Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

Poslovni broj: Pn-86/2024-15

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sutkinji Heleni Topić Vuković, na prijedlog sudske savjetnice Marine Dodig, u pravnoj stvari tužiteljice ĆJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Andreasu Mlikoti, odvjetniku iz Osijeka, protiv tuženika Geometar d.o.o. Osijek, iz Osijeka, Županijska 19, OIB: 58332466507, zastupan po punomoćniku Darku Šuperu, odvjetniku iz Osijeka, radi naknade štete, nakon održane glavne rasprave 26. rujna 2025., u prisutnosti punomoćnika parničnih stranaka, te uz javnu objavu presude, 10. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e

I/ Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

" Nalaže se tuženiku GEOMETAR d.o.o. Osijek, Županijska 19, 31000 Osijek, OIB: 58332466507, da tužiteljici ĆJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od ukupno 3.175,28 eura s pripadajućim zateznim kamatama koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, i to na iznos od:

- 414,76 eura od 1. travnja 2019., pa do isplate,

- 398,17 eura od 10. prosinca 2021., pa do isplate,

- 298,63 eura od 17. svibnja 2022., pa do isplate,

- 1.244,27 eura od 07. ožujka 2024., pa do isplate,

- 53,09 eura od 05. ožujka 2024., pa do isplate,

- 66,36 eura od 05. ožujka 2024., pa do isplate,

- 700,00 eura od 05. ožujka 2024., pa do isplate, a sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe

Nalaže se tuženiku GEOMETAR d.o.o. Osijek, Županijska 19, 31000 Osijek, OIB: 58332466507, da tužiteljici ĆJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi trošak parničnog postupka s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, koja teče od dana donošenja I-stupanjske odluke do isplate, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe““

II/ Nalaže se tužiteljici ĆJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknaditi tuženiku GEOMETAR d.o.o. Osijek, Županijska 19, 31000 Osijek, OIB: 58332466507 prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.125,00 eura (tisuću sto dvadeset i pet eura), u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je za potrebe uređenja i definiranja susjedskih odnosa, putem svojeg sina NJ, angažirala tvrtku GEOMETAR d.o.o. Osijek, a od kojeg je zatražila izradu Geodetskog situacijskog nacrta stvarnog stanja na kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] (vlasništvo tužiteljice) i kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (vlasništvo BJ). Postupajući po nalogu tužiteljice, tvrtka GEOMETAR d.o.o. Osijek izradila je zatraženi Geodetski situacijski nacrt stvarnog stanja dana 21. ožujka 2019., te je za svoju uslugu tužiteljici ispostavila račun u iznosu od 3.125,00 kn (414,76 Eura), a koji račun je tužiteljica u cijelosti podmirila. Kako je iz Geodetskog situacijskog nacrta stvarnog stanja proizlazilo da je novosagrađeni objekat susjeda BJ, a koji se nalazi na susjednoj kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], sagrađen protivno građevinskoj dozvoli, budući visina u najnižem dijelu iznosi 7,97m, dok u najvišem dijelu iznosi 8,78 m, a prema građevinskoj dozvoli najviša dopuštena visina iznosila je 7,64m, te kako je utvrđeno da se odvodna cijev uz novosagrađeni objekat na kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], u dužini od 18m u cijelosti nalazi na kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], a koja je u vlasništvu tužiteljice, tužiteljica je, zbog utvrđenih nepravilnosti, Državnom inspektoratu RH, Građevinska inspekcija, podnijela prijavu. Postupak se povodom podnesene prijave vodio pod poslovnim brojem KLASA: 362-02/18-16/2040. Nakon zaprimljene prijave tužiteljice, Državni inspektorat je od tuženika zatražio ponovno mjerenje novosagrađenog objekta na kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], a o čemu je tuženik sačinio novi Geodetski elaborat 038-19/NG-2020. U navedenom elaboratu tuženik je priznao da je prilikom sačinjavanja prvog Geodetskog situacijskog nacrta stvarnog stanja, od 21. ožujka 2019. napravio pogrešku u mjerenju, te da visina objekta na kč. br. [katastarska čestica] ne prelazi visinu 7,70m (ranije su utvrdili da visina iznosi 8,78 m). O tome je Državni inspektorat, Građevinska inspekcija, Područni ured Osijek, sačinila obavijest dana 09. listopada 2020., te je tužiteljicu izvijestila kako nakon izvršenog mjerenja nije utvrdila da bi investitor BJ prilikom izgradnje objekta na kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], odstupio od izdane građevinske dozvole te da nije premašio dopuštenu visinu gradnje objekta. Protiv ove obavijesti tužiteljica je izjavila pravovremeni prigovor. Na temelju provedenog novog Geodetskog elaborata 038-19/NG-2020 od 25. lipnja 2020., izrađenog od strane tuženika, Državni inspektorat RH svojim je rješenjem KLASA: UP/I-362-02/20-26-3, URBROJ: 443-01-19-01/1-20-1, od 15. listopada 2020., odbio prigovor tužiteljice ĆJ, a koji prigovor je tužiteljica izjavila protiv obavijesti Državnog inspektorata, Građevinska inspekcija, Područni ured Osijek, od 09. listopada 2020. Protiv naprijed navedenog rješenja o odbijanju prigovora, tužiteljica je pred Upravnim sudom u Osijeku pokrenula upravni spor, a postupak se vodio pod poslovnim brojem Us I-719/2021. U navedenom upravnom postupku, po prijedlogu tužiteljice provedeno je građevinsko/geodetsko vještačenje, te je troškove vještačenja u iznosu od 398,17 eura, prema pravilu o teretu dokazivanja, morala snositi tužiteljica. Obzirom da je i nalaz i mišljenje vještaka Krešimira Kršula bio nepovoljan za tužiteljicu, te je odstupao od činjeničnih utvrđenja koje je tuženik “utvrdio” u Geodetskom situacijskom nacrtu stvarnog stanja dana 21. ožujka 2019., tužiteljica je, za potrebe upravnog spora, zatražila od Zavoda za urbanizam d.o.o. Osijek provedbu novog vještačenja koje je platila u iznosu od 298,63 eura. U konačnici, a kako je Upravni sud u Osijeku presudom broj US-I-719/2021-29 od 14. lipnja 2022. odbio tužbeni zahtjev u cijelosti, tužiteljica je obvezana na plaćanje parničnih troškova zainteresiranoj osobi BJ u iznosu od 1.244,27 eura, te na plaćanje troškova sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 53,09 eura, te sudske pristojbe na presudu u iznosu od 66,36 eura. Nadalje, navodi da je prvostupanjska presuda u cijelosti potvrđena presudom Visokog upravnog suda RH broj Usž-3335/2022 od 6. prosinca 2023., a čime je upravni spor pravomoćno okončan. Nakon toga tužiteljica je protiv drugostupanjske presude Visokog upravnog suda RH podnijela ustavnu tužbu, a zbog čega joj je nastao daljnji trošak, jer je svojeg odvjetnika za navedenu radnju morala platiti i to u iznosu od 700,00 eura. Nastavno na naprijed navedeno tužiteljica smatra kako je tuženik prouzročio tužiteljici štetu na način što je dana 27. lipnja 2020. sačinio „Tehničko izvješće“ za potrebe postupka pred Državnim inspektoratom, Područni ured u Osijeku, Građevinska inspekcija, broj 038-19/NG, a u kojem je u cijelosti odstupio od činjeničnih utvrđenja koja je prethodno utvrdio u Geodetskom situacijskom nacrtu stvarnog stanja, od 21. ožujka 2019., i kojeg je izradio po nalogu tužiteljice. U pogledu identičnih činjenica (visina novosagrađenog objekta na kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] i položaj odvodne cijevi), a na temelju identičnog činjeničnog stanja, tuženik je kao profesionalac donio dva potpuno oprečna mišljenja koja su tužiteljici u konačnici prouzročili štetu u vidu troškova upravnog postupka i provedenih građevinskih/geodetskih vještačenja. Zaključno tužiteljica navodi da je na bilo koji način znala da Geodetski situacijski nacrt stvarnog stanja ne odražava pravo stanje stvari, odnosno da je isti pogrešan zasigurno ne bi pokretala upravni spor i ustavnosudski postupak koji su joj prouzročili znatne troškove. Navodi da je tuženik na naprijed opisani način tužiteljici prouzročio materijalni trošak u ukupnom iznosu od 3.175,28 eura, te smatra da je tuženik zbog činjenice što je počinio profesionalnu pogrešku prilikom izrade zatraženog Geodetskiog situacijskog nacrta stvarnog stanja od dana 21. ožujka 2019., u obvezi nadoknaditi tužiteljici pretrpljenu štetu.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se u cijelosti protivio tužbi i tužbenom zahtjevu. Naveo je kako nije sporno da je tužiteljica temeljem sklopljenog Ugovora o djelu zahtijevala od tuženika da napravi nalaz geodetske situacije u odnosu na nekretninu, kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], vlasništvo tužiteljice i susjedne kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], vlasništvo BJ. Tom prilikom u ispunjenju djela, tuženik je utvrdio da je sagrađeni objekt investitora BJ prelazio dozvoljenu visinu po građevinskoj dozvoli, temeljem koje je isti gradio investitor BJ, te da se cijev koja se nalazila uz među susjednih nekretnina nalazi na nekretnini tužiteljice. Naknadno temeljem navedenog nalaza tužiteljica je putem svog punomoćnika NJ izjavila prigovor u odnosu na odluku po prijavi protiv nedozvoljene gradnje investitora BJ, Državnom inspektoratu koji je kontrolom stanja gradnje na terenu, utvrdio stanje suprotno nalazu tuženika, odnosno da investitor gradi sukladno građevinskoj dozvoli. Stoga je, radi otklanjanja razlike po stanju utvrđenog na terenu i nalaza tuženika, provedeno novo mjerenje, kojom prilikom je u lipnju 2020. tuženik ponovo izvršio mjerenje, te je utvrdio da je prvi puta pogrešno utvrdio činjenice koje su bile spor između investitora BJ i tužiteljice u odnosu na njihove susjedne nekretnine. Novim nalazom tuženik je utvrdio da je investitor BJ gradio u granicama građevinske dozvole, odnosno da se cijev ne nalazi na nekretnini tužiteljice i da je najviša visina novoizgrađenog objekta sukladna građevinskoj dozvoli. Tuženik nadalje navodi da izvršenjem djela, odnosno izradom predmetnog situacijskog nacrta, tužiteljici nije nastala šteta. Evidentno je da je tužiteljica očekivala nalaz i mišljenje koji će ići u prilog njezinom shvaćanju, da investitor gradi suprotno pribavljenoj građevinskoj dozvoli, no kada ju je tuženik nakon ponovnog mjerenja pokušao obavijestiti tome da je gradnja sukladna građevinskoj dozvoli, odbila je primiti navedenu dokumentaciju. Pored toga, između ostalog odbila je i prihvatiti navode Državnog inspektorata o činjenicama koje su u suprotnosti sa njezinim shvaćanjem o nedozvoljenoj gradnji, te stvarnim stanjem na terenu i građenju od strane investitora BJ u skladu s građevinskom dozvolom. Nakon što je NJ, kao punomoćnik tužitelja, usmeno, telefonskim putem obavješten o sadržaju novog tehničkog izvješća, a odbio je propuštanjem primiti i pisano izvješće o istom, Državni inspektorat RH je dana 9. listopada 2020. obavijestio tužiteljicu, zajedno s očitovanjem zakonskog zastupnika tuženika KJ, da je građenje koje izvodi susjed BJ u skladu s izdanom građevinskom dozvolom. Međutim, tužiteljica je unatoč saznanju da je stanje na terenu sukladno građevinskoj dozvoli, najprije izjavila prigovor na odluku Državnog inspektorata, po punomoćniku NJ, a koji prigovor je Državni inspektorat rješenjem od 15. listopada 2020. odbio uz obrazloženje da je sudski vještak (DJ radnik Geometra) ustanovio da je došlo do pogreške kod prvog mjerenja koje je prikazano u geodetskom nacrtu, te da se naknadno (ponovno) mjerenje ovlaštenog sudskog vještaka (Geometar) i građevinske inspektorice podudaraju, te da nije bilo građenja suprotno izdanoj građevinskoj dozvoli. Sukladno navedenom tuženik je postupao u svemu savjesno, ispravio je svoju grešku, usmeno obavijestio i pokušao pisano obavijestiti tužiteljicu. Međutim, tužiteljica je unatoč takovim saznanjima odlučila pokrenuti upravni spor u svezi kojeg je imala izdatke vezano za dva mjernička vještačenja, koja su bila suglasna i nalazu inspektora i drugom nalazu tuženika, koje je izvršeno u lipnju 2020. nakon zahtjeva Državnog inspektoratu da se ponovo napravi nalaz stvarnog stanja na terenu, a povodom prijave tužiteljice. Kako je tužiteljica, unatoč saznanjima za to da nema nepravilnosti prilikom građenja u odnosu na izdanu građevinsku dozvolu, inzistirala na upravnom sporu, ne prihvaćajući nalaz tuženika, ista je u konačnici izgubila spor, te je, uslijed navedene činjenice, morala platiti sudske pristojbe, te troškove punomoćnika, zainteresirane osobe investitora BJ, u odnosu na čije građenje je imala prigovor. Konačno iz kojih je razloga tužiteljica uporno nastavljala s postupkom pa i podnijela ustavnu tužbu, zaista tuženiku nije poznato, jer njegov ispravak geodetskog nalaza i mišljenje su bili evidentno dostatni da je tužiteljica mogla racionalno zaključiti nakon tri vještačenja da nema razloga niti za Ustavnu tužbu. Sukladno navedenom, radilo se o obijesnom postupanju tužiteljice podnošenjem Ustavne tužbe, a u odnosu na koju odluku tuženiku ista nije niti dostavljena, pa se niti ne vidi razlog odbijanja ili odbacivanja Ustavne tužbe. Sukladno navedenom, tuženik ističe da svojim postupanjem nije prouzročio tužiteljici štetu u vidu troškova upravnog spora i provedenih geodetskih vještačenja, jer je navedeni sudski postupak isključivo rezultat neobjektivne odluke i procjene tužiteljice da pokreće upravne sporove, iako je bila obavještena od strane tuženika i od držanog inspektorata da nepravilnosti nema. Sukladno navedenom, tuženik zaključuje da uzrok vođenja upravnih sporova i gubitka istih nije u radu tuženika već u neobjektivnoj ocijeni stvarnog stanja građenja, te rada Državnog inspektorata, iako je bilo evidentno da tužiteljica neće uspjeti u postupku s obzirom na činjenicu da nisu postojali objektivni razlozi koji bi ukazivali na nepravilnost u građenju. Tuženik nadalje u odgovoru navodi i da je tužiteljica u međuvremenu i protiv zz. tuženika podnijela prijedlog za pokretanje stegovnog postupka Hrvatskoj komori ovlaštenih inženjera geodezije, koji je odbačen, pa sukladno navedenom i ta činjenica ukazuje na tvrdnju tuženika da svojim postupanjem nije prouzrokovao štetu tužiteljice zbog njezine odluke da vodi navedene upravne sporove i podnosi ustavnu tužbu. Slijedom navedenog tuženik je predložio sudu tužiteljicu u cijelosti odbiti sa postavljenim tužbenim zahtjevom te obvezati istu na plaćanje prouzročenih parničnih troškova tuženiku.

3. Kako bi utvrdio odlučne činjenice sud je u dokaznom dijelu postupka izvršio uvid u cjelokupan spis i svu priležeću dokumentaciju, te je pročitao: geodetski situacijski nacrt stvarnog stanja, od 21. ožujka 2019. (list 5-7 spisa), Rješenje državnog inspektorata od 15. listopada 2020. (list 10-11 spisa), presudu Upravnog suda u Osijeku br. Us l- 1260/2020 od 18. ožujka 2021. (list 13-16 spisa), Presudu Visokog upravnog suda RH, br. Usž-3335/2022 od 6. prosinca 2023. (list 17-21 spisa), tehničko izvješće i geodetski situacijski nacrt stvarnog stanja Geometar Osijek d.o.o. od 27. lipnja 2020. (list 22-28 spisa), Rješenje državnog inspektorata od 9. srpnja 2021. (list 29-32 spisa), presudu Upravnog suda u Osijeku br. Us I-719/2021 od 14. lipnja 2022. (list 33-43 spisa), dokaze o plaćanju troškova (list 44-51 spisa), prijavu nezakonitosti rada ovlaštenih inženjera geodezije od 28. travnja 2021. i obavijest o odbačaju stegovne prijave od 28. rujna 2021. (list 85-91 spisa), digitalni ispis spisa građevinske inspekcije, KLASA: 362- 02/18-16/2040 s karticom predmeta (list 117-218 spisa), te je kao svjedoke saslušao NJ, CJ i DJ i izvršio uvid spis Upravnog suda u Osijeku Us l-719/2021.

4. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice protiv tuženika radi naknade štete, a koji zahtjev tužiteljica temelji na činjenici da su joj, zbog propusta u radu tuženika, nastali materijalni troškovi u vidu plaćenih sudskih pristojbi i plaćenih troškova vještačenja koje je tužiteljica imala zbog vođenja upravnog spora, koji je u konačnici izgubila kao i trošak podnošenja ustavne tužbe, a koje troškove tužiteljica ovom tužbom potražuje od tuženika kao odgovorne osobe.

6. Među parničnim strankama nije sporno da je tužiteljica izgubila upravni spor koji se vodio pred Upravnim sudom u Osijeku pod poslovnim brojem Us l-719/2021, kao niti činjenica da je tužiteljica zbog gubitka navedenog spora kao i zbog činjenice da je ista protiv pravomoćne odluke donesene u navedenom sporu podnijela i ustavnu tužbu, imala materijalne troškove u vidu plaćenih sudskih pristojbi, parničnih troškova koje je bila u obvezi platiti zainteresiranoj osobi, kao i troškova plaćenih vještačenja. Nije sporna niti činjenica da je prilikom izrade prvog Geodetskog situacijskog nacrta od dana 21. ožujka 2019. došlo do pogreške u mjerenju, a koju pogrešku je tuženik, nakon izvršene kontrole mjerenja, ispravio izradom novog situacijskog nacrta od dana 25. lipnja 2020.

7. Sporna je osnovanost postavljenog tužbenog zahtjeva, odnosno spornim se ukazuje postojanje uzročno-posljedične veze između propusta u radu tuženika prilikom izrade prvog Geodetskog situacijskog nacrta i nastanka materijalnih troškova koje je tužiteljica imala, te koje troškove ovom tužbom potražuje od tuženika, pa posljedično tome spornim se ukazuje odgovornost tuženika.

8. Iz geodetskog situacijskog nacrta stvarnog stanja od 21. ožujka 2021. (list 5-7 spisa) proizlazi da je tuženik utvrdio da je visina novosagrađenog objekta investitora BJ, a koji objekt se nalazi na susjednoj kčbr. [katastarska čestica]., k. o. [katastarska općina], u najnižem dijelu iznosi 7,97m, dok u najvišem dijelu iznosi 8,798m, te je također utvrdio da se odvodna cijev uz novosagrađeni objekt na kčbr. [katastarska čestica], u dužini od 18m u cijelosti nalazi na kčbr. [katastarska čestica] (vlasništvo tužiteljice).

9. Iz dopisa Državnog inspektorata od 9. listopada 2020. (list 8-9 spisa) proizlazi da je, po prijavi tužiteljice da investitor BJ gradi protivno građevinskoj dozvoli, državni inspektorat od tuženika zatražio da izvrši ponovno mjerenje, a kojim mjerenjem je utvrđeno da su neosnovani navodi tužiteljice, budući je ponovnim mjerenjem utvrđeno da investitor gradi sukladno građevinskoj dozvoli.

10. Iz rješenja Državnog inspektorata od 15. listopada 2020. (list 10-11 spisa) proizlazi da je prigovor tužiteljice, koji je ista podnijela protiv Sektora za nadzor građenja, odbijen uz obrazloženje da je po prijavi nezakonitosti rada građevinske inspekcije, te priloženog situacijskog nacrta od strane tužiteljice, izvršeno ponovno mjerenje od strane tvrtke Geometar d.o.o., a sve imajući u vidu činjenicu da su se podaci u mjerenjima građevinske inspektorice i ovlaštenog geodete razlikovali. Ponovnim mjerenjem od strane tvrtke Geometar d.o.o. (u ovoj pravnoj stvari tuženik), je utvrđeno da je prilikom prvog mjerenja, došlo do pogreške. Iz navedenog rješenja nadalje proizlazi da je istoga dana, ponovno mjerenje izvršila i građevinska inspektorica, te kako je utvrđeno da se podaci utvrđeni od strane tvrtke Geometar d.o.o., prilikom ponovnog mjerenja, i podaci utvrđeni od strane građevinske inspektorice podudaraju, državni inspektorat je utvrdio da u radu građevinske inspektorice nije bilo propusta, te je stoga prigovor tužiteljice odbijen.

11. Iz tehničkog izvješća tuženika i geodetskog situacijskog nacrta stvarnog stanja od 27. lipnja 2020. (list 22-28 spisa), proizlazi da je ponovnim mjerenjem od strane tuženika utvrđeno da je visina novosagrađenog objekta investitora BJ sagrađenog na kčbr. [katastarska čestica] u skladu sa građevinskom dozvolom (uz dopušteno odstupanje u visini od 20 cm), te da odvodna cijev uz novosagrađeni objekat na kčbr. [katastarska čestica] u dužini od 18 metara polovicom svog profila prelazi na kčbr. [katastarska čestica].

12. Uvidom u spis Upravnog suda u Osijeku broj Us l-719/2021 je utvrđeno da je tužiteljica protiv rješenja Državnog inspektorata od 15. listopada 2020. podnijela upravnu tužbu 17. lipnja 2021., te je Upravni sud u Osijeku prvostupanjskom presudom broj US I-719/2021 od 14. lipnja 2022., u cijelosti odbio tužiteljicu sa postavljenim tužbenim zahtjevom, a navedena presuda je u cijelosti potvrđena odlukom Visokog upravnog suda RH broj Usž-3335/2022-3 od 6. prosinca 2023. Uvidom u predmetni spis je utvrđeno da je tužiteljici naloženo izvršiti plaćanje parničnog troška zainteresiranoj osobi u iznosu od 9.375,00 kn (1.244,27 eura), a također je utvrđeno da je u navedenom postupku tužiteljica imala trošak plaćenog predujma za provođenje vještačenja u iznosu od 398,17 eura, kao i troškove plaćenih sudskih pristojbi i to sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 53,09 eura, te sudske pristojbe na presudu u iznosu od 66,36 eura.

13. Također je izvršenim uvidom u spis Upravnog suda utvrđeno da je tužiteljica tijekom trajanja upravnog postupka podnijela i drugu upravnu tužbu i to dana 16. kolovoza 2021. i to radi poništenja odluke Državnog inspektorata od 9. srpnja 2021. (predmet se vodio pod poslovnim brojem Us I-990/2021), a navedeni predmet je odlukom Upravnog suda u Osijeku od 30. studenoga 2021. pripojen predmetu Upravnog suda u Osijeku broj Us I-719/2021.

14. Iz rješenja Državnog inspektorata od 9. srpnja 2021. (list 29-32 spisa) proizlazi da je odbijen prigovor tužiteljice izjavljen na obavijest građevinskog inspektora Državnog inspektorata od 21. rujna 2020. Također iz navedenog rješenja proizlazi da je tužiteljica pravodobno bila upoznata sa činjenicom da postoje razlike u nalazima građevinske inspekcije i tuženika, vezano uz visinu novosagrađenog objekta investitora BJ, te je ista bila uključena u postupak ponovne izmjere građevine.

15. Uvidom u potvrde o izvršenom plaćanju (list 47-50 spisa) utvrđeno je da je tužiteljica izvršila plaćanje dosuđenih parničnog troška zainteresiranoj osobi u iznosu do 1.244,27 eura, dana 7. ožujka 2024., plaćanje predujma za provođenje vještačenja u iznosu od 398,17 eura, dana 10. prosinca 2021., te plaćanje troškova sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 53,09 eura, te sudske pristojbe na presudu u iznosu od 66,36 eura, dana 5. ožujka 2024. Osim toga iz dostavljenog računa sa lista 49 proizlazi da je za izradu situacijskog nacrta tuženiku platila iznos od 414,76 eura, a uvidom u potvrdu o izvršenom plaćanju sa lista 46 spisa je utvrđeno da je tužiteljica i Zavodu za urbanizam izvršila plaćanje iznosa od 298,36 eura 17. svibnja 2022., dok je iz dokaza o plaćanju sa lista 51 spisa utvrđeno da je tužiteljica odvjetniku Boris Kozjaku za pisanje ustavne tužbe izvršila plaćanje iznosa od 700,00 eura dana 5. ožujka 2024. Zaključno, iz dostavljenih potvrda o izvršenom plaćanju proizlazi da je tužiteljica ukupno na ime troškova platila iznos od 3.175,28 eura, a koja činjenica nije niti bila sporna u ovoj pravnoj stvari.

16. Na ročištu održanom dana 3. rujna 2025. proveden je dokaz saslušanjem svjedoka NJ i svjedoka CJ, zakonskog zastupnika tuženika.

17. Saslušan kao svjedok, NJ je iskazao da ga je njegova majka, tužiteljica ĆJ, koja je inače u poodmakloj životnoj dobi, opunomoćila da putem ovlaštene tvrtke Geometar Osijek, a prije pokretanja parnice, zatraži mišljenje o tome da li njihov susjed BJ poduzima radnje koje su nezakonite. Pri dolasku u tvrtku Geometar Osijek d.o.o., svjedok je naveo kako je komunicirao sa g-dinom DJ kojemu je ukratko pojasnio o čemu se radi, te je zatražio od tuženika da utvrdi visinu spornog objekta kojega gradi njihov susjed, kao i položaj odvodne cijevi. Nakon toga, gosp. DJ mu je rekao da će izrada elaborata koštati 3.125,00 kuna, a koji iznos je tužiteljica u konačnici i platila. Isti dan su gosp. DJ i tehničar IJ izašli na teren, izvršili potrebna mjerenja, te sačinili nalaz, odnosno geodetski situacijski nacrt stvarnog stanja, koji je potvrdio njihove sumnje da se radi o prekomjernoj visini u odnosu na izdanu građevinsku dozvolu, te da se odvodna cijev nalazi na kčbr. [katastarska čestica], a koja je u vlasništvu tužiteljice. Svjedok je nadalje naveo da je, po primitku navedenog nalaza, tužiteljica pokrenula parnicu protiv gosp. BJ, a prije toga se u nekoliko navrata obraćala građevinskoj inspekciji, koja ju je svaki puta obavijestila da nisu utvrđene nezakonitosti u gradnji susjeda BJ. Na navedenu odluku je tužiteljica uložila prigovor, pa kako je prigovor tužiteljice odbijen, ista je pokrenula upravni spor. Svjedok navodi da je kao punomoćnik tužiteljice, prilikom pregleda spisa, koji se vodio pred Upravnim sudom u Osijeku, došao do saznanja da je tuženik u lipnju 2020. promijenio nalaz, na način da je utvrdio da ne postoje nepravilnosti vezano uz novosagrađeni objekt susjeda BJ, odnosno da ne postoji prekomjerna visina, dok je za odvodnu cijev utvrđeno da se samo u jednoj polovici nalazi na čestici tužiteljice. Naveo je kako tužiteljica nije imala informaciju da se vrše ponovna mjerenja, odnosno nije bila informirana da je Geometar d.o.o. promijenio nalaz, sve do trenutka dok nije izvršio uvid u spis Upravnog suda u Osijeku. Naveo je da je za vrijeme cijelog trajanja upravnog spora bio pun. tužiteljice, te je, kao punomoćnik u tom postupku, predložio da se provede i drugo vještačenje i isto je provedeno po vještaku Krešimiru Kršulu, koji nalaz je bio nepovoljan za tužiteljicu, jer je također navedenim nalazom utvrđeno da ne postoje nepravilnosti u gradnji, od strane susjeda BJ. Po primitku navedenog nalaza, navodi da je kao punomoćnik, u ime tužiteljice, naručio od Zavoda za urbanizam novo vještačenje, koje je ponovno potvrdilo njihove sumnje o nepravilnostima i građenju protivno građevinskoj dozvoli, međutim navedeni nalaz Upravni sud nije uzeo u obzir, te je tužiteljica u konačnici izgubila upravni spor i morala je platiti troškove sudskih pristojbi, kao i ostale sudske troškove. Svjedok je zaključno u iskazu naveo da je, po pravomoćnom okončanju postupka pred upravnim sudom, njegova majka, putem odvjetnika, podnijela ustavnu tužbu, te je ista za sastav ustavne tužbe morala platiti odvjetniku troškove sukladno odvjetničkoj tarifi. A vezano uz što je imala troškove sukladno odvjetničkoj tarifi, koje je platila. Zaključno, u iskazu navodi da, koliko je njemu poznato, odluka Ustavnog suda još nije donesena.

17.1. Iskaz svjedoka NJ sud je ocijenio vjerodostojnim u dijelu u kojemu je svjedok opisao kronologiju događaja vezano uz angažiranje tvrtke tuženika za izradu geodetskog situacijskog nacrta, kao i u pogledu činjenice kako je tužiteljica, nezadovoljna odlukom Državnog inspektorata, pokrenula upravni spor koji je u konačnici pravomoćno izgubila, a budući da je iskaz svjedoka u tom dijelu u skladu sa materijalnom dokumentacijom koja prileži spisu.

17.2. Iskaz svjedoka NJ u dijelu u kojemu svjedok navodi da je kao punomoćnik tužiteljice, za činjenicu da je tuženik u lipnju 2020. izmijenio svoj prvotni geodetski situacijski nacrt saznao tek uvidom u spis Upravnog suda u Osijeku, sud je ocijenio nevjerodostojnim, budući je iskaz svjedoka u tom dijelu u suprotnosti sa materijalnom dokumentacijom u spisu, budući je tužiteljica, pa i svjedok kao njezin punomoćnik, za navedenu činjenicu najkasnije saznao primitkom rješenja državnog inspektorata od 15. listopada 2020., odnosno prije pokretanja upravnog postupka, jer se u upravnoj tužbi tužiteljica poziva na navedeno rješenje i postupak u kojemu je utvrđeno da je došlo do izmjene geodetskog situacijskog nacrta od strane tuženika iz kojega je proizlazilo da ne postoje propusti u gradnji od strane investitora BJ, a što u konačnici proizlazi i iz same tužbe. Navedeni iskaz je i u suprotnosti sa utvrđenjima iz rješenja Državnog inspektorata od 9. srpnja 2021., a u kojemu je navedeno da je tužiteljica putem punomoćnika bila uključena u postupak ponovne izmjere građevine.

18. Saslušan kao svjedok, CJ je iskazao kao nije imao neposrednih saznanja o ovom predmetu, sve dok ga 2020. nije kontaktirala građevinska inspektorica iz Državnog inspektorata, koja mu je saopćila kako su utvrdili da postoji razlika u iskazanoj visini objekta od strane građevinske inspekcije i njihovog nalaza. Nakon toga svjedok je naveo kako je razgovarao sa gosp. DJ koji ga je upoznao sa cijelim slučajem i rekao kako je gosp. NJ angažirao njihovu tvrtku kako bi se utvrdila visina objekta gosp. BJ. Svjedok je naveo kako je odmah, nakon što ga je nazvala inspektorica, telefonski kontaktirao gosp. NJ, te mu saopćio kako ga je zvala građevinska inspektorica iz državnog inspektorata, te mu je rekao da će biti potrebno ponovno izvršiti mjerenja kako bi se utvrdilo pravo stanje stvari, odnosno kako bi se utvrdili zašto se razlikuju podatci i je li se i gdje potkrala greška u mjerenju. Naveo je kako je, prije izrade drugog nalaza i mišljenja, zakazan termin izlaska na teren radi provjere podataka, a na kojemu su bili prisutni svjedok, građevinska inspektorica Tanja i investitor BJ, dok gosp. NJ, iako je bio obavješten, nije prisustvovao. Na tom terminu, inspektorica je utvrdila od koje točke se treba izvršiti mjerenje, te je tako sačinjen drugi nalaz i mišljenje. Svjedok je nadalje pojasnio da je do razlike u mjerenjima vrlo vjerojatno došlo zbog činjenice što je prvi puta visina objekta mjerena od temelja do krova, a drugi puta od okolnog zemljišta do krova. Napomenuo je da je odmah nakon što je izvršeno ponovno mjerenje, kojim je utvrđena razlika u odnosu na prvotni nalaz, kontaktirao gosp. NJ, kako bi mu saopćio da će biti sačinjen novi nalaz, jer je utvrđeno da visina objekta nije onakva kakva je prikazana u prvotnom nalazu. Nakon što je sačinjen novi nalaz, ponovno je kontaktirao gosp. NJ da dođe preuzeti nalaz, te da mu ujedno i objasni razliku u podacima prvog i drugog mjerenja, a što on nikada nije učinio. Svjedok je prilikom saslušanja, a u odnosu na utvrđeni položaj odvodne cijevi, pojasnio da je nesporno da odvodna cijev polovicom svog profila u dužini od 18m prelazi na parcelu gosp. NJ, te da je nespretnom formulacijom u prvotnom nalazu navedeno da je se ista u cijelosti nalazi na parceli tužiteljice, a što je također pojašnjeno u pismenom očitovanju inspektorici.

18.1. Iskaz svjedoka CJ sud je ocijenio vjerodostojnim, budući je iskaz svjedoka jasan, detaljan i logičan, a osim toga isti je i u skladu sa ostalom materijalnom dokumentacijom koja prileži spisu.

19. Saslušan kao svjedok, DJ je naveo kako se ne može sjetiti kada je točno bilo, ali se sjeća da je gosp. NJ zatražio od tvrtke tuženika izradu geodetskog situacijskog nacrta stvarnog stanja, te je po navedenom nalogu postupano kao i u svim drugim slučajevima, a što znači da je po primitku naloga izašao na teren zajedno sa djelatnicima, te su snimili postojeće stanje, a nakon toga je sačinjen predmetni elaborat i dostavljen naručitelju. Naveo je kako se sjeća da je, po proteku određenog vremena, po njegovoj procijeni nekih par mjeseci, tvrtku Geometar d.o.o. kontaktirala građevinska inspekcija, te je zatražila da se izvrši ponovno mjerenje. Građevinska inspekcija je kontaktirala ovlaštenog inženjera CJ, tako da svjedok nije bio prisutan na terenu kada je vršeno drugo mjerenje, odnosno kontrola mjerenja. Naveo je kako se sjeća da mu je gospodin CJ rekao da je, nakon ponovnog izlaska na teren, po uputi građevinske inspekcije, sačinjen novi nacrt, te da se pojavila određena razlika u mjerenjima, te da je o tome obavještena i inspekcija i gosp. NJ. Naveo je kako njega gosp. NJ nije više kontaktirao. Naveo je kako nema neposrednih saznanja o tome iz kojeg razloga se pojavila razlika u mjerenjima u odnosu na prvi i drugi nalaz, s obzirom da nije bio prisutan prilikom drugog izlaska na teren i ponovnog mjerenja, ali je naveo kako pretpostavlja da je prilikom prvog mjerenja vjerojatno netko pokazao što treba izmjeriti i od koje početne točke, jer se i inače na navedeni način vrše mjerenja po nalogu stranaka. Upitan u odnosu na položaj odvodne cijevi svjedok je naveo da se vjerojatno u prvom nalazu u odnosu na opisani položaj potkrala greška, odnosno smatra kako se zapravo u odnosu na odvodnu cijev radilo o nespretnoj formulaciji u samom nalazu.

1 0

19.1. Iskaz svjedoka DJ sud je također ocijenio vjerodostojnim, budući je iskaz svjedoka jasan, detaljan i logičan a osim toga isti je i u skladu sa ostalom materijalnom dokumentacijom koja prileži spisu.

20. Na ročištu održanom dana 26. rujna 2025. punomoćnik tužiteljice je izjavio da odustaje od dokaznog prijedloga za saslušanjem tužiteljice zbog njezine poodmakle životne dobi i lošeg zdravstvenog stanja, te sud nije provodio navedeni dokaz, a kako su parnične stranke na navedenom ročištu učinile nespornim činjenicu da je tužiteljica platila sve troškove koje potražuje ovom tužbom, to sud nije provodio dokaz financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem, te ja na navedenom ročištu zaključena glavna rasprava.

21. U ovoj pravnoj stvari spornim se ukazuje je li propust tuženika prilikom izrade prvog situacijskog geodetskog nacrta, a kojim nacrtom je utvrđeno da visina novosagrađenog objekta investitora nije u skladu sa građevinskom dozvolom i koji propust je tuženik uočio i priznao prilikom ponovnog mjerenja, u uzročnoj vezi sa troškovima koje je tužiteljica imala, odnosno je li zbog navedenog propusta tužiteljici pričinjena šteta za koju bi bio odgovoran tuženik.

22. Ocjenom svakoga dokaza posebno i svih dokaza zajedno u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 dalje u tekstu: ZPP) sud je ocijenio da tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan.

23. Predmet tužbenog zahtjeva je naknada štete vezano uz materijalne troškove koji su nastali tužiteljici, a za koje troškove tužiteljica smatra odgovornim tuženika.

24. Prema odredbi čl. 1045. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23- u nastavku ZOO) tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je, ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje, dok je odredbom čl. 1046. ZOO propisano da je šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).

25. Pretpostavke odgovornosti za štetu su štetna radnja štetnika, šteta, uzročna veza između štetne radnje i štete i protupravnost. Naknada štete je obveza jedne strane da nadoknadi drugoj strani štetu koju je prouzročila svojim postupkom, pa stranka, u ovom slučaju tužiteljica, koja traži naknadu štete mora dokazati postojanje svih pretpostavki odgovornosti za štetu koje moraju biti kumulativno ispunjene da bi postojala obveza naknade štete.

26. Naime, tijekom postupka je kao nesporno utvrđeno da se tuženiku, prilikom izrade prvog geodetskog elaborata potkrala greška, na način da je prvotno tuženik utvrdio da visina novosagrađenog objekta investitora ČJ odstupa od izdane građevinske dozvole, ali navedeni propust tuženika, koji je isti ispravio naknadnim mjerenjem, po ocjeni ovoga suda, nije u sebi imao elemente protupravnosti, a niti je zbog navedenog propusta tužiteljici nastala šteta.

1 1

27. Nije sporno da je tužiteljica za izradu spornog nalaza izvršila tuženiku plaćanje iznosa od 414,76 eura, međutim plaćanje navedenog iznosa ne predstavlja štetu tužiteljici, budući je ista bila u obvezi platiti izradu nalaza koji je naručila neovisno o rezultatima istoga, a sve pozivom na odredbu čl. 590. ZOO kojom odredbom je reguliran Ugovor o djelu i kojom je propisano da se izvođač obvezuje obaviti određeni posao, a naručitelj se obvezuje za obavljeni posao isplatiti mu naknadu.

28. Nadalje, sud je utvrdio da troškovi koje je tužiteljica imala, a koji se odnose na troškove koji su tužiteljici nastali u postupku koji se vodio pred Upravnim sudom u Osijeku, a koji postupak je tužiteljica u konačnici izgubila, kao i trošak sastava ustavne tužbe, nisu u uzročnoj vezi sa propustom tuženika koji se dogodio prilikom izrade prvog nalaza i mišljenja, jer je sud, iz sadržaja same upravne tužbe kao i iz drugih materijalnih dokaza koje je ocijenio, utvrdio da je tužiteljica prije pokretanja upravnog spora bila upoznata sa činjenicom da se tuženiku prilikom izrade prvoga nalaza potkrala greška, te da je tuženik sačinio drugi nalaz o čemu je obavijestio tužiteljicu, no unatoč tome tužiteljica je pokrenula upravni spor koji je izgubila, a za što ne postoji odgovornost tuženika.

29. Dakle, tužiteljica je, unatoč pravodobnom saznanju da ne postoje nepravilnosti u građenju od strane investitora BJ u odnosu na izdanu građevinsku dozvolu, a što je potvrđeno novim geodetskim situacijskim nacrtom tuženika kao i nalazom građevinske inspekcije, podnijela upravnu tužbu, te je u konačnici odbijena sa tužbenim zahtjevom u cijelosti, budući je i u navedenom postupku provedenim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Krešimiru Kršulu, utvrđeno da ne postoje nepravilnosti na kojima je tužiteljica neosnovano inzistirala.

30. Sud je navode tužiteljice da joj je tuženik pričinio štetu na način što je odstupio od svojeg ranijeg nalaza, kao i navode da ista ne bi pokretala upravni spor i ustavnosudski postupak da je znala da prvotni geodetski situacijski nacrt stvarnog stanja ne odražava pravo stanje stvari, ocijenio neutemeljenima i suprotnim rezultatima provedenog dokaznog postupka budući je sud, ocjenom svih provedenih dokaza, utvrdio da je tužiteljica prije pokretanja upravnog postupka znala da je tuženik sačinio novi nalaz koji je u potpunosti bio u skladu sa nalazom građevinske inspekcije, tako da je znala kakvo je stvarno stanje stvari, no unatoč navedenom ista je pokrenula upravni postupak koji je u konačnici izgubila.

31. Slijedom navedenoga, troškovi koje je tužiteljica u konačnici morala platiti zbog gubitka spora, kao i troškovi naručenog nalaza od strane Zavoda za urbanizam, te troškovi sastava ustavne tužbe nisu u uzročnoj vezi sa propustom tuženika, te stoga ne postoji odgovornost tuženika za plaćanjem nastalih troškova. Podredno, za istaći je da tužiteljica nije dostavila ni dokaz o podnošenju ustavne tužbe, niti je to bilo moguće utvrditi iz stanja spisa Upravnog suda u Osijeku broj Us l-719/2021 (u ovosudnom spisu samo postoji dokaz o plaćanju iznosa 700,00 eura odvjetniku Borisu Kozjaku (list 51 spisa), ali iz navedenog dokaza o plaćanju nije moguće utvrditi da se navedena ustavna tužba odnosi na predmet ovoga spora.

32. Zaključno, sud je ocjenom svih provedenih dokaza, a pozivom na odredbu čl. 219. ZOO, utvrdio da tužiteljica nije dokazala sve pretpostavke odgovornosti za štetu, u smislu odredbe čl. 1045. ZOO, budući iz dokaza koje je tužiteljica priložila i predložila

1 2

ne proizlazi postojanje odgovornosti tuženika za naknadu štete, a kako to tužiteljica potražuje tužbenim zahtjevom.

33. Slijedom navedenog, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti neosnovan, te je stoga odlučeno kao u točki I/ izreke.

34. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, dalje u tekstu: ZPP) i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23 dalje u tekstu: Tarifa). S obzirom da je tuženik u cijelosti uspio u sporu, istome je priznat trošak za sastav odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 8. toč.1. Tarife), trošak zastupanja po punomoćniku na ročištima od 14. svibnja 2025., 3. rujna 2025. i 26. rujna 2025., za svako ročište iznos od 200,00 eura (Tbr. 9. toč. 1. Tarife), te trošak pristupa na ročište za objavu presude u iznosu od 100,00 eura, a što uvećano za PDV predstavlja ukupno dosuđeni iznos parničnog troška od 1.125,00 eura, kao u točki II/ izreke.

Osijek, 10. studenog 2025.

Sutkinja

Helena Topić Vuković

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave iste. Žalba se predaje putem ovog suda, nadležnom županijskom sudu.

Dostaviti:

1. Pun. tužiteljice

2. Pun. tuženika