REPUBLIKA HRVATSKA
TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11
P-1377/2025-27
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Trgovački sud u Zagrebu, po sucu pojedincu Aleksandri Gumzej, temeljem pisanog prijedloga više sudske savjetnice Ivane Reljanović, u pravnoj stvari tužitelja EUROHERC osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, kojeg zastupa Stanislav Ostojić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu GRGIĆ & PARTNERI, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, protiv prvotuženika ZAGREBAČKI HOLDING d.o.o. – Podružnica Zagrebačke ceste, Zagreb, Donje Svetice 48, OIB: 85584865987, zastupanog po punomoćniku Damiru Ježiću, odvjetniku u Zagrebu, Kaptol 25 i drugotuženika CROATIA osiguranje d.d., Ulica Vatroslava Jagića 33, Zagreb, OIB: 26187994862, radi isplate 373,28 EUR, nakon zaključene glavne i javne rasprave održane u prisutnosti punomoćnika tužitelja, punomoćnika prvotuženika i odsutnosti uredno pozvanog drugotuženika, s danom objave 11. studenoga 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi: „Nalaže I. i II.-tuženiku solidarno platiti tužitelju iznos od 373,28 EUR zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 26.05.2022. do isplate, s time da se za razdoblje do 31. prosinca 2022. stopa zatezne kamate određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. stopa se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a za razdoblje od 1. siječnja 2024. do isplate stopa se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
II. Nalaže se tužitelju EUROHERC osiguranje d.d. OIB: 22694857747, Ulica grada Vukovara 282, Zagreb naknaditi prvotuženiku ZAGREBAČKI HOLDING d.o.o. – Podružnica Zagrebačke ceste, OIB: 85584865987, Donje Svetice 48, Zagreb trošak parničnog postupka u iznosu od 565,82 EUR sa zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.
III. Odbija se kao neosnovan zahtjev prvotuženika ZAGREBAČKI HOLDING d.o.o.
– Podružnica Zagrebačke ceste, OIB: 85584865987, Donje Svetice 48 da mu tužitelj EUROHERC osiguranje d.d. OIB: 22694857747, Ulica grada Vukovara 282, Zagreb naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 312,50 EUR.
IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja EUROHERC osiguranje d.d. OIB: 22694857747, Ulica grada Vukovara 282, Zagreb da mu prvotuženik ZAGREBAČKI HOLDING d.o.o. – Podružnica Zagrebačke ceste, OIB: 85584865987, Donje Svetice 48, Zagreb i drugotuženik CROATIA osiguranje d.d., OIB: 26187994862, Ulica Vatroslava Jagića 33, Zagreb solidarno naknade trošak parničnog postupka u iznosu od 840,97 EUR sa zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi (list 1. - 3. spisa) i daljnjem tijeku postupka u bitnome navodi da se 16. studenoga 2021. u Branimirovoj ulici u Gradu Zagrebu dogodila prometna nesreća na način da je tužiteljev osiguranik prilikom vožnje naletio na otvoreni šaht pri čemu je došlo do oštećenja lijeve prednje gume i felge na vozilu reg. oznake [registarska oznaka]. Kolnik ceste, javne površine i objekte održava i njima upravlja prvotuženik koji je u vrijeme štetnog događaja bio osiguran kod drugotuženika policom osiguranja broj [broj police osiguranja]. Budući da je za vozilo reg. oznaka [registarska oznaka] s tužiteljem bila zaključena polica kasko osiguranja cestovnih vozila broj: 8305028790, tužitelj je temeljem prijave i zahtjeva za naknadu štete 25. svibnja 2022. isplatio iznos od 373,28 EUR na ime štete nastale na vozilu [registarska oznaka]. Tužitelj regersno potražuje navedeni iznos od prvotuženika i drugotuženika jer navedeni nisu po njegovom pozivu izvansudski podmirili dugovanje.
2. Prvotuženik u odgovoru na tužbu (list 64.-67. spisa) i daljnjem tijeku postupka osporava pasivnu legitimaciju, osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. Prvotuženik u bitnome navodi da nije pasivno legitimiran jer tužitelj nije dokazao da se štetni događaj dogodio na dijelu ceste za kojeg on po zakonu odgovara. U prilog toj tvrdnji poziva se na odredbu čl. 34. Zakona o cestama kojom je propisano da pravna osoba koja upravlja javnom cestom, odnosno koncesionar, ne održavaju komunalne, vodne i energetske građevine niti građevine elektroničkih komunikacija i povezanu opremu koje su izgrađene na cestovnom zemljištu ili izvan njega sukladno odredbi članka 25. Zakona o cestama, a koje su namijenjene pretežito za potrebe javne ceste. Nadalje, odredbom članka 27. stavka 1. točke 1. Zakona o cestama propisano je da pravna osoba koja upravlja javnom cestom koja prolazi kroz naselje ne održava sustav za odvodnju ako je isti dio mjesne kanalizacijske ili kanalske mreže. Prvotuženik zatim ukazuje na to da tužitelj ni na koji način nije dokazao da se navodna prometna nesreća dogodila upravo na opisani način i na opisanom mjestu te da nisu ispunjene pretpostavke za naknadu štete jer između navodnog štetnog događaja i štete ne postoji uzročno-posljedična veza. Štetni događaj je evidentiran isključivo u izjavi tužiteljevog osiguranika danoj tužitelju više od dva mjeseca nakon nastanka štetnog događaja i nigdje drugo. Ne postoje svjedoci predmetne prometne nesreće ni policijski zapisnik o prijavljenoj nesreći jer tužiteljev osiguranik tvrdi da je policija nakon upućenog poziva odbila izaći na mjesto nesreće jer u njoj nije bilo ozlijeđenih osoba ni drugih sudionika. Prvotuženik ovaj navod smatra neistinitim jer policija ima zakonsku obvezu izaći na mjesto nesreće i u slučajevima kada nema ozlijeđenih osoba ni drugih sudionika. Ni tužitelj u tužbi ni njegov osiguranik u svojoj prijavi štete nisu naveli na kojem točno mjestu u Branimirovoj ulici se dogodila prometna nesreća. Iz priložene dokumentacije proizlazi da je dan štetnog događaja bio 16. studenoga 2021., a dan pregleda oštećenog vozila 10. veljače 2022. godine. Iz priloženih slika oštećenih dijelova osobnog vozila jasno je vidljivo da su iste zabilježene 10. veljače 2022. odnosno protekom dva i pol mjeseca od navodnog štetnog događaja. Nadalje, dostavljene fotografije šahta su mogle nastati bilo kada jer na njima nije naznačen datum, a ujedno može se raditi o fotografijama bilo kojeg šahta. Prvotuženik ističe da tužiteljev osiguranik nije postupio u skladu s odredbama tužiteljevih Uvjeta za kasko osiguranje cestovnih vozila tužitelja o obvezi fotografiranja mjesta prometne nesreće i pravovremenoj prijavi osiguranog slučaja. Stoga mu tužitelj nije bio obvezan i nije trebao isplatiti osigurninu pa nema pravo na regres isplaćenog iznosa.
3. Presudom ovog suda P-349/2024-10 od 17. lipnja 2024. odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev da se naloži prvotuženiku i drugotuženiku solidarno platiti tužitelju iznos od 373,28 EUR s pripadajućim zateznim kamatama (t. I. izreke). Navedenom presudom sud je tužitelju naložio i naknaditi prvotuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 250,00 EUR s pripadajućim zateznim kamatama (t. II. izreke). Nadalje, sud je odbio prvotuženikov zahtjev za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 506,64 EUR (t. III. izreke) i drugotuženikov zahtjev da mu tužitelj naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 6,64 EUR (t. IV. izreke). Naposljetku, odbijen je tužiteljev zahtjev da mu prvotuženik i drugotuženik solidarno naknade troškove parničnog postupka u iznosu od 319,92 EUR s pripadajućim kamatama (t. V. izreke).
4. Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv navedene prvostupanjske presude, rješenjem poslovni broj Pž-3299/2024 od 29. travnja 2025. ukinuo prvostupanjsku presudu u pobijanim točkama I., II. i V. i predmet u tom djelu vratio prvostupanjskom sudu na ponovljeno suđenje te je riješio da će se o troškovima postupka u povodu pravnog lijeka odlučiti u konačnoj odluci.
5. U točki 24. obrazloženja rješenja Pž-3299/2024 od 29. travnja 2025. Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je uputio prvostupanjski sud da otkloni bitnu povredu postupka koja se sastojala u tome što sud nije saslušao svjedoka ZJ kojeg je predložio tužitelj, kao jedinog sudionika prometne nesreće, a čime je prema mišljenju drugostupanjskog suda tužitelju uskraćena mogućnost da sudjeluje u postupku i dokaže činjenice na kojima temelji svoj tužbeni zahtjev
6. Slijedom navedenog, ovaj sud je u ponovljenom postupku saslušao svjedoka ZJ.
7. U ponovljenom postupku stranke su u cijelosti ostale kod do sada iznesenih navoda, a tužitelj je i dodatno ukazao na to da prvotuženik nije dokazao da je uredno održavao predmetnu dionicu ceste s obzirom da isti nije tijekom postupka nije dostavio ni dnevnik rada ni ophodarski dnevnik ni predložio dokaze za utvrđenje tih okolnosti.
8. Tijekom dokaznog postupka sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju u spisu i to: prijavu i zahtjev za naknadu štete iz automobilskog kaska za predmet 220503200781 (list 5. – 7. spisa) uz skicu mjesta prometne nesreće (list 8. spisa), policu kasko osiguranja cestovnih vozila Euroherc osiguranja br. 8305028790 (list 9. i 10. spisa), potvrdu o uplaćenoj premiji za policu br. [broj police] (list 11. spisa) Uvjete za kasko osiguranje cestovnih vozila Euroherc osiguranja (list 12. – 37. spisa), obvezujuću ponudu kasko osiguranja cestovnih vozila Euroherc osiguranja (list 39. i 40. spisa), vozačku dozvolu za ŽJ (list 41. i 42. spisa), prometnu dozvolu br. [broj dozvole] (list 43. i 44. spisa), izvid štete za broj štete 220503200781 (list 45. spisa) s fotografijama (list 46.-48. spisa), obračun visine štete- kasko za broj štete 220503200781 (list 49. i 50. spisa), račun autolimarije D&M br: 277/VP-P01/1 (list 51. spisa), potvrdu o izvršenom plaćanju (list 52. spisa), regresni zahtjev Euroherc osiguranja Zagrebačkim cestama d.o.o. (list 53. spisa), regresni zahtjev Euroherc osiguranja Croatia osiguranju d.d. (list 54. spisa), odgovor Zagrebačkih cesta na regresni zahtjev (list 55. spisa), odgovor Croatia osiguranja na regresni zahtjev (list 56. i 57. spisa). Sud je proveo dokaz saslušanjem svjedoka ZJ,
9. Sud nije proveo dokaz prometno-tehničkim vještačenjem s rekonstrukcijom na licu mjesta ni očevid na licu mjesta na okolnost osnove i visine tražbine, a niti dokaz financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem na okolnost izvršenog plaćanja premije osiguranja i plaćanja utuženog novčanog iznosa jer te dokaze nije smatrao svrsishodnima u ovom postupku te je bez njih mogao donijeti odluku.
10. Sud je u ovom postupku provedene dokaze cijenio svakog zasebno i sve zajedno u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a, te je na temelju rezultata provedenog postupka utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan.
11. Tužitelj od prvotuženika i drugotuženika traži solidarno isplatu iznosa od 373,28 EUR, i to od prvotuženika na ime regresa jer je taj iznos isplatio svojem osiguraniku kao naknadu štete za koju tužitelj navodi da se dogodila na površini za koju odgovara prvotuženik, a od drugotuženika jer ga kao prvotuženikovog osiguratelja smatra solidarno odgovornim za njegovu isplatu.
12. Između stranaka je sporno je li došlo do štetnog događaja na način, u vrijeme i na mjestu kako ga opisuje tužitelj. Sporno je i to, čak i da je do štetnog događaja došlo na opisani način, je li bi se prvotuženika, pa posljedično drugotuženika kao njegovog osiguravatelja, moglo smatrati odgovornim za štetni događaj s obzirom na to da tužitelj navodi da je do štetnog događaja došlo naletom na šaht.
13. Iz dokumenta „prijava i zahtjev za naknadu štete iz AK‟ (list 5. spisa) proizlazi da je taj dokument sastavljen 10. veljače 2022. i da se odnosi na prometnu nesreću od 16. studenoga 2021. u 21,00 sati. Do prometne nesreće je, prema navodima u toj prijavi, došlo na način da se ZJ kretao Branimirovom Ulicom u Zagrebu u smjeru istoka te je u jednom trenutku udario u poklopac vodovoda (šaht) i oštetio odnosno slomio lijevu prednju aluminijski felgu i gumu. ZJ je u prijavi naveo da je pozvao policiju, ali da je obavješten da nema potrebe za njihovim zapisnikom s obzirom da nema ozlijeđenih niti drugih sudionika prometnoj nesreći (list 8. spisa). Alko test nije obavljen (list 5. spisa).
14. Sud će se prvo osvrnuti na to je li tužitelj, uzimajući u obzir odredbe Općih uvjeta koje se primjenjuju na odnos između njega i njegovog osiguranika, bio dužan isplatiti osigurninu u predmetnom slučaju.
15. Tužitelj je u spis predmeta dostavio Uvjete za kasko osiguranje cestovnih vozila Eurherc osiguranja d.d. (dalje: Uvjeti za kasko) od 31. svibnja 2021. (list 13. – 37. spisa), za kojem među strankama nije sporno da se u smislu odredbi čl. 295. Zakona o obveznim odnosima Narodne novine, broj: 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023 i 155/2023, dalje: ZOO), primjenjuju na Ugovor o kasko osiguranju vozila između tužitelja i njegova osiguranika ZJ, sudionika predmetne prometne nesreće.
16. Odredbom st. 1. točke 1.2. Uvjeta za kasko u poglavlju naslovljenom „H.2. Dužnosti nakon nastanka osiguranog slučaja" propisano je da je osiguranik odnosno vlasnik i korisnik vozila dužan u roku od tjedan dana od nastanka osiguranog slučaja ili od dana saznanja o nastanku osiguranog slučaja prijaviti osigurani slučaj Euroherc osiguranju d.d. sa što preciznijim navođenjem činjeničnog stanja kao i prijaviti pokretanje s time u vezi postojećeg upravnog ili sudskog postupka.
17. S obzirom na naprijed navedeno pravilo valja ukazati na to da je prema prijavi i zahtjevu za naknadu štete do štetnog događaja došlo 16. studenoga 2021. dok su prijava i zahtjev podneseni 10. veljače 2022. S obzirom na to da je ZJ bio i sudionik prometne nesreće i podnositelj prijave i zahtjeva, isti je prema odredbi točke 1. 2. Uvjeta za kasko bio dužan najkasnije 25. studenoga 2021. (tjedan dana nakon nesreće) prijaviti štetni događaj Euroherc osiguranju d.d. Budući da isti nije postupio u skladu sa svojom ugovornom obvezom, tužitelj mu nije bio dužan isplatiti osigurninu.
18. Nadalje, odredbom st. točke 1. 3. Uvjeta za kasko osiguranje cestovnih vozila Eurherc osiguranja d.d. u poglavlju naslovljenom „H.2. Dužnosti nakon nastanka osiguranog slučaja" propisano je da je osiguranik odnosno vlasnik i korisnik vozila dužan fotografirati mjesto nesreće s najmanje četiri fotografije iz kojih bi se jasno vidjelo mjesto prometne nesreće i oštećenja na vozilu ili vozilima, ako ima više sudionika, i iste dostaviti uz prijavu osiguranog slučaja.
19. Iz fotografija dostavljenih u spis proizlazi da je fotografije oštećenja vozila, za koje nije čitljiva registarska oznaka (list 46. i 47. spisa) i fotografije jednog šahta u Gradu Zagrebu (list 48. spisa) izradio tužitelj 10. veljače 2022. Dakle, budući da iz spisa predmeta ne proizlazi da je osiguranik ZJ postupio u skladu sa svojom obvezom iz Odredbe st. 1. točke 1.3. Uvjeta za kasko osiguranje cestovnih vozila Eurherc osiguranja d.d. u poglavlju naslovljenom „H.2. Dužnosti nakon nastanka osiguranog slučaja" i fotografirao mjesto nesreće, tužitelj mu i zbog toga nije bio dužan isplatiti osigurninu koju regresno potražuje u ovom postupku.
20. Sud će se nadalje osvrnuti na to može li se smatrati da je tužitelj ispunio svoju obvezu tereta dokaza iz čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. ZPP-a u odnosu na to na koji način, kada i gdje je došlo do prometne nesreće.
21. Tužitelj svoj tužbeni zahtjev u smislu činjeničnog supstrata temelji na navodima svojeg osiguranika ZJ iznesenima u njegovoj prijavi i zahtjevu za naknadu štete iz kasko osiguranja od 10. veljače 2022. i na fotografijama koje je sam osiguratelj snimio gotovo tri mjeseca nakon nastanka štetnog događaja, a na navedene okolnosti je predložio i dokaz saslušanjem tog svjedoka.
22. Sud prije svega smatra da već zbog nepoštovanja osiguranikove obveze da fotografira mjesta događaja i oštećenja, te proteka vremena između navodnog nastanka štetnog događaja i njegove prijave nije moguće zaključiti da je šeta koju je osiguratelj naknadio svojem osiguraniku nastala upravo iz štetnog događaja na način kako ga isti opisuje. Naime, u gotovo tri mjeseca od navodnog događaja (16. studenoga 2021.) i prijave štete (10. veljače 2022.) moglo je doći do niza drugih događaja koji bi uzrokovali fotografiranu štetu.
23. U vezi sa sadržajem dokaza u vidu pisane izjave i usmenog iskaza svjedoka ZJ, sud ukazuje na sljedeće. U pisanoj prijavi štete (na listu 8. spisa) svjedok navodi da se 16. studenoga 2021.u 20:00 sati kretao svojim vozilom registarskih oznaka [registarska oznaka] Branimirovom ulicom u smjeru istoka i da je u jednom trenutku došlo do udarca u poklopac odvoda, odnosno šaht te je oštetio/slomio lijevu predaju felgu i gumu. Navodi da je pozvao policiju, a s obzirom na to da nije bilo ozlijeđenih i drugih sudionika prometne nesreće obavješten je da nema potrebe za njihovim zapisnikom. Svjedok je na usmenom saslušanju po predočenju navedene prijave potvrdio da ju je on sastavio vlastoručno i da se na njoj nalazi njegov potpis.
24. U svojem iskazu na ročištu održanom 15. listopada 2025. svjedok je naveo da se na dan nesreće, u predvečerje, vozio sam u automobilu brzinom otprilike 40 ili 50 km/h u smjeru istoka Branimirovoj ulici u Zagrebu. Nakon otprilike 30 m od prolaska kroz raskrižje, misli kod Osječke ulice, je naišao prednjom lijevom ili desnom felgom na otvor za kanalizaciju koji je bio bio propao 4-5 cm. Zaustavio se na ugibalištu desno, pregledao je automobil i utvrdio da je pukla aluminijska felga i da je oštećena guma te se pješke vratio do šahta i pogledao ga.
25. Na poseban upit suda je li nekoga kontaktirao nakon prometne nesreće svjedok je naveo da je vjerojatno kontaktirao suprugu da će kasniti kući i da je nazvao policiju. U svojem usmenom iskazu svjedok je nadalje naveo da je pozvao policiju i pitao trebaju li oni izaći na uviđaj s obzirom da nema treće osobe i da je oštećenje nastalo zbog nedostatka na cesti. Tvrdi da mu je policija odgovorila da će poslati nekoga i da pričeka 15-20 minuta. Nakon toga je jedna ophodnja koja je, pretpostavlja, bila u blizini došla i pogledali su o čemu se radi. Policijski djelatnici su, prema iskazu svjedoka, naveli da nema smisla da pišu zapisnik jer nema ozlijeđenih i policajac mu je rekao da, ako ima Kasko osiguranje, pokuša ostvariti svoja prava temeljem toga, jer bi mu drugi način bio da se tuži s cestama.
26. Dakle, prvo treba ukazati na to da se iskaz svjedoka dan na ročištu u bitnome razlikuje od njegove tvrdnje koji je vlastoručno iznio u prijavi štetnog događaja osiguravajućem društvu u pisanom obliku u vezi s okolnosti je li na mjesto događaja izašla policija. Točnije, tvrdnje svjedoka u tom smislu su suprotne: prvo navodi da mu je policija telefonski rekla da neće izlaziti na mjesto nesreće jer u prometnoj nesreći nije bilo drugih sudionika ni ozlijeđenih, a onda u usmenom iskazu navodi da mu je policija potvrdila da će izaći na mjesto događaja, da su djelatnici policije uistinu i došli ali da su onda rekli da nema potrebe sačinjavati policijski zapisnik jer u prometnoj nesreći nema ozlijeđenih. Povrh toga navodi da ga je policijski djelatnik uputio na to da ostvaruje svoja prava temeljem kasko osiguranja.
27. Sud iskaz svjedoka u ovom djelu ne smatra istinitim jer susret s djelatnicima policije nije uobičajeni i svakodnevni događaj pa u tom smislu ne smatra životno logičnim da bi prosječni građanin zaboravio je li policija izašla na mjesto prometne nesreće u kojoj je sudjelovao. Povrh toga sud ne smatra životno logičnim ni to da bi policija izašla na mjesto nesreće, a da onda ne bi napravila zapisnik o utvrđenim okolnostima jer i policajci bilježe i opravdavaju svoje radno vrijeme te im je svrsishodno da dokumentiraju svoje postupanje kada su po pozivu građana poslani i izašli na mjesto događaja. Nadalje, sud ne smatra životno logičnom, pod uvjetom da se štetni događaj uistinu dogodio, niti tvrdnju da je policijski djelatnik uputio ZJ da ostvaruje svoja prava putem Kasko osiguranja a da pri tome nije sastavio policijsko izvješće koje bi poslužilo oštećeniku pri ostvarivanju prava iz tog osiguranja, a što je sastavni dio posla svakog policijskog djelatnika i razumno je smatrati da bi ga svaki policijski djelatnik uredno obavio.
28. Nadalje, i vezano za okolnosti prijave štete i popravka automobila svjedok ZJ je u svojem usmenom iskazu naveo tvrdnje koje se međusobno isključuju.
29. Na poseban upit suda je li i kada prijavio štetu, svjedok je u svojem usmenom iskazu prvo naveo da jest i da misli da je to bilo sljedećeg jutra. Na daljnji upit suda je li odvezao automobil na popravak i popravio ga, svjedok navodi da jest i to na način da je automobil jedan ili dva dana nakon prometne nesreće odvezao kod gospodina u Svetu Nedjelju koji je specijaliziran za popravak felgi te je automobil popravljen za otprilike 10 – 14 dana.
30. U nastavku svog iskaza, nakon što mu je predočena njegova rukom pisana prijava naknade štete na listu 8. spisa, na poseban upit punomoćnika tužitelja zašto piše na prijavi štete datum 10. veljače 2022. (list 8. spisa), a on je izjavio da je štetu prijavio nakon nekoliko dana nakon štete koja je bila u studenome 2021., svjedok navodi da se ne sjeća, ali da je moguće da je to bilo zato što je mijenjao zimski set (kotač sa felgama) pa je tek nakon toga prijavio štetu. Svjedok je zatim, na poseban upit suda do kada je postojalo oštećenje na automobilu, naveo da, budući da je bila jesen kada se dogodio nalet na šaht, je moguće da je stavio gume u hotel na čuvanje, a montirao zimski set i tek na proljeće došao osiguravajućem društvu s oštećenom felgom. Na poseban upit suda nakon predočenja fotografije na listu 46. spisa, svjedok navodi da se na automobilu na fotografiji nalazi zimski set guma, a ljetnu oštećenu gumu, na kojoj se na fotografiji broj 5. vidi natpis "Sport Contact2, za razliku od općenito natpisa na zimskim gumama "Winter contact", je nakon preuzimanja iz hotela dovezao u stražnjem prtljažniku osiguravajućoj kući i to se vidi na prve dvije fotografije na listu 46. spisa.
31. Sud niti ovaj dio iskaza svjedoka nije ocijenio istinitim. Iako nije nelogično da osoba u jesensko vrijeme zamjeni ljetne gume zimskima, sud smatra da nije životno logično, u slučaju kada je guma oštećena u prometnoj nesreći i kada je oštećenik namjeravao ostvariti naknadu temeljem te okolnosti od osiguravajućeg društva, da oštećenik zamjeni gume na automobilu, oštećenu gumu stavi na čuvanje preko dva mjeseca bez da je fotografira, odnosno dokumentira njezino oštećenje te da zatim u razdoblju kada je i dalje zima preuzme oštećenu gumu sa čuvanja i odveze je osiguravajućem društvu na pregled i dokumentaciju nakon proteka više od dva mjeseca od štetnog događaja. Čak i da je prosječna osoba zaboravila na oštećenje ljetne gume sud bi mogao razumjeti da se tog oštećenja sjetila na proljeće kada se te gume ponovno postavljaju na automobile, ali ostaje nejasno zašto bi se oštećenja sjetila usred mjeseca veljače. Isto tako, s obzirom na to da oštećenik nije namjeravao ponovno koristiti oštećenu gumu, sud ne smatra logičnim da bi je čuvao na bilo kojoj lokaciji uz potencijalnu naplatu umjesto da na temelju oštećenog predmeta relativno brzo pokuša ostvariti svoja prava iz osiguranja i smanji vlastite troškove brige za predmet. Ovdje valja ukazati i na to da ne postoje dokazi u spisu u vidu potvrde o čuvanju ljetnih guma ili računa ili drugog dokumenta kojim bi se uspješno potvrdile oštećenikove tvrdnje u tom smislu.
32. Slijedom svega navedenoga, budući da je iskaz oštećenika ZJ proturječan u dijelu koji se odnosi na okolnosti koje su ključne za dokazivanje štetnog događaja, prijave štete i popravka oštećenih dijelova, sud mu nije poklonio vjeru u smislu da bi taj iskaz smatrao dovoljnim dokazom da je do prometne nesreće došlo na način kako to tvrdi tužitelj. Sud smatra da ni ostali dokazi u spisu, u svjetlu oštećenikovog iskaza i s obzirom na razinu proturječnosti s istim, ne daju dovoljno osnova da se utvrdi da je prometna nesreća nastala upravo na mjestu, u vrijeme i na način na koji to tvrdi tužitelj pa time nije dokazan nastanak štetnog događaja kao pretpostavka postojanja odgovornosti za štetu.
33. Budući da nije dokazan nastanak štetnog događaja, sud je utvrdio da nisu bili ispunjeni uvjeti za tužiteljevu isplatu osigurnine njegovom osiguraniku pa tužitelj isplaćeni iznos ne može regresno potraživati od prvotuženika u ovom postupku. S obzirom na to da nije dokazana odgovornost prvotuženika za štetu u ovom postupku, tužiteljev zahtjev za isplatom je neosnovan i u odnosu na drugotuženika kao osiguravatelja prvotuženika.
34. Slijedom navedenog, sud je temeljem odredbe čl. 7. st. 1. ZPP-a i čl. 219. st. 1. ZPP-a u vezi s odredbom čl. 963. st. 1. ZOO-a, odredbom čl. 1045. st. 1. ZOO-a te odredbom čl. 921. ZOO-a. presudio kao u točki I. izreke presude i odbio tužbeni zahtjev u odnosu na prvotuženika i drugotuženika.
35. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 151. ZPP-a, čl. 154. st. 1. ZPP-a i čl. 155. ZPP-a.
36. Prvotuženik je zatražio naknadu troška u vidu sastava odgovora na tužbu 21. ožujka 2024, zastupanja na ročištu 10. travnja 2024., zastupanja na ročištu 16. svibnja 2024., sastava odgovora na žalbu 31. srpnja 2025., zastupanja na ročištu 9. rujna 2025. te zastupanja na ročištu 15. listopada 2025., kao i trošak pristojbe na tužbu te trošak sudske pristojbe na odgovor na žalbu.
37. Prije svega valja ukazati na to da su točke III. i IV. presude P-349/2024-10 od 17. lipnja 2024. postale pravomoćne 13. srpnja 2024. istekom žalbenog roka s obzirom na to da protiv istih nije podnesena žalba. Slijedom navedenoga, ovaj sud neće ponovno odlučivati o zahtjevu za naknadom troškova parničnog postupka u dijelu u kojem je pravomoćno odbijen kao neosnovan prvotuženikov zahtjev da mu tužitelj naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 506,64 EUR (za trošak zastupanja na ročištu 10. travnja 2025. u iznosu 200,00 EUR uvećano za PDV (ukupno 250,00 EUR), razliku između zatraženih 200,00 EUR za sastav odgovara na tužbu uvećano za PDV i dosuđenih 100,00 EUR uvećano za PDV (ukupno 125,00 EUR), razliku između zatraženih 200,00 EUR za zastupanje na ročištu 10. travnja 2024. uvećano za PDV i dosuđenih 100,00 EUR uvećano za PDV (ukupno 125,00 EUR) i sudsku pristojbu na odgovor na tužbu u iznosu od 6.64 EUR) i u dijelu u kojem je kao neosnovan odbijen drugotuženikov zahtjev da mu tužitelj naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 6,64 EUR u vidu dusdke pristojbe na tužbu. Odluka o ostatku zahtjeva za naknadom troškova parničnog postupka je kako slijedi.
38. Sud je prvotuženikov zahtjev, u dijelu o kojem nije pravomoćno odlučeno, i uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora od 373,28 EUR, našao osnovanim u sljedećem dijelu: trošak sastava odgovora na tužbu 21. ožujka 2024. u iznosu od 100,00 EUR u skladu s odredbom Tbr. 8. u vezi s Tbr. 7. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/23, dalje: Tarifa), trošak zastupanja na ročištu 16. svibnja 2024. u iznosu od 100,00 EUR u skladu s Tbr. 9. st. 1. u vezi s Tbr. 8. Tarife., trošak sastava odgovora na žalbu u iznosu od 100,00 EUR uvećano za PDV temeljem odredbe Tbr. 10. st. 6. Tarife, trošak zastupanja na ročištu 9. rujna 2025. u iznosu od 50,00 EUR u skladu s Tbr. 9. st. 1. u vezi s Tbr. 8. Tarife, te trošak zastupanja na ročištu 15. listopada 2025. u iznosu od 100,00 EUR u skladu s Tbr. 9. st. 1. u vezi s Tbr. 8. Tarife. Prvotuženiku je stoga priznat kao osnovan trošak postupka iznosu od 450,00 EUR.
39. Sud je na ukupni iznos svih priznatih radnji tužitelju priznao i porez na dodanu vrijednost u skladu s Tbr. 46. Tarife. Ukupni iznos poreza na dodanu vrijednost na sve radnje po važećoj stopi od 25% je 112,50 EUR. Nadalje, prvotuženiku je u skladu s odredbom čl. 4. st. 1. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine, broj: 118/2018., 51/2023.) i odredbom TBR. 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine, broj: 37/2023.) sud priznao trošak sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 3,32 EUR (za koju se potvrda plaćanja nalazi u spisu). Stoga je sud priznao prvotuženiku troškove postupka u ukupnom iznosu od 565,82 EUR i riješio kao u točki II. izreke.
40. Sud je utvrdio da prvotuženiku za radnje sastava odgovora na žalbu 31. srpnja 2025. s obzirom na vrijednost predmeta spora, pripada 100,00 EUR (125,00 EUR s PDV-om), a ne zatraženih 200,00 EUR po radnji (250 EUR s PDV-om) i za zastupanje na ročištu 15. listopada 2025., s obzirom na vrijednost predmeta spora, pripada 100,00 EUR (125,00 EUR s PDV-om), a ne zatraženih 200,00 EUR po radnji (250 EUR s PDV- om. Isto tako, s obzirom na vrijednost predmeta spora, prvotuženiku na ime parničnog troška za sudjelovanje na ročištu 9. rujna 2025. pripada 50,00 EUR (62,50 EURs PDV- om), a ne zatraženih 100,00 EUR (125,00 EUR s PDV-om). Dakle, s obzirom na vrijednost predmeta spora sud je odbio kao neosnovan prvotuženikov zahtjev za naknadom troškova parničnog postupka na ime poduzetih radnji u iznosu od 312,50 EUR.
41. Odluka o zatraženoj zateznoj kamati na dosuđeni iznos troška temelji se na odredbi članka 30. Ovršnog zakona (Narodne novine, broj: 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017., 131/2020., 114/2022. i 6/2024; dalje u tekstu: OZ), a visina stope određena je prema odredbi članka 29. stavak 2. ZOO-a, u dijelu koji se odnosi na izvanugovorna potraživanja.
42. Odluka o tužiteljevom zahtjevu za naknadom troška parničnog postupka iz točke V. izreke donesena je temeljem odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a jer je tužitelj u cijelosti izgubio parnicu.
U Zagrebu 11. studenoga 2025.
SUDAC
Aleksandra Gumzej
pisani prijedlog odluke izradila viša sudska savjetnica
Ivana Reljanović
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 (petnaest) dana od dana ročišta za objavu presude (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje) odnosno u roku od 15 (petnaest) dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), a podnosi se putem sustava eKomunikacije ovog suda. Presuda u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2., osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a (čl. 467. st. 1. ZPP-a).
DNA:
1. tužitelju po punomoćniku
2. prvotuženiku po punomoćniku
3. drugotuženiku
