REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Poslovni broj: Pn-283/2022-34

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Josi Puljiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja MI, OIB [osobni identifikacijski broj], Schiffertorsstrasse 8, Stade, Njemačka, kojeg zastupa punomoćnik Vjekoslav Boban, odvjetnik u Splitu, protiv tuženika KLEMM SIGURNOST d.o.o., OIB 35596498125, Ulica Drage Gervaisa 3, Zagreb, kojeg zastupa punomoćnica Darija Božinović, odvjetnica u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane glavne rasprave zaključene dana 25.rujna 2025., u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i punomoćnice tuženika, dana 10.studenog 2025. na ročištu za objavu odluke,

p r e s u d i o  j e:

I - Nalaže se tuženiku da tužitelju u roku 15 dana isplati iznos od 829,52 EUR sa zateznim kamatama koje teku 26.srpnja 2022. do 31.prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1.siječnja 2023. do 31.prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1.siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena.

II – Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu kojim je zahtijevao da tuženik u roku od 15 dana isplati daljnji iznos od 2.307,93 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 26.srpnja 2022. do isplate.

III - Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 718,98 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 10.studenog 2025. pa sve do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena.

Obrazloženje

1.Tužitelj je 21.7.2022. ovom sudu podnio tužbu protiv tuženika radi naknade imovinske štete u iznosu od 23.625,00 kuna (sad nakon konverzije 3.135,58 EUR). Tužba se činjenično temelji na tome: da je tužitelj početkom svibnja 2022. zatražio od tuženika ponudu za osiguranje tjelesnom i drugom zaštitom kako bi osigurao neometano izvođenje radova uklanjanja betonskih stepenica koje su nezakonito sagrađene na njegovoj nekretnini; da su stranke 24.5.2022. sklopile aneks ugovora o tjelesnoj zaštiti i drugim uslugama i da je tužitelj tuženiku isplatio predujam od 5.000,00 kuna; da su 25.5.2022. zaštitari tuženika uvedeni u štićeni prostor te je istog dana započeto uklanjanje stepenice koje radnje su pokušali spriječiti vlasnici okolnih apartmana; da je tužitelj unutar štićenog prostora ostavio armaturu potrebnu za gradnju zida, pouzdajući se u dogovor s tuženikom da će štićeni prostor osiguravati dvojica zaštitara u dnevnoj smjeni i jedan zaštitar tijekom noćnih sati; da je tuženik 27.5.2022. u popodnevnim satima telefonski obavijestio sestru tužitelja da prekida daljnje pružanje ugovorene privatne zaštite i povlači zaštitare sa čitavog štićenog prostora u Mimicama jer je inspekcijska služba MUP-a naložila tuženiku obustavu tjelesne zaštite na štićenom prostoru, obzirom da postoji spor oko vlasništva na nekretninama; da je istog dana tužitelj dostavio tuženiku poziv za ispunjenje ugovornih obveza; da se tuženik oglušio na poziv tužitelja i nije uspostavio nadzor i štićenje; da su 30.5.2022. treće osobe, bez znanja tužitelja, na mjestu porušenih stepenica sagradile nove betonske stepenice i na taj način potpuno obezvrijedili vrijednost izvedenih radova koje je tuženik bio dužan osiguravati; da je tužitelj 3.6.2022. raskinuo s tuženikom ugovor; da je za građevinske radove uklanjanja betonskih stepenica, armaturu za gradnju zida i prijevoz armature tužitelj platio iznos od 18.625,00 kuna.

1.1.Podneskom od 17.7.2025. tužitelj je precizirao tužbeni zahtjev, a zapravo je preinačio tužbu tražeći iznos od 3.137,45 EUR.

Tuženik se upustio u raspravljanje po ovako preinačenoj tužbi.

2.Tuženik se u odgovoru na tužbu protivio tužbi i u bitnom naveo: da prigovara pasivnoj legitimaciji te osporava osnovu i visinu postavljenog tužbenog zahtjeva; da ne postoji uzročno-posljedična veza između štetnog događaja i navodno nastale štete; da je sva komunikacija u svezi predmetnog ugovora bila s tužiteljevim odvjetnikom GI i tužiteljevom sestrom; da je 26.5.2022. proveden inspekcijski nadzor i inspektorat je usmeno naložio tuženiku da se udalji s objekta i prestane s pružanjem zaštitarskih usluga; da je tuženik dužan postupiti u skladu s nalogom tijela vlasti i da se ne može smatrati da je isti raskinuo predmetni ugovor; da je tužitelj bio upoznat s činjenicom da je tuženiku izrečena zabrana pružanja usluga zaštite i da će isti morati zastati s istom te je tužitelj odmah mogao angažirati drugo društvo ovlašteno za pružanje zaštitarskih usluga; da nije nanio štetu tužitelju i da iznos od 18.625,00 kn ne predstavlja odštetni zahtjev jer se radi o trošku koji bi tužitelj imao i da tuženik nije zastao s pružanjem usluga zaštite.

3.Sud je u dokaznom postupku izveo dokaz pregledom cjelokupne pisane dokumentacije u spisu koja će biti navedena u nastavku obrazloženja, spisa ovog suda br. Psp-79/2022, saslušanjem tužitelja i svjedoka ČI, PI, BI, FI, DI, ZI, SI, HI.

Tužitelj je odustao od dokaznog prijedloga očevida na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka geodeta. Dokaz saslušanjem svjedoka GI (ranijeg tužiteljevog punomoćnika) ovaj sud nije izveo budući da su bitne činjenice utvrđene drugim dokazima.

3.1.Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

4.Među strankama je sporna i osnova odgovornosti tuženika za štetu nastalu tužitelju i visina štete.

Među strankama nije sporno da je tuženik obavijestio tužitelja da će prestati pružati svoje usluge zbog toga što je dobio takav nalog od inspekcijskog tijela.

4.1.U ovom postupku mjerodavne su niže citirane odredbe Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje: ZOO), Zakon o privatnoj zaštiti (Narodne novine 16/20, dalje: ZPZ), Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine 47/09, 110/21, dalje: ZUP).

5.U postupku je utvrđeno sljedeće:

Tužitelj je uknjižen kao suvlasnik za 1/2 dijela nekretnina upisanih u ZU 1936 k. o. [katastarska općina] i kao isključivi vlasnik nekretnina upisanih u ZU 2255 k. o. [katastarska općina] te je 8.2.2022. zabilježen spor na tim nekretninama koji spor se tiče prava vlasništva i služnosti puta. Navedeno je vidljivo iz izvadaka iz zemljišne knjige.

5.1.Tužitelj je s tuženikom 26.1.2022. sklopio ugovor o tjelesnoj zaštiti i drugim uslugama br. 5501/22 (list 20-22) za neodređeno vremensko razdoblje počevši od 28.1.2022. Prema tom ugovoru tužitelj se obvezao isplatiti tuženiku jednokratnu naknadu od 5.000,00 kuna (koji iznos je uplatio 24.5.2022. prema uplatnici – list 31) te 80,00 kuna po satu pojedinog djelatnika. Potom je dana 24.5.2022. između stranaka sklopljen Anex 2 predmetnog ugovora (list 23) kojim se kao mjesto obavljanja usluge dodaju još neke nekretnine.

5.2.Dopisom od 27.5.2022. tužitelj je pozvao tuženika da ispuni svoje ugovorne obveze, a potom je dopisom od 2.6.2022. tužitelj dao izjavu o raskidu predmetnog ugovora što je vidljivo iz navedenih dopisa (list 24-30).

5.3.Tužitelju je obrt PI **.**.2022. izdao račun (za rušenje, iskope, štemanje armirano betonskih stepenica te prijevoz s armaturom) na iznos od 18.625,00 kuna koji račun je tužitelj podmirio 9.6.2022. (list 32-34).

PI je u iskazu potvrdio da mu je račun plaćen. Nadalje, naveo je i to: da je trebao osim armature prevesti kamionom i bager; da trošak prijevoza samo armature iznosi 1.000,00 kuna; da mu je tužitelj naknadno putem svoje sestre nudio na otkup armaturu, ali on nije imao drugi posao na gradilištu na kojemu bi ju mogao upotrijebiti; da je u dva dana rada uspio samo porušiti pola stepeništa, a radove je prestao izvoditi po nalogu tužitelja i njegovog odvjetnika nakon što su nastali neki problemi tj. došli neki ljudi koji su se bunili, a potom i policija.

5.4.Iz fotografija (list 35-38) je vidljivo da su stepenice porušene i da se na zemljištu unutar borove šume nalaze dijelovi armaturne mreže i željeza.

5.5.Dopisom od 13.6.2022. tužitelj je tražio od PP Omiš službene bilješke nastale povodom tužiteljeve prijave da su 30.5.2022. nepoznate osobe na njegovom zemljištu sagradile betonske stepenice.

Pregledom spisa br. Psp-79/2022 na ročištu od 25.2.2025. utvrđeno je da su M i II te MIK priznali u odgovoru na tužbu da su izgradili navedene betonske stepenice.

5.6.Tužiteljevom punomoćniku je 25.9.2023. dostavljeno mišljenje djelatnika MUP-a ĆI (list 62) da vlasnik nekretnine može sa zaštitarskom tvrtkom sklopiti ugovor o štićenju svoje nekretnine sve dok sud u sporu oko te nekretnine ne donese odluku koja bi svojim sadržajem dala suprotnoj strani pravo na posjed na toj nekretnini.

5.7.Tužiteljeva sestra ČI je iskazala u bitnom: da je nju jedne večeri nazvao tuženikov djelatnik FI, koji je bio nekakav voditelj tuženikove službe, te kazao da bratov odvjetnik ga loše savjetuje, da postoje nekakve zabilježbe na predmetnoj nekretnini te da su im iz MUP-a kazali da mu ne smiju obavljati zaštitarske poslove; da se sjeća da mu je ostao uključen telefon, tj. nije završio poziv pa je čula da se on nalazi u kafiću u društvu susjeda koji su se bunili rušenju predmetnog stepeništa; da je osobno bila prisutna na gradilištu kada se rušilo stepenište te kada je bila prisutna i policija, a bagerist joj je potiho kazao da su mu policajci rekli da može dobiti kaznu od 70.000,00 kuna ako nastavi izvoditi radove te je zatim policija prekinula izvođenje tih radova; da njoj nije predočen nikakav pisani dokaz koji bi opravdao prekid izvođenja radova i pružanja zaštitarskih usluga; da se sutradan popodne vratila na gradilište, na gradilištu više nisu bili zaštitari, a već preko vikenda, tj. tijekom subote i nedjelje su na mjestu porušenih stepenica bile sazidane nove stepenice; da je armaturno željezo koje je nabavljeno za potrebe izvođenja tih radova ostalo na tom zemljištu i s vremenom ga je bilo sve manje i manje, ne zna tko ga je odnosio, a ono malo što je ostalo zahvatila je hrđa i tamo na licu mjesta nisu imali nikakve smještajne mogućnosti za pohraniti tu armaturu u nekakvu garažu ili skladište; da je PI upoznala na gradilištu gdje je njegov obrt izvodio radove, te su od radova izveli dovoženje armature i rušenje stepenica kojih je bilo negdje između 12 i 15, a čini joj se da je neporušenih ostalo svega možda jedna ili dvije koje su u blizini plaže i mora.

5.8.Tužitelj je u iskazu naveo: da je odlučio ukloniti stepenište i ograditi zemljište kako bi izbjegao mogućnost nastanka nekakvog požara i kad se započelo s rušenjem stepeništa susjedi G i Č koji imaju u blizini kuće nisu bili za to da se to stepenište ruši, vršili su nekakvo zastrašivanje izvođača radova koji su potom otišli s gradilišta; da je na lice mjesta bila dolazila i policija kojoj su pokazivali planove za izgradnju i vlasnički list te mu policija nije ništa objasnila zbog kojeg razloga se tu ne bi smjeli izvoditi radovi; da mu ni predstavnici tuženika nisu osobno ništa priopćili u svezi prestanka obavljanja svojih usluga; da je on osobno bio prisutan onog dana kada su se rušile stepenice, a ne sjeća se jesu li tog istog dana djelatnici PI prestali izvoditi radove, a čini mu se da se sa izvođenjem radova prestalo kad je otišao u Njemačku i o tome ga obavijestila sestra te su djelatnici tuženika znali da mogu kontaktirati isključivo njegovu sestru u svezi pružanja svojih usluga jer je ona vodila njegove poslove budući da on živi u [adresa]; da nije imao mogućnost pohraniti armaturno željezo u neki zatvoreni prostor i spriječiti hrđanje jer tamo nema izgrađen nikakav objekt, a ljude koji žive u blizini poznaje samo iz viđenja pa nije mogao u njihove garaže pohraniti; da je spor sa susjedima P i B, a koji spor je bio zabilježen u zemljišnoj knjizi, okončan 2024. tako da su oni povukli tužbu, a tužitelj im je ustupio nekih 1,2 m svog zemljišta kako bi tuda mogli prolaziti; da je nakon što su susjedi ponovno napravili stepenište na licu mjesta bila građevinska inspekcija koja je dala nalog da se predmetno stepenište poruši budući da po njihovom mišljenju nije smjelo biti ni izgrađeno; da tuženikovi zaštitari nisu napustili gradilište po njegovom nalogu već samoinicijativno, a tad nije ništa s njima dogovarao oko buduće suradnje u vezi nastavka radova; da su ranije postojale 22 stepenice te je PI porušio skoro sve osim nekih 3-4 koje su bile blizu mora; da se ne može izjasniti o količini armature koja mu je isporučena, a obrtnik PI je nabavio armaturu za sve predviđene radove; da osim neke manje količine tamo više nema te armature, ne zna gdje je i kad je nestala jer on tamo ne boravi.

5.9.Svjedokinja DI (voditelj tuženikove splitske podružnice) je u iskazu navela: da je 25.5.2022. od strane HI obaviještena da bi djelatnici tuženika trebali napustiti lice mjesta jer da nisu ovlašteni pružati zaštitarske usluge tamo; da je dana 27.5.2022. kontaktirana od strane ZI koja je predložila da održe nekakav sastanak u prostorijama tuženika te je tada na tom sastanku HI ponovno kazao da tuženikovi djelatnici moraju smjesta napustiti lice mjesta i prestati tamo pružati zaštitarske usluge jer je ta parcela u sudskom postupku i da zbog toga nisu ovlašteni pružati usluge te da će tuženiku u slučaju ostanka na licu mjesta stalno dolaziti inspekcija i pisati kazne zbog postupanja protivno nalogu; da je dotičnom HI kazala kako bi trebali oni donijeti rješenje kojim se zabranjuje tuženiku da tamo pružaju zaštitarske usluge tužitelju na što je on odgovorio da pošti treba dugo vremena da dođe; da je upravu tuženika obavijestila o tom sastanku i naposljetku je uprava dala uputu da se radnici tuženika povuku s lica mjesta; da ona nije nikada kasnije dobila od MUP-a nikakav dopis ni rješenje vezano za zabranu postupanja tuženika na licu mjesta.

5.10.Svjedok FI (tuženikov terenski nadzornik) je iskazao: da su njega obavijestile kolegice DI i SI te kazale da po nalogu inspektorata se tuženikovi djelatnici moraju povući s lica mjesta, da nije doneseno neko pisano rješenje već da su i one dobile takvu uputu ili nalog koji su mi samo proslijedile pa je stoga on djelatnicima kazao da napuste lice mjesta; da su za tužitelja i prije ovog događaja, čini mu se dvaput, pružali zaštitarske usluge i to kad se radio neki put, a to se ticalo ove iste parcele te je to bilo par mjeseci ranije te prilikom tih prvih uredovanja tuženika na licu mjesta nije bilo nikakvih problema te su čak bili i inspektori koji su sastavili zapisnik i nisu utvrdili nikakve propuste; da je prilikom povlačenja tuženikovih djelatnika s lica mjesta tamo bio prisutan i tužitelj osobno kojemu se svjedok ispričao zbog toga i pojasnio mu da napuštaju lice mjesta zbog naloga inspektorata.

5.11.Svjedok BI je u iskazu naveo: da je u svibnju 2022. radio u službi za inspekcijske poslove pri MUP-u te je od strane te službe upućen da obavi nadzor na licu mjesta jer je došla prijava nekog od susjeda koji se, čini mu se, prezivao LI; da je na licu mjesta zatekao jednog tuženikovog zaštitara koji je kod sebe imao potpisan ugovor o pružanju zaštitarskih usluga, radni nalog i iskaznicu te stoga njegov zaključak bio da nije bilo nikakvih nepravilnosti ili nezakonitosti u vezi tog postupanja tuženika, a je li taj ugovor valjan ili ne, on to na nijedan način nije mogao znati; da je to bilo njegovo jedino postupanje na tom licu mjesta, a prema onome što je čuo izgleda da kasnije jest bilo nekakvih postupanja, ali detalje o tome ne zna; da su osobe imena UI, ĆI i ŠI zaposleni u MUP-u u Sektoru u kojem je zaposlen i to na višim instancama u Zagrebu.

5.12.Svjedok HI je u iskazu naveo: da se sjeća da je inspekcijski nadzor u tom slučaju obavljao kolega BI i on je bio zadužen za taj predmet; da je svjedokovo sudjelovanje u svezi tuženika bilo samo to što je telefonski bio u komunikaciji s predstavnicima tuženikove splitske podružnice, koje inače otprije poznajem jer redovito obavljamo inspekcijske nadzore, te u toj komunikaciji je napomenuo kako se moraju poštivati propisani uvjeti, tj. da postoji ugovor, radni nalozi i da se zaštitar drži područja koje je pod zaštitom, budući da je od strane kolege BI bio obaviješten da je riječ o nekakvom šumovitom neograđenom predjelu; da su ga nakon određenog vremena tuženikovi djelatnici obavijestili da se u dogovoru sa središnjicom firme njihovi zaštitari povlače s lica mjesta; da od strane MUP-a tuženiku nije bio izdan nikakav nalog da se prestane s pružanjem zaštitarskih usluga na toj lokaciji; da u vrijeme kad su se odvijali ovi događaji on nije bio nadređen kolegi BI, već je njemu bio nadređen voditelj službe LI; da je inspekcijski nadzor u konkretnom slučaju vršen vjerojatno zbog toga što je došla nekakva predstavka, s tim da ne zna od strane koga i kojim kanalom; da koliko se sjeća čini mu se da je iz nekakvog izvatka iz katastra proizlazilo da vlasništvo štićene nekretnine nije 100% čisto, bilo je nekog tereta, ali ne sjeća se detalja te pretpostavlja da je zbog tog razloga postojala predstavka zbog koje se išlo u inspekcijski nadzor; da je komunicirao s DI zbog toga da im se skrene pozornost na odredbu čl. 6. Zakona o privatnoj zaštiti iz 2020. godine, tj. na obvezu zaštitara da ne smije prelaziti granice perimetra, a što bi bilo dosta dvojbeno u situaciji kada se štiti šumoviti neograđeni predio jer bi potencijalno zaštitar bio u prekršaju ako iziđe izvan tog perimetra; da mu se čini da su u konkretnom slučaju zaštitari bili izvan tog perimetra, ali ponavlja da on nije bio na licu mjesta, već je to shvatio iz razgovora s kolegom koji je bio na licu mjesta; da je on upozorio DI da se u slučaju protuzakonitog djelovanja čini prekršaj i pokreće prekršajni postupak.

5.13.Svjedokinja ZI je navela: da joj je poznato da je kolega BI na predmetnoj lokaciji vršio inspekcijski nadzor rada tuženika te je tijekom njegovog postupanja postavilo se pitanje gdje se nalazio zaštitar, tj. je li se nalazio na čest. koja je obuhvaćena ugovorom ili na nekoj drugoj; da joj nije poznato je li u svezi tog postupanja kolege BI kasnije izdan tuženiku kakav nalog da napusti lice mjesta i prestane pružati usluge, ali pretpostavlja da je na kraju tuženik napustio teren; da osobno nije komunicirala u tom razdoblju ni sa kim iz nadređenih službi, a ne sjeća se ni da bi u vezi ovog predmeta tad komunicirala s nekim iz tuženikove podružnice u Splitu; da je u to vrijeme bila inspektor i po istom rangu kao i kolega BI; da generalno govoreći u situacijama kad u inspekcijskom nadzoru ustanove nekakve nepravilnosti tad izdaju nekad usmena, a nekad i pismena rješenja, s tim da u slučaju izdavanja usmenog rješenja u nekim posljednjim situacijama koje je imala u praksi, kasnije su dostavljali i pisane otpravke usmeno izrečenih rješenja; da je bila na nekom sastanku u tuženikovoj splitskoj podružnici u vrijeme koje je obuhvaćeno predmetnom parnicom; da se ne može sjetiti da je inače bilo situacija da bi kad se utvrdi nekakvo protuzakonito postupanje zaštitarske firme dali upozorenje umjesto provođenja prekršajnog postupka.

5.14.Svjedokinja SI (radnik tuženika) je u iskazu navela: da je tuženikov prestanak pružanja zaštitarskih usluga tužitelju u svibnju 2022. bio posljedica naloga inspektorata za zaštitarske poslove koji nalog je usmeno priopćen tuženiku; da su prije toga inspektori bili na licu mjesta i u tuženikovom uredu u Splitu; da je tijekom tog događaja bila u komunikaciji s inspektorima BI i HI te su joj obojica usmeno izrekli takav nalog, samo moguće da su to kazali svaki malo drugačijim riječima, ali u biti to se sve svodilo da se tuženikovi zaštitari moraju maknuti s lica mjesta jer će u protivnom oni tuženiku pisati prekršajne naloge; da je taj usmeni nalog bio obrazložen time da tuženik nema pravnu osnovu za obavljanje zaštitarske usluge te su tražili da se dostavi ugovor s tužiteljem i izvadak iz zemljišne knjige, a prema mišljenju inspektora činjenica da je u zemljišnoj knjizi upisana nekakva zabilježba sudskog spora oko imovinskih odnosa je predstavljala razlog zbog kojeg tuženik ne bi mogao postupati; da je tuženik od inspektora tražio pisani otpravak usmeno izrečenog naloga, ali su inspektori priopćili da će to dugo trajati jer da nadređena službena osoba to mora potpisati i da je bolje da se odmah tuženikovi zaštitari maknu s lica mjesta budući da su im djelatnici MUP-a na određeni način i nadređeni; da je ona o nalogu inspektora obavijestila direktora tuženika i klijenta koji je angažirao tuženika, a na daljnji upit jesu li nakon toga djelatnici tuženika tražili od inspektora dostavu pisane odluke, svjedokinja je rekla da zaštitarima za obavljanje djelatnosti odobrenje daje država i ona ga i oduzima te oni kao zaštitari moraju slušati naredbu inspektora i ne mogu provoditi nekakvu istragu da bi preispitivali te naredbe.

6.S obzirom na sadržaj izvedenih dokaza, ovaj sud je odlučio kao u izreci zbog sljedećih razloga.

Iskazima tužitelja i svjedoka ČI, PI, FI, DI i SI se poklanja vjera u dijelu u kojem govore o činjenicama koje su se zbile u pogledu pružanja tuženikovih usluga budući da nijedna od stranaka nije nekim drugim, materijalnim dokazima dokazala suprotno.

6.1.Saslušani službenici MUP-a (BI, HI, ZI) nisu potvrdili navode tuženika da je tuženiku od strane MUP-a, kao tijela nadzora, izrečen usmeni nalog da prestane s pružanjem usluga zaštite tužitelju na predmetnoj lokaciji. Međutim, s obzirom na to da i tuženik tijekom postupka spominje zabranu izrečenu od strane policije, a isto tako je i sestra tužitelja (koja mu je bliska osoba i bila je prisutna na licu mjesta kao njegov predstavnik) spominjala u iskazu dolazak policije koja je prekinula izvođenje radova, onda se može, s obzirom na to suglasno iskazivanje jedne stranke i svjedoka bliskog drugoj stranci, zaključiti kako službenici MUP-a očigledno izbjegavaju reći što se zapravo zbilo.

Ako bi se pretpostavilo da doista jest netko od službenika MUP-a na licu mjesta usmeno naložio tuženiku zabranu daljnjeg pružanja usluga (a iskazi radnika tuženika i ČI upućuju na točnost te činjenice), to međutim ne bi dovelo do ekskulpacije tuženika od obveze naknade štete zbog sljedećih razloga. Naime, tuženik je preuzeo ugovorne obveze i dužan je poduzeti sve što je u njegovoj moći da ispuni te obveze. To bi uključivalo i obvezu inzistiranja na tome da mu se dostavi pisani otpravak usmeno izrečenog rješenja (sukladno čl.97.ZUP) te pokretanje upravnog spora (čl.93.ZPZ) kao pravno sredstvo osporavanja pravilnosti odluke MUP-a. Tek ako bi nadležni sud potvrdio da je MUP pravilno zabranio daljnje postupanje tuženiku, onda bi se moglo govoriti o tome da je riječ o nemogućnosti ispunjenja ugovorne obveze radi okolnosti zbog kojih tuženik ne odgovara (čl.208.ZOO).

Stajalište koje je u svom iskazu iznijela radnica tuženika SI ("da zaštitarima za obavljanje djelatnosti odobrenje daje država i ona ga i oduzima te oni kao zaštitari moraju slušati naredbu inspektora i ne mogu provoditi nekakvu istragu da bi preispitivali te naredbe") nije pravilno. Nije MUP nepogrešiva institucija čije odluke se ne bi smjele preispitivati. Za usporedbu, može se reći da i suce imenuje na sudačku dužnost država u širem smislu te riječi (Državno sudbeno vijeće), ali to ne znači da suci ne smiju koristiti pravna sredstva kad su u pitanju njihova prava i obveze. Povrh toga, treba reći da je ocjena ovog suda kako su inspektori MUP-a pogrešno izrekli tuženiku nalog da prestane pružati usluge tužitelju. Naime, čl.6.st.3.ZPZ ne određuje da bi zabilježeni spor oko nekretnine predstavljao zapreku za pružanje usluga zaštite, a tužitelj kao uknjiženi vlasnik svakako posjeduje nekretninu temeljem valjane pravne osnove u smislu citirane odredbe. Uostalom, i mišljenje visoko rangiranih djelatnika MUP-a (vidi toč.5.6. i 5.11.) ukazuje na zaključak o pogrešnoj odluci inspektora na licu mjesta.

6.2.Ovako, u opisanim okolnostima, može se zaključiti kako tuženik nije izvršio svoju ugovornu obvezu iako je bio pozvan 27.5.2022. da ispuni svoju obvezu. Stoga, temeljem čl.346.st.1.ZOO tuženik bi trebao tužitelju naknaditi štetu koja mu je nastala zbog neispunjenja obveze.

6.3.Glede visine štete, treba reći sljedeće.

Tužitelj je potraživao natrag 5.000,00 kuna koje je uplatio prilikom sklapanja ugovora. Međutim, nije dvojbeno da je tužitelju određeno vrijeme tuženik pružao usluge po predmetnom ugovoru pa stoga tuženik ima pravo biti plaćen za djelomično obavljenu uslugu. Naime, tužitelj je u tužbi priznao da je 25.5.2022. u 15,00 sati uveo zaštitare na nekretninu i da je 27.5.2022. u popodnevnim satima obaviješten o prekidu rada zaštitara, a osim toga PI je u iskazu naveo da je 2 dana obavljao građevinske radove za tužitelja na licu mjesta, dok je sestra tužitelja ČI izjavila da je bila predviđena prisutnost 2 zaštitara po danu i 1 zaštitara po noći. Dakle, može se reći da su 2 puna radna dana tuženikovi djelatnici pružali usluge tužitelju.

Kako je u ugovoru od 26.1.2022. navedeno da je cijena sata rada tuženikovog djelatnika 80,00 kuna bez PDV-a (tj. 100,00 kuna s PDV-om), može se reći da bi dnevno rad tuženikovih djelatnika koštao tužitelja 4.000,00 kuna (2 djelatnika 16 sati dnevno i 1 djelatnik 8 sati dnevno), odnosno za 2 dana bi to iznosilo 8.000,00 kuna tj. i više od iznosa koji je tužitelj uplatio tuženiku. Dakle, može se zaključiti kako je tuženik iznos od 5.000,00 kuna (663,61 EUR) primio temeljem valjane pravne osnove (ugovora koji je djelomično izvršio), odnosno taj izdatak tužitelju nije uzrokovan nikakvom štetnom radnjom i ne postoji zakonska osnova po kojoj bi tuženik trebao vratiti natrag taj iznos tužitelju i zato je tužbeni zahtjev u ovom dijelu odbijen kao neosnovan.

6.4.Glede preostalog utuženog iznosa, za navesti je sljedeće. Tužitelj potražuje troškove rada građevinskih radnika i nabavke armaturnog željeza koje on kasnije nije mogao iskoristiti ni prodati, a u međuvremenu je većim dijelom željezo i otuđeno s predmetne nekretnine.

Odredbama čl.346.st.4.ZOO i čl.1092.ZOO propisana je odgovornost oštećenika da svojim aktivnostima spriječi nastanak štete. Budući da je tužitelj armaturno željezo ostavio na predmetnom zemljištu i tako omogućio odnošenje istog, ovaj sud ocjenjuje da je njegov doprinos nastanku štete 50%. To što tužitelj nije imao gdje u blizini predmetnog zemljišta pohraniti armaturu ne znači da bi postotak odgovornosti tuženika trebao biti viši od 50%.

Nadalje, treba reći da troškovi dvodnevnog rada PI na rušenju stepeništa (4.900,00 kuna prema specifikaciji iz računa) i trošak prijevoza bagera kamionom do lica mjesta ne predstavljaju štetu koju je prouzročio tuženik jer je on te radove i prijevoz obavio dok je tuženik pružao usluge tužitelju.

Šteta koju je tuženik tužitelju prouzročio jest troškovi kupnje armaturnog željeza i prijevoza iste (koji prijevoz prema iskazu PI košta 1.000,00 kuna). PI se u iskazu nije decidirano izjasnio kolika je cijena nabavljene armature, ali u specifikaciji računa (list 33) prijevoz skupa s armaturom košta 10.000,00 kuna što bi značilo da sama armatura košta 9.000,00 kuna. S obzirom na količinu prikazanu na fotografijama (list 37-38) te javno dostupne podatke o cijenama armature (npr. na mrežnoj stranici "Ikoma prodajni centar"), ovaj sud zaključuje da je podatak iz specifikacije računa očigledno točan.

6.5.Dakle, tuženik je tužitelju prouzročio štetu u iznosu od 10.000,00 kuna što uvećano za PDV iznosi 12.500,00 kuna tj. sad 1.659,04 EUR. Stoga je temeljem čl.1045.st.1., čl.1089.st.1. i čl.1092.ZOO tuženik obvezan naknaditi tužitelju 50% nastale štete tj. iznos od 829,52 EUR.

Na dosuđeni iznos temeljem čl.29.st.2. i čl.1086.ZOO dosuđene su zatezne kamate od 26.7.2022. do isplate sukladno traženju tužitelja koji je tražio manje kamata nego li mu zapravo pripada jer bi imao pravo na zatezne kamate od dana plaćanja računa građevinskom obrtniku.

6.6.S obzirom na iznos dosuđen tužitelju i ukupni iznos potraživan tužbenim zahtjevom, tužbeni zahtjev je odbijen u pogledu više traženog iznosa od 2.307,93 EUR sa zateznim kamatama.

7.Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl.154.st.2.Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 155/23, dalje: ZPP) i na odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" 138/23, dalje: OT). U ovom sporu je bila sporna i osnova i visina tužbenog zahtjeva. Stoga, ovaj sud ocjenjuje da je ukupni uspjeh tužitelja 63%, a tuženika 37% pa bi tuženik tužitelju trebao naknaditi 26% nastalog troška.

7.1.Tužitelju je priznat sljedeći trošak: po 100 bodova za sastav tužbe i podnesaka od 6.4.2023., 29.9.2023., 13.5.2025., 17.7.2025. te za ročišta od 18.10.2023., 18.9.2024., 25.2.2025., 22.5.2025., 25.9.2025., 25 bodova za ročište od 5.12.2024., 50 bodova za ročište za objavu odluke, što zbrojeno, pretvoreno u EUR i uvećano za PDV od 25% iznosi 2.687,50 EUR, a kad se 77,81 EUR pristojbe tužbe dobije se 2.765,31 EUR. No, sukladno uspjehu, tužitelju je dosuđeno 26% od tog iznosa tj. 718,98 EUR.

Na iznos troška teku zatezne kamate od presuđenja do isplate temeljem čl.151.st.3.ZPP.

U Splitu, 10.studenog 2025.

S U D A C

Joso Puljić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi ovom sudu elektroničkom komunikacijom ili u 3 primjerka (čl.106.a st.5.ZPP), a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

-pun.tužitelja

-pun.tuženika