REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: 137 P-2259/25-46

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Ines Gutzmirtl Špehar, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ĆC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Luki Marčiću, odvjetniku iz Šibenika, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 26. rujna 2025. godine u prisutnosti tužitelja osobno, punomoćnika tužitelja odvjetničkog vježbenika GC i punomoćnika tuženika Azru Ćurković odvjetnicu, dana 11. studenog 2025. godine,

presudio je

I. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., OIB: 53056966535 Magazinska cesta 69, Zagreb da u roku od 15 dana tužitelju ĆC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 4.921,30 EUR zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na ovaj iznos teku od dana izvršene uplate i to kako slijedi:

- na iznos od 6.07 EUR od dana 02.11.2007.

- na iznos od 6.04 EUR od dana 05.12.2007.

- na iznos od 7.50 EUR od dana 02.02.2008.

- na iznos od 9.47 EUR od dana 04.03.2008.

- na iznos od 12.85 EUR od dana 03.04.2008.

- na iznos od 7.77 EUR od dana 05.05.2008.

- na iznos od 9.26 EUR od dana 07.06.2008.

- na iznos od 11.45 EUR od dana 07.07.2008.

- na iznos od 9.21 EUR od dana 07.08.2008.

- na iznos od 9.22 EUR od dana 08.09.2008.

- na iznos od 10.13 EUR od dana 06.10.2008.

- na iznos od 26.67 EUR od dana 08.11.2008.

- na iznos od 15.59 EUR od dana 08.12.2008.

- na iznos od 29.68 EUR od dana 08.01.2009.

- na iznos od 31.85 EUR od dana 06.02.2009.

- na iznos od 32.82 EUR od dana 06.03.2009.

- na iznos od 35.74 EUR od dana 07.04.2009.

- na iznos od 36.27 EUR od dana 07.05.2009.

- na iznos od 32.04 EUR od dana 09.06.2009.

- na iznos od 28.93 EUR od dana 06.07.2009.

- na iznos od 29.76 EUR od dana 07.08.2009.

- na iznos od 31.40 EUR od dana 04.09.2009.

- na iznos od 31.26 EUR od dana 05.10.2009.

- na iznos od 29.60 EUR od dana 04.11.2009.

- na iznos od 32.71 EUR od dana 07.12.2009.

- na iznos od 35.21 EUR od dana 07.01.2010.

- na iznos od 38.76 EUR od dana 06.02.2010.

- na iznos od 37.94 EUR od dana 08.03.2010.

- na iznos od 42.76 EUR od dana 07.04.2010.

- na iznos od 41.85 EUR od dana 06.05.2010.

- na iznos od 43.63 EUR od dana 16.06.2010.

- na iznos od 59.05 EUR od dana 08.07.2010.

- na iznos od 55.87 EUR od dana 17.08.2010.

- na iznos od 65.57 EUR od dana 17.09.2010.

- na iznos od 62.22 EUR od dana 19.10.2010.

- na iznos od 56.83 EUR od dana 17.11.2010.

- na iznos od 68.20 EUR od dana 03.12.2010.

- na iznos od 82.67 EUR od dana 05.01.2011.

- na iznos od 72.43 EUR od dana 07.02.2011.

- na iznos od 76.02 EUR od dana 03.03.2011.

- na iznos od 71.45 EUR od dana 05.04.2011.

- na iznos od 72.27 EUR od dana 18.05.2011.

- na iznos od 91.66 EUR od dana 18.06.2011.

- na iznos od 93.55 EUR od dana 23.07.2011.

- na iznos od 108.67 EUR od dana 20.08.2011.

- na iznos od 100.37 EUR od dana 16.09.2011.

- na iznos od 91.29 EUR od dana 19.10.2011.

- na iznos od 87.52 EUR od dana 19.11.2011.

- na iznos od 86.83 EUR od dana 24.12.2011.

- na iznos od 91.12 EUR od dana 19.01.2012.

- na iznos od 94.85 EUR od dana 20.02.2012.

- na iznos od 95.35 EUR od dana 22.03.2012.

- na iznos od 92.77 EUR od dana 23.04.2012.

- na iznos od 94.51 EUR od dana 22.05.2012.

- na iznos od 95.71 EUR od dana 21.06.2012.

- na iznos od 93.70 EUR od dana 24.07.2012.

- na iznos od 94.23 EUR od dana 24.08.2012.

- na iznos od 92.72 EUR od dana 25.09.2012.

- na iznos od 89.47 EUR od dana 30.10.2012.

- na iznos od 92.94 EUR od dana 29.11.2012.

- na iznos od 94.60 EUR od dana 31.12.2012.

- na iznos od 93.43 EUR od dana 23.01.2013.

- na iznos od 86.89 EUR od dana 26.02.2013.

- na iznos od 92.45 EUR od dana 22.03.2013.

- na iznos od 92.94 EUR od dana 26.04.2013.

- na iznos od 90.75 EUR od dana 21.05.2013.

- na iznos od 83.98 EUR od dana 27.06.2013.

- na iznos od 83.80 EUR od dana 25.07.2013.

- na iznos od 85.47 EUR od dana 29.08.2013.

- na iznos od 88.14 EUR od dana 28.10.2013.

- na iznos od 91.83 EUR od dana 28.10.2013.

- na iznos od 89.93 EUR od dana 26.11.2013.

- na iznos od 91.28 EUR od dana 27.12.2013.

- na iznos od 92.81 EUR od dana 27.02.2014.

- na iznos od 93.76 EUR od dana 28.03.2014.

- na iznos od 95.78 EUR od dana 29.04.2014.

- na iznos od 95.12 EUR od dana 29.05.2014.

- na iznos od 92.89 EUR od dana 29.05.2014.

- na iznos od 92.17 EUR od dana 04.08.2014.

pa do isplate i to od dana dospijeća svakog pojedinog obroka pa do 30. lipnja 2011. godine po stopi od 14%, od 1. srpnja 2011. godine pa do 14. kolovoza 2015. godine po stopi od 12% koja stopa se, sukladno članku 29. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11), izračunava uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 15. kolovoza 2015. godine pa do 31.12.2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. godine pa do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena.

II. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju parnični trošak u iznosu od 2.879,56 eur u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je dana 2. svibnja 2007. godine u [adresa] zaključio ugovor o kreditu te da je tuženi tužitelju odobrio kredit u iznosu od 22.922,23 CHF. Ugovorena je kamatna stopa bila na 5,20% te je anuitet po početnoj kamatnoj stopi iznosio 326,14 CHF. Tuženi je u ugovoru koji je standardiziran naveo da su kamate promjenjive, to je utvrđeno u čl. 2 ugovora. Tužitelj navodi da je tuženi povrijedio potrošačko pravo tužitelja na način da je koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorio kamatnu stopu koja je postala tijekom vremena promjenjiva, te navodi da se o istoj odredbi nije pregovaralo sa tužiteljem. Tužitelj navodi da je tuženi stekao bez valjane pravne osnove ne pripadajuću imovinsku korist a koja se ogleda u razlici obračunatih i plaćenih iznosa kamata u mjesečnim anuitetima zbog povećanja te nakon provedenog financijskog vještačenja tužitelj je specificirao tužbeni zahtjev u svom podnesku od 24. rujna 2025. godine te potražuje parnični trošak. Naknadno tužitelj proširuje tužbeni zahtjev na valutnu klauzulu navodeći da je tužena propustila tužitelja u cijelosti informirati o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke. Tečaj švicarskog franka se stalno mijenjao i povećavao što je imalo za posljedicu povećanje mjesečnih anuiteta tužitelja. Tužitelj se poziva na presude Trgovačkog suda u Zagrebu potvrđene presudama Visokog trgovačkog suda u Zagrebu glede kolektivnih sporova potrošača te se navedene odluke imaju primjenjivati i u sporovima pred Općinskim sudovima pojedinačno u tužbama potrošača ovdje tužitelja.

2. Tuženi u odgovoru na tužbu osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva, stavlja prigovor zastare, predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška.

3. U tijeku dokaznog postupka sud je izvršio uvid u Ugovor o kreditu, izračun razlike kamata i anuiteta, ponudu za kupnju motornog vozila, otplatni plan, prijepis knjigovodstvene kartice, provedeno je financijsko vještačenje po Centru za financijska vještačenja po Petri Blašković, te je saslušao tužitelja.

4. Ocjenom ovako provedenog dokaznog postupka ovaj sud smatra da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan kako je i odlučeno u izreci ove presude.

5. Nije sporno da je tužitelj potpisnik kredita sa ovdje tuženikom te da je isti sklopljen dana 2. svibnja 2007. godine.

6. Odredba čl. 8 ZPP-a sadrži jedna od osnovnih načela procesnog prava, a to je načelo slobodne ocjene dokaza koje načelo nalazi odraz u ovlaštenju suda da na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, odlučuje koje će činjenice od kojih zavisi odluka o tužbenom zahtjevu uzeti kao dokazane, dakle, da prema svom slobodnom uvjerenju na osnovi ocjene izvedenih dokaza može sa sigurnošću utvrditi postojanje odnosno ne postojanje neke činjenice.

7. Prema tome sud u smislu odredbe čl. 8. ZPP-a provedene dokaze prosuđuje po svom slobodnom uvjerenju ali je dužan stečeno uvjerenje obrazložiti uvjerljivim i logičnim razlozima kojima opravdava zaključke o dokaznoj snazi pojedinog dokaznog sredstva povezujući ih s rezultatima cjelokupnog dokaznog postupka.

8. U ugovoru o kreditu je vidljivo da je tužitelj korisnik kredita a tuženi davatelj kredita te su se obvezali da će banka tužitelju isplatiti kredit od 22.922,23 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan korištenja kredita.

9. Također iz ugovora je vidljivo da je ugovorena kamatna stopa od 5,20% godišnje, odnosno da je kamata promjenjiva sukladno odluci banke o kreditiranju građana za kupnju motornog vozila, a sve je to sadržano u čl. 2. navedenog ugovora.

10. Među strankama, a što je i utvrđenu u postupku, nije sporno da je za trajanje otplate kredita po navedenom ugovoru kamatna stopa sa početnog postotka više puta mijenjana na više, slijedom čega je došlo do povećanja mjesečnog anuiteta i to čak i trostruko kada se gleda pregled uplata po kreditu.

11. Načelo savjesnosti i poštenja jedno je od temeljnih načela obveznog prava, a sadržano je u članku 4. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15) kojim je propisano da su se u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza istih odnosa sudionici dužni pridržavati načela savjesnosti i poštenja.

12. Prema odredbi čl. 270. Zakona o obveznim odnosima određeno je da je ugovor ništetan kada je činidba neodređena ili neodrediva. Imajući u vidu okolnost da je kamata cijena, da je cijena bitan element ugovora o kreditu u smislu odredbe čl. 26 Zakona o obveznim odnosima te da ista mora biti određena odnosno odrediva u smislu odredbe čl. 272 ZOO-a, već samim tim odredbu Ugovora koju koristi banka, a na temelju koje se cijena određuje odnosno mijenja prema jednostranoj odluci banke bez unaprijed formuliranog čvrstog kriterija za promjenu, sud ocjenjuje protivnom načelu savjesnosti i poštenja.

13. Obzirom da stranke nisu ugovorile elemente - parametre temeljem kojih banka ima pravo promijeniti kamatu stopu, već je banka sama jednostrano odlučila promijeniti kamatnu stopu, to se ugovorna odredba koja promjenjivost vezuje uz jednostranu odluku banke ukazuje ništetnom.

14. Također ugovor treba tumačiti i primjenom čl. 320. ZOO-a u korist tužitelja obzirom je ugovor sklopljen prema unaprijed otisnutom sadržaju koji je pripremila i predložila jedna ugovorna strana, ovdje tuženi pri čemu tužitelj nije mogao prigovarati o navedenom spornom članku ugovora koji se tiče promjenjive kamatne stope. Tuženi je postupio suprotno načelu savjesnosti i poštenja. Navedena ugovorena promjenjiva kamatna stopa ovisila je o odluci banke bez da su pri tom ugovoreni relevantni kriteriji za takvu odluku i da je tužitelj o istima upoznat.

15. Prema stavu ovog suda u konkretnom slučaju radi se o znatnoj neravnoteži u pravima i obvezama između stranaka i to na štetu tužitelja jer su predmet i cijena bitni sastojci ugovora a putem navedene ugovorne odredbe tuženi je potpuno izbjegao utjecaj druge ugovorne strane na cijenu, što je suprotno čl. 247. Zakona o obveznim odnosima koji propisuje da je Ugovor sklopljen kada su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora.

16. S obzirom da je odlukom sudova i to Visokog trgovačkog suda u RH i Trgovačkog suda u Zagrebu u kolektivnom sporu kojima je utvrđena ništetnost odredbi o promjeni kamatne stope sukladno jednostranoj odluci banke, a koje su sadržane i u ugovoru o kreditu isti obvezuju ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi utvrđenja ništetnosti i isplate protiv banaka. Bez obzira što tužitelj nije tražio da sud utvrdi i izrekom ništetnost navedenoga ugovora s obzirom na gore navedeno a i s obzirom na odluku Visokog trgovačkog suda protiv banaka pa tako ovdje tuženika se ta ništetnost podrazumijeva.

17. Radi utvrđenja osnovanosti visine tužbenog zahtjeva sud je proveo financijsko vještačenje po Centru za financijska vještačenja po Petri Blašković koja navodi da se nije mogla mijenjati kamatna stopa na štetu tužitelja ukupno više plaćenog zbog promjene kamatne stope u razdoblju od početka otplate kredita do dana otplate kredita bi iznosilo 8.910,14 kn. Ukupno plaćeno više između tečaja za valutu CHF kod otplate i početnog tečaja za CHF do konačne otplate kredita iznosilo bi 28.169,43 kn. Ukupno potraživanje tužitelja po predmetnom kreditu iznosi 37.079,57 kn odnosno konvertirano u današnju valutu euro zahtjev je postavljen na 4.921,30 eur.

18. Na isti nalaz i mišljenje tužitelj nije imao primjedbi, a niti tuženi nije imao primjedbi na matematički izračun dok je prigovor pravne prirode o kojoj i ovako i onako odlučuje sud.

19. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje Centra za financijska vještačenja po vještaku Petri Blašković smatrajući da je isti sačinjen stručno, objektivno, prema pravilima financijske struke.

20. Tužitelj je nakon dostavljenog nalaza postavio tužbeni zahtjev kao u podnesku od 24. rujna 2025. godine pa je sud slijedom provedenog dokaznog postupka i utvrđenja prihvatio zahtjev tužitelj u cijelosti temeljem odredbe čl. 323. Zakona o obveznim odnosima kojim je tuženi dužan vratiti sve što je primio na temelju ništetnih odredbi ugovora o kreditu.

21. Također za napomenuti jest da je sud tužitelju dosudio zakonsku zateznu kamatu za razdoblje od dana izvršenog plaćanja svakog pojedinog iznosa anuiteta pa do isplate sukladno čl. 323 i čl. 29 . st 2 i 8 ZID-a ZOO-a.

22. U odnosu na istaknuti prigovor zastare od strane tuženika sud smatra u cijelosti neosnovanim, s obzirom da se isplata utuženih iznosa preplaćenih kamata temelji na ništavosti odredbe Ugovora o kreditu koja prema stajalištu ovoga suda ne podliježe zastari.

23. Ništavost je sredstvo pomoću kojeg se sprečava pravno djelovanje učinka ugovora koji je u suprotnosti s prirodnim propisima, a posljedica je u konkretnom slučaju je da tuženik mora tužitelju vratiti ono što je od nje primio s osnove ništave ugovorne odredbe pa bi ograničenje zastarom prava tužitelja obveze vrijedio institut ništetnosti koje je bez vremenski.

24. Također, prema pravnom shvaćanju Vrhovnoga suda RH pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. Zakona o obveznim odnosima te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu tužbe. Ništetnost je ustanovljena već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača neovisno od utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojim se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite. S obzirom da je tužba podnesena 10. travnja 2019. godine tužitelj nije u zastari, ako se računa opći zastarni rok prema Zakonu o obveznim odnosima od 5 godina koji počinje teći u odnosu na ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi od 13. lipnja 2014. godine.

25. Sud je saslušao tužitelja koji je naveo da je za svoje potrebe kupio auto na kredit. Razgovarao je o podizanju kredita i u banci i u auto kući. Bio je zaposlen, nije bio privatnik, mogao je podići kredit samo u CHF. U početku je bila rata kredita koju je mogao otplaćivati. Dobio je otplatni plan međutim kasnije je rata kredita narasla duplo. I danas ima taj auto. Dobio je unaprijed napisan ugovor, nije mogao pregovarati, nitko ga nije upozoravao da bi rata kredita mogla rasti. Na pitanje da li zna što znači valutna klauzula isti je odgovorio da ne zna.

26. Zbog svega gore navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

27. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1 Zakona o parničnom postupku, a odnosi se na zastupanje tužitelja po punomoćniku odvjetniku odmjeren prema OT I to za sastav tužbe 100 bodova, podnesak 30.9.2019. 100 bodova, ročište 9.12.2019. 100 bodova, podnesak 12.12.2019. 100 bodova, 8.6.2021. 100 bodova, podnesak 27.8.2021. 100 bodova, ročište 5.4.2022. 100 bodova, podnesak 24.9.2025. 100 bodova, ročište 26.9.2025. 100 bodova odnosno 900 bodova ili 1.800.00 eur. Tom iznosu treba pribrojiti 25% PDV-a tako da je trošak 2.250,00 eur. Sud priznaje tužitelju trošak vještačenja u iznosu od 265,45 eur te trošak pristojbe na tužbu i presudu u iznosu od 264,11 eur, tako da je ukupan trošak tužitelja u ovom postupku 2.879,56 eur.

28. Sud nije priznao tužitelju trošak za objavu presude iz razloga što je punomoćnik tužitelja u sustavu e-komunikacije te se ista presuda može odmah vidjeti na e-oglasnoj ploči kada ista bude objavljena, te nije potrebno da stranke dolaze i fizički na samu objavu presude.

U Zagrebu, 11. studenog 2025. godine

Sutkinja

Ines Gutzmirtl Špehar

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa iste. Žalba se podnosi putem ovog suda na Županijski sud.

DNA:

1. pun. stranaka