Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž Ovr-518/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu po sutkinji Sanji Bađun kao sucu pojedincu u ovršnom predmetu ovrhovoditelja VE-ZL Grad d.o.o., OIB:26793098790, Zagreb, Matije Divkovića 67, kojeg zastupa punomoćnik Davor Palatinuš, odvjetnik u Zagrebu i ovrhovoditelja BV, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Franjo Šebijan, odvjetnik u Varaždinu, protiv ovršenika CV, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], radi ovrhe na nekretninama ovršenika, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja VE-ZL Grad d.o.o. izjavljene protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu od 25. srpnja 2025. broj Ovr-735/2005, dana 10. studenog 2025.

r i j e š i o  j e

Uvažava se žalba ovrhovoditelja i ukida rješenje Općinskog suda u Varaždinu od 25. srpnja 2025. broj Ovr-735/2005 te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na daljnje postupanje.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem pod toč. I/ izreke utvrđeno je da će se ponuditelju VE- GRADNJA j.d.o.o. predati nekretnine čkbr. [katastarska čestica] kuća i zgrada sa 389 m2, dvor sa 500 m2, oranica sa 27 m2 i čkbr. [katastarska čestica] oranica u Trnovcu sa 1645 m2 upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] nakon što rješenje postane pravomoćno i nakon što ponuditelj položi kupovninu u iznosu od 42.016,20 EUR, pod toč. II/ izreke je odlučeno da će se nakon pravomoćnosti rješenja o dosudi i nakon što ponuditelj položi kupovninu u iznosu od 42.440,88 EUR upisati pravo vlasništva u njegovu korist na dosuđenim nekretninama i brisati prava i tereti koja prestaju njihovom prodajom upisani pod brojevima Z- 3528/1998, Z-4465/2001, Z-16605/2021, Z-18864/2023, Z-4834/2002 i zabilježba ovrhe pod brojem Z-3703/2005.

2. Navedeno rješenje u cijelosti pravodobno izjavljenom žalbom pobija ovrhovoditelj navodeći da žalbu izjavljuje iz svih zakonom dopuštenih razloga, predlažući drugostupanjskom sudu ukinuti rješenje i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Ovršenik i založni vjerovnici nisu podnijeli odgovor na žalbu.

4. Žalba ovrhovoditelja je osnovana.

5. U obrazloženju rješenja sud navodi da je nakon dražbenog ročišta od 10. siječnja 2025. donio rješenje o dosudi od 23. siječnja 2025. broj Ovr-735/2005-78 kojim su nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] dosuđene kupcu VE-GRADNJA j.d.o.o., da je protiv tog rješenja kupac/založni vjerovnik izjavio žalbu povodom koje je ovaj sud rješenjem od 12. lipnja 2025. broj Gž Ovr-192/2025-2 ukinuo rješenje o dosudi u pobijanom dijelu i predmet vrtio prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. U ponovljenom postupku ovršni sud utvrđuje da je založni vjerovnik koji je ponuditelj 16. studenog 2023. podnio zahtjev za oslobođenje od polaganja jamčevine i kupovnine s obzirom njegova tražbina iznosi 128.981,98 EUR, dok je na dražbenom ročištu 10. siječnja 2025. istakao da njegova tražbina iznosi 136.241,78 EUR, a što znači da je založni vjerovnik pravovremeno podnio prijedlog za oslobođenje od polaganja kupovnine u smislu čl. 100.a st. 2. Ovršnog zakona ("Narodne novine" br. 57/96., 29/99., 42/00., 173/03., 194/03., 151/04., 88/05., 121/05., u daljnjem tekstu: OZ). Utvrdivši pod toč. 5. obrazloženja da tražbina založnog vjerovnika iznosi ukupno 132.983,80 EUR, dok kupovnina iznosi 175.000,00 EUR, to zaključuje da je založni vjerovnik dužan položiti razliku kupovnine sukladno čl. 100.a st. 2. u vezi st. 3. OZ u iznosu od 42.016,20 EUR.

6. U žalbi ovrhovoditelj navodi da je u cijelosti osporio potraživanje založnog vjerovnika jer isti nije dokazao visinu tražbine na vjerodostojan način. Nije sporno da založni vjerovnik ima upisano založno pravo na nekretnini u prvom prednosnom redu, ali je založnom vjerovniku osporena valjanost specifikacije tražbine kako u donosu na glavnicu tako i kamate, pogotovo iz razloga što je ovršenik izjavljivao da je u cijelosti podmirio dug prema PBZ koja je ustupila svoje potraživanje založnom vjerovniku, pri čemu naglašava da su ovršenik i direktor založnog vjerovnika jedna te ista osoba. Pobijanim rješenjem prvostupanjski sud će predati nekretninu založnom vjerovniku i osloboditi ga od polaganja većeg dijela kupovnine bez da je ispitao potraživanje založnog vjerovnika, a čime će zasigurno oštetiti ovrhovoditelja i druge osobe koje se namiruju iz kupovnine ukazujući na primjenu čl. 110. i čl. 111. OZ prema kojima je sud trebao uputiti ovrhovoditelja koji je osporio tražbinu da pokrene parnicu radi utvrđivanja spornih činjenica o visini tražbine.

7. Ispitivanjem rješenja u okviru žalbenih navoda ovrhovoditelja i po službenoj dužnosti ovaj sud utvrđuje da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 153/23., u daljnjem tekstu: ZPP), u vezi čl. 19. st. 1. OZ jer je izreka rješenja proturječna sama sebi (toč. I/ i II/ međusobno) te je toč. II/ izreke u proturječju s toč. 5. i 6. obrazloženja, a navedena povreda počinjena je i iz razloga što je u potpunosti nejasno (ali i neutvrđeno) na koji način je sud ocijenio osnovanost visine tražbine založnog vjerovnika za koju je oslobodio založnog vjerovnika od polaganja kupovnine.

8. Naime, prvostupanjski sud je pod toč. I/ izreke naveo da će se ponuditelju VE- GRADNJA j.d.o.o. predati nekretnine nakon što rješenje postane pravomoćno i nakon što ponuditelj položi razliku kupovnine u iznosu od 42.016,20 EUR. Istodobno pod toč. II/ izreke sud navodi da će se po pravomoćnosti rješenja i nakon što ponuditelj položi razliku kupovnine u iznosu od 42.440,88 EUR upisati pravo vlasništva u njegovu korist i brisati prava i terete, te zabilježbu spora koji su upisani u zemljišnu knjigu pod određenim brojevima predmeta. Obrazlažući visinu tražbine ponuditelja i založnog vjerovnika VE-GRADNJA j.d.o.o. pod toč. 5. obrazloženja sud navodi da je tražbina ponuditelja u iznosu od 132.983,80 EUR, te se odnosi na glavnicu u iznosu od 108.599,49 EUR, kamate za razdoblje od 11. siječnja 2022. do 10. siječnja 2025. u iznosu od 20.667,54 EUR i troškove postupka u iznosu od 3.716,77 EUR, te pod toč. 6. obrazloženja sud utvrđuje da su nekretnine dosuđene ponuditelju za 175.000,00 EUR pa s obzirom da njegova tražbina iznosi 132.983,80 EUR da je dužan položiti samo razliku do visine kupovnine u iznosu od 42.016,20 EUR (čl. 100.a st. 2. u vezi st. 3. OZ). Dakle, iz navedenog proizlazi proturječnost toč. I. i II. izreke međusobno, kao i proturječnost toč. II. izreke i obrazloženja rješenja pod toč. 5. i 6.

9. Prvostupanjski sud je u konkretnom slučaju postupio sukladno čl. 100.a st. 2. u vezi st. 3. OZ, te je odlučio o zahtjevu ponuditelja/založnog vjerovnika da ga se oslobodi polaganja dijela kupovnine koji je postavio u podnesku od 16. studenog 2023. i na dražbenom ročištu 10. siječnja 2025., na način da ga je oslobodio polaganja dijela kupovnine koji odgovara visini njegove tražbine.

10. Ovrhovoditelj pravilno ukazuje u žalbi da je osporio tražbinu založnog vjerovnika na ročištu 10. siječnja 2025. iz razloga koje i sada sadržajno ponavlja u žalbi.

11. S obzirom da je ovrhovoditelj osporio tražbinu založnog vjerovnika, a da čl. 100.a OZ propisuje da ovrhovoditelj koji je kupac i jedini vjerovnik koji se namiruje iz kupovnine nije dužan položiti kupovninu ako ona iznosi koliko i njegova ovršna tražbina ili manje (st. 1.), ako kupovnina iznosi više od njegove ovršne tražbine, ovrhovoditelj je dužan položiti razliku (st. 2.), da odredbe stavka 1. i 2. ovoga članka primjenjuju se i kad je kupac osoba koja se u ovršnom postupku namiruje prije svih ostalih vjerovnika koji imaju pravo na namirenje iz iste kupovnine, s time da je ona dužna položiti onaj iznos kupovnine koji odgovara iznosu troškova postupka na čiju naknadu imaju prvenstveno pravo druge osobe koje se namiruju iz kupovnine (članak 106.) (st. 3.), te da sud može odlučiti da kupac koji je osoba koja ima pravo na namirenje iz kupovnine ne položi dio kupovnine za koji se osnovano može pretpostaviti da će biti pokriven iznosom koji će mu pripasti prema rješenju o namirenju (st. 4.), to je ostalo u potpunosti nejasno na temelju čega je prvostupanjski sud zaključio da se za dio kupovnine (za koji je založni vjerovnik oslobođen) osnovano može pretpostaviti da će biti pokriven iznosom koji će založnom vjerovniku pripasti prema rješenju o namirenju i to u situaciji kada je ovrhovoditelj osporio njegovu tražbinu.

12. Odredba čl. 110. OZ propisuje da osoba koja se namiruje iz prodajne cijene može, ako to utječe na njezino namirenje, najkasnije na ročištu za diobu, drugoj takvoj osobi osporiti postojanje tražbine, njezinu visinu i red namirenja.

13. Nadalje, odredba čl. 111. OZ propisuje da će sud osobu koja je osporila tražbinu uputiti da, u određenom roku, pokrene parnicu ako odluka zavisi od spornih činjenica, osim ako svoje osporavanje ne dokazuje pravomoćnom presudom, javnom ili privatnom ispravom koja ima značenje javne isprave. Ako osoba koja osporava tražbinu to osporavanje potkrepljuje pravomoćnom presudom, javnom ili privatnom ispravom koja ima značenje javne isprave, sud će o osporavanju odlučiti u ovršnom postupku. Sud će o osporavanju odlučiti u ovršnom postupku i ako nisu sporne činjenice od kojih zavisi donošenje odluke (st. 1.); ako prihvati osporavanje sud će na parnicu uputiti osobu čija je tražbina osporena ( st. 2.); ako osoba koja je osporila tražbinu učini vjerojatnim postojanje razloga za osporavanje sud će donošenje rješenja o namirenju osobe čija je tražbina osporena odgoditi do završetka parnice. Iznimno, sud može donošenje rješenja o namirenju i namirenje te osobe uvjetovati davanjem jamčevine (st. 3.); iznos koji se odnosi na osporenu tražbinu položit će se u sudski, odnosno javnobilježnički polog (st. 4.); ako osoba koja je upućena na parnicu u roku koji joj je za to određen ne dokaže da je parnicu pokrenula, smatrat će se da tražbina nije osporena, odnosno da je odustala od zahtjeva da njezina tražbina bude namirena u ovršnom postupku (st. 5.); presuda donesena u parnici o osporenoj tražbini djeluje protiv ovršenika i svih vjerovnika (st. 6.); odredbom stavka 4. toga članka ne dira se u pravo osobe koja je upućena na parnicu da, i poslije završetka ovršnoga postupka, pokrene parnicu protiv osobe čije je tražbine osporila odnosno protiv osobe koja joj je tražbinu osporila (st. 7.); na prijedlog osobe čija je tražbina osporena sud može odgodu donošenja rješenja o namirenju i namirenje tražbine te osobe uvjetovati davanjem primjerene jamčevine za štetu koju bi ta osoba mogla pretrpjeti zbog odgode namirenja. Ako osoba koja je osporila tražbinu ne da primjerenu jamčevinu u roku koji joj je određen, smatrat će se da tražbina nije osporena (st. 8.); osoba čija je tražbina bila osporena ima pravo na naknadu štete koju je pretrpjela zbog neutemeljenoga osporavanja tražbine, ako je ono bilo učinjeno jedino radi toga da joj se šteti ili je smeta u izvršavanju i ostvarenju njezinih prava (st. 9.).

14. Iz navedene zakonske regulative proizlazi pravo ovrhovoditelja osporiti tražbinu ponuditelja/založnog vjerovnika, dok je u vezi ostvarivanja tog prava jasno propisan način postupanja ovršnog suda u fazi postupka koji prethodi provedbi namirenja.

15. U konkretnom slučaju kada je ovrhovoditelj osporio tražbinu ponuditelja/založnog vjerovnika nejasno je na temelju čega sud utvrđuje da se za visinu za koju je oslobodio založnog vjerovnika od polaganja kupovnine može osnovano pretpostaviti da će biti pokriven iznosom koji će mu pripasti prema rješenju o namirenju (čl. 100.a st. 4. OZ), s obzirom da visinu tražbine sud nije raspravio sa strankama niti se poslužio s ovlaštenjem iz čl. 111. OZ, pa u toj situaciji činjenično stanje nije utvrđeno u dovoljnoj mjeri da bi ovršni sud mogao donijeti zakonitu odluku primjenom čl. 100.a st. 3. i 4. OZ.

16. Stoga je ovaj sud uvažio žalbu ovrhovoditelja i primjenom čl. 380. toč. 3. ZPP u vezi čl. 19. st. 1. OZ ukinuo rješenje i predmet vratio prvostupanjskom sudu na daljnje postupanje.

17. U ponovljenom postupku sud će pozitivno odlučiti o oslobođenju od plaćanja kupovnine samo ukoliko sa strankama na ročištu ili na temelju njihovih očitovanja utvrdi za koji novčani iznos se osnovano može pretpostaviti da će biti pokriven iznosom koji će založnom vjerovniku pripasti prema rješenju o namirenju, a ukoliko to ne bude u mogućnosti utvrditi tada nije ovlašten založnog vjerovnika osloboditi od polaganja kupovnine već je u obvezi postupiti u vezi osporene tražbine sukladno čl. 111. OZ.

U Varaždinu 10. studenog 2025.

Sutkinja

Sanja Bađun