Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Stalna služba u Koprivnici
Koprivnica, Hrvatske državnosti 5
Poslovni broj: Gž-1299/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, po sucu Veljku Kučekoviću kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, kojeg zastupa punomoćnica RC, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d. Zagreb, V. Jagića 33, OIB: 26187994862, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2719/2024-20 od 28. kolovoza 2025., 10. studenog 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2719/2024-20 od 28. kolovoza 2025.
Obrazloženje
1. Prvostupanjski sud donio je presudu kojom je odbijen tužiteljev tužbeni zahtjev kojim je tužitelj tražio da se tuženiku naloži da mu isplati iznos od 614,09 eura sa zateznim kamatama. Tužitelju je naloženo da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 250,00 eura.
2. Protiv presude žali se tužitelj zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, sve iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. (pročišćeni tekst), 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.; dalje: ZPP) i predlaže da se pobijana presuda preinači.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. Tužitelj se žali zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka ali u obrazloženju žalbe ne navodi u čemu se ta bitna povreda sastoji. Ispitujući pobijanu presudu u smislu članka 365. stavka 2. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio koju od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti tako da taj žalbeni razlog nije osnovan.
6. Tužitelj je protiv tuženika podnio tužbu radi naknade štete. U tužbi je naveo da je njegov osiguranik ČC stradao u prometnoj nesreći 13. studenog 2013. koju je uzrokovao osiguranik tuženika KC. Tužitelj je ČC priznao pravo na invalidsku mirovinu počevši od 27. studenog 2017., a invalidnost je uzrokovana navedenom prometnom nesrećom u omjeru od 30 %, a koja je priznata kao ozljeda na radu. Tužitelj nadalje navodi da je od tuženika tražio naknadu štete koja se sastoji od dijela isplaćene invalidske mirovine zaključno do 31. kolovoza 2021. i da je povodom tog zahtjeva u tijeku sudski postupak. Tužitelj je nastavio isplaćivati ČC mirovinu te je u razdoblju od 1. rujna 2021. do 31. prosinca 2023. isplaćena mirovina u iznosu od 2.046,95 eura. Kako je u uzroku invalidnosti navedena prometna nesreća i ozljede koje je u njoj zadobio ČC sudjelovala sa 30 %, isplaćena invalidska mirovina po toj osnovi iznosi 614,09 eura i taj iznos za tužitelja predstavlja štetu pa tužitelj tužbenim zahtjevom traži da mu tuženik naknadi tu štetu u skladu s člankom 161. i člankom 164. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" broj 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18., 102/19. , 84/21. i 119/22.; dalje: ZOMO).
6.1. Tuženik je osporio bi se u ovom sporu primjenjivale odredbe ZOMO tvrdeći da treba primijeniti članak 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj 151/05., 36/09., 75/09., 76/13. i 152/14.; dalje: ZOOP) koji je bio na snazi u utuženom razdoblju i koji je u stavku 1. propisivao da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, u stavku 2. je propisivao da se stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovoga članka smatraju troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji, a u stavku 3. je propisivao da se razmjerni iznos mirovine određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.
6.2. Prvostupanjski sud je kao materijalno pravo primijenio citiranu odredbu članka 27. ZOOP te je zaključio da bi obveza tuženika kao društva za osiguranje da tužitelju naknadi štetu postojala samo onda ukoliko bi razmjerni iznos mirovine koji tužitelj isplaćuje svom osiguraniku bio veći od razmjernog iznosa mirovine koja bi bila utvrđena zbog povrede na radu. Radi utvrđivanja da li postoji ta razlika prvostupanjski sud je izveo dokaz financijskim vještačenjem te je utvrđeno da navedena razlika ne postoji pa je slijedom tog utvrđenja pobijanom presudom odbijen tužiteljev tužbeni zahtjev.
7. Tužitelj se žali navodeći u žalbi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo i obrazlažući svoj stav da je odluku o osnovanosti tužbenog zahtjeva u ovom predmetu trebalo donijeti primjenom odredbi Zakona o mirovinskom osiguranju koji je bio na snazi u vrijeme kada je tužitelju u utuženom razdoblju nastajala šteta isplatama pojedinih iznosa invalidske mirovine.
7.1. Vrhovni sud Republike Hrvatske je u više svojih odluka, primjerice odlukama poslovni broj Rev-12/2022 od 12. siječnja 2022. i Rev-68/2019-2 od 1. ožujka 2022., izrazio pravno shvaćanje koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud, a prema kojem se na odnos tužitelja i tuženika kao osiguratelja u pogledu utvrđivanja visine i obima obveze tuženika kao osiguratelja da tužitelju naknadi štetu primjenjuje materijalno pravo koje regulira konkretan ugovor o osiguranju, dakle ZOOP.
7.2. Stoga je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je odluku o osnovanosti tužbenog zahtjeva donio na temelju članka 27. ZOOP i nisu osnovani žalbeni razlozi tužitelja kojima on ukazuje da je u ovom predmetu kao materijalno pravo trebalo primijeniti navedene odredbe ZOMO-a.
7.3. Proizlazi da je prvostupanjski sud pravilno postupio kada je odbio tužiteljev tužbeni zahtjev te je zbog iznijetih razloga tužiteljeva žalba na temelju članka 368. stavak 1. ZPP-a odbijena kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda.
Koprivnica, 10. studenoga 2025.
Sudac
Veljko Kučeković
