Republika Hrvatska

Poslovni broj: P-3841/19-58

Općinski sud u Splitu

Gundulićeva 27

21000 Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski sud u Splitu po sutkinji Marini Lovrić, u pravnoj stvari tužiteljice OI, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po pun. Juri Grbavcu, odvj. u Splitu, protiv tuženika ADDIKO BANK d.d. ZAGREB, OIB: 14036333877, zastupanog po pun. iz odvj. društva Knezović i partneri u Zagrebu, uz sudjelovanje umješača na strani tužiteljice: pod 1) LJEKARNE GRBAVAC, OIB: 92971109251, Split, Dubrovačka 57, zastupanog po pun. Ivi Juričku, odvj. u Splitu i pod 2) NI, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po pun. Domagoju Mužiću, odvj. u Splitu, radi isplate, nakon održane glavne rasprave zaključene 17. rujna 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja, zamjenica punomoćnika umješača pod 1) i pod 2) na strani tužiteljice, dana 10. studenoga 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev:

"Utvrđuje se da je ništav i bez pravnog učinka ugovor o kreditu broj: 216- 354/2007 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine, od dana 28.11.2007. godine (solemniziran pred Javnim bilježnikom u Zagrebu, Perom Džankićem, broj: OV-22493/2007, dana 07.12.2007. godine), sklopljen između tužiteljice kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora."

II. Utvrđuje se da je djelomično ništav ugovor o kreditu broj: 216-354/2007 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine, od dana 28.11.2007. godine (solemniziran pred Javnim bilježnikom u Zagrebu, Perom Džankićem, broj: OV- 22493/2007, dana 07.12.2007. godine), sklopljen između tužiteljice kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora, pa pojedine odredbe ne proizvode nikakve pravne učinke i to:

- sve odredbe u kojima se tužiteljica obvezala tuženiku platiti kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci banke, točnije u dijelu u kojem je tuženik ovlašten jednostrano mijenjati kamatnu stopu u skladu sa svojim odlukama i aktima te shodno tome povećavati ugovoreni anuitet, a koje su detaljnije propisane u članku 6. ugovora koji glasi: „Banka je ovlaštena u slučaju promjene situacije na tržištu izvršiti promjenu kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. Korisnik kredita svojim potpisom na ovom Ugovoru izjavljuje da je suglasan i da prihvaća primjenu Odluke o kamatnim stopama, kao i sve njene kasnije izmjene i dopune.“

- sve odredbe u kojima se ugovora valutna klauzula u CHF-u, točnije u dijelu u kojem se tužiteljica obvezala otplaćivati kredit i kamate u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika za CHF na dan plaćanja (dospijeća), a koje su detaljnije propisane člankom 2. ugovora u dijelu koji glasi

„...163.700,00 CHF (stošezdesettritisućesedamsto švicarskih franaka) prema srednjem tečaju za CHF Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. važećem na dan korištenja kredita...“, člankom 3. u dijelu koji glasi „Kamata se obračunava u CHF, a naplaćuje u kunama po važećem srednjem tečaju za CHF Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. na dan plaćanja.“, člankom 4. u dijelu koji glasi: „...1.534,66 CHF (tisućupetstotridesetčetiri švicarskih franka ii 66/100) obračunatih po srednjem tečaju za CHF Hypo Alpe- Adria-Bank d.d. na dan plaćanja.“.

- U dijelu u kojem se ugovaraju naknade/troškovi kredita, točnije u dijelu odredbe članka 5. koji glasi: „Prije isplate kredita odbijaju se troškovi obrade u iznosu od 1,50 % (jedancijelipedesetposto) iznosa kredita“, te u dijelu odredbe članka 8. koja glasi: „U slučaju prijevremene konačne otplate kredita ili djelomične otplate kredita, Banka je ovlaštena zaračunati naknadu sukladno Odluci o naknadama za usluge Hypo Alpe-Adria bank d.d.“, kao i u dijelu akata tuženika kojim se propisuje pravo na naplatu istih troškova. „

III. Nalaže se tuženiku ADDIKO BANK d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB:14036333877, s osnova utvrđenja iz točke I b.) ove tužbe u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužiteljici OI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]:

a) s osnova više naplaćenih mjesečnih anuiteta uslijed ništetnog porasta kamatne stope i zbog promjene tečaja iznos od 21.173,58 Eura (159.532,33 kune) uvećano za zakonske kamate po stopi koja se računa do 30. lipnja 2011. godine po stopi od 14% godišnje, a od 1. srpnja 2011. godine do 31. srpnja 2015. godine prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena, a od 01.08.2015. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.1.2023. godine po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, koja na iznos od:

- 24,44 Eura teče od 4.3.2008. pa do isplate,

- 73,58 Eura teče od 31.3.2008. pa do isplate,

- 49,28 Eura teče od 30.4.2008 pa do isplate,

- 44,46 Eura teče od 2.6.2008. pa do isplate,

- 51,51 Eura teče od 30.6.2008. pa do isplate,

- 44,08 Eura teče od 1.8.2008. pa do isplate,

- 44,24 Eura teče od 1.9.2008. pa do isplate,

- 48,01 Eura teče od 1.10.2008. pa do isplate,

- 123,36 Eura teče od 31.10.2008. pa do isplate,

- 84,01 Eura teče od 2.12.2008. pa do isplate,

- 158,54 Eura teče od 19.1.2009. pa do isplate,

- 159,42 Eura teče od 5.2.2009. pa do isplate,

- 182,44 Eura teče od 10.3.2009. pa do isplate,

- 141,00 Eura teče od 14.4.2009. pa do isplate,

- 155,22 Eura teče od 30.4.2009. pa do isplate,

- 135,52 Eura teče od 1.6.2009. pa do isplate,

- 137,54 Eura teče od 10.7.2009. pa do isplate,

- 126,29 Eura teče od 3.8.2009. pa do isplate,

- 136,12 Eura teče od 1.9.2009. pa do isplate,

- 131,85 Eura teče od 30.9.2009. pa do isplate,

- 124,12 Eura teče od 2.11.2009. pa do isplate,

- 138,62 Eura teče od 30.11.2009. pa do isplate,

- 150,26 Eura teče od 31.12.2009. pa do isplate,

- 166,79 Eura teče od 1.2.2010. pa do isplate,

- 163,00 Eura teče od 1.3.2010. pa do isplate,

- 185,45 Eura teče od 31.3.2010. pa do isplate,

- 181,19 Eura teče od 30.4.2010. pa do isplate,

- 189,49 Eura teče od 31.5.2010. pa do isplate,

- 261,33 Eura teče od 30.6.2010. pa do isplate,

- 17.562,42 Eura teče od 7.7.2010. pa do isplate.

b) s osnova naplaćene naknade za obradu kredita prilikom prvog korištenja kredita iznos od 1.461,67 Eura (11.012,92 kune) uvećano za zakonske kamate po stopi koja se računa do 30. lipnja 2011. godine po stopi od 14% godišnje, a od 1. srpnja 2011. godine do 31. srpnja 2015. godine prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena, a od 01.08.2015. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.1.2023. godine po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, koja na taj iznos teče od 30. siječnja 2008. pa do isplate.

c) s osnova naplaćene naknade za prijevremenu konačnu otplatu kredita iznos od 2.498,43 Eura (18.824,41 kunu) uvećano za zakonske kamate po stopi koja se računa do 30. lipnja 2011. godine po stopi od 14% godišnje, a od 1. srpnja 2011. godine do 31. srpnja 2015. godine prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena, a od 01.08.2015. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.1.2023. godine po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, koja na taj iznos teče od 7. srpnja 2010. pa do isplate.“

r i j e š i o  j e

I. Dopušta se preinaka tužbe od 4. svibnja 2021.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 3.322,16 EUR-a u roku od 15 dana uvećan za zatezne kamate koje teku od 10. studenoga 2025. pa do isplate.

III. Odbija se zahtjev umješača na strani tužiteljice: pod 1) LJEKARNE

GRBAVAC za naknadom troškova ovog parničnog postupka.

IV. Odbija se zahtjev umješača na strani tužiteljice pod 2) NI za naknadom troškova ovog parničnog postupka.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je 12. lipnja 2019. podnijela tužbu ovom sudu u kojoj navodi da joj je odobren stambeni kredit - ugovorila sa prednikom tuženika iznos u protuvrijednosti iznosa glavnice 163.700,00 švicarskih franaka ( dalje: CHF). Ugovorena je valuta za koju je bio vezan CHF (valutna klauzula), a na tako određenu glavnicu čl. 3. ugovorena je fiksna kamata od 5,25 % dekurzivno godišnje, te člankom 6. promjenjivost kamatne stope, odnosno uvećanje fiksne kamate u visini koja ovisi o jednostranim odlukama same banke. Tužbom traži isplatu jer su ugovorene odredbe ugovora ništetne i nepoštene pa je banka stekla nepošteni utuženi iznos koji joj je tužiteljica isplatila. Sve to da je pravomoćno uvrđeno presudom Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/12.

2. U odgovoru na tužbu tuženik prigovara u bitnom zastari potraživanja, neosnovanosti pozivanja na utvrđenja iz presuda Kolektivnog spora. Otplatom kredita u cijelosti da je Ugovor o kreditu prestao postojati, a da utvrđenje ništetnosti podrazumijeva postojanje odredaba ugovora u odnosu na koje se traži od suda da utvrdi njihovu ništetnost; da nije postojala mogućnost ostvarenja kolektivne zaštite potrošača prema potrošačkim propisima koji su bili na snazi sklapanja osnovnog ugovora, tužitelju nedostaje pravni interes da sud donese takvo utvrđenje, pravomoćnost presude u kolektivnom sporu ne odnosi se na Osnovni ugovor. Da je zakon dozvoljavao ugovaranje valutne klauzule koja je bila razumljiva, jasna i uočljiva pa je time tužiteljica pristala dobrovoljno na rizik promjenjivosti tečaja. Odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi nije ništetna jer da nije protivna ni jednom prisilnom propisu i da je bila uočljiva, jasna i razumljiva.

3.Tužiteljica 4. svibnja 2021. (str. 574-579 spisa) u prethodnom postupku podnosi prijedlog radi preinake tužbe na način da traži da sud utvrdi djelomično ništetnim predmetni Ugovor i to članak 2., 3., 4., 5. 6. i 7. ,traži da sud deklarira ništetnost valutne klauzule, promjenjive kamatne stope uz ugovorenu ulaznu i izlaznu naknadu te da sud presudom da nalog tuženoj za isplatu. Tužena se protivila takvoj preinaci.

3.1. Odredbom čl. 190. st.3 ZPP-a propisano ja da nakon dostave tužbe tuženiku za preinaku tužbe je potreban pristanak tuženika; ali i kad se tuženik protivi, sud može dopustiti preinaku ako smatra da bi to bilo svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama.

3.2. Sud je dopustio preinaku tužbenog zahtjeva na ročištu od 22.listopada 2021. Preinakom tužiteljica traži da sud utvrdi ništetnim odredbe Ugovora temeljem čega traži da joj se isplati iznos koji će stalni sudski vještak za financije i knjigovodstvo izračunati. Za konačno rješenje odnosa među strankama bi ova preinaka bila svrsishodna pa je sud odlučio kao u izreci rješenja pod točkom I.

4.Tužiteljica 27. kolovoza 2021. (str. 625-630 spisa) ponovno podnosi prijedlog radi preinake tužbe tražeći da sud utvrdi ništetnim cijeli Ugovor o kreditu. Prvo pripremno ročište je održano 30. travnja 2021., a na njemu je određeno da će drugo pripremno ročište biti 8. rujna 2021. Stoga sud takav podnesak ne uzima u obzir jer nije dostavljen protivnoj stranci 8 dana prije održavanja ročišta sukladno odredbi čl. 299a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22-dalje: ZPP).

5. Miješanje u parnicu su prijavili NI i Ljekarne Grbavac, a sud je 30.travnja 2021. rješenjem prihvatio njihovo sudjelovanje kao umješača na strani tužiteljice.

6. Tužiteljica konačno specificira tužbeni zahtjev na način da sud utvrdi ništetnim cijeli ugovor, a podredni tužbeni zahtjev da je djelomično ništav ugovor o kreditu broj: 216-354/2007 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine od dana 28.12.2007. sklopljen između tužiteljice i tužene i to odredbe ugovora iz čl. 6., 2., 3., 4., 5. i 8. uz na isplatu.

7. Tijekom postupka sud je pročitao Ugovor o kreditu broj: 216-354/2007 (str. 6-12, Otplatni plan (str. 13 – 17spisa), Pregled prometa za klijenta (str. 18 – 21 spisa), Otplatni plan za kredit (str 22 - 23 spisa) , Obavijest o promjenama kamatnih stopa po kreditu (str. 24 spisa), izvod po kreditu (str. 25-26 spisa); stručni članci mr. sc. II (str. 75 - 83 spisa ), isječci iz novina (str. 84-87 spisa), Bilten o bankama ( str. 88-186 spisa), Opće uvjete za poslovanje s građanima (str 224-252 spisa), stručni članci (str. 296 - 311 spisa), Godišnje izvješće NBH (str. 312- 429 spisa), novinski isječci o rizicima uzimanja kredita u švicarskim francima (str 432-433 spisa), isječci iz Hypo timesa (str. 466 - 484 spisa), tablica kamatnih stopa banaka na kunske kredite bez valutne klauzule (str. 480-483 spisa), izjava svjedokinje OIŠ (str. 484 - 487 spisa), stručni članak mr.sc. II (str. 489 - 498 spisa), Nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za financije i knjigovodstvo Ines Lozić ( str. 739 - 746 spisa ), saslušana je tužiteljica (str. 862 spisa), te je pročitana brojna sudska praksa koju su stranke dostavile o predmetu spora.

8. Cijeneći svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23-dalje: ZPP) te u skladu s rezultatima cjelokupnog dokaznog postupka, ovaj sud smatra tužbeni zahtjev djelomično osnovanim.

9 . Svu naprijed navedenu dokumentaciju sud je cijenio kao vjerodostojnu, a vjerodostojnost iste niti stranke nisu dovodile u pitanje.

10. Dakle, predmet ovog spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenjem da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi donesene jednostranom odlukom banke, kao i u dijelu kojim je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF, te isplata iznosa koje je tuženik stekao na temelju tih ništetnih ugovornih odredaba uz ništetnost ulazne i izlazne naknade uz isplatu koju je tužiteljica platila tuženiku i po toj osnovi.

11. Odredbom čl. 502.c Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22-dalje: ZPP), propisano je da je sud u parnicama za naknadu štete vezan za utvrđenja iz presude kojom je utvrđeno da su postupanjem tuženika povrijeđeni zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj dužan štititi.

12. Trgovački sud u Zagrebu je 7. travnja 2013. donio presudu P-1401/12 u sporu za zaštitu potrošača protiv osam tuženih banaka, među njima i predniku ovdje tuženika. Tom presudom je utvrđeno da je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača unoseći u ugovore o kreditu ništetne odredbe o valutnoj klauzuli kojom je glavnica vezana uz švicarski franak, a da prije zaključenja predmetnog ugovora kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana pa je time prednik tuženika postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima. U tom postupku je nadalje od strane sudova obrazloženo da takva odredba nije bila razumljiva za klijente jer im nisu na valjan način objašnjenje posljedice i doseg takvih ugovornih odredbi po njih kao potrošače, time da su tužene banke kao trgovci bile svjesne rizika po korisnike kredita kao potrošače zbog ugovaranja ovih kredita uz primjenu valutne klauzule u švicarskim francima pri čemu su banke svjesno propustile o tome informirati klijente kao buduće korisnike kredita. Navedena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Pž-6632/17 od 14.6.2018., kao i kasnijim odlukama Vrhovnog i Ustavnog suda.

13 . Istom presudom Trgovački sud u Zagrebu je utvrdio da je tuženik upravo u razdoblju na koje se odnosi i predmetni ugovor o kreditu (u razdoblju od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008.) povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima, ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku ovdje tuženika o promjeni stope ugovorne kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa je time navedena banka, sada ovdje tuženik, postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima. U tom postupku, a u pogledu promjenjive kamatne stope ugovorne kamate je osim navedenog, između ostalog i pojašnjeno da je unošenjem u ugovore o kreditu potpuno neodređene formulacije glede promjenjive kamatne stope korisnik kredita kao potrošač doveden u neravnopravan položaj u odnosu na banku kao trgovca, pošto je formulacija ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi koja je postojala u ugovorima o kreditu koje su banke sklapale s potrošačima u spornom razdoblju, bila takva da su na temelju nje potrošači jedino znali kolika je visina kamatne stope na dan sklapanja ugovora, dok oni ni približno nisu mogli ocijeniti zašto, kako te u kojem smjeru će se kamatna stopa kretati tijekom budućeg kreditnog razdoblja.

10. Među strankama nije sporno da je tužitelj s tuženikom sklopio predmetni Ugovor o kreditu. Nije sporno niti da je ispunio svoje obveze prema odredbama tog kredita, a sporno je jesu li pojedine odredbe Ugovora o kreditu nepoštene, a time i ništetne, odnosno jesu li te odredbe u suprotnosti s propisima kojima je uređena zaštita potrošača. Slijedom toga, sporno je mogu li se utvrđenja iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/12 primijeniti na ovaj predmet. Konačno, sporna je i zastara potraživanja.

11 . Uvidom u čl. 2., 3. 4. i 6. predmetnog Ugovora o kreditu, sud je utvrdio da isti sadrži odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi odlukom banke te o valutnoj klauzuli kojom je iznos anuiteta vezan uz valutu švicarski franak (CHF). Upravo su takve odredbe bile predmet spora u navedenoj parnici za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača.

12. Da je tužiteljica sklopila predmetni Ugovor u svojstvu potrošača proizlazi iz samog Ugovora o kreditu (kupnja stana), ali i iz iskaza tužiteljice koja je u svom iskazu rekla da je ugovor o kreditu sklopila sa tuženikom za kupnju stana za rješenje stambenog pitanja. Osim toga valja reći da je na tuženiku teret dokaza da tužiteljica nije potrošač (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske iznosi u rješenju Rev 18/18-2).

13. Stoga je sud stava da je temeljem čl. 502.c ZPP-a u ovom predmetu vezan za utvrđenja iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/12. Navedeno vrijedi neovisno o tome što je u odredbi članka 502.c ZPP-a tek izmjenama i dopunama koje su stupile na snagu 1. rujna 2019. (Narodne novine RH br. 70/19), odredba dopunjena na način da se izričito naznačilo da je u posebnim parnicama i za isplatu (a ne samo za naknadu štete kako je ranije stajalo), sud vezan za utvrđenja iz odluke povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača. To iz razloga jer općenito odredbe o tužbi radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača potrebno tumačiti polazeći od njihova smisla, dakle teleološki, pa je razvidno da je namjera zakonodavca i prije opisane izmjene bila da se učinak odluke iz postupka povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava proteže i na posebne parnice u kojima pojedinačni tužitelj traži zaštitu zbog upravo tog povrijeđenog prava. U suprotnom, tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava, odnosno odluka povodom te tužbe ne bi imala niti smisla. Stoga su potpuno neosnovani navodi i prigovori tuženika kada govori suprotno.

14. Međutim, bez obzira na utvrđenja iz kolektivne presude, sud, imajući u vidu shvaćanje Ustavnog suda Republike Hrvatske iz Odluke br. U-III/5358/21, smatra da tuženik ima pravo dokazivati da je konkretnom potrošaču dao potrebne obavijesti o spornim ugovornim odredbama. Međutim, tuženik osim paušalnih tvrdnji navedeno nije dokazao. Naime, saslušana je tužiteljica koja je u svom iskazu navela da joj je sporni kredit bio potreban radi kupnje stana. razgovarala je u banci s djelatnicom banke LI koja joj je nahvalila ovaj kredit, a nije bila u poziciji pregovaranja o bilo kakvim uvjetima. Nije joj ponuđen ni jedan drugi kredit. U odnosu na kamatu taj dio nije ni pročitala. Rata kredita kada je počela rasti da se odlučila zadužiti i prijevremeno otplatiti kredit. Nakon što je pribavila novac za otplatu morala je platiti i naknadu radi prijevremene otplate kredita. U odnosu na izlaznu naknadu da su joj rekli da banka gubi puno novaca jer vraća ranije cijeli kredit pa to moraju nadoknaditi. Platila je i naknadu prilikom podizanja kredita. O naknadi se nije pregovaralo, to je bio uvjet kredita. Stan nije iznajmljivala ni obavljala obrt u njemu. Ne sjeća se je li joj javni bilježnik pročitao i protumačio ugovor.

14.1 Iskaz tužiteljice sud ocjenjuje životnim, logičnim i vjerodostojnim, ne proizlazi da bi tuženik u konkretnom slučaju tužiteljici dao odgovarajuće obavijesti o spornim odredbama niti da bi se o tim ugovornim odredbama posebno pregovaralo i da je tužiteljica imala mogućnost utjecati na iste. Pritom se ponovno napominje da je na tuženiku - banci teret dokazivanja o obaviještenosti potrošača u predugovornoj fazi sklapanja konkretnog ugovora.

15. Slijedom navedenog, sud je utvrdio da su odredbe predmetnog Ugovora o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi ništetne, kako je to navedeno u izreci pod točkom II. presude.

16. U odnosu na ulaznu i izlaznu naknadu u kolektivnom sporu, koji se vodio pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod br. P- 1401/12, takve odredbe ugovora o kreditu nisu bile predmet spora pa stoga sud u pogledu ovih odredbi nije vezan pravnim utvrđenjima iz tog kolektivnog spora u smislu čl.502.c ZPP.

17. Po pitanju ništetnosti (ništavosti) ugovornih odredbi o navedenim naknadama, recentna sudska praksa je zauzela sljedeće stavove:

-Sud Europske unije je u spojenim predmetima C-224/19 i C-259/19 vezano uz nepoštenost ugovorne odredbe o tzv. ulaznoj naknadi odgovorio na prethodno pitanje koje glasi: „Članak 3. stavak 1. Direktive 93/13 treba tumačiti na način da ugovorna odredba ugovora o zajmu sklopljenog između potrošača i financijske institucije kojom se potrošaču nalaže plaćanje naknade za otvaranje može stvoriti na štetu potrošača znatniju neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka u suprotnosti sa zahtjevom dobre vjere, kad financijska institucija ne dokaže da ta naknada odgovara stvarno pruženim uslugama i nastalim troškovima, što je na sudu koji je uputio zahtjev da provjeri.", a imajući u vidu navedeni stav Suda Europske unije u predmetu Županijskog suda u Varaždinu br. Gž-1656/2022 pravomoćno je prihvaćen tužbeni zahtjev na utvrđenje ništetnosti te odredbe budući da tuženik nije dokazao koji troškovi/usluge su obuhvaćeni ugovorenom tzv. ulaznom naknadom;

-ništetan je dio odredbe Ugovora, prema kojem tužiteljica snosi ulazne kreditne naknade u visini sukladno odluci o naknadama kreditora jer su sporne ugovorene naknade očito uzrokovale neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, osobito što je tuženik nakon isplate kredita umanjenog za iznose predmetnih naknada obračunavao tužitelju ugovorne kamate na cijeli iznos odobrenog kredita, pa se te sporne odredbe ugovora ukazuju nepoštenima prema tužitelju kao korisniku kredita i podređenoj ugovornoj strani u odnosu na tuženika (ŽS Sl.Brod: Gž-662/2022);

-kako tuženik nije dokazao da predmetna naknada za obradu kredita odgovara nekim stvarno pruženim uslugama ili stvarno nastalim troškovima, ocijenjeno je da je ista nepoštena (ŽS Bjelovar: Gž-1308/2022).

18. Imajući u vidu sve gore navedeno sud utvrđuje:

- predmetni Ugovor sastavljen je na tuženikovom obrascu što je vidljivo iz izgleda predmetnog ugovora,

- nije bilo moguće prilikom podizanja kredita pregovarati s bankom o nekim ugovornim odredbama već je to bilo po principu "uzmi ili ostavi",

- tuženik nije dokazao da se o toj odredbi pojedinačno pregovaralo posebice imajući u vidu da je odustao od saslušanja svjedokinje-bankarice LI,

-u ugovoru o kreditu nije navedeno na što se naknada odnosi i tuženik nije dokazao koja usluga ili troškovi su podmireni iz te naknade, a koji bi bili u izravnoj vezi s ugovorom o kreditu,

-da je tužiteljici zbog plaćanja ulazne naknade naplaćeno 1.461,67 EUR-a, te zbog plaćanja izlazne naknade naplaćeno 2.498,43 EUR samo zbog toga što je ranije vratila svoj dug čime je stvorena značajna neravnoteža na strani tužiteljice kao ugovorne podređene stranke,

to se temeljem čl.81.st.1., 2. i 4. te čl.87.st.1.ZZP/03, a uzimajući u obzir i gore citiranu sudsku praksu, po ocjeni ovog suda radi o nepoštenoj tj. ništavoj ugovornoj odredbi o naknadi za ulaznu naknadu i prijevremenu otplatu kredita.

19. Tužiteljica po ocjeni ovog suda ima pravni interes tražiti utvrđenje ništetnosti odredbe o naknadi za prijevremenu otplatu kredita koje pravo joj se ne gasi (čl.328.ZOO) i vremenski je neograničeno, a pravni interes posebice ima stoga jer je utvrđenje ništetnosti podloga za traženje isplate stečenog bez osnove.

20. Stoga, imajući u vidu izneseno, prihvaćen je tužbeni zahtjev na utvrđenje ništetnosti odredbi predmetnog ugovora i odlučeno je kao u izreci presude pod točkom II.

21. Člankom 323. i 324. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje-ZOO), propisano je da je svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve što je stekla na osnovu ništetnih odredbi ugovora, a da ništetnost pojedinih odredbi ne dovodi do ništetnosti cijelog ugovora ako ugovor može opstati bez njih. Pri tome se polazi od načela favor negotii, to jest u prilog održanju ugovora na pravnoj snazi, ako se ikako može. Takvo stajalište je zauzeo i Visoki trgovački sud u svojoj presudi Pž-6632/17. Stoga je tuženik dužan tužiteljici vratiti razliku anuiteta koja je nastala primjenom ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.

21.1. U odnosu na navedeno valja istaknuti kako je tužiteljica podnijela sudu podnesak kojim preinačava tužbu na način da sud utvrdi ništetnim cijeli ugovor, no sud taj podnesak nije uzeo u obzir što je obrazloženo pod točkom 3. i 4. No nakon provedenog vještačenja uređuje tužbeni ahtjev u kojem pod točkom I. traži da se utvrdi ništetnim cijeli Ugovor o kreditu. Valja imati na umu da sud po službenoj dužnosti pazi na ništetnost, a kako se tužiteljica tijekom cijelog postupka bazirala na odredbe ugovora iz čl. 6., 2., 3., 4., 5. i 8. to je sud uzeo u obzir polazeći od načela favor negotii kao što je obrazloženo pod točkom 21. Stoga je odlučio kao u izreci pod točkom I.

22. Financijskim vještačenjem Ines Lozić iz Centra za vještačenja od 20. travnja 2023. (str. 741-746 spisa) utvrđeno je, da:

-zbog promjene tečaja, tj. utjecaja valutne klauzule klauzule, tužitelj kao korisnik kredita platio je tuženiku s osnove predmetnog ugovora o kreditu više kredita u kunama u iznosu od 18.567,94 EUR;

-zbog promjene kamatne stope, tužitelj kao korisnik kredita platio je tuženiku s osnove predmetnog ugovora o kreditu više kamata u iznosu od 2.605,64 EUR;

-zbog promjene tečaja, u promatranom razdoblju nastale su negativne razlike u iznosu od 128,43 kuna (što sad iznosi 17,05 EUR);

-platio je ulaznu naknadu u iznosu 1.461,67 EUR, a dana 7. srpnja 2010. platio je izlaznu naknadu u iznosu od 2.498,43 EUR.

Tuženik je prigovorio nalazu i mišljenju vještaka (matematički izračun) 1. kolovoza 2024. (str. 888-891 spisa). Vještakinja se očitovala (str. 894 spisa )da je prilikom izrade nalaza i mišljenja koristila podatke tuženika iskazano u dokumentu Pregled prometa za klijenta (str. 18-21 spisa) a koji dokument predstavlja poslovnu dokumentaciju za tuženika. Vještak je koristio knjigovodstveni dokument samog tuženika, te datume podmirenja pojedine obveze prema dokumentaciji tuženika i primjenjivala tečaj po kojem je iskazano da je vršena naplata anuiteta upravo na način kako je to sam tuženik iskazao u svom dokumentu. Na daljnji prigovor tuženika (str. 896-904 spisa ) uz kojeg je dostavio dokumentaciju vještakinja je dopunila nalaz i mišljenje. Sud dopunu nije uzeo u obzir jer je vještakinja navela da se pri izradi nalaza i mišljenja koristila datumima iz dokumenta Pregled prometa za klijenta u kojem se točno i nedvojbeno navodi kada je tuženik iskazao podmirenje koje anuitetske obveze tužiteljice po osnovu predmetnog kredita te s kojim danom je podmiren cijeli anuitet.

22.1 Stoga ovaj sud tako izrađeni nalaz i mišljenje cijeni kao stručan i vjerodostojan.

23. Vještačenjem je utvrđeno da je tužiteljica u platila tuženiku ukupno 25.133,68 EUR više na ime anuiteta zbog valutne klauzule, promjenjive kamatne stope, kao ulazne i izlazne naknade i to 21.173,58 EUR-a zbog promjene kamatne stope (2.605,64 EUR) i zbog više plaćenog između tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate i početnog tečaja za CHF od početka otplate do prijevremen otplate kredita (18.567,94 EUR ), kao i 1.461,67 EUR na ime naknade za obradu kredita i 2.498,43 na ime naknade za prijevremenu otplatu kredita. sud ovakvo vještačenje uzima kao valjano i stručno.

23.1. Zato je tuženiku naloženo temeljem čl.1111.st.1.ZOO platiti tužitelju netom navedene iznose pa je odlučeno kao u izreci presude pod točkom II.

24. Što se tiče zahtjeva za isplatu zateznih kamata, treba reći da se tijek kamata prosuđuje po odredbi čl.1115.ZOO.

24.1. Prema sudskoj praksi (ŽS Split, Gž-923/2021) tuženik je nepošteni stjecatelj jer je već u trenutku sklapanja navedenog ugovora o kreditu mogao znati da su navedene ugovorne odredbe nepoštene i posljedično tome ništetne i da mu sve ono što temeljem tako ugovorenih odredbe bude primio ne pripada. Zato je na primljeni iznos stečen bez osnove dužan platiti i zatezne kamate od dana stjecanja svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate.

25. O prigovoru zastare tuženika treba reći da je na prvoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020. zauzeto pravno shvaćanje prema kojem zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO/05 kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.

26. Budući da su odluke u kolektivnom sporu postale pravomoćne 13.6.2014. (u pogledu promjenjive kamatne stope) i 14.6.2018. (u pogledu valutne klauzule), to se može reći da ne postoji zastara predmetnog potraživanja s osnove valutne klauzule jer je tužba podnesena 12. lipnja 2019. tj. prije isteka roka od 5 godina.

26.1. U odnosu na prigovor zastare u pogledu povećanja tužbenog zahtjeva, a što je tuženik isto prigovarao, treba reći da je u predmetu br. Rev-382/2024 VSRH iznio shvaćanje zauzeto na sjednici Građanskog odjela tog suda 27.5.2024. koje glasi: "U slučaju kad je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (čl. 190. i čl. 191. ZPP), zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva.".

26.2. Dakle, tumačeći u duhu tog shvaćanja, odredbe o zastari u situaciji kad je tužba preinačena, ovaj sud zaključuje da je prigovor zastare neosnovan i u tom dijelu.

27. Odredbom čl. 1115. ZOO-a propisano je da kad se vraća stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i zatezne kamate. Budući da je banka kod ugovaranja odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi jednostranom odlukom banke i valutnoj klauzuli bila svjesna posljedica i rizika tih odredbi, sud smatra da je ista nepošteni stjecatelj pa je dužna isplatiti zatezne kamate od dana stjecanja. Stopa zateznih kamata propisana je čl. 29. st. 2. ZOO-a.

27.1. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u toč. III. izreke.

28. Tužiteljicu je zastupao punomoćnik odvjetnik pa sukladno odredbi čl. 155. ZPP i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23; dalje: Tarifa), u granicama postavljenog zahtjeva za trošak, pripada pravo na naknadu sljedećih potrebnih troškova postupka:

- sastav tužbe – 500,00 EUR (Tbr. 7/1);

- sastav podneska od 4.3.2021., 27.4.2022., – po 200,00 EUR (Tbr. 8/3);

- zastupanje na ročištima od 30.4.2021., 8.9.2021., 22.10.2021.,8.2.2024., 2.9.2024.,

– po 500,00 EUR (Tbr. 9/1),

- zastupanje na ročištu od 12.10.2023., 17. 9.2025., –po 250,00 EUR (Tbr. 9/2),

- pristup ročištu od 23.4.2024., - 100,00 EUR (Tbr. 9/5)

- sastav podneska od 4.5.2021., 25.5.2023. – po 500,00 EUR, (Tbr 8/1)

- sastav podneska od 27.4.2022. – 50,00 EUR (Tbr. 8/4),

a što sveukupno sa PDV-om iznosi (5.050,00 EUR +1.262,50) - 6.312,50 EUR uz trošak vještačenja – 331,81 EUR

- sveukupno 6.644,31 EUR-a;

dok je u preostalom dijelu zahtjev za naknadnom troškova postupka valjalo odbiti kao neosnovan i to sastav podneska od 15. lipnja 2020, 27.kolovoza 2021., 25. ožujka 2022., 15.9.2023., , osobito imajući na umu vrijednost predmeta spora i da tužiteljici ne pripada trošak sudske pristojbe na tužbu i presudu budući da je ona kao potrošač u kolektivnoj parnici sukladno Zakonu o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj: 118/18 i 51/23; dalje: ZSP) oslobođena plaćanja pristojbi.

28.1. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a. Kako je tužiteljica u deklaratornom dijelu tužbenog zahtjeva uspjela sa 50%, a u kondemnatornom dijelu tužbenog zahtjeva sa 100%, što je 150%, podijeljeno sa dva (deklaratorni i kondemnatorni), sud ocjenjuje da je tužiteljica u sporu uspjela sa 75%, pa sud ocjenjuje da je tužiteljica u sporu uspjela sa 75% a tuženik sa 25%. Zatim se od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzima postotak od one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, pa bi ukupan uspjeh tužiteljice bio 50% što iznosi (50 % od 6.644,31 EUR-a) 3.322,16 EUR-a.

28.2. Na dosuđeni iznos naknade parničnog troška priznate su i zatezne kamate od presuđenja do isplate, a sukladno čl. 29. st.1., 2. i 8. ZOO-a u svezi s odredbom čl. 112. st. 2. ZPP-a. Stopa zatezne kamate temelji se na čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a i Prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima (Narodne novine 85/15, 140/15, 60/16, 64/17).

28.3. Stoga je odlučeno kao pod točkom II. izreke rješenja.

29. Sud je na ročištu 30. travnja 2021. dozvolio miješanje u parnicu na strani tužiteljice CI i NI. Valja kazati da umješač nije stranka već se radi o osobi koja ima određeni pravni interes da stranka kojoj se pridružio uspije u sporu, a njegove parnične radnje imaju za stranku kojoj se pridružio pravni učinak ako nisu u suprotnosti sa radnjama stranke kojoj se pridružio.

29.1. Odredbom, čl. 154. st.1 ZPP-a propisano je da će sud će prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice. O tome koji su troškovi bili potrebni te o visini troškova odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti, osobito vodeći računa o pravilima ovoga Zakona koja za pripremanje glavne rasprave određuju upućivanje podnesaka i jedno pripremno ročište te jedno ročište za glavnu raspravu.

29.2. U odnosu na zatražene troškove umješača iste je valjalo odbiti jer prilikom odlučivanja o troškovima postupka sud određuje naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice, a kako umješači na strani tužiteljice nisu dostavili ni jedan obrazloženi podnesak, te na ročištima nisu predložili ni jedan dokaz već su samo pristupali na ročištima ostajući pri navodima tužiteljice to je sud odlučio kao u izreci pod točkom III. i IV. ovog rješenja.

U Splitu 10. studenoga 2025.

Sutkinja:

Marina Lovrić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku 15 dana računajući od prvog idućeg dana od njezine objave (čl. 335 st. 7. do 10. ZPP-a). Žalba se podnosi ovom sudu. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud (čl. 348. ZPP-a).

DNA:

tužiteljici po pun

tuženiku

umješačima