REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PAZINU

Franjevačke stube 2

52000 Pazin

P 194/2024-26

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Pazinu po sutkinji Kristijani Matejčić u pravnoj stvari u kojoj sudjeluju tužitelj Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB 84397956623, i tuženik Croatia osiguranje d. d. Zagreb, V. Jagića 33, OIB 26187994862, kojeg zastupaju punomoćnice Tulija Zele-Janjanin i Adrijana Jovanović, odvjetnice u Rijeci, Školjić 8, radi isplate, nakon glavne rasprave zaključene 25. rujna 2025. u prisutnosti punomoćnice po zaposlenju tužitelja i punomoćnice tuženika, 10. studenog 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev kojim tužitelj od tuženika potražuje isplatu 11.581,89 eura (jedanaest tisuća petsto osamdeset jedan euro i osamdeset devet centi) sa zateznim kamatama koje teku na iznos 9.939,97 eura od 14. rujna 2023. do isplate te na iznos 1.641,92 eura od 15. studenog 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

II. Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi troškove postupka isplatom 1.000,00 eura (tisuću eura) u roku 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u cijelosti.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu protiv tuženika radi isplate 11.581,89 eura sa zateznim kamatama koje teku na iznos 9.939,97 eura od 14. rujna 2023. do isplate, te na iznos 1.641,92 eura od 15. studenog 2023. do isplate.

1. 1. U tužbi je naveo da se je 31. ožujka 2002. dogodila prometna nezgoda u kojoj je smrtno stradao njegov osiguranik SC. Za predmetnu nezgodu odgovoran je tuženikov osiguranik CC. On je oglašen krivim za nastanak predmetne prometne nezgode i pravomoćno je osuđen u kaznenom postupku presudom Općinskog suda u Puli – Pola posl. br. K 312/2002 od 17. lipnja 2002. Rješenjem broj 40540 od 23. siječnja 2004. udovici GC i djetetu EC priznato je pravo na obiteljsku mirovinu počevši od 31. ožujka 2002. Od tada mu nastaje šteta koju mu je tuženik dužan namiriti po osnovi odredbi Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine br. 157/2013., 33/2015., 93/2015., 151/2014., 120/2016., 115/2018., 102/2019., 84/2021. i 119/2022.). Za prethodna obračunska razdoblja sve do 1. prosinca 2020. tuženik mu je uredno podmirio sva potraživanja po toj osnovi na temelju vansudskih zahtjeva i na temelju pravomoćne presude Trgovačkog suda u Pazinu posl. br. P 83/2019. Tuženiku se obratio s odštetnim zahtjevom od 29. kolovoza 2023. za isplatu 9.939,97 eura za obračunsko razdoblje od 1. prosinca 2020. do 30. lipnja 2023., međutim, tuženik je taj zahtjev otklonio jer da se u ovoj pravnoj stvari ima primjenjivati Zakon o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine br. 151/2005., 36/2009., 75/2009., 76/2013., 152/2014., dalje: ZOOP), a ne Zakon o mirovinskom osiguranju. Stoga se tuženiku nije obratio s odštetnim zahtjevom za daljnje dospjele iznose u razdoblju od 1. srpnja 2023. do 31. listopada 2023. Kao pravna osoba trpi štetu iz predmetne prometne nezgode s obzirom na to da je po odredbama Zakona o mirovinskom osiguranju bio obvezan priznati pravo iz mirovinskog osiguranja (pravo na obiteljsku mirovinu). Šteta mu nastaje sukcesivno isplatama mirovine. Kako se u ovom slučaju potražuje šteta koja je nastala nakon 1. prosinca 2020. ima se primjenjivati Zakon o mirovinskom osiguranju koji je stupio na snagu 2014., a ne raniji zakon, odnosno ZOOP koji je stupio na snagu 2006. Kako se radi o dva zakona koji uređuju različitu materiju, po nečelu lex posterior derogat legi priori, prednost u primjeni ima Zakon o mirovinskom osiguranju. Radi se regresnom zahtjevu za naknadu štete, pa se osim odredbi Zakona o mirovinskom osiguranju na odgovarajući način primjenjuju odredbe Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005., 41/2008., 125/2011., 75/2015., 29/2018.) koji u svojim odredbama predviđa načelo potpune naknade štete što znači da oštećenik ima pravo na naknadu u onom iznosu koji je potreban da se njegovo materijalno stanje dovede u ono u kojem bi se nalazilo da nije bilo štetnog događaja. Na temelju odredbi Zakona o mirovinskom osiguranju ima pravo da izravno ostvari naknadu štete od osiguravatelja štetnika, slijedom čega se ne mogu primijeniti odredbe ZOOP-a koji govori o subrogacijskim zahtjevima nositelja socijalnog osiguranja.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je priznao pasivnu legitimaciju jer je u trenutku prometne nezgode 31. ožujka 2002. osobno vozilo reg. oznake [registarska oznaka], kojim je upravljao CC bilo osigurano kod njega na temelju police obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti broj 011603749691. Nije sporno ni da je u kaznenom postupku koji se vodio kod Općinskog suda u Puli – Pola pod posl. br. K 213/2002 njegov osiguranik pravomoćno oglašen krivim za predmetnu prometnu nezgodu. U toj nezgodi smrtno je stradao osiguranik tužitelja SC te je rješenjem tužitelja od 23. siječnja 2004. udovici GC i djetetu EC Caderu priznato pravo na isplatu obiteljske mirovine. Nije sporno ni da je na temelju ranijih vansudskih zahtjeva i pravomoćne presude Trgovačkog suda u Pazinu posl. br. P 83/2019 naknadio tužitelju štetu do zaključno 30. studenog 2020. Točno je da mu se tužitelj prije pokretanja ovog postupka obratio s odštetnim zahtjevom od 29. kolovoza 2023. za isplaćene iznose od 1. prosinca 2020. do 30. lipnja 2023., koji zahtjev je u cijelosti otklonio. Za daljnje razdoblje od 1. srpnja 2023. do 31. listopada 2023. tužitelj mu se nije obratio vansudskim zahtjevom. U ovom postupku sporna je primjena materijalnog prava, odnosno da li se radi o sporu na koji se primjenjuju odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju ili ZOOP-a, koji je bio na snazi u trenutku isplate mirovine. Budući da tužitelj na temelju police osiguranja od automobilske odgovornosti potražuje naknadu štete, slijedom toga kao mjerodavno pravo treba primijeniti ZOOP, kao lex specialis u odnosu na Zakon o mirovinskom osiguranju. Prema čl. 27. ZOOP-a Zavodi koji obavljaju poslove mirovinskog osiguranja imaju pravo od društva za osiguranje potraživati naknadu štete samo u visini razmjernog iznosa u skladu s materijalnim pravom koje je bilo na snazi u vrijeme nastanka štete, a ne u stvarno isplaćenom iznosu kako tužitelj neosnovano potražuje u tužbi. Takav stav aktualan je u recentnoj sudskoj praksi Vrhovnog suda Republike Hrvatske. Budući da tužitelj na temelju police osiguranja od automobilske odgovornosti potražuje od tuženika naknadu štete, kao mjerodavno pravo ima se primijeniti upravo ZOOP, jer društvo za osiguranje ne može biti obvezano platiti više ili nešto drugo od onog rizika koji je preuzet policom osiguranja.

3. U dokaznom postupku su pročitani rješenje tužitelja od 23. siječnja 2004. (str. 7-10), potvrde o isplatama (str. 12-25), presuda Općinskog suda u Puli – Pola posl. br. K 213/2002 od 17. lipnja 2002. (str. 26-33), zapisnik o očevidu (str. 34-38), odštetni zahtjev s povratnicom (str. 39-42, 111-112), obavijest od 3. listopada 2023. (str. 113- 114), isprave iz mirovinskog spisa osiguranika pok. SC, te nalaz i mišljenje financijskog vještaka Bojane Galinac (str. 173-177). Ostali dokazni prijedlozi stranaka odbijeni su s obzirom na to da je na temelju izvedenih dokaza u cijelosti utvrđeno činjenično stanje potrebno za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari.

4. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženik, kao osiguravatelj štetnika, naknadi štetu koja mu je nastala isplatama obiteljske mirovine GC i EC, udovici i djetetu pok. SC, koji je smrtno stradao u prometnoj nezgodi koju je skrivio osiguranik tuženika, i to za isplate u razdoblju od 1. prosinca 2020. do 31. listopada 2023. ukupno 11.581,89 eura.

6. Između stranaka nije sporno da se je 31. ožujka 2002. dogodila prometna nezgoda u kojoj je smrtno stradao osiguranik tužitelja SC. Prometnu nezgodu skrivio je CC, koji je upravljao vozilom Mercedes reg. oznake [registarska oznaka]. CC je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Puli – Pola posl. br. K 213/2002 od 17. lipnja 2002. proglašen krivim za izazivanje predmetne prometne nezgode.

Nije sporno da je u trenutku prometne nezgode osobno vozilo reg. oznake [registarska oznaka], kojim je upravljao CC, bilo osigurano kod njega na temelju police obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti broj 011603749691. Time nije sporna pasivna legitimacija tuženika.

Tužitelj je rješenjem broj 40540 od 23. siječnja 2004. priznao pravo na obiteljsku mirovinu udovici GC i djetetu EC umrlog osiguranika SC počevši od 31. ožujka 2002.

Na temelju ranijih vansudskih zahtjeva i pravomoćne presude Trgovačkog suda u Pazinu posl. br. P 83/2019 tuženik je naknadio tužitelju štetu po osnovi isplaćenih obiteljskih mirovina GC i EC do zaključno 30. studenog 2020. Tužitelj se prije pokretanja ovog postupka obratio tuženiku s odštetnim zahtjevom od 29. kolovoza 2023. za isplaćene iznose od 1. prosinca 2020. do 30. lipnja 2023. Tuženik je taj zahtjev otklonio u cijelosti. Za daljnje razdoblje od 1. srpnja 2023. do 31. listopada 2023. tužitelj se nije obratio tuženiku vansudskim zahtjevom

7. Sporna je primjena materijalnog prava, odnosno da li se u konkretnom slučaju primjenjuju čl. 161. i 164. Zakona o mirovinskom osiguranju po kojim odredbama bi tužitelj imao pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja na osnovi priznatog prava na obiteljsku mirovinu u punom iznosu, ili se primjenjuje čl. 27. ZOOP-a. Stoga je i sporno da li tužitelj trpi štetu i ako da, visina te štete.

8. Valjalo je prvo utvrditi koji materijalnopravni propis se primjenjuje na rješenje konkretnog spora.

9. Prema čl. 27. ZOOP-a društvo za osiguranje obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju (stavak 1.). Stvarnom štetom u smislu stavka 1. smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji (stavak 2.). Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu (stavak 3). Odredbe stavka 1., 2. i 3. odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja (stavak 4.).

10. Prema stavu ovoga suda, u konkretnom sporu kojega je pokrenuo tužitelj protiv štetnikova osiguratelja radi naknade štete koju trpi u vidu isplaćene obiteljske mirovine, valja primijeniti čl. 27. ZOOP-a koji uređuje subrogacijske zahtjeve nositelja socijalnog osiguranja i koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete tužitelju odnosno u vrijeme kad su izvršene isplate mirovine.

10. 1. Tuženik nije štetnik već je osiguravajuće društvo koje se bavi poslovima osiguranja u koje spadaju i poslovi obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti sukladno odredbama ZOOP-a. Prema čl. 8. st. 1. ZOOP-a društvo za osiguranje je dužno sklopiti ugovor o osiguranju sukladno Zakonu i uvjetima za osiguranje. Obveza tuženika u konkretnom slučaju proizlazi iz ugovora o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti sklopljenog s vlasnikom motornog vozila. Kao osiguratelj motornog vozila štetnika tuženik se ne nalazi u istom pravnom statusu kao i sam vozač

– štetnik, već ima obvezu naknaditi štetu umjesto odgovorne osobe u okviru obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. Stoga tuženik može odgovarati samo u okviru ZOOP-a koji regulira obveze iz ugovora o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti, kojim je uređen opseg osigurateljnog pokrića odnosno rizici koje osiguratelj uzima u pokriće sklopljenim ugovorom, na temelju čega se, sukladno načelu razmjernosti, obračunava i naplaćuje premija osiguranja.

10. 2. Iako je Zakon o mirovinskom osiguranju kasniji zakon, u konkretnoj situaciji ne može se primijeniti načelo lex posterior derogat legi priori, jer je ZOOP posebniji zakon budući da uređuje užu problematiku (odgovornost za štetu nastalu u prometu) od one propisane Zakonom o mirovinskom osiguranju, koji propisuje odgovornost štetnika, odnosno osoba koje odgovaraju za štetnika, općenito. Da je bila intencija zakonodavca da donošenjem Zakona o mirovinskom osiguranju iz 2013. izmijeni odredbe ZOOP-a kojima je uređena odgovornost osiguratelja, nije bilo zapreke da se donošenjem tog Zakona stave izvan snage odredbe ZOOP-a koje nisu usklađene s odredbama Zakona o mirovinskom osiguranju u pogledu odgovornosti osiguratelja. Stoga, kao posebniji (lex specialis), valja primijeniti ZOOP.

10. 3. Vrhovni sud Republike Hrvatske je u brojnim recentnim odlukama iznio pravno shvaćanje da se u opisanoj situaciji odgovornost osiguratelja temelji na odredbama ZOOP-a koji je bio na snazi u trenutku kada su izvršene isplate mirovine (primjerice: Rev 12/2022, Rev 622/2022, Rev 328/2023, Rev 635/2023, Rev 184/2022).

11. Slijedom navedenog tuženik je u skladu s čl. 27. st. 1. ZOOP-a obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, što znači svaku stvarnu štetu koju ti zavodi trpe bez obzira o kojem se osiguranju radi, ako se radi o obvezi iz okvira djelatnosti pojedinih zavoda za osiguranje i ako je obveza društva za osiguranje u granicama preuzetim u ugovoru o osiguranju između društva za osiguranje i njegovog osiguranika (stvarnog štetnika).

11. 1. Kada je riječ o izdacima učinjenim na ime obiteljske mirovine, kako je to određeno u čl. 27. st. 2. i 3. ZOOP-a, obveza tuženika postoji samo ako postoji razlika između iznosa obiteljske mirovine koji se isplaćuju na temelju rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i iznosa pretpostavljene mirovine koji bi s tog osnova bila isplaćena kada bi razlog priznavanja prava na mirovinu bila ozljeda na radu, a ne štetni događaj za koji je odgovoran tuženik na ime osiguranja stvarnog štetnika.

12. U svrhu utvrđivanja da li postoji obveza tuženika i, ako da, u kojem iznosu, provedeno je financijsko vještačenje po vještaku Bojani Galinac iz GLAPROM d. o. o.

12. 1. Vještak je u nalazu i mišljenju od 6. svibnja 2025. naveo da je tužitelj u razdoblju od 1. prosinca 2020. do **.**.2023. GC i EC isplatio na ime obiteljske mirovine 11.581,92 eura. U slučaju da je uzrok smrti pok. SC bila posljedica ozljede na radu tužitelj bi bio u obvezi isplatiti obiteljsku mirovinu u ukupnom iznosu 11.769,67 eura. Iz usporednog izračuna za utuženo razdoblje (stranica 4. nalaza) vidljivo je da je mjesečno isplaćena obiteljska mirovina iznosila manje od pretpostavljene mirovine koja bila posljedica ozljede na radu.

12. 2. Nalaz i mišljenje vještaka prihvaćen je u cijelosti kao objektivan, argumentiran i jasan. Vještak je u cijelosti odgovorio na određenu zadaću vještačenja. Stranke nisu prigovarale obračunu vještaka, već je tužitelj iznio primjedbe usmjerene na primjenu materijalnog prava.

13. Sud je na temelju izračuna vještaka utvrdio da bi tužitelj na ime obiteljske mirovine koja je izvedena iz prava pok. osiguranika tužitelja SC, u slučaju da je uzrok smrti bila posljedica ozljede na radu, za razdoblje od 1. prosinca 2020. do 31. listopada 2023. bio u obvezi isplatiti iznos veći za 187,75 eura u odnosu na obiteljsku mirovinu koju isplaćuje. Dakle, utvrđeno je da tužitelj isplatama obiteljske mirovine u predmetnom razdoblju nije trpio štetu kako je propisano u čl. 27. st. 2. i 3. ZOOP-a. Stoga je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan u cijelosti.

14. Obje stranke zatražile su naknadu troškova postupka.

14. 1. Na temelju čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023., dalje: ZPP) tužitelj je dužan tuženiku naknaditi parnični trošak

14. 2. Tuženik je zatražio naknadu troškova postupka za zastupanje kod pristupa ročištima 13. lipnja 2024. i 25. rujna 2025. po 200,00 eura te sastava podneska od 26. svibnja 2025. 200,00 eura, uvećano za PDV, kao i trošak financijskog vještačenja.

14. 3. U skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/2023., dalje: OT) i vrijednosti predmeta spora tuženiku su priznati kao opravdani zatraženi troškovi zastupanja kod pristupa ročištima 13. lipnja 2024. i 25. rujna 2025. po 200,00 eura (tbr. 9. t. 1. u vezi s tbr. 7. t. 1. i tbr. 54. OT-e) te sastava podnesaka od 26. svibnja 2025. (očitovanje na nalaz i mišljenje vještaka) 200,00 eura (tbr. 8. t. 1. u vezi s tbr. 7. t. 1. i tbr. 54. OT-e), sve uvećano za PDV 25 % 150,00 eura (tbr. 46. OT-e), te troškovi financijskog vještačenja u iznosu 250,00 eura, ukupno 1.000,00 eura. Time su mu odmjereni troškovi postupka u ukupnom iznosu 1.000,00 eura.

14. 5. Slijedom navedenog naloženo je tužitelju da tuženiku naknadi troškove postupka isplatom 1.000,00 eura, dok je zahtjev tužitelja u cijelosti odbijen.

U Pazinu 10. studenog 2025.

Sutkinja

Kristijana Matejčić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od 15 dana od dostave presude.

DNA:

1. tužitelj,

2. tuženik p. p.