REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: 137 P-229/25-6

U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Ines Gutzmirtl Špehar, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja BB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Velimiri Anibalović, odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženika Privredne banke Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, zastupana po punomoćniku Maji Čuljak, odvjetnici iz Zagreba, radi utvrđenja i isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 10. listopada 2025. godine u prisutnosti tužitelja osobno, punomoćnika tužitelja odvjetnika Velimiru Anibalović i zamjenika punomoćnika tuženika odvjetničku vježbenicu OB, dana 11. studenog 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuju se ništetnim odredbe članka 1., članka 4., članka 5., članka 6., članka 7. i članka 12.10. ugovora o kreditu broj: 9011802783 od 19. kolovoza 2006. godine, ovjeren dana 30. kolovoza 2006. godine kod javnog bilježnika Branka Jakića iz Zagreba, Zelinska 3 pod brojem: 5 OV-17282/2006, sklopljenog između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz primjenu valutne klauzule vezane za CHF.

II. Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732 isplatiti tužitelju BB, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 3.189,27 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od:

- 9,99 EUR od dana 08.11.2008. godine do isplate

- 3,02 EUR od dana 08.12.2008. godine do isplate

- 19,09 EUR od dana 08.01.2009. godine do isplate

- 26,74 EUR od dana 08.02.2009. godine do isplate

- 36,00 EUR od dana 08.03.2009. godine do isplate

- 21,62 EUR od dana 08.04.2009. godine do isplate

- 20,07 EUR od dana 08.05.2009. godine do isplate

- 17,67 EUR od dana 08.06.2009. godine do isplate

- 16,27 EUR od dana 08.07.2009. godine do isplate

- 13,54 EUR od dana 08.08.2009. godine do isplate

- 16,45 EUR od dana 08.09.2009. godine do isplate

- 12,90 EUR od dana 08.10.2009. godine do isplate

- 14,24 EUR od dana 08.11.2009. godine do isplate

- 16,26 EUR od dana 08.12.2009. godine do isplate

- 24,65 EUR od dana 08.01.2010. godine do isplate

- 29,66 EUR od dana 08.02.2010. godine do isplate

- 28,65 EUR od dana 08.03.2010. godine do isplate

- 37,96 EUR od dana 08.04.2010. godine do isplate

- 41,70 EUR od dana 08.05.2010. godine do isplate

- 49,98 EUR od dana 08.06.2010. godine do isplate

- 66,78 EUR od dana 08.07.2010. godine do isplate

- 52,49 EUR od dana 08.08.2010. godine do isplate

- 87,80 EUR od dana 08.09.2010. godine do isplate

- 72,28 EUR od dana 08.10.2010. godine do isplate

- 69,22 EUR od dana 08.11.2010. godine do isplate

- 88,28 EUR od dana 08.12.2010. godine do isplate

- 111,74 EUR od dana 08.01.2011. godine do isplate

- 92,70 EUR od dana 08.02.2011. godine do isplate

- 94,19 EUR od dana 08.03.2011. godine do isplate

- 86,32 EUR od dana 08.04.2011. godine do isplate

- 102,89 EUR od dana 08.05.2011. godine do isplate

- 127,84 EUR od dana 08.06.2011. godine do isplate

- 131,67 EUR od dana 08.07.2011. godine do isplate

- 185,20 EUR od dana 08.08.2011. godine do isplate

- 138,87 EUR od dana 08.09.2011. godine do isplate

- 125,04 EUR od dana 08.10.2011. godine do isplate

- 125,63 EUR od dana 08.11.2011. godine do isplate

- 123,98 EUR od dana 08.12.2011. godine do isplate

- 136,21 EUR od dana 08.01.2012. godine do isplate

- 143,75 EUR od dana 08.02.2012. godine do isplate

- 143,13 EUR od dana 08.03.2012. godine do isplate

- 139,18 EUR od dana 08.04.2012. godine do isplate

- 141,05 EUR od dana 08.05.2012. godine do isplate

- 146,57 EUR od dana 08.06.2012. godine do isplate,

po stopi koja se određuje u skladu s čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, i to u razdoblju od 08.11.2008. do 31.07.2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01.08.2015. godine do 31.12.2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01.01.2023. godine do 29.12.2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. godine pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

III Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB:¸02535697732 naknaditi tužitelju BB, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] troškove parničnog postupka u iznosu od 2.777,12 eur zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude do isplate po stopi koja se u skladu s čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23) određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj navodi da je sa tuženikom sklopio ugovor o kreditu dana 19. kolovoza 2006. godine te je tužitelju odobren kredit za kupnju stana u iznosu od 40.470,00 CHF kojim se tuženik obvezao staviti na raspolaganje tužitelju u kunskoj protuvrijednosti navedenog iznosa po srednjem tečaju HNB važećeg na dan korištenja kredita. Ugovoren je rok otplate kredita na 69 mjeseci i u 69 jednakih mjesečnih anuiteta, plativo u kunskoj protuvrijednosti, po srednjem tečaju CHF tečajne liste HNB važeće na dan plaćanja prema otplatnoj tablici koja je sastavni dio navedenog ugovora. Tužitelj navodi da je kredit otplaćen. Presudom Visokog Trgovačkog suda RH u Zagrebu pod posl. brojem Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. godine pod toč. I izreke kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. godine u dijelu toč. II izreke u kojoj je utvrđeno da je Privredna banka u razdoblju od 1. studenog 2004. do 31. prosinca 2008. godine povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica, tj. švicarski franak, a da prije zaključenja ugovora nije potrošače informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obveza ugovornih strana pa je time tužena postupala suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača kao i Zakona o obveznim odnosima. Zakon o parničnom postupku propisuje da u slučaju tužbi radi zaštite kolektivnih interesa i prava odredbom čl. 502c propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava a u kojem slučaju je sud vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se fizička ili pravna osoba na njih pozivati. Tužitelj se poziva na pravno utvrđenje iz navedene presude kojom je utvrđeno ništetnost odredbe kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, odnosno ugovorena otplata kredita uz primjenu valutne klauzule uz CHF. Prilikom ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima između tužitelja i tuženika tuženi je propustio tužitelja u cijelosti informirati o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti. S obzirom na ugovorene odredbe o otplati kredita uz primjenu valutne klauzule vezane za CHF su ništetne i nepoštene, te je tužitelj plaćao veći iznos od onoga da je plaćao anuitete po tečaju CHF na dan korištenja kredita, te je konačno postavio tužbeni zahtjev nakon provedenog vještačenja kao u podnesku od 2. listopada 2025. godine.

2. Tuženi u odgovoru na tužbu osporava osnov, visinu zahtjeva, stavlja prigovor zastare potraživanja, stavlja prigovor prijeboja, stavlja prigovor da bi tužitelj bio potrošač, predlaže isti zahtjev tužitelja odbiti.

3. U tijeku dokaznog postupka sud je izvršio uvid u Ugovor o kreditu, plan otplate, pregled uplata po kreditu, knjigovodstvenu karticu, provedeno je financijsko vještačenje po Centru za financijska vještačenja po vještaku Petri Blašković, izvršen je uvid iz izvatka iz zemljišne knjige, osobnu iskaznicu, saslušan je vještak Petra Blašković iz Centra za financijska vještačenja, saslušao je tužitelja.

4. Ocjenom ovako provedenog dokaznog postupka ovaj sud smatra da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan kako je i odlučeno u izreci ove presude.

5. Nije sporno da je tužitelj potpisnik kredita sa ovdje tuženikom, za kupnju stana, što proizlazi iz ugovora o kreditu, a i uvidom u izvadak iz zemljišnih knjiga je vidljivo da je tužitelj upisan kao vlasnik stana na trećem katu u stambeno poslovnoj zgradi u [adresa] i dvorišta.

6. Odredba čl. 8 ZPP-a sadrži jedna od osnovnih načela procesnog prava, a to je načelo slobodne ocjene dokaza koje načelo nalazi odraz u ovlaštenju suda da na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, odlučuje koje će činjenice od kojih zavisi odluka o tužbenom zahtjevu uzeti kao dokazane, dakle, da prema svom slobodnom uvjerenju na osnovi ocjene izvedenih dokaza može sa sigurnošću utvrditi postojanje odnosno ne postojanje neke činjenice.

7. Prema tome sud u smislu odredbe čl. 8. ZPP-a provedene dokaze prosuđuje po svom slobodnom uvjerenju ali je dužan stečeno uvjerenje obrazložiti uvjerljivim i logičnim razlozima kojima opravdava zaključke o dokaznoj snazi pojedinog dokaznog sredstva povezujući ih s rezultatima cjelokupnog dokaznog postupka.

8. U ugovoru o kreditu je vidljivo da je tužitelj korisnik kredita a tuženi davatelj kredita te su se obvezali da će banka tužitelju isplatiti kredit od 40.470,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan korištenja kredita.

9. Iz ugovora proizlazi nesporno da je isti sklopljen u švicarskoj valuti i da se mjesečni anuiteti isplaćuju u kunama u protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF na dan dospijeća što sve proizlazi iz čl. 7. navedenog ugovora o kreditu.

10. Načelo savjesnosti i poštenja jedno je od temeljnih načela obveznog prava, a sadržano je u članku 4 Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15) kojim je propisano da su se u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza istih odnosa sudionici dužni pridržavati načela savjesnosti i poštenja.

11. Prema odredbi čl. 270. Zakona o obveznim odnosima određeno je da je ugovor ništetan kada je činidba neodređena ili neodrediva.

12. Obzirom da stranke nisu ugovorile elemente - parametre temeljem kojih banka ima pravo promijeniti, već je banka sama jednostrano odlučila da ugovara valutnu klauzulu uz koju je vezana glavnica švicarski franak.

13. Također ugovor treba tumačiti i primjenom čl. 320. ZOO-a u korist tužitelja obzirom je ugovor sklopljen prema unaprijed otisnutom sadržaju koji je pripremila i predložila jedna ugovorna strana, ovdje tuženi pri čemu tužitelj nije mogao prigovarati o navedenom spornom članku ugovora koji se tiče valutne klauzule. Tuženi je postupio suprotno načelu savjesnosti i poštenja.

14. Prema stavu ovog suda u konkretnom slučaju radi se o znatnoj neravnoteži u pravima i obvezama između stranaka i to na štetu tužitelja jer su predmet i cijena bitni sastojci ugovora a putem navedene ugovorne odredbe tuženi je potpuno izbjegao utjecaj druge ugovorne strane na cijenu, što je suprotno čl. 247 Zakona o obveznim odnosima koji propisuje da je Ugovor sklopljen kada su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora.

15. S obzirom da je odlukom sudova već prema opće poznatoj sudskoj praksi i to Visokog trgovačkog suda u RH i Trgovačkog suda u Zagrebu u kolektivnom sporu kojima je utvrđena ništetnost odredbi o valutnoj klauzuli sukladno jednostranoj odluci banke, a koje su sadržane i u ugovoru o kreditu isti obvezuju ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi utvrđenja ništetnosti i isplate protiv banaka.

16. Kako je u kolektivnom sporu utvrđena ništetnost odredbe koja se tiče valutne klauzule sud je usvojio dio zahtjeva koji se odnosi na toč. I. u smislu utvrđenja ništetnosti odredbe čl. 1., čl. 4., čl. 5., čl. 6., čl. 7. i čl. 12.10. Ugovora o kreditu.

17. Radi utvrđenja osnovanosti visine tužbenog zahtjeva sud je proveo financijsko vještačenje po Centru za financijska vještačenja po Petri Blašković te je iz nalaza i mišljenja utvrđeno da potraživanja koja proizlaze iz razlike između tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate na dan plaćanja anuiteta i tečaja za valutu CHF na dan isplate kredita u razdoblju od početka otplate kredita do posljednjeg dospjelog anuiteta iznosi 24.029,53 kn što primjenom konverzije hrvatske kune, sadašnju valutu Republike Hrvatske, iznosi 3.189,27 eur kako je tužitelj i zatražio u svom zahtjevu.

18. Na isti nalaz i mišljenje tužitelj nije imao primjedbi, dok je tužena istom nalazu prigovorila no prigovor se odnosi na pravnu prirodu izrade nalaza o čemu zapravo odlučuje sud tako da vještak nije pozvan na obrazloženje svoga nalaza.

19. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje Centra za financijska vještačenja po vještaku Petri Blašković smatrajući da je isti sačinjen stručno, objektivno, prema pravilima financijske struke.

20. Tužitelj je nakon dostavljenog nalaza postavio tužbeni zahtjev kao u podnesku od 2. listopada 2025. godine pa je sud slijedom provedenog dokaznog postupka i utvrđenja prihvatio zahtjev tužitelja u cijelosti temeljem odredbe čl. 323. Zakona o obveznim odnosima kojim je tuženi dužan vratiti sve što je primio na temelju ništetnih odredbi ugovora o kreditu.

21. Također za napomenuti jest da je sud tužitelju dosudio zakonsku zateznu kamatu za razdoblje od dana izvršenog plaćanja svakog pojedinog iznosa anuiteta pa do isplate sukladno čl. 323 i čl. 29 . st 2 i 8 ZID-a ZOO-a.

22. U odnosu na istaknuti prigovor zastare od strane tuženika sud smatra u cijelosti neosnovanim.

23. Ništavost je sredstvo pomoću kojeg se sprečava pravno djelovanje učinka ugovora koji je u suprotnosti s prirodnim propisima, a posljedica je u konkretnom slučaju je da tuženik mora tužitelju vratiti ono što je od nje primio s osnove ništave ugovorne odredbe pa bi ograničenje zastarom prava tužitelja obveze vrijedio institut ništetnosti koje je bez vremenski.

24. Također, prema pravnom shvaćanju Vrhovnoga suda RH pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. Zakona o obveznim odnosima te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu tužbe. Ništetnost je ustanovljena već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača neovisno od utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojim se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite. S obzirom da je tužba podnesena 30. siječnja 2020. godine tužitelj nije u zastari, ako se računa opći zastarni rok prema Zakonu o obveznim odnosima od 5 godina temeljem odredbe čl. 371. ZOO-a, a zastarni rok glede valutne klauzule teče od 14. lipnja 2018. godine.

25. Glede zahtjeva tuženika kojim tuženi traži da sud utvrdi osnovanost prigovora radi prebijanja u iznosu od 2.227,17 kn sa kamatama valja reći prije svega da je tuženi u zastari sa postavljanjem takvog zahtjeva, isti zahtjev je neosnovan jer je podnesen nakon zaključenja prethodnog postupka, pa sud o istome u izreci nije niti odlučio. 27. Zbog svega gore navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

26. Sud je s obzirom na prigovor tuženika glede da tužitelj ne bi bio potrošač istog saslušao te je tužitelj naveo da je htio kupiti stan jer su se tada nudili posovi stanovi, naveli su da isti stan može kupiti na kredit tako da se obratio banci. Obratio se Privrednoj banci kao poznatijoj, čekao ga je već unaprijed napisan ugovor u švicarskim francima, pročitao ga je, pogledao je osnovne stvari i koliko dugo mora otplaćivati kredit i koliki je tečaj. Dobio je otplatni plan. U početku mu je rata kredita bila 3.100,00 kn da bi već 2007. godine odnosno 2008. godine počela rasti da bi na kraju narasla na 4.200,00 kn. Bio je zaposlen u firmi, nije imao obrt. Na kraju je posudio novce i zatvorio kredit. Kredit nije konvertiran, javni bilježnik ga nije upozorio na nikakove rizike kao niti u banci. I dan danas živi u tom stanu, nikada ga nije iznajmljivao. Kredit je on otplaćivao.

27. Sud vjeruje iskazu tužitelja jer je iskaz tužitelja životan, logičan, istinit, govori u prilog svemu onome što je sud gore iznio.

28. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1 Zakona o parničnom postupku, a odnosi se na zastupanje tužitelja po punomoćniku odvjetniku odmjeren prema OT i to za sastav tužbe 100 bodova, podnesak 17.11.2020. 100 bodova, ročište 26.11.2020. 100 bodova, podnesak 23.7.2021. 100 bodova, podnesak 24.9.2021. 100 bodova, ročište 5.10.2021. 100 bodova, podnesak 12.1.2022. 100 bodova, ročište 20.1.2022. 100 bodova, podnesak 2.10.2025. 100 bodova, ročište 10.10.2025. 100 bodova odnosno 1000 bodova ili 2.000,00 eur. Tom iznosu treba pribrojiti 25% PDV-a tako da je trošak 2.500,00 eur. Sud priznaje tužitelju sudsku pristojbu na tužbu u iznosu od 78,04 eur kao i predujam za financijsko vještačenje u iznosu od 199,08 eur, tako da je trošak tužitelja 2.777,12 eur.

29. Sud nije priznao tužitelju trošak za objavu presude iz razloga što je punomoćnik tužitelja u sustavu e-komunikacije te se ista presuda može odmah vidjeti na e-oglasnoj ploči kada ista bude objavljena, te nije potrebno da stranke dolaze i fizički na samu objavu presude.

U Zagrebu, 11. studenog 2025.

Sutkinja

Ines Gutzmirtl Špehar

PRAVNA POUKA:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave ovjerenog prijepisa iste.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika