Republika Hrvatska

Općinski sud u Koprivnici

48000 Koprivnica - Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: Pr-17/2024-56

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Koprivnici po sutkinji Sonji Gundić-Biškup kao sucu pojedincu u parničnom predmetu tužiteljice NG, dr. med. iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Zoranu Vukiću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Vukić & Partneri iz Rijeke, protiv tuženice Opća bolnica dr. "Tomislav Bardek", [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po ravnatelju EG, a on po punomoćnici Anji Juršetić Šepčević, odvjetnici iz Zagreba i umješača na strani tuženice Republika Hrvatska, OIB: 52634238587, zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu u Koprivnici, radi isplate dijela plaće, dana 10. studenog 2025.

r i j e š i o  j e

I.Ne dopušta se preinaka tužbe tužiteljice isticanjem tužbenog zahtjeva koji glasi:

"Nalaže se tuženici Opća bolnica dr. Tomislav Bardek Koprivnica, N [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužiteljici NG, dr. med. iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati bruto iznos od 649,80 € (slovima: šestočetrdesetdeveteuraiosamdesetcenti) sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućima na iznose kako slijedi:

- na iznos od 39,60 € od 16. siječnja 2015. pa do isplate,

- na iznos od 41,41 € od 16. veljače 2015. pa do isplate,

- na iznos od 41,41 € od 16. svibnja 2015. pa do isplate,

- na iznos od 41,41 € od 16. srpnja 2015. pa do isplate,

- na iznos od 39,82 € od 16. siječnja 2016. pa do isplate,

- na iznos od 43,64 € od 16. veljače 2016. pa do isplate,

- na iznos od 39,82 € od 16. rujna 2016. pa do isplate,

- na iznos od 41,83 € od 16. siječnja 2017. pa do isplate,

- na iznos od 46,93 € od 16. svibnja 2017. pa do isplate,

- na iznos od 46,61 € od 16. siječnja 2018. pa do isplate,

- na iznos od 93,22 € od 16. srpnja 2018. pa do isplate,

- na iznos od 42,58 € od 16. rujna 2018. pa do isplate,

- na iznos od 44,70 € od 16. prosinca 2018. pa do isplate,

- na iznos od 46,82 € od 16. siječnja 2019. pa do isplate, koja za razdoblje od 15. siječnja 2014. do 31. srpnja 2015. teče po eskontnoj stopi Hrvatske Narodne Banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za 5 postotnih bodova, a za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tuženici Opća bolnica dr. Tomislav Bardek Koprivnica, N [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužiteljici NG, dr. med. iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 2.390,45 € (slovima: dvijetisućetristodevedeseteuraičetrdesetpetcenti) sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 10. studenog 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška u iznosu od 100,00 € (slovima: stoeura).

Obrazloženje

1.Tužiteljica je podnijela tužbu ovom sudu protiv tuženice kao poslodavca, koja je zaprimljena kod ovog suda dana 24. prosinca 2018., radi isplate razlike plaće.

1.1.U tužbi navodi da je u radnom odnosu kod tuženice na radnom mjestu liječnik specijalista i subspecijalista u Odjelu za kardiologiju s koronarnom jedinicom neprekidno od 1. prosinca 2013. U navedenom razdoblju njena plaća regulirana je odredbama Zakona o radu ("Narodne novine" broj 149/09) – u daljnjem tekstu ZR/09 Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/2014) Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 143/2013, 96/2015), Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja "Narodne novine" broj 29/2018 – dalje KU/2018, temeljenog Kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine" broj 141/2012, dalje: TKU/12), te temeljnog Kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine" broj 24/2017, dalje TKU/2017). Odredbe čl. 86. ZR/09, kao i čl. 94. ZR/14 propisuju da za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi, radnik ima pravo na povećanu plaću. KU/13 u čl. 57., kao i KU/18 u čl. 55. propisuje da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodataka na plaću. Tužiteljica ostvaruje pravo na dodatak na plaću od 16%. KU/13 u čl. 59., kao i KU/18 u čl. 57. propisuje da zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi doktori medicine i doktori dentalne medicine ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 12% od osnovne plaće, s time da je u razdoblju od 1. prosinca 2013. do 1. listopada 2015. taj dodatak iznosio 10%. Tužiteljici je ispravno priznato pravo na navedene dodatke. KU/13 u čl. 36. st. 2., kao i KU/18 u čl. 34. st. 2. propisuje da radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene joj u prethodna tri mjeseca, ako je to za nju povoljnije. ZR/09 u čl. 60. st. 1., kao ZR/14 u čl. 81. propisuje da za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad). TKU/12 u čl. 59. st. 1., kao i TKU/17 u čl. 58. st. 1. propisuje da ako je zaposlenik odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana, pripada mu naknada plaće u visini 85% od njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje. Tužiteljica ima pravo na navedene dodatke na plaću i to kumulativno za posebne uvjete rada, za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, za sve odrađene sate, uključujući i prekovremene sate. Naknada za prekovremeni rad predstavlja dio osnovne plaće, sukladno odredbi čl. 51. st. 1. KU/13. Tuženica navedene dodatke tužiteljici nije od 1. studenog 2013. do podnošenja tužbe isplaćivala na prekovremeni rad, već samo na redovno radno vrijeme. Obzirom da tuženica nije isplaćivala puni iznos plaće u mjesecima prije korištenja godišnjeg odmora, samim time je tužiteljica uskraćena za puni iznos naknade za godišnji odmor, kao i pravo na puni iznos naknade za privremenu odsutnost s posla ili bolovanja do 42 dana, jer je tuženica vršila pogrešan obračun plaće tako što je zbrajala prethodne tri plaće, te ih dijelila sa satima provedenim na radu na koji je način dobila prosječnu cijenu sata da bi potom tako dobiveni iznos množila sa brojem sati korištenog godišnjeg odmora. Temeljem navedenog tužiteljica potražuje isplatu razlike plaće za sve sate koje je odradila, s tim da nije bila u mogućnosti precizirati tužbu i tužbeni zahtjev, jer ne raspolaže točnim iznosima plaća koje je trebala primiti, a niti podacima o stvarno odrađenim satima, slijedom čega u tužbi ne navodi novčani iznos, a predlaže da se sa njenom tužbom postupi sukladno članku186. b. Zakona o parničnom postupku.

2. Nakon provedenog financijsko-knjigovodstenog vještačenja tužiteljica je podneskom od 5. ožujka 2021. postavila tužbeni zahtjev kojim predlaže donošenje presude kojom se u točki I. nalaže tuženici isplatiti iznos od 84.767,14 kn/11.250,53 € sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, dok se točkom II. predlaže naložiti tuženici isplatu iznosa od 4.896,00 kn/649,80 € sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, a sve kako je to navedeno u podnesku od 5. ožujka 2021., a sređenog u važećoj valuti EUR podneskom od 15. siječnja 2025.

3. U ovoj pravnoj stvari Presudom ovog suda broj Pr-56/2018-29 od 26. travnja 2021. i to točkom I. izreke presude naloženo je tuženici isplatiti tužiteljici bruto iznos od 84.767,00 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama. Točkom II./1. izreke presude odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice kojim se tuženici nalaže isplatiti tužiteljici bruto iznos od 4.896,00 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, dok je točkom II./2. odbijen kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva na dosuđene iznose bruto plaća iz točke I. izreke presude koji se odnosi na isplatu zakonske zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak sadržanih u pojedinim bruto iznosima plaća. Točkom III. izreke naloženo je tuženici da tužiteljici naknadi parnični trošak u iznosu od 9.500,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 26. travnja 2021. pa do isplate.

4. Povodom žalbi stranaka Županijski sud u Zagrebu donio je Presudu i rješenje broj Gž R-3075/2021-3 dana 18. srpnja 2022. kojom je u točki I. izreke odbio žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrdio je presudu ovog suda broj Pr-56/2018-29 od 26. travnja 2021., u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke. Točkom II. izreke presude odbijena je žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu pod točkom II./2. izreke. Rješenjem donesenim u sklopu presude ukinuta je presuda ovog suda broj Pr-56/2018-29 od 26. travnja 2021. u pobijenom dijelu pod točkom II./1. i III. izreke i predmet je i u tom dijelu vraćen sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

5. Prema sadržaju tužbe od 24. prosinca 2018. tužiteljica stupnjevitom tužbom potražuje od tuženice isplatu s osnova razlike plaće za razdoblje od 1. prosinca 2013. do 31. prosinca 2018., s osnova naknade za dodatak za prekovremeni rad ostvaren blagdanima i neradnim danima u radnom tjednu, naknadu za neplaćene dodatke za posebne uvjete rada, iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi za sve odrađene sate rada i za prekovremeni rad i isplata razlike plaće za pogrešno obračunatu i isplaćenu naknadu za vrijeme korištenja godišnjeg odmora koji se utvrđuje kao prosjek prethodno isplaćenih plaća.

6. Nakon provedenog knjigovodstveno-financijskog vještačenja, odnosno nakon što je vještak Natalija Jambrečić 21. prosinca 2020. dostavila pisani nalaz i mišljenje, tužiteljica podneskom od 5. ožujka 2021. postavlja tužbeni zahtjev konkretizirajući ga na način da se nalaže tuženici isplata bruto iznosa od 84.767,14 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, te potražuje i uz navedeni novčani iznos i isplatu bruto iznosa od 4.896,00 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

7. Prema ocjeni suda postavljanjem tužbenog zahtjeva na isplatu bruto iznosa od 4.896,00 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, tužiteljica je preinačila tužbu, na način da je uz postojeći tužbeni zahtjev od 84.767,14 kn, istaknula i drugi tužbeni zahtjev. Tuženica se protivila ovakvoj preinaci tužbe.

8. Prema nalazu i mišljenju knjigovodstveno-financijskog vještaka isti je utvrdio da je visina neisplaćene bruto razlike plaće koju tuženica nije isplatila tužiteljici za razdoblje od 1. prosinca 2013. do 27. prosinca 2018. i to po osnovi dodatka za plaću za otežane uvjete rada, za odgovornost za život i zdravlje ljudi, po osnovi radnog staža u zdravstvenim ustanovama, naknadu za pripravnost, naknadu za rad po pozivu, na način da se isti obračunavaju za svaki sat prekovremenog rada u utuženom razdoblju, te je visina neobračunate naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i bolovanja uzimajući u obzir dodatke obračunate na prekovremeno odrađene sate utvrđena u sveukupnom iznosu od 84.767,14 kn bruto. Time je vještak postupio po rješenju suda kojim je određeno vještačenje broj Pr-56/2018-19 od 3. studenog 2020., a prvostupanjski sud je navedeni iznos tužiteljici i dosudio u cijelosti.

9. U nalazu i mišljenju financijski vještak navodi da pod pretpostavkom da redovni mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana bez blagdana, subota i nedjelja i 8 sati rada dnevno tužiteljici bi na ime prekovremenog rada bilo obračunato i isplaćeno 4.896,00 kn bruto sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, a koji iznos tužiteljica i potražuje tužbenim zahtjevom koji je predmet ovog ponovljenog prvostupanjskog postupka. Cijeneći navedeno, zaključak je suda da tužiteljica doista u tužbi nije zahtijevala niti navodila posebni zahtjev s osnova ove isplate, a potrebno je navesti da je u nalazu i mišljenju financijski vještak samo iznio svoju pretpostavku o redovnom mjesečnom fondu radnih sati na način kako je to navedeno u nalazu i mišljenju vještaka, a što nije bio predmet podnesene tužbe u ovoj pravnoj stvari niti je sud u tom smislu odredio zadatak vještaku donesenim rješenjem o vještačenju.

10. Nesporno je da je tužiteljica podnesak sa preinačenom tužbom dostavila sudu nakon zaključenja prethodnog postupka, a koji je zaključen na ročištu 24. travnja 2019. Tuženica se preinaci tužbe protivila. Sud preinaku tužbe nije dopustio jer iz provedenih dokaza i utvrđenih činjenica ne proizlazi da bi se radilo o svrsishodnosti za konačno rješenje odnosa među strankama jer je tužiteljica tužbom obuhvatila sve elemente plaće s osnova dodataka za koje potražuje isplatu razlika plaće. Isto tako, do preinake tužbe nije došlo zbog okolnosti koje su nastale nakon podnošenja tužbe jer je tužiteljica bila u mogućnosti u tužbi istaknuti tužbeni zahtjev s osnova svih neisplaćenih dodataka na plaću. Stoga je sud, a temeljem čl. 190. i čl. 191. ZPP-a odbio preinaku tužbe na način kako je to navedeno u točki I. izreke ovog rješenja.

11. I tužiteljica i tuženica tražili su naknadu parničnih troškova prema troškovnicima predanim u spis.

12. Ukupni tužbeni zahtjev tužiteljice iznosio je 89.663,14 kn/11.900,33 €.

13. Tužiteljica je uspjela sa svojim zahtjevom u iznosu od 11.250,53 €, a što iznosi 95% postavljenog tužbenog zahtjeva, dok je odbijena s tužbenim zahtjevom u iznosu od 649,80 €, a što iznosi 5%, što predstavlja uspjeh tuženice.

14. Kako je tuženica u ovoj parnici uspjela sa 5%, zaključak je suda da tužiteljica nije uspjela u parnici samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi, slijedom čega joj je sud sukladno čl. 154. st. 5. ZPP-a dosudio parnični trošak u cijelosti.

15. Tužiteljici su dosuđeni troškovi koji su bili potrebni radi vođenja parnice i zastupanja po punomoćniku sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023) i troškovnika predanog u spis. Stoga su tužiteljici dosuđeni troškovi nagrade punomoćnika za sastav tužbe u iznosu od 200,00 € (Tbr. 7.1. OT), pristup na ročište 24. travnja 2019., 11. ožujka 2021., 19. prosinca 2024. svaki puta u iznosu od 200,00 € , zastupanje na ročištu 18. veljače 2025. u iznosu od 100,00 € (Tbr. 9.2. OT), za sastav podnesaka od 18. veljače 2019. , 15. ožujka 2021. i 15. siječnja 2025., svaki puta u iznosu od 200,00 € (Tbr. 8.1. OT), uvećano za trošak PDV-a u iznosu od 425,00 €, te predujam za knjigovodstveno-financijsko vještačenje u iznosu od 265,45 € ili sveukupno u iznosu od 2.390,45 €, a prema priloženom i korigiranom troškovniku i u skladu s važećom Odvjetničkom tarifom.

16. Tužiteljica je za zastupanje na ročištu 18. veljače 2025. tražila naknadu parničnog troška u iznos od 200,000 €. Sud joj je priznao iznos od 100,00 €, dok je odbio u iznosu od 100,00 € jer se radilo o ročištu na kojem se sukladno Tbr. 9. 2. OT raspravljalo samo o procesnim pitanjima.

17. Tužiteljica je temeljem odredbe čl. 15. st. 1. toč. 3. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine", broj 118/2018) oslobođena od plaćanja istih.

18. Slijedom navedenog valjalo je odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

Koprivnica, 10. studenog 2025.

Sutkinja:

Sonja Gundić-Biškup

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba Županijskom sudu.

Žalba se podnosi pismeno putem ovoga suda u tri istovjetna primjerka u roku od 15 dana, od dana dostave ovog rješenja.

Dostaviti:

1. Odvjetnik Zoran Vukić, Nikole Tesle 9/V-VI, Rijeka

2. Odvjetnica Ana Juršetić Šepčević, Lovinčićeva 3, Zagreb

3. Općinsko državno odvjetništvo u Koprivnici, Hrvatske državnosti 5 a, Koprivnica, n/broj P-DO-9/2019