Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Broj: Gž R-35/2025-3

Vukovar, Županijska 33

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Vukovaru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vesne Vrkić Perak predsjednice vijeća, Ivice Raguža člana vijeća i suca izvjestitelja te Ane Bosančić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice VO, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupana po punomoćnici Sanji Artuković, odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženika Hrvatski prirodoslovni muzej, OIB: 53150371536, iz Zagreba, Demetrova ulica 1, zastupan po punomoćniku Mladenu Gajski, odvjetniku iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika Hrvatskog prirodoslovnog muzeja, izjavljene protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, broj Pr-918/2023-15 od 25. veljače 2025., na sjednici vijeća održanoj 10. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Žalba tuženika Hrvatskog prirodoslovnog muzeja odbija se kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, broj Pr-918/2023-15 od 25. veljače 2025. u pobijanom dijelu pod točkom I. i III. izreke presude.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka kao neosnovan.

III Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troškova žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom Općinskog radnog suda u Zagrebu, broj Pr-918/2023-15 od 25. veljače 2025. presuđeno je:

I. "Nalaže se tuženiku Hrvatski prirodoslovni muzej OIB: 53150371536 Zagreb, Demetrova 1, da tužiteljici VO OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], na ime razlike plaće isplati iznos od 1.337,88 eur sa zakonskom zateznom kamatom obračunatom od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa, osim na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanom u navedenom iznosu do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućom na iznos od:

- od 16.07.2018.g. pa do isplate na iznos od 131,54 eur

- od 16.08.2018.g. pa do isplate na iznos od 131,54 eur

- od 16.09.2018.g. pa do isplate na iznos od 131,54 eur

- od 16.10.2018.g. pa do isplate na iznos od 131,54 eur

- od 16.11.2018.g. pa do isplate na iznos od 131,54 eur

- od 16.12.2018.g. pa do isplate na iznos od 131,54 eur

- od 16.01.2019.g. pa do isplate na iznos od 131,54 eur

- od 16.02.2019.g. pa do isplate na iznos od 139,04 eur

- od 16.03.2019.g. pa do isplate na iznos od 139,04 eur

- od 16.04.2019.g. pa do isplate na iznos od 139,04 eur

u roku od 15 dana.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za isplatu zakonske zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, sadržanom u dosuđenom bruto iznosu od 1.337,88 eur.

III. Nalaže se tuženiku da tužiteljici na ime parničnog troška isplati iznos od 1.065,45 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 25. veljače 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana".

2. Protiv naprijed navedene presude i to samo u dijelu u kojem nije uspio u sporu pravovremeno je žalbu podnio tuženik zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 88/01., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13. 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – nastavno: ZPP) s prijedlogom da se žalba uvaži, preinači prvostupanjska presuda podredno da se ukine prvostupanjska presuda i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

2.1. Tuženik u žalbi navodi kako je prvostupanjski sud počinio apsolutnu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude je nerazumljiva, presuda nema razloga o odlučnim činjenicama te su razlozi o odlučnim činjenicama nejasni i proturječni i postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika i samih tih isprava i zapisnika. Nadalje i činjenično stanje pogrešno je i nepotpuno utvrđeno, a pobijana presuda je neustavna, nepravilna te nije na zakonu osnovana. Prvostupanjski sud nije cijenio dokaze sukladno članku 8. ZPP-a jer je u konkretnom predmetu cijenio isključivo dokaze tuženika dok dokaze tužitelja uopće nije cijenio niti je iste pravilno obrazložio te na taj način sud nije pravilno primijenio odredbu članka 8. ZPP-a. Pobijana presuda ima nedostataka jer su razlozi presude nejasni i proturječni. Tužiteljica se do upućivanja opomene pred tužbu nije obratila tuženiku niti poduzimala pravne radnje iz kojih bi bilo vidljivo i njeno protivljenje o visini plaće. Ista se svjesno odrekla prava na voditeljski dodatak. Neprovođenjem dokaznih prijedloga saslušanjem svjedoka prvostupanjski sud nije potpuno utvrdio činjenično stanje te je saslušanjem navedenih svjedoka sud mogao zaključiti da se tužiteljica odrekla prava na voditeljski dodatak. Zbog navedenoga prvostupanjski sud je postupio suprotno načelu kontradiktornosti i ravnopravnosti stranaka, tuženiku je povrijedio pravo na pravično suđenje te je i postupao na arbitraran način. Tuženik se poziva i na odluke Vrhovnog suda broj Revr-6/2007., Revr-326/2008. kao i na odluku Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-505/2018. i Visokog Trgovačkog suda u Zagrebu broj Gž- 2381/2019. Tuženik pobija i odluku o troškovima parničnog postupka.

3. Tužiteljica je dostavila odgovor na žalbu tuženika. Žalbene navode tuženika tužiteljica cijeni neosnovanim i predlaže žalbu odbiti. Nadalje navodi da se tužiteljica nije odrekla prava na traženje isplate dodatka na plaću, a također i pozivanje tuženika na sudsku praksu nije primjenjivo u konkretnom slučaju.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu i postupak koji joj je prethodio te žalbene navode tuženika, utvrđeno je da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a. Suprotno žalbenim navodima tuženika, pobijana presuda o odlučnim činjenicama sadrži jasne, neproturječne i dostatne razloge, a razlozi u istoj nisu protivni dokazima koji su izvedeni tijekom postupka. Pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, pa nije ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koje u žalbi upire tuženik. Također i činjenično stanje u prvostupanjskom postupku je pravilno i potpuno utvrđeno i nije dovedeno u sumnju navodima žalbe te je neosnovan i žalbeni razlog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Na takvo utvrđeno činjenično stanje sud je pravilno primijenio materijalno pravo.

6. Predmet ovog spora je zahtjev tužiteljice za isplatom voditeljskog dodatka na plaću odnosno uvećanja koeficijenta složenosti poslova za 10%.

7. Iz utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazi sljedeće:

- da je temeljem odluke tuženika ur.broj 448/2013 od 18. rujna 2013. tužiteljica imenovana voditeljicom zbirke krapinskog diluvija (pleistocena), zbirke odljevaka fosilnih i recentnih pongida i pominida te antropološke zbirke;

- da je člankom 48. Kolektivnog ugovora za zaposlene u ustanovama kulture Grada Zagreba od 1. prosinca 2015. propisano da za obavljanje poslova voditeljstva pripadajući koeficijent zaposlenika određen člankom 45. navedenog ugovora uvećat će se, voditeljima zbirki, odjela i ogranaka za 10%;

- da iz nalaza i mišljenja vještaka Tkalec d.o.o. proizlazi kako u utuženom razdoblju, primjenom povećanja od 10% bi tužiteljica ostvarila ukupno povećanje plaće u iznosu od 1.337,88 eura;

- da isplata voditeljskog dodatka na plaću predstavlja individualno pravo tužiteljice koje proizlazi iz radnog odnosa i koje tužiteljica može ostvariti samo prema tuženiku kao svom poslodavcu;

- da je tužiteljica u radnom odnosu kod tuženika;

- da se tužiteljica nije odrekla uvećanja plaće;

- da odluka o imenovanju tužiteljice voditeljicom zbirki predstavlja jednostranu odluku poslodavca kojom nije regulirano pravo na plaću tužiteljice;

- da ne postoji izjava tužiteljice o odricanju prava na voditeljski dodatak.

8. Slijedom gornjih utvrđenja sud prvog stupnja usvaja tužbeni zahtjev tužiteljice pozivom na odredbu članka 48. Kolektivnog ugovora za zaposlene u ustanovama kulture Grada Zagreba od 1. prosinca 2015. (nastavno: Kolektivni ugovor.

9. Navedena činjenična i pravna utvrđenja te zaključke prvostupanjskog suda u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud time da ni žalbenim navodima tužiteljice pravilnost i zakonitost istih nisu dovedeni u sumnju.

10. Neosnovani su žalbeni navodi tuženika da prvostupanjski sud nije cijenio dokaze sukladno odredbi članka 8. ZPP-a odnosno da je u konkretnom slučaju cijenio isključivo dokaze tuženika dok dokaze tužitelja uopće nije cijenio niti je iste pravilno obrazložio u presudi. Naime, iz obrazloženja prvostupanjske presude nedvojbeno proizlazi kako je prvostupanjski sud prihvatio dokazne prijedloge tužiteljice te iste cijenio kako svaki zasebno tako i u njihovoj ukupnosti. Sve provedene dokaze prvostupanjski sud je savjesno i brižljivo cijenio te na temelju istih odlučio koje su činjenice dokazane, a koje ne.

11. Tijekom cijelog postupka tuženiku je bilo omogućeno sudjelovanje u postupku, predlaganje dokaza, očitovanje na dokaze i činjenične navode protivne strane, a svoju odluku prvostupanjski sud zasnovao je na rezultatima cjelokupnog dokaznog postupka pri čemu je prvostupanjski sud dao sigurna i uvjerljiva obrazloženja zbog čega i koje dokazne prijedloge prihvaća odnosno odbija, što je iz kojeg provedenog dokaza utvrdio te su stoga neosnovani žalbeni navodi tuženika da je prvostupanjski sud tuženiku povrijedio pravo na pravično suđenje i postupao na arbitraran način.

11.1. Prvostupanjski sud je sigurno i uvjerljivo obrazložio razloge zbog kojih je odbio prijedlog tuženika za saslušanjem svjedoka HO, LO, IO i VOF. Naime, sud nije dužan izvesti sve dokaze koje su stranke predložile, već samo one koje cijeni potrebnim za utvrđivanjem odlučnih činjenica u sporu pri čemu sud samostalno odlučuje koje će od predloženih dokaza izvesti radi pravilnog i poštenog razjašnjenja stvari. Svoju odluku o odbijanju dokaza za saslušanjem navedenih svjedoka prvostupanjski sud je obrazložio, a odbijanje provođenjem dokaza saslušanjem navedenih svjedoka od strane prvostupanjskog suda bilo je opravdano obzirom je stanje stvari dovoljno razjašnjeno. Stoga su i u navedenom dijelu neosnovani žalbeni navodi tuženika.

12. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da se tužiteljica nije odrekla prava na povećanje plaće temeljem voditeljskog dodatka. Naime, u spisu ne postoji bilo kakva izjava tužiteljice da se ista odrekla prava na voditeljski dodatak. Osim toga visina plaće tužiteljice regulirana je člankom 38. i člankom 45. Kolektivnog ugovor kojim su propisani najniži koeficijenti složenosti poslova pojedinih radnih mjesta uz uvećanje koeficijenata, a koje uvećanje je propisano člankom 48. Kolektivnog ugovora, a kako je to pravilno utvrdio prvostupanjski sud.

12.1.Činjenica da tužiteljica nije potraživala povećanje plaće na temelju voditeljskog dodatka za razdoblje do lipnja 2018. ne ukazuje na to da se ista odrekla navedenog potraživanja. Naime, dispozicija je tužiteljice hoće li i za koje razdoblje potraživati ostvarenje prava koje joj pripadaju pri čemu je tužiteljica imala u vidu i zastarni rok od 5 godina. Stoga su u navedenom dijelu neosnovani žalbeni navodi tuženika da se tužiteljica odrekla prava na povećanje plaće temeljem voditeljskog dodatka.

13. U odnosu na žalbene navode tuženika da presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati jer su razlozi presude nejasni i proturječni, navedeni žalbeni navodi tuženika nisu konkretizirani odnosno tuženik nije precizirao koji su to razlozi zbog kojih je presuda nejasna i proturječna. Nasuprot tome prvostupanjski sud je iznio sigurne i uvjerljive razloge za usvajanje tužbenog zahtjeva tužiteljice.

14. Člankom 38. stavak 1. Kolektivnog ugovora propisanu je da plaću zaposlenika čine osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću, dok je stavkom 2. propisano da je osnovna plaća umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na kojem je zaposlenik zaposlen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu staža, a stavkom 3. propisano je da su dodaci na osnovnu plaću dodaci za uspješnost na radu, dodaci za poslove s posebnim uvjetima rada i druga uvećanja plaće.

14.1. Člankom 48. Kolektivnog ugovora propisano je da za obavljanje poslova voditeljstva pripadajući koeficijenti zaposlenika određen člankom 45. Kolektivnog ugovora uvećat će se voditeljima zbirki, odjela i ogranaka za 10%. Kako tužiteljici u utuženom vremenskom periodu uvećanje koeficijenta od 10% nije bilo obračunato to je pravilno prvostupanjski sud usvojio tužbeni zahtjev tužiteljice. Visina tužbenog zahtjeva utvrđena je temeljem nalaza i mišljenja vještaka Tkalec d.o.o. time da parnične stranke nisu imale prigovora na nalaz i mišljenje vještaka.

15. Pozivanje tuženika na odluke Vrhovnog suda broj Revr-6/2007., Revr- 326/2008. kao i na odluku Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-505/2018. i Visokog Trgovačkog suda u Zagrebu broj Gž-2381/2019 u ovom konkretnom slučaju nije primjenjivo jer se iste odnose na drugačije činjenično stanje. Tim više jer je prvostupanjski sud utvrdio kako se tužiteljica nije odrekla prava na uvećanje plaće sukladno članku 48. Kolektivnog ugovora, a visina plaće tužiteljice regulirana je odredbama Kolektivnog ugovora kojima je određen osnovni koeficijent te postoci njegova uvećanja.

16. Neosnovani su žalbeni navodi tuženika u odnosu na troškove parničnog postupka. Naime, prvostupanjski sud je točno naveo koje troškove je priznao tužiteljici, koje radnje cijeni opravdanim i temeljem kojeg tarifnog broja, a koje obrazloženje prihvaća i ovaj sud. Također za navesti je kako je navedeni žalbeni razlog bio paušalne naravi bez konkretizacije u čemu bi se sastojala pogrešna primjena od strane prvostupanjskog suda.

17. Prvostupanjski sud imao je u vidu sve okolnosti konkretnog slučaja te je pravilnom analizom svih provedenih dokaza osnovano usvojio tužbeni zahtjev tužiteljice.

18. Obzirom na navedeno valjalo je žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu sukladno članku 368. stavak 1. ZPP-a.

19. Zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka odbijen je kao neosnovan sukladno odredbi članka 166. stavak 1. ZPP-a u svezi s člankom 155. stavak 1. ZPP-a jer tuženik žalbom nije uspio.

20. Sud je odbio zahtjev tužiteljice za naknadom troškova sastava na žalbu jer navedeni trošak u konkretnom slučaju sud ne cijeni opravdanim sukladno odredbi članka 155. stavak 1. ZPP-a u svezi s člankom 166. stavak 1. ZPP-a.

21. U nepobijanom dijelu prvostupanjska odluka ostaje neizmijenjena.

22. Slijedom iznijetoga odlučeno je kao u izreci.

Vukovar, 10. studenog 2025.

Predsjednica vijeća:

Vesna Vrkić Perak