REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj: Gž Ob-126/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Marije Sošić kao predsjednice vijeća, Helene Poropat kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Igora Rakića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ZPH, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupana po punomoćniku Matteu Manarinu, odvjetniku u Rijeci, protiv tuženika ZP, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupan po punomoćniku Ivanu Smokroviću, odvjetniku u Rijeci, uz sudjelovanje mlt. IP, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po posebnoj skrbnici IPH, dipl. pravnici, djelatnici Centra za posebno skrbništvo, Podružnica Rijeka, Drage Gervaisa 7, radi razvoda braka sa mlt. djecom, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P Ob-13/2024-60 od 24. srpnja 2025., u sjednici vijeća održane 10. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Djelomičnim usvajanjem žalbe tuženika VP preinačuje se presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P Ob-13/2024-60 od 24. srpnja 2025. u pobijanom dijelu točke IV. i V. izreke te se u tim dijelovima sudi:

" Nalaže se tuženiku VP da na ime naknade troškova uzdržavanja za maloljetnog IP, koji su nastali u razdoblju od 1. listopada 2023. do 14. siječnja 2024., isplati iznos od 719,25 EUR na račun tužiteljice ZPH iz [adresa], zajedno s zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena do 31. prosinca 2023., a od 1. siječnja 2024. po stopi, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućom na iznose na način kako slijedi:

- 205,50 EUR počev od 31. listopada 2023. pa do isplate,

- 205,50 EUR počev od 30. studenoga 2023. pa do isplate,

- 205,50 EUR počev od 31. prosinca 2023. pa do isplate,

- 102,75 EUR počev od 31. siječnja 2024. pa do isplate, dok se pored iznosa od 150,00 eura odbija - tužbeni zahtjev tužiteljice za daljnji iznos od 344,50 EUR s pripadajućom utvrđenom zakonskom zateznom kamatom.

Nalaže se tuženiku VP, doprinositi za uzdržavanje maloljetnog IP u iznosu od 352,75 EUR za period od 15. siječnja 2024. do 31. siječnja 2024., iznosom od 705,50 EUR mjesečno u periodu od 1. veljače 2024. do 31. svibnja 2024., a od 1. lipnja 2024. iznosom od 400,00 EUR mjesečno pa nadalje, dok za to budu postojale zakonske pretpostavke, najkasnije do tridesetog u mjesecu za tekući mjesec, na račun tužiteljice ZPH iz [adresa], a razliku između dospjelih i neplaćenih iznosa uzdržavanja do pravomoćnosti ove presude dužan je platiti odjednom u roku od 15 dana s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, koja teče na svaki pojedini iznos uzdržavanja od dospjelosti do isplate, s pripadajućom zakonskom kamatom koja teče od tridesetog dana u mjesecu za mjesec na koji se uzdržavanje odnosi, sve po stopi, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok se odbija tužbeni zahtjev tužiteljice pored iznosa od po 300,00 eura mjesečno za razdoblje od 1. lipnja 2024. pa nadalje, za daljnjih 47,25 eura za razdoblje od 15. siječnja do 31. siječnja 2024., 94,50 eura mjesečno za razdoblje od 1. veljače 2024. do 31. svibnja 2024. i 100,00 eura mjesečno na ime uzdržavanja maloljetnog djeteta u periodu od 1. lipnja 2024. nadalje dok za to budu postojale zakonske pretpostavke, s pripadajućom utvrđenom zakonskom zateznom kamatom."

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova ovog žalbenog dijela postupka u cijelosti.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom sud prvog stupnja u točki I. odlučio je da se razvodi brak stranaka. U točki II. izreke odlučeno je da će zajedničko mlt. dijete stranaka IP nastaviti živjeti s majkom VPH. U točki III. izreke uređeni su osobni odnosi između oca i mlt. djeteta na način da će se oni ostvarivati svaki drugi vikend od petka poslije vrtića do ponedjeljka kada se otac obvezuje odvesti dijete u vrtić do 08:00 sati, u tjednu kojem prethodi vikend s ocem, posrednim putem, u vidu video poziva, srijedom počev od 18:00 sati, u najmanjem trajanju od 15 minuta, u tjednu u kojem ne prethodi vikend s ocem, od srijede poslije vrtića do petka kada se otac obvezuje dijete vratiti u vrtić do 08:00 sati na dan dječjeg rođendana 25. veljače roditelji će proslavu dječjeg rođendana organizirati zajedno u dječjoj igraonici ili na drugom mjestu po dogovoru, tijekom zime, parne godine dijete će provoditi s ocem tako da će period od 25. do 31. prosinca 2026. provesti s ocem i tako naizmjence, dan Uskrsa i Uskršnji ponedjeljak neparne godine dijete će provesti s ocem, tijekom ljetnih mjeseci, neparne godine dijete će provoditi s ocem 15 dana u kontinuitetu u prvoj polovici srpnja i prvoj polovici kolovoza te ostvarivati kontakt s drugim roditeljem putem video poziva srijedom od 18:00 sati u najmanjem trajanju od 15 minuta, sve uz predaju osobnih dokumenata djeteta (osobne iskaznice i zdravstvene iskaznice), a u širem opsegu prema prethodnom dogovoru roditelja i ovisno o želji i mogućnostima djeteta i oca. U točki IV. izreke naloženo je tuženiku VP da u roku od 15 dana na ime naknade troškova uzdržavanja za maloljetnog IP, rođenog **.**.2020., koji su nastali u razdoblju od 1. listopada 2023. do 14. siječnja 2024., isplati iznos od 1.050,00 EUR za svaki mjesec, na račun tužiteljice ZPH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena do 31. prosinca 2023., a od 1. siječnja 2024. po stopi, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućom na iznose na način kako slijedi: 300,00 EUR počev od 31. listopada 2023. pa do isplate, 300,00 EUR počev od 30. studenoga 2023. pa do isplate, 300,00 EUR počev od 31. prosinca 2023. pa do isplate, 150,00 EUR počev od 31. siječnja 2024. pa do isplate, dok se odbija tužbeni zahtjev tužiteljice u preostalom iznosu od 150,00 EUR s pripadajućom utvrđenom zakonskom zateznom kamatom. U točki V. naloženo je tuženiku VP doprinositi za uzdržavanje mlt. IP iznos od 400,00 eura za period od 15. siječnja 2024. do 31. siječnja 2024., iznos od 800,00 eura mjesečno za period od 1. veljače 2024. do 31. svibnja 2024., a od 1. lipnja 2024. iznosom od 500,00 eura mjesečno nadalje te je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu kojim traži na ime uzdržavanja mlt. djeteta daljnji iznos od po 300,00 eura mjesečno u periodu od 1. lipnja 2024. nadalje dok za to budu postojale zakonske pretpostavke, s pripadajućom utvrđenom zakonskom zateznom kamatom. U točki VI. izreke odlučeno je da svaka stranka snosi svoj parnični trošak ovog postupka.

2. Protiv točke IV. i V. izreke presude pravovremenu i dopuštenu žalbu izjavio je tuženik VP, kako navodi iz svih žalbenih razloga. Prije svega ukazuje na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.2. toč.8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 84/2008., 57/2011., 25/2013., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023., dalje: ZPP) jer da je za podnošenje zahtjeva radi naknade za uskraćeno uzdržavanje prema odredbi čl. 289. Obiteljskog zakona ("Narodne novine" broj: 103/2015., 98/2019., 47/2020., 49/2023. i 156/2023., dalje: ObZ) legitimirano dijete, a ne majka djeteta. Izreku presude smatra nejasnom i nerazumljivom u točki IV. jer je navedeno da je tuženik dužan isplatiti iznos od 1.050,00 eura za svaki mjesec, dok se u dijelu u kojem se određuje dospijeće pojedinih iznosa uzdržavanja i početak zakonskih zateznih kamata navodi da je tuženik dužan naknaditi iznos od 300,00 eura počev od 31. listopada 2023., 300,00 eura počev od 30. studenog 2023., 300,00 eura počev od 31. prosinca 2023. i 150,00 eura počev od 31. siječnja 2024. do isplate. Žalitelj navodi da sud nije uopćio cijenio iskaz tuženika a koji je potvrdila tužiteljica, u dijelu da je doprinosio uzdržavanju djeteta, te je tako po tom osnovu platio iznos od 1.000,00 eura na godišnjoj razini od prestanka bračne zajednice. Nije cijenio ni to da je on nakon prestanka bračne zajednice snosio troškove putovanja (skijanja) djeteta i sebe koji su iznosili minimalno 1.000,00 eura. Svoju ušteđevinu od 20.000,00 eura troši na svoje i djetetovo uzdržavanje, a u tome mu pomažu roditelji. Pogrešnim smatra utvrđenje suda da je on u mogućnosti doprinositi za uzdržavanje sina iznosom od 400,00 eura za razdoblje od 15. siječnja do 31. siječnja 2024., iznosom od 800,00 eura za razdoblje od 1. veljače do 31. svibnja 2024. te iznosom od 500,00 eura mjesečno od 1. lipnja 2024. pa nadalje, prije svega imajući u vidu da je od 1. lipnja 2024. nezaposlen, da je u razdoblju kada je ostvarivao plaću od 1.600,00 eura iznos uzdržavanja u iznosu od 800,00 eura previsoko određen te da potrebe djeteta ne iznose toliko. Sud prvog stupnja da je pri tome propustio cijeniti da osobne odnose sa sinom provodi skoro podjednako kao majka odnosno da mlt. IP podjednako vremena provodi s oba roditelja, da dijete nema povećanih potreba, da tužiteljica od 1. studenog 2023. živi s novim partnerom pa da su stoga režijski troškovi, troškovi najma i hrane koji otpada na dijete manji, da prema Odluci o tablici o prosječnim potrebama mlt. djeteta ("Narodne novine" broj: 75/25) od 3. svibnja 2025. za visinu primanja u iznosu od 1.318,00 eura (u koju kategoriju on spada) mjesečni iznos uzdržavanja prema dobi djeteta iznosi 224,00 eura, da je najviši iznos predviđen tablicama za uzdržavanje 757,00 eura i to za obveznika koji ostvaruje primanja u iznosu od 4.301,00 do 4.600,00 eura. Žalbeni je prijedlog da se odbije tužbeni zahtjev tužiteljice radi naknade za isplaćeno uzdržavanje te da se njegov doprinos za uzdržavanje mlt. IP odredi u iznosu od 200,00 eura počev od 15. siječnja 2024. Podredno predlaže ukidanje presude u pobijanom dijelu i vraćanja predmeta u tom dijelu sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Žalitelj potražuje trošak sastava žalbe zajedno sa PDV-om u iznosu od 250,00 eura.

3. Sa žalbom je postupljeno sukladno odredbi čl. 359. st.1. ZPP.

4. Na žalbu nije odgovoreno.

5. Žalba tuženika VP je djelomično osnovana.

6. Obzirom na žalbene navode i razloge tuženika ostaje spornim visina uzdržavanja mlt. IP koju je u obvezi isplaćivati tuženik preko nespornog iznosa od 200,00 eura mjesečno te da li je tužiteljica legitimirana potraživati naknadu troškova uzdržavanja mlt. IP koje je snosila u razdoblju od 1. listopada 2023. do 14. siječnja 2024. umjesto tuženika, a s tim u svezi da li je predmet tog njenog potraživanja onaj iz odredbe čl. 287. ili čl. 289. ObZ-a.

7. Među strankama nije sporno da je njihovo zajedničko dijete mlt. IP rođeno **.**.2020., da je pravomoćno odlučeno da će po razvodu braka stranaka dijete nastaviti živjeti s majkom, ovdje tužiteljicom VPH, da je bračna zajednica stranaka prestala u listopadu 2023. (po navodima tužiteljice u ožujku 2023., a prema navodima tuženika u svibnju 2023.), da je mlt. IP od tada nastavio živjeti s majkom, da je mlt. IP zdravo dijete bez posebnih potreba, da je tuženik radio kao fizioterapeut u nogometnom klubu u Dubaiu od ožujka 2023. do 30. svibnja 2024., a prije je radio kao fizioterapeut u NK Rijeka, da je tuženik od 31. svibnja 2024. evidentiran kao nezaposlena osoba, da je tuženik doprinosio za uzdržavanje djeteta u razdoblju od 1. listopada 2023. do 31. siječnja 2024. iznosom od 500,00 eura a od 15. listopada 2024. nadalje iznosom od 200,00 eura.

8. Po ocjeni ovoga suda na temelju provedenih dokaza pravilno je sud prvog stupnja utvrdio slijedeće relavantne činjenice: da je mlt. IP do rujna 2024. išao u vrtić u [adresa]; da su troškovi vrtića iznosili 320,00 eura; da se majka s djetetom preselila u [adresa] gdje stanuju u iznajmljenom stanu; da od rujna 2024. dijete polazi u vrtić u Rijeci te trošak tog vrtića iznosi 100,00 eura; da mjesečni troškovi za mlt. IP iznose i to za prehranu150,00 eura, odijevanje 40,00 eura, higijenu i preparate za zdravlje 20,00 eura, odlazak na izlete 10,00 eura, troškove najma 450,00 eura te režijske troškove 110,00 eura; da je tuženik radeći kao fizioterapeut u NK Rijeka ostvarivao mjesečnu plaću od 2.500,00 eura; da je tuženik vlasnik vozila marke Renault Civic starog 7 godina; da ima ušteđevinu u iznosu od 20.000,00 eura, da nema drugu obvezu uzdržavanja, a niti kreditnih obveza; da je on osoba sposobna za rad; da je ostvarivao iznadprosječne prihode u inozemstvu; da je osnovan verzijski zahtjev tužiteljice obzirom je ona dokazala da je tuženik u razdoblju od 1. listopada 2023. do 31. siječnja 2024. doprinosio za uzdržavanje djeteta iznosom od 500,00 eura, a da je ona plaćala preostali potreban iznos (do 705,50 eura svakomjesečno) u razdoblju od listopada 2023. do 14. siječnja 2024. te da je tuženik od 15. listopada 2024. nadalje doprinosio za uzdržavanje mlt. IP iznosom od 200,00 eura.

9. Prilikom odlučivanja o visini uzdržavanja mlt. IP valjalo je primijeniti odredbe čl. 281., 288. i 310. st.1. i 2. ObZ prema kojima je uzdržavanje dužnost i pravo roditelja i djece (čl.281. ObZ). Roditelj je prvi dužan uzdržavati svoje mlt. dijete, a radno sposoban roditelj ne može se osloboditi dužnosti uzdržavanja mlt. djeteta (čl. 288. st.1. ObZ). Roditelj s kojim dijete stanuje svoj udio u obvezi uzdržavanja djeteta ispunjava kroz svakodnevnu skrb o djetetu, a roditelj koji ne stanuje s djetetom obvezu uzdržavanja djeteta ispunjava zadovoljavanjem materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog uzdržavanja, a svakodnevna skrb o djetetu smatra se jednako vrijednom zadovoljavanju materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog uzdržavanja (čl.310. st.1. i 2. ObZ-a). Odluku o uzdržavanju sud u parničnom postupku donosi nakon što je utvrdio ukupne materijalne potrebe djeteta i ukupne imovinske mogućnosti djeteta (čl. 317. st.1. ObZ-a).

10. Po ocjeni ovoga suda pravilno su utvrđene ukupne potrebe djeteta u utuženom razdoblju i to u vrijeme kada je dijete polazilo vrtiću u [adresa] (jer su troškovi tog vrtića bili skuplji), kada se preselio u vrtić u Rijeku (gdje je mjesečni trošak vrtića 100,00 eura), kada je u podstanarskom stanu živio sam s mamom i kada je s njima nastavio u tom stanu živjeti mamin partner.

10.1. Te sve specificirane iznose u obrazloženju pobijane odluke tuženik nije valjano osporio a ovaj ih sud prihvaća kao realne.

11. Pravilno su utvrđene i mogućnosti davatelja uzdržavanja koji je radno sposobna osoba rođena 1987., po struci fizioterapeut, koji je do odlaska u Dubai (ožujak 2023.) bio zaposlen u struci u NK Rijeka gdje je ostvarivao primanja od 2.500,00 eura, da je od 31. svibnja 2024. evidentiran kao nezaposlena osoba, da živi u stanu koji je njegovo vlasništvo, ima ušteđevinu u iznosu od 20.000,00 eura, vlasnik je osobnog vozila marke Renault Civic star 7 godina te nema drugih obveza uzdržavanja kao i kreditnih obveza.

12. Sud prvog stupnja pravilno je ocijenio ponašanje tuženika u svezi traženja da sudu dostavi podatke o svojim primanjima koje je ostvarivao radeći u Dubaiu, a što je on bio dužan učiniti prema odredbi čl. 313. st.2. ObZ-a. Tuženik nije iznio valjan razlog zbog čega te podatke nije dostavio.

13. Prema navodima tužiteljice njegova primanja u Dubaiu iznosila su preko 4.000,00 eura, a prema iskazu tuženika njegova primanja dok je bio zaposlen u NK Rijeci iznosila su 2.500,00 eura.

14. Imajući u vidu da tuženik nije dostavio dokaze o primanjima koje je ostvarivao radeći kao fizioterapeut u Dubaiu, iako je bio pozvan od suda da ih dostavi te kako ni sud službenim putem nije uspio dobiti te podatke, to je i ovaj sud mišljenja da tuženik nije ostvarivao manja mjesečna primanja od 4.000,00 eura radeći u Dubaiu. Nelogično je i neživotno da bi tuženik otišao raditi u Dubai za manja primanja nego što ih je ostvarivao u NK Rijeka, pogotovo kraj njegovih navoda da se na to odlučio jer tada tužiteljica nije bila zaposlena i imali su velike troškove.

15. Stoga i ovaj sud ocjenjuje da je on za vrijeme rada u Dubaiu ostvarivao barem 4.000,00 eura, a da se potvrda koju je priložio u spis odnosi na njegova bazična primanja od 1.629,72 eura.

16. Obzirom na primanja koja je tuženik ostvarivao za vrijeme rada u Dubaiu, isti je mogao doprinositi za uzdržavanje mlt. IP iznosom od 705,50 eura. Radi se o iznosu određenom Odlukom o tablici o prosječnim potrebama mlt. djeteta ("Narodne novine" broj: 49/2024).

17. Prema utvrđenju suda prvog stupnja kojeg prihvaća ovaj sud, navedenim iznosom uzdržavanja podmirivale bi se mjesečne potrebe mlt. IP u razdoblju od listopada 2023. do 31. svibnja 2024., jer tada je trošak vrtića iznosio 320,00 eura, a sadašnji životni partner tužiteljice s njima nije stanovao do kolovoza 2024.

17.1. Kod toga treba imati u vidu da je u tom spornom razdoblju tuženik imao povećane mogućnosti za uzdržavanje mlt. djeteta te da dijete ima pravo pratiti standard svojih roditelja.

18. Članak 27. stavak 2. Konvencije o pravima djeteta (Narodne novine-Međunarodni ugovori, broj: 12/1993., 20/1997., 4/1998., 13/1998., 5/2002., 7/2002., 2/2003., 2/2017., 4/2017., u daljnjem tekstu: Konvencija) propisuje da roditelj (i) ili druge osobe, ovisno o njihovim sposobnostima i materijalnim mogućnostima, snose najveću odgovornost za osiguranje životnih uvjeta koji su prijeko potrebni za djetetov razvoj.

19. Smisao i svrha instituta zakonske obveze uzdržavanja mlt. djeteta, prema odredbama ObZ-a, te umijeće odgoja djeteta je u osiguranju životnog standarda djeteta, primjerenog njegovoj dobi, zdravstvenom stanju i svim životnim okolnostima. Osim toga djeca slijede standard svojih roditelja kako kada roditelji žive u obiteljskoj zajednici tako i kada ne žive zajedno i u ovom slučaju radi se o situaciji da, otac kao obveznik plaćanja uzdržavanja, kada je imao visoki životni standard takav standard slijedi i mlt. dijete. Tada i dijete mora imati veću kvalitetu života od one minimalne ili opće prihvaćene.

20. Ukupne materijalne potrebe djeteta koje sud utvrđuje odnose se na troškove stanovanja, prehrane, odijevanja, higijene, odgoja, obrazovanja, skrbi o djetetovom zdravlju i druge slične troškove djeteta, s time da se te potrebe određuju prema životnom standardu roditelja koji ima obvezu plaćanja uzdržavanja (čl. 311. st. 1. i 2. ObZ-a).

21. To u konkretnom slučaju znači da je u razdoblju od listopada 2023. do 31. svibnja 2024. tuženik mogao doprinositi za uzdržavanje mlt. IP iznosom od 705,50 eura a koji iznos je bio neophodan za namirenje troškova potrebnih za uzdržavanja mlt. IP.

21.1. Kako je tuženik plaćao u tom razdoblju samo 500,00 eura mjesečno to je ostatak iznosa potrebno za plaćanje troškova uzdržavanja djeteta a kojeg je tuženik u obvezi platiti, snosila tužiteljica koja to nije bila dužna.

21.2. Naime ona svoj udio u obvezi uzdržavanja djeteta ispunjava kroz svakodnevnu skrb o djetetu (čl. 310. ObZ-a).

22. Tuženik neosnovano smatra da tužiteljica nije ovlaštena potraživati naknadu za troškove uzdržavanja za listopad, studeni i prosinac 2023. i za siječanj 2024. do 15- tog za taj mjesec, već da je tu naknadu legitimiran potraživati mlt. IP. To stoga što je prema zahtjevu tužiteljice jasno da ona taj zahtjev temelji na odredbi čl. 287. ObZ-a a ne na odredbi čl. 289. ObZ.

23. Odredbom članka 287. ObZ-a propisano je pravo na naknadu za isplaćeno uzdržavanje, a za podnošenje tužbe za takav zahtjev aktivno legitimirana osoba je ona koja nije bila dužna uzdržavati, a snosila je troškove uzdržavanja neke osobe, ako su ti troškovi bili opravdani.

23.1. Tužiteljica je za to razdoblje snosila troškove prehrane, odijevanja, higijene i preparate za zdravlje, vrtića, izleta, režijske troškove i najamninu za mlt. IP.

23.2. Kako je navedeno u tom razdoblju ti troškovi iznosili su sigurno 705,50 eura, a tuženik je doprinosio za uzdržavanje djeteta svakomjesečno iznosom od 500,00 eura, što znači da je tužiteljica imala troškove uzdržavanja djeteta u iznosu od po 205,50 eura za listopad, studeni i prosinac 2023. te 102,75 eura za 15 dana u siječnju 2024.

24. Slijedom iznijetog odluka suda prvog stupnja je u točki IV. izreke preinačena na način da je udovoljeno verzijskom zahtjevu tužiteljice ali do ukupnog iznosa od 705,50 eura dok je njen tužbeni zahtjev odbijen za daljnjih 344,50 eura zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

25. Sud prvog stupnja je obvezao tuženika da u razdoblju od 15. siječnja do 31. siječnja 2024. za uzdržavanje mlt. IP doprinosi iznosom od 400,00 eura, a za razdoblje od 1. veljače do 31. svibnja 2024. iznosom od 800,00 eura mjesečno (odnosno 3.200,00 eura). Međutim kako je prije navedeno, predmetna mjesečna obveza tuženika prema mlt. IP u tom razdoblju ocijenjena je u mjesečnom iznosu od 705,50 eura pa je i u tom dijelu valjalo sukladno tome prvostupanjsku presudu preinačiti.

26. Sud prvog stupnja je naložio tuženiku da za razdoblje nakon 1. lipnja 2024. po osnovi uzdržavanja mlt. djeteta isplaćuje istome mjesečni iznos od 500,00 eura, koliko je utvrđeno da iznose mjesečne potrebe mlt. IP te da je taj iznos tuženik u mogućnosti isplatiti.

26.1. Međutim pri tome nije cijenio da dijete često boravi kod oca i to jedan tjedan od petka do ponedjeljka, a drugi tjedan od srijede do petka i tako izmjenično.

26.2. Ovisno koliko dana ima u mjesecu, mlt. IP s ocem održava osobne odnose 10 do 12 dana mjesečno, a što znači da dijete stanuje s majkom od 18 do 21 dan.

26.3. Obzirom da u vrijeme kada dijete boravi kod oca troškovi njegove prehrane, higijene i preparata snosi tuženik a da majka u odnosu na dijete tada nema režijskih troškova, to tuženik osnovano ukazuje da su to okolnosti zbog kojih bi se njegova obveza uzdržavanja trebala odrediti u manjem iznosu.

26.4. Ocjena je ovoga suda da bi tuženik bio dužan od 1. lipnja 2024. pa nadalje dok za to budu ispunjene zakonske pretpostavke isplaćivati po osnovi uzdržavanja za dijete iznos od 400,00 eura. Taj iznos je za sada dovoljan za podmirenje osnovnih potreba mlt. IP za vrijeme dok on stanuje s majkom a obzirom na to da ona podmiruje njegove troškove vrtića te odjeće i obuće. Ocjena je ovoga suda da tuženik ima mogućnosti da doprinosi za uzdržavanje svog djeteta tim iznosom svakomjesečno.

27. Odredbom čl. 307. st.2. ObZ-a propisano je da pri procjeni potreba uzdržavanja osobe sud će uzeti u obzir prihode, imovinsko stanje, sposobnost za rad, mogućnost zaposlenja, zdravstveno stanje te druge okolnosti o kojima ovisi odluka o uzdržavanju, dok je u st. 3. te odredbe propisano da pri procjenjivanju mogućnosti osobe koja je dužna uzdržavati uzet će se u obzir njezino imovinsko stanje, sva njezina primanja i stvarne mogućnosti stjecanja povećane zarade, njezine vlastite potrebe i druge zakonske obveze uzdržavanja.

28. Tuženik koji je zdrava osoba, radno sposobna, koja ima 38 godina, po struci je fizioterapeut, ima radnog iskustva u toj struci, koji je prije odlaska na rad u Dubai ostvarivao mjesečna primanja u iznosu od 2.500,00 eura radeći u Rijeci, očito može naći zaposlenje i može ostvarivati zaradu koja mu omogućava da za svoje dijete mjesečno doprinositi iznosom od 400,00 eura mjesečno.

29. Činjenica što se po povratku iz Dubaia vodio kao nezaposlena osoba i za to primao naknadu od cca 1.300,00 eura nema utjecaja na donošenje drugačije odluke, upravo iz razloga što je opće poznato da sa svojim zanimanjem i znanjem može ostvarivati dobra primanja. Osim toga on kao roditelj je dužan uzdržavati svoje mlt. dijete, omogućiti mu bolji životni standard, najbolje što može. Ocjena je ovoga suda da tuženik za to ima mogućnosti i da može u dosuđenom iznosu snositi obvezu uzdržavanja mlt. IP.

29.1. Ako on djetetu nešto dodatno kupi, s njim ode na putovanja (skijanje) ili mu na još neki drugi način omogućava da on bude sretniji, zadovoljniji i da mu omogućava bolje uvjete života, samo ukazuje da se on adekvatno kao roditelj brine o svom djetetu. Iznos uzdržavanja koji je on u obvezi doprinositi koristi se uglavnom za podmirenje osnovnih životnih potreba, a ostale potrebe djeteta podmiruju oba roditelja prema svojim mogućnostima i vlastitoj želji.

31. Slijedom navedenog valjalo je preinačiti i točku V. izreke prvostupanjske presude na način kako je to odlučeno u izreci (čl. 373. i čl. 373.a ZPP-a).

32. Tuženik neosnovano u žalbi navodi da sud prvog stupnja nije pri donošenju presude pravilno cijenio da je on od prestanka bračne zajednice stranaka na godišnjoj razini tužiteljici za uzdržavanje djeteta isplatio 1.000,00 eura, obzirom da je on time podmirio svoju obvezu za razdoblje prije listopada 2023.

33. Tuženik je potraživao i troškove za sastav žalbe koji zahtjev je odbijen jer je on samo djelomično uspio sa svojim pravnim lijekom, te njegov uspjeh nije utjecao na odluku o parničnom trošku prema kojoj svaka stranka ima snositi svoj parnični trošak.

U Puli, 10. studenog 2025.

Predsjednik vijeća

Marija Sošić