je nerazvrstana cesta javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu jedinice lokalne samouprave na čijem se području nalazi, te se ne može otuđiti iz vlasništva jedinice lokalne samouprave, niti se na njoj mogu stjecati stvarna prava, osim prava služnosti i prava građenja radi građenja građevine sukladno odluci izvršnog tijela jedinice lokalne samouprave pod uvjetom da tako izgrađene građevine ne ometaju odvijanje prometa i održavanje nerazvrstane ceste.

16. Dalje, odredbom članka 131. stavka 1. ZC propisano je da ceste koje se na dan stupanja na snagu toga zakona koriste za promet vozila po bilo kojoj osnovi i koje su pristupačne većem broju korisnika, a koje nisu razvrstane kao javne ceste u smislu toga zakona, postaju nerazvrstane ceste. Stavkom 7. istoga članka propisano je da su nekretnine koje su prema tom zakonu nerazvrstane ceste i bile su u uporabi kao nerazvrstane ili javne ceste prije 1. siječnja 1997., javno dobro u općoj uporabi u neotuđivom vlasništvu jedinice lokalne samouprave na čijem se području nalaze. Pravno shvaćanje o ex lege stjecanju prava vlasništva jedinica lokalne samouprave na nerazvrstanim cestama zauzeto je i u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 457/2021 od 14. lipnja 2023. i Rev 1086/2016 od 13. siječnja 2021.

17. Napominje se i da je Ustavni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci U-I- 6326/2011 i dr. od 7. veljače 2017. istaknuo da se ne može zanemariti činjenica da nekretnine na koje se odnose odredbe Zakona o cestama u većem broju slučajeva nikada nisu upisane u zemljišne knjige kao nerazvrstane ceste, ali „vlasništvo“ privatnopravnih subjekata nad nekretninama koje su u naravi ceste nema onu kvalitetu koju podrazumijeva pravni standard „mirnog uživanja prava vlasništva“. Zakonska, konvencijska i ustavnopravna zaštita prava vlasništva odnosi se na onu vrstu odnosa vlasnika prema objektu svog vlasništva koju je moguće označiti kao „mirno uživanje“. Evidentna gradnja ceste na određenoj nekretnini tijekom izvjesnog vremena ili njezina evidentna ustaljena opća uporaba u svojstvu ceste, po prirodi stvari, isključuje mogućnost istodobnog „mirnog uživanja“ vlasništva nekretnine.

18. U konkretnom slučaju, sporni dio k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], prema utvrđenju suda prvog stupnja koje prihvaća i ovaj sud, predstavlja put koji je dugi niz godina bio dostupan većem broju korisnika. Kako u trenutku stupanja na snagu ZC-a isti nije bio upisan kao nerazvrstana cesta, isti je stupanjem na snagu ZC-a, a sukladno odredbi članka 131. stavka 1. ZC-a, postao nerazvrstana cesta koja je, sukladno odredbama članka 131. stavka 7. ZC-a i članka 101. stavka 1. ZC-a, javno dobro u općoj uporabi u neotuđivom vlasništvu jedinice lokalne samouprave tj. u ovom slučaju tuženika, pri čemu je pravno neodlučno što predmetni put u trenutku navodnog smetanja ili pokretanja ovog postupka nije bio evidentiran niti u zemljišnim knjigama, niti u katastru.

19. Imajući u vidu navedeno pravilno sud prvog stupnja utvrđuje kako je sporni dio k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u naravi sastavni dio puta koji postoji više desetaka godina i koji je bio dostupan većem broju osoba koji su se istim nesmetano koristili prolazeći pješice i prijevoznim sredstvima, a što je tužiteljici bilo poznato te nije poduzimala nikakve radnje sve do iskopavanja zemljišta kojim se onemogućilo dotadašnje korištenje puta zbog čega je tuženik odmah reagirao i između ostalog naložio saniranje udubljenja i prokopa na dijelu javnog puta.

20. Dakle, posjedovna zaštita ne može se pružiti na općem dobru u javnoj uporabi – nerazvrstanoj cesti, a prilikom prosudbe radi li se o javnom putu ili ne, nije odlučno stanje u katastru ili zemljišnoj knjizi, već je odlučno utvrditi faktično stanje, odnosno onakvo stanje kakvo je na terenu, pa kako je pravilno utvrđeno da su se u konkretnoj pravnoj stvari prokopi nalazili na dijelu javnog puta, isti ne može biti predmet posjeda pa tako niti zaštite posjeda.

21. Slijedom navedenog, kako žalbeni navodi nisu doveli u sumnju pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, valjalo je primjenom odredbe članka 380. točke 2. ZPP- a odlučiti kao u točki I. izreke ovog rješenja.

22. Tužiteljica nije uspjela sa žalbom, slijedom čega je njezin zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka odbijen kao neosnovan, pa je odlučeno kao u točki II. izreke ovog rješenja.

U Rijeci 10. studenog 2025.

Sutkinja

Branka Ježek Mjedenjak