REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula – Pola

Poslovni broj: Gž-806/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli – Pola po sucu Mariji Sošić u pravnoj stvari tužitelja ŽL, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Jure Grbavac, odvjetnik iz Splita, Poljička cesta 20 b, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Splitu, radi isplate, odlučujući o tuženičinoj žalbi protiv presude poslovni broj: P-2198/2020-15 od 1. travnja 2025., Općinskog suda u Splitu, 10. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se prihvaća a u preostalom dijelu odbija kao neosnovana tuženičina žalba pa se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj: P-2198/2020-15 od 1. travnja 2025.;

- preinačuje u dijelu točke I. izreke tako da se odbija tužiteljev zahtjev za naknadu štete isplatom u iznosu od 120,74 eura (stodvadeseteuraisedamdesetčetirieura) sa zateznim kamatama;

- potvrđuje u preostalom dijelu točke I. izreke kojim je tuženici naloženo naknaditi tužitelju štetu isplatom u iznosu od 653,93 eura sa zateznim kamatama od 15. listopada 2017. do isplate po stopama kako je to naznačeno u prvostupanjskoj presudi.

II. Preinačuje se i odluka o troškovima postupka sadržana u točki II. izreke prvostupanjske presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj: P-2198/2020-15 od 1. travnja 2025. pa o troškovima postupka odlučuje tako što se tuženici nalaže naknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 336,43 eura sa zateznim kamatama od presuđenja 1. travnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referente stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja a za drugo polugodište referenta stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga stupnja naloženo je tuženici Republici Hrvatskoj isplatiti tužitelju ŽL na ime naknade štete za mjesec listopad 2017. iznos od 774,67 eura sa zateznim kamatama od 15. listopada 2017. do isplate, kao i naknaditi mu troškove postupka u iznosu od 2.006,22 eura sa zateznim kamatama od presuđenja 1. travnja 2025. do isplate.

2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom tu presudu pobija tuženica, zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka uključujući i povredu odredbe članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 84/2008., 57/2011., 25/2013., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023., dalje: ZPP) smatrajući kako prvostupanjska presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Smatra kako sama činjenica da je odnos zaštićenog najma uspostavljen presudom nije dostatna za obvezivanje tuženice za naknadu štete jer najmoprimac ima pravo na zaštićenu najamninu samo ako najmoprimac ili članovi njegovog domaćinstva nemaju druge kuće ili stana a u konkretnom slučaju i najmoprimac s obzirom na ukupno imovinsko stanje obiteljskog domaćinstva nedvojbeno može podmirivati tržišnu najamninu pa ne postoji uzročno posljedična veza između postupanja tuženice Republike Hrvatske i navodne štete u spornom razdoblju. Posebno pobija prvostupanjsku presudu iz razloga što sud nije uzeo u obzir neto iznos tržišne najamnine odnosno činjenicu da bi tužitelj trebao platiti porez na dohodak. Utvrđeni iznos tržišne najamnine smatra spornim iz razloga što se zahtjev odnosi na listopad 2017., a ugovorene cijene najma prema kojima je sud utvrdio visinu tržišne najamnine odnosi se na novije razdoblje – za 2020. i 2022., dok se podaci dostavljeni od Agencija odnose na 2019. godinu a visina je utvrđena prema površina stana 72,64 m2 unatoč tome što prema podacima u zemljišnoj knjizi i prema izračunu visine zaštićene najamnine koji je izradio Grad Split 19. travnja 2021. stan ima površinu od 68,02 m2, koju razliku prvostupanjski sud nije obrazložio. Nadalje ističe i kako stopa zateznih kamata nije u skladu s člankom 29. stavkom 2. Zakona o obveznim odnosima.

2.1. Posebno pobija i odluku o troškovima postupka smatrajući da troškovi podnesaka od 30. rujna 2021., 1. travnja te 25. travnja i 15. svibnja 2022. kao ni od 22. veljače 2024. nisu bili nužni za vođenje ovog postupka, tim više što je tužitelj mogao podnijeti i samom jednu tužbu umjesto podnošenja pojedine tužbe za svaki mjesec posebno i nakon toga traže spajanje postupka.

2.2. Predlaže preinačenje prvostupanjske presude odbijanjem tužbenog zahtjeva te nalaganjem tužitelju naknaditi tuženici troškove postupka, uključujući i troškove žalbe u iznosu od 187,50 eura a podredno predlaže ukidanje prvostupanjske presude i vraćanje predmeta na ponovno suđenje.

3. Tužitelj je podnio odgovor na žalbu navodeći između ostalog kako je tuženica Republika Hrvatska u svakom slučaju dužna podmiriti štetu kao solidarni dužnik zajedno s obitelji zaštićenog najmoprimca u slučaju da najmoprimac prijevarno ili bez pravne osnove koristi stan. Predlaže da drugostupanjski sud odbije tuženičinu žalbu kao neosnovanu i potvrdi prvostupanjsku presudu te postavlja zahtjev za naknadu troškova sastavljanja odgovora na žalbu u iznosu od 168,75 eura.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Predmet je spora zahtjev tužitelja ŽL iz [adresa] protiv tuženice Republike Hrvatske za naknadu štete u iznosu od 774,67 eura koja se odnosi na razliku između zaštićene i tržišne najamnine za mjesec listopad 2017. s obzirom na to da tužiteljev stan u [adresa] koristi KL kao zaštićeni najmoprimac a to predstavlja nerazmjerno i nepravično ograničenje vlasničkih prava tužitelja na tom stanu.

6. Prvostupanjskom je presudom prihvaćen tužbeni zahtjev u navedenom iznosu pa je tuženici naloženo isplatiti tužitelju na ime naknade štete za listopad 2017. iznos od 774,67 eura sa zateznim kamatama od 15. listopada 2017. do isplate, dok je u preostalom dijelu – za iznos od 13,86 eura – odbijen tužbeni zahtjev te tuženici naloženo naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu 2.006,22 eura.

7. Ispitavši prvostupanjsku presudu u granicama razloga određenih u tuženičinoj žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP te na pravilnu primjenu materijalnog prava prema članku 365. stavku 2. u vezi s člancima 457. i 467. ZPP (spor male vrijednosti), ovaj je drugostupanjski sud ocijenio da je žalba djelomično osnovana zbog pogrešne primjene materijalnoga prava a da je u većemu dijelu zakonita i pravilna pa je slijedom toga tuženičina žalba osnovana samo djelomično.

8. Nije utvrđeno postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje se pazi po službenoj dužnosti a ni one iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP jer prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

9. Prvostupanjski je sud međutim djelomično pogrešno ocijenio isprave u spisu u pogledu površine stana te pogrešno primijenio materijalno pravo kad prilikom utvrđivanja visine štete nije uzeo u obzir visinu poreza na dohodak od najamnine i prireza koje bi tužitelj platio da je iznajmljivao stan po tržišnoj najamnini koja je i uzeta u obzir prilikom utvrđivanja visine štete, slijedom čega su ostvarene pretpostavke za djelomično preinačenje prvostupanjske presude na temelju članaka 373.a u vezi s člankom 457. ZPP.

10. U prvostupanjskom je postupku pravilno utvrđeno da je tužitelj vlasnik stana u [adresa], na prvom katu lijevo i da stan koristi KL kao zaštićeni najmoprimac i bivša nositeljica stanarskog prava na stanu u privatnom vlasništvu te je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je obvezao tuženicu Republiku Hrvatsku naknaditi tužitelju štetu koju trpi zbog nerazmjernog i nepravičnog ograničenja prava vlasništva uslijed toga što njegov stan koristi zaštićeni najmoprimac koji mu plaća zaštićenu najamninu u skladu s Uredbom Vlade Republike Hrvatske o uvjetima i mjerilima za utvrđivanje zaštićene najamnine ("Narodne novine" broj: 40/97 i 117/2005) i to u visini razlike između zaštićene i tržišne najamnine.

10.1. Prvostupanjski je sud međutim propustio uzeti u obzir mjerodavnu površinu stana za izračun tržišne najamnine a to je korisna površina stana koja je uzeta u obzir i za izračun zaštićene najamnine koji je dao Grad Split – Služba za gospodarenje gradskom imovinom 5. rujna 2012. (stranica 118 spisa) od 68,02 m2 te je time pogrešno ocijenio isprave u spisu i pogrešno utvrdio visinu tržišne najamnine.

10.1.1. Kad se naime uzme u obzir pravilno utvrđena visina tržišne najamnine od 11,00 eura po m2 i korisna površina stana d 68,02 m2 proizlazi kako tržišna najamnina za tužiteljev stan iznosi 748,22 eura za listopad 2017. a razlika između tog iznosa i iznosa od 24,37 eura koliko iznosi zaštićena najamnina iznosi 723,85 eura.

11. Prvostupanjski je sud nadalje propustio uzeti u obzir i visinu poreza na dohodak od najamnine i prireza tom porezu koji bi tužitelj svakako morao platiti da je njegov stan bio slobodan i da je ubirao tržišnu najamninu.

11.1. Primitak se po osnovi najamnine i to razlika između tog primitka i izdataka, smatra dohotkom od imovine a priznaju se izdatci u visini 30% od ostvarene najamnine i porez se plaća po stopi od 12% kako je propisano u člancima 56. i 57. stavku 1. te članku 62. stavku 1. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj: 115/2016).

11.1.1. Prvostupanjski se sud pogrešno pozvao na odredbu Zakona o porezu na dohodak kojom je propisano da se dohotkom ne smatraju odštete koje nisu u vezi s gospodarskom djelatnošću (članak 8. stavak 2. točka 5.) jer to samo može značiti kako se naknada štete koju će tužitelj ostvariti u ovoj parnici ne će smatrati dohotkom i tužitelj ne će platiti porez te da stoga ne može biti dvostrukog oporezivanja, ali je prilikom utvrđivanja visine štete potrebno uzeti u obzir iznos poreza i prireza koji bi tužitelj platio na primljenu najamninu kao dohodak od imovine jer bi se u protivnom u štetu uračunao i dio koristi koji bi bio ostvaren neplaćanjem poreza na dohodak i prireza tom porezu.

11.2. Ovdje dakle nije riječ o obvezi plaćanja najamnine, jer tuženica nije u obvezi platiti tužitelju najamninu (u tom se slučaju ne bi uzeo u obzir iznos poreza i prireza) već mu naknaditi štetu u vidu izmakle koristi koju je očekivao od iznajmljivanja stana a u tome je onemogućen zbog toga što u njemu stanuje zaštićeni najmoprimac.

12. Visinu je poreza na dohodak i prireza tom porezu jednostavno izračunati na temelju ranije navedenih odredaba Zakona o porezu na dodatak i na temelju općepoznate činjenice o stopi prireza koju je odredio Grad Split za 2017. godinu (15%).

12.1. Kad se uzme u obzir visina najamnine koju bi tužitelj ostvario (723,85 eura), izdatci 30% od tog iznosa (217,16 eura) i porezna stopa od 12% proizlazi da porez na dohodak iznosi 60,80 eura (12% od 506,69) a prirez tom porezu 9,12 eura pa tužitelju pripada naknada štete u iznosu od 653,93 eura (723,85 manje 69,92) tako da je tužiteljev zahtjev valjalo odbiti za iznos od 120,74 eura (774,67 manje 653,93).

13. U preostalom dijelu protiv odluke o glavnoj stvari i zateznim kamatama tuženičina žalba nije osnovana pa ni u vezi s tvrdnjom da bi zaštićeni najmoprimac u konkretnom slučaju trebao plaćati tržišnu najamninu jer ima odnosno stekao je mogućnost riješiti svoje stambeno pitanje ili plaćati slobodno ugovorenu najamninu ne bi imao pravo na zaštićenu najamninu prema člancima 7. stavku 2. te 30. i 31. Zakona o najmu stanova

– "Narodne novine" broj: 91/966., 48/98., 22/06., 68/18. i 105/20), jer tuženica nije dokazala da je šteta nastala propustom tužitelja u parnici koju je protiv njega vodio zaštićeni najmoprimac radi utvrđenja stjecanja statusa zaštićenog najmoprimca i donošenja presude koja u cijelosti nadomješta Ugovor o najmu stana kojim je utvrđena i zaštićena najamnina (presuda Županijskog suda u Splitu poslovni broj: Gž-6/12 od 5. prosinca 2012.-stranice 111 do 117 spisa).

14. Žalba je djelomično osnovana i protiv odluke o troškovima postupka.

14.1. U ovom postupku naime nije sporno da je tužitelj, zastupan po istomu punomoćniku – odvjetniku, praktički u isto vrijeme podnio 45 tužbi – za svaki mjesec zasebnu tužbu, što je protivno načelu ekonomičnosti postupka iz članka 10. stavka 1. ZPP kojom je odredbom propisano kako sud, stranke i drugi sudionici moraju nastojati da se postupak provede bez odugovlačenja, u razumnom roku i sa što manje troškova te da je sud dužan onemogućiti svaku zlouporabu prava u postupku.

14.2. Tužitelju stoga ne treba dosuditi sve troškove nastale u pojedinoj parnici s obzirom na to da je mogao (i trebao) podnijeti jednu tužbu, a ne za svaki mjesec zasebno.

14.3. Da je tužitelj podnio jednu tužbu za naknadu štete vrijednost bi predmeta spora iznosila oko 34.800,00 eura pa bi nagrada odvjetniku za svaku radnju iznosila 500 bodova. Ovako je podnošenjem 45 posebnih tužbi za naknadu štete u iznosu od po otprilike 774,00 eura zahtijevao nagradu samo za podnošenje tužbi u iznosu od 3.375,00 bodova (75,00 puta 45) što je protivno načelu ekonomičnosti i tuženica nije dužna snositi toliko troškova bez obzira što je prouzročila spor.

14.4. Treba stoga uzeti u obzir troškove koji bi tužitelju nastali u jednoj parnici pod pretpostavkom da bi, s obzirom na protivljenje tuženice i podnošenje više obrazloženih podnesaka s raznim prigovorima (kao što je bilo u ovom postupku), bilo potrebno podnijeti četiri obrazložena podneska iz Tbr. 8.t.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/2023. – dalje: Odvjetnička tarifa/23) i jedan po Tbr. 8. t.2. Odvjetničke tarife/23 (50% nagrade ali ne više od 100 bodova) te održati dva pripremna ročišta i tri ročišta za glavnu raspravu pa bi tužitelj imao troškove nagrade odvjetniku u iznosu od 5.100,00 bodova ili 10.200,00 eura što zajedno s porezom na dodanu vrijednost po stopi od 25% iznosi 12.750,00 eura.

14.4.1. Navedeni iznos treba podijeliti s brojem 45 a to iznosi 283,33 eura i to je iznos troškova nagrade odvjetniku koji treba dosuditi tužitelju u ovoj parnici te tom iznosu pribrojiti trošak sudskih pristojbi na tužbu i presudu u ukupnom iznosu od 53,10 eura.

14.5. Tuženica je tako dužna naknaditi tužitelju troškove postupka u ovoj parnici u iznosu od 336,43 eura pa je na taj način valjalo preinačiti odluku o troškovima postupka sadržanu u točki II. prvostupanjske presude.

15. Prvostupanjsku je presudu stoga valjalo djelomično preinačiti odbijanjem tužbenog zahtjeva za iznos naknade štete od 120,74 eura sa zateznim kamatama a u preostalom dijelu – za iznos naknade štete od 653,93 eura – potvrditi prvostupanjsku presudu uključujući i odluku o zateznim kamatama na taj iznos jer je prvostupanjski sud pravilno primijenio odredbu članka 29. stavka 2. ZOO/05 s obzirom na vrijeme stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama ZOO/05 ("Narodne novine" 155/2023).

16. Tuženici ne pripadaju troškovi žalbe iako je djelomično uspjela u pogledu glavnog zahtjeva, jer ona nije stranka koja s obzirom na uspjeh u sporu prema članku 154. stavku 2. ZPP ima pravo na naknadu troškova postupka.

17. Iz svih je navedenih razloga, a na temelju članka 373.a u vezi s člankom 457. ZPP, odlučeno kao u izreci.

U Puli 10. studenog 2025.

Sudac

Marija Sošić