REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8
Poslovni broj: Us I-83/2025-6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Vlahu Bassegli Gozze i Andreje Fortunić, kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja FR iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva financija, u Zagrebu, Katančićeva 5, OIB 18683136487, radi utvrđenja poreza na dohodak 10. studenoga 2025.,
p r e s u d i o j e
Poništava se Porezno rješenje Republike Hrvatske, Ministarstva financija - Porezne uprave, Područnog ureda Zagreb, Ispostave Trešnjevka, KLASA: UP/I-410- 23/20-02/13759, URBROJ: 513-07-01-10-2024-07, od 14. listopada 2024. i predmet vraća na ponovno postupanje.
Obrazloženje
1. Osporenim rješenjem tužitelju se, kao poreznom obvezniku, utvrđuje porezna osnovica poreza na dohodak za 2019. godinu, u ukupnom iznosu od 6.641,32 Eura te godišnja obveza poreza i prireza za uplatu, u iznosu od 286,91 Eura.
2. Osporavajući zakonitost citiranog rješenja tužitelj, u svojoj tužbi, navodi kako je osporeno rješenje doneseno u ponovljenom postupku nakon što je drugostupanjsko tijelo već ranije poništilo jednako rješenje Porezne uprave i predmet vratilo u ponovno postupanje. Smatra kako novim rješenjem nisu otklonjeni navodi njegovog prigovora, ali ni postupljeno po uputama drugostupanjskog tijela te da metodologija izračuna njegove porezne obveze u nijednom svom matematičkom elementu ne odražava zakonsku definiciju iz članka 46. stavka 1. Zakona. Predlaže Sudu da uvaži navode tužbe, usvoji tužbeni zahtjev te poništi osporeno i porezno rješenje.
3. Tuženo tijelo predlaže da se tužba odbije iz razloga navedenih u obrazloženju pobijanog rješenja.
4. U ovoj upravnoj stvari sporna je primjena materijalnog prava, dok činjenice nisu sporne. Nadalje, stranke nisu izričito zahtijevale održavanje rasprave iz članka 98. točke 4. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/24. – u daljnjem tekstu Zakon) te je Sud na temelju citiranog članka Zakona spor riješio bez rasprave.
5. Radi ocjene zakonitosti osporavanog rješenja tuženika Sud je u istog izvršio uvid, kao i uvid u spis tuženika i priložene isprave.
6. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja Sud je, sukladno članku 55. stavak 3. Zakona o upravnim sporovima, utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan, iz razloga ove presude.
7. Prvotno Sud navodi kako je osporeno rješenje doneseno u nastavnom postupanju.
8. Privremenim poreznim rješenjem Republike Hrvatske, Ministarstva financija - Porezne uprave, Područnog ureda Zagreb, Ispostave Trešnjevka, KLASA: UP/I-410-23/20-02/13759, URBROJ: 513-07-01-10-20-01, od 2. lipnja 2020., (u daljnjem tekstu Privremeno rješenje), utvrđena je porezna osnovica tužitelju u iznosu od 50.039,00 kuna i na tu osnovicu određena razlika prireza i poreza za uplatu u iznosu od 2.161,76 kuna.
9. Tužitelj je protiv naprijed navedenog rješenja izjavio prigovor, a koji prigovor je odbijen Poreznim rješenjem Republike Hrvatske, Ministarstva financija - Porezne uprave, Područnog ureda Zagreb, Ispostave Trešnjevka, KLASA: UP/I-410- 23/20-02/13759, URBROJ: 513-07-01-10-20-03, od 21. rujna 2020.
10. Tužitelj je izjavio žalbu protiv naprijed navedenog Poreznog rješenja, a koja žalba je usvojena rješenjem Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak te je predmet vraćen u ponovno postupanje, uz obrazloženje samostalnog sektora da porezna uprava nije dostatno obrazložila na koji način je utvrđen razmjerni dio porezne obveze koji se odnosi na mirovinu, odnosno na koji način je izvršeno umanjenje iz članka 46. stavka 1. Zakona o porezu na dohodak te uz nedvosmislenu uputu da u ponovnom postupanju nadležno javnopravno tijelo utvrdi sve relevantne činjenice o kojima će ovisiti primjena navedenog članka zakona.
11. Po opisanom postupanju doneseno je osporeno rješenje, a kojim rješenjem se sadržajno i ponovno, odbijaju navodi prigovora tužitelja izjavljeni protiv Privremenog poreznog rješenja, uz detaljnije pojašnjenje razloga tog pobijanja.
12. Člankom 54. stavkom 5. Zakona o porezu na dohodak (Narodne novine, broj 115/16., 106/18., 121/19., 32/20., 138/20., 151/22., 114/23. i 152/24. – u daljnjem tekstu Zakon), propisano je da ako prvostupanjsko porezno tijelo po podnesenom prigovoru, a nakon izvršene provjere podataka iskazanih u privremenom poreznom rješenju, utvrdi da postoji osnova za izmjenu privremenog poreznog rješenja u skladu s navodima iz prigovora, donosi porezno rješenje protiv kojeg nije dopuštena žalba, a porezna obveza utvrđena poreznim rješenjem smatra se konačno utvrđenom poreznom obvezom.
13. Člankom 54. stavkom 7. Zakona određeno je da ako prvostupanjsko porezno tijelo po podnesenom prigovoru, a nakon izvršene provjere podataka iskazanih u privremenom poreznom rješenju, utvrdi da navodi iz prigovora nisu osnovani, donosi se porezno rješenje kojim se odbija prigovor te se protiv takvog rješenja može izjaviti žalba u roku od 30 dana od dana dostave poreznog rješenja.
14. Tumačeći citirana zakonska određenja Sud nalazi kako je u odnosu na izjavljivanje prava na žalbu odlučno da li Porezna uprava navode prigovora poreznog obveznika usvaja, a u kojoj situaciji protiv takvog rješenja žalba nije dopuštena, ili navode prigovora ocjenjuje neosnovanim kada prigovor odbija, a u kojem slučaju je i temeljem članka 54. stavka 7. Zakona dužna omogućiti stranci pravo na redovan pravni lijek. Budući da je i ponovljeno, Porezna uprava odbila prigovore izjavljene protiv Privremenog rješenja, ista je i sukladno izričitoj zakonskoj odredbi, bila u obvezi stranci omogućiti izjavljivanje žalbe protiv svoje odluke. Uvidom u sadržaj osporenog rješenja, konkretno u uputu o pravnom lijeku, Sud nalazi kako je u istoj izričito navedeno da žalba nije dopuštena, ali da se protiv tog rješenja može pokrenuti upravni spor. Slijedom navedenog ovaj Sud uputu o pravnom lijeku, a koja uputa je sadržana u osporenom rješenju i koju je tužitelj slijedio ocjenjuje pogrešnim, posebno imajući na umu da su naprijed citirane zakonske odredbe utemeljene u smislu da o suprotstavljenim mišljenjima odlučuje drugostupanjsko tijelo.
15. Člankom 111. stavkom 1. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 47/09. i 110/24.), propisano je da kada je u rješenju dana pogrešna uputa o pravnom lijeku, stranka može postupiti po važećim propisima ili po uputi. Stranka koja postupi po pogrešnoj uputi ne može zbog toga imati štetnih posljedica.
16. Budući da je sukladno opisanom stanju tužba podnesena prijevremeno ovaj Sud bi istu i temeljem članka 46. stavka 1. točke 1. Zakona o upravnim sporovima, trebao odbaciti. Ipak i imajući na umu kako je razlog prijevremenosti tužbe pogrešna uputa o pravnom lijeku te imajući na umu da temeljem naprijed citiranog članka 111. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku stranka koja postupi po pogrešnoj uputi ne može zbog toga imati štetnih posljedica, Sud je odlučio kao u izreci ove presude.
17. Pri ovome se napominje kako Sud u ovom sporu nije mogao postupati u punoj jurisdikciji, budući ne postoji osporeno rješenje nadležnog tijela (drugostupanjska odluka), kao ni pasivna legitimacija Porezne uprave u konkretnom. Iz ovog Sud zauzima stav kako u ovom sporu ne može supstituirati postupanje onog javnopravnog tijela koje bi u potencijalnom sudskom sporu bila stranka istog.
18. Trebalo je stoga, temeljem članka 117. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima, usvojiti tužbeni zahtjev tužitelja, poništiti osporeno rješenje te odlučiti kao u izreci presude.
Zagreb, 10. studenoga 2025.
Sudac:
Vlaho Bassegli Gozze
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude žalba nije dopuštena.
DNA:
1. FR, [adresa],
2. Ministarstvo financija, Porezna uprava, Područni ured Zagreb, Ispostava Trešnjevka, Zagreb, Park stara Trešnjevka 2, uz spis
3. U spis
