Republika Hrvatska

Trgovački sud u Splitu

Split, Sukoišanska 6

Poslovni broj: P-358/2021-24

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Splitu, po sutkinji Rajani Buljan, u pravnoj stvari tužitelja CB EXCHANGE LP, 101 Rose Street South Lane, Edinburgh, United Kingdom, EH2 3JG, OIB: 01416003329, protiv tuženika PINEAPPLE FRUITS d.o.o., Zagreb, OIB: 48056622122, (ranije Frutarija d.o.o., Split, Bračka 13, OIB: 010401187217), zastupanog po punomoćniku Anti Alajbegu odvjetniku u Splitu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 18. rujna 2025. u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja Katarine Milatić, odvjetnice u Odvjetničkom društvu Olujić i partneri d.o.o. iz Splita te punomoćnika tuženika Ante Alajbega, odvjetnika u Splitu, na ročištu za objavu presude 10. studenog 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da postoji potraživanje tužitelja prema tuženiku u iznosu od 250.000,00 EUR-a, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 110.000,00 EUR-a od 24. listopada 2017.

- na iznos od 70.000,00 EUR-a od 1. studenog 2017.

- na iznos od 70.000,00 EUR-a od 7. studenog 2017.,

pa do isplate, po stopi koja se od dospijeća pa do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"I Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od 145.000,00 EUR-a, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 14. studenog 2017. pa do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena.

II Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od presuđenja pa do isplate, prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobreih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, u roku od 15 dana."

III. Utvrđuje se da postoji potraživanje tuženika prema tužitelju u iznosu od 250.000,00 EUR-a, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 110.000,00 EUR-a od 24. listopada 2017.

- na iznos od 70.000,00 EUR-a od 1. studenog 2017.

- na iznos od 70.000,00 EUR-a od 7. studenog 2017.,

pa do isplate, po stopi koja se od dospijeća pa do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

IV. Vrši se prijeboj tražbine tužitelja prema tuženiku iz točke I. izreke s tražbinom tuženika prema tužitelju iz točke III. izreke te se tužbeni zahtjev tužitelja iz točke I. izreke odbija kao neosnovan.

V. Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi trošak postupka u iznosu od 25.438,40 EUR-a, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 10. studenog 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.

VI. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu više zatraženih troškova postupka u iznosu od 43.647,22 EUR-a, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 10. studenog 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 13. kolovoza 2018. ovom sudu podnio tužbu protiv tuženika, radi povrata stečenog bez osnove. Tužitelj u tužbi navodi da je tužitelj trgovačko društvo sa sjedištem u [adresa] koje se bavi informatičkom djelatnošću te da je tužitelj s tuženikom sklopio Ugovor o zakupu skladišta. Tim ugovorom tuženik da se obvezao tužitelju dati u zakup skladišne prostorije površine 108,91 m2 i 73,60 m2.

2. Nadalje, tužitelj u tužbi navodi da su prilikom dogovaranja poslovne suradnje stranke postigle dogovor da će tuženik prenijeti poslovne udjele u tuženiku te da je u svrhu stjecanja poslovnih udjela tužitelj na račun tuženika 23. listopada 2017. isplatio 110.000,00 EUR-a, 31. listopada 2017. 70.000,00 EUR-a, a 6. studenog 2017. 70.000,00 EUR-a.

3. Međutim, do realizacije stjecanja poslovnih udjela tuženika da nije došlo iako je tužitelj isplatio te iznose. Naime, tuženik da je primio novac za poslovne udjele iako ih sam nije imao te iste nije niti mogao prodati.

4. Dakle, tuženik je neosnovano stekao iznos od 250.000,00 EUR-a pa tužitelj predlaže da sud nakon provedenog postupka donese presudu kojom će naložiti tuženiku da tužitelju vrati taj iznos, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.

5. Tužitelj je predložio da sud u dokazne svrhe pregleda i pročita isprave i dokumentaciju koja je dostavljena uz tužbu, da provede dokaz saslušanjem ŽU, osobe ovlaštene za zastupanje tužitelja i svjedokinje SU, osobe koja je u ime tužitelja vodila pregovore s tuženikom, kao i da provede dokaz financijsko- knjigovodstvenim vještačenjem.

6. Sukladno članku 284. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine " broj 53/1991., 91/1992., 58/1993., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 02/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/23022., 114/2022. i 155/2023. – dalje: ZPP) tužba je tuženiku dostavljena radi podnošenja pisanog odgovora na tužbu.

7. Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo da su točni navodi tužitelja o tome da do realizacije stjecanja poslovnih udjela nije došlo. Međutim, do toga nije došlo krivnjom tužitelja, odnosno njegove direktorice ZU jer ista nije pristupila zaključenju Ugovora o prijenosu poslovnih udjela iako je cijela procedura bila spremna, a postupak prijenosa poslovnih udjela je pripremila javna bilježnica NU iz [adresa]. Nadalje, tuženik navodi da nije točna tvrdnja tužitelja o tome da tuženik nije imao poslovne udjele pa da ih nije mogao ni prodati.

8. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da za tuženika nema spora jer je tuženik spreman izvršiti svoju obvezu na način da bi ĐU i FU KU prenijeli na HU poslovne udjele i to svaki od njih 5% udjela, odnosno ukupno 10% udjela u tuženiku.

9. Nadalje, tuženik navodi da su članovi društva RU i KU dali suglasnost na povećanje temeljnog kapitala društva unosom novog poslovnog udjela novog člana društva u nominalnom iznosu od 1.875.000,00 kuna (to je iznos čija isplata se traži ovom tužbom) te da su opunomoćili ĐU na donošenje novog teksta Društvenog ugovora o osnivanju radi prijenosa na budućeg novog člana društva HU (10% vlasničkog udjela). Konačno, nakon realizacije prijenosa udjela, ĐU da bi imao 35 glasova (ranije je imao 40), FU bi imao 20 glasova (ranije je imao 25), a VU bi pripalo 25 glasova (koliko je imao i ranije), RU 10 glasova (koliko je imao i ranije) te novom članu MU bi pripalo 10 glasova.

10. Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo i da će isti tijekom postupka istaknuti "obrazloženi prigovor prijeboja čim prikupi potrebne isprave u vezi s tim prigovorom".

11. Na pripremnom ročištu koje je održano 26. veljače 2019. tuženik je istaknuo prigovor prebijanja te je naveo da tuženik ima potraživanje prema tužitelju s osnove ugovora o zakupu poslovnog prostora. Naime, korištenjem poslovnog prostora od strane tužitelja da je nastao dug tužitelja prema tuženiku s osnove utroška električne energije u iznosu od 1.160.507,76 kuna. Tuženik je u prilogu dostavio konto karticu.

12. Tužitelj je osporio navode tuženika u vezi predmetnog dugovanja te je istaknuo prigovor zastare.

13. Tuženik je tijekom postupka isticao da je točno da je tužitelj uplatio tuženiku iznos od 250.000,00 EUR-a te da je LU trebala steći poslovne udjele tuženika jer je takav bio dogovor stranaka. Inače, u vrijeme kada je uplaćen taj iznos, LU da je bila direktorica tužitelja. Ista da je sa svojim suprugom bila u Hrvatskoj radi tog posla te da je bila kod javnog bilježnika NU zajedno sa ĐU. Tuženik je naveo da tada nije bilo moguće realizirati posao jer su pravo prvokupa poslovnih udjela imali KU i RU koji su naknadno dali suglasnost za cijeli posao, kao i punomoć za zastupanje ĐU. Dakle, LU je trebala još jednom doći u Hrvatsku kako bi se posao realizirao. Tuženik ističe kako nisu točni navodi tužitelja o tome da je tuženik prevario tužitelja.

14. Tužitelj CB EXCHANGE LP je protiv tuženika FRUTARIJA d.o.o. (sada PINEAPPLE FRUITS d.o.o.) 3. kolovoza 2018. podnio tužbu radi povrata stečenog bez osnove. Naime, tužitelj u toj tužbi navodi da je tužitelj s tuženikom sklopio Ugovor o zakupu skladišta kojim Ugovorom se tuženik obvezao tužitelju dati u zakup skladišne prostorije površine 108,91 m2 i 73,60 m2. Tužitelj je na račun tuženika 13. studenog 2017. uplatio iznos od 145.000,00 EUR-a. Taj iznos da je uplaćen s osnova pripreme za sklapanje Ugovora o zakupu.

15. Nakon uplate tog iznosa da je došlo do sklapanja Ugovora o zakupu skladišnog prostora i to 1. prosinca 2017. U svibnju 2018. da je došlo do obustave isporuke električne energije i da tužitelj nije mogao vršiti svoju poslovnu djelatnost u tim poslovnim prostorima. Iznos koji je ranije uplaćen da nije iskorišten te da ga je tuženik neosnovano zadržao i prisvojio. Prema Ugovoru o zakupu skladišnog prostora tuženik da nije imao pravo koristiti novac od zakupa niti novac od plaćenog avansa za namirenje bilo kakvih drugih troškova, osobito ne onih nespecificiranih i neusuglašenih s tužiteljem.

16. Stoga, kako je tuženik neosnovano stekao iznos od 145.000,00 EUR-a, tužitelj predlaže da sud nakon provedenog postupka donese presudu kojom će naložiti tuženiku da tužitelju vrati taj iznos, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.

17. Tuženik je u odgovoru na tužbu osporio navode iz tužbe te je naveo da je člankom 3. Ugovora o zakupu, koji je priložen uz tužbu, ugovoreno da se komunalni troškovi za skladišne prostorije koje su predmet zakupa u potpunosti prebacuju na zakupnika. Utuženih 145.000,00 EUR-a, koje je tuženik primio od tužitelja, samo je dio novaca koji je tuženik primio od tužitelja za komunalni trošak zakupljenog poslovnog prostora. Ukupan komunalni trošak i trošak opremanja prostora iznosi 145.000,00 EUR-a.

18. Dakle, tuženik da je od tužitelja primio ukupno 145.000,00 EUR-a i od tih novaca da je podmirio trošak u vezi poslovnog prostora kako je to ugovoreno člankom 3. Ugovora o zakupu.

19. Stoga, tuženik predlaže da sud nakon provedenog postupka odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan.

20. Predmetni postupak se vodio pred ovim sudom pod poslovnim brojem P- 468/2018 te je rješenjem ovog suda poslovni brojem P-467/2018 od 24. siječnja 2020. odlučeno da će se postupak koji se pred tim sudom vodi pod poslovnim brojem P- 468/2018 pripojiti spisu koji se vodi pod poslovnim brojem P-467/2018, radi zajedničkog raspravljanja te da od tada nose oznaku P-467/2018.

21. Tuženik je tijekom postupka predlagao izvođenje dokaza financijsko- knjigovodstvenim vještačenjem na okolnost plaćanja električne energije i ostalih troškova od strane tuženika, sve radi opremanja poslovnog prostora kojeg je tužitelj uzeo u zakup od tuženika.

22. Tijekom postupka je raniji tuženik FRUTARIJA d.o.o. brisan iz sudskog registra rješenjem Trgovačkog suda u Splitu, poslovni broj Tt-20/2316 od 29. svibnja 2020. zbog pripajanja trgovačkom društvu PINEAPPLE FRUITS d.o.o.

23. Rješenjem ovog suda poslovni broj P-467/2018 od 12. veljače 2021. utvrđen je prekid postupka zbog toga što je nad trgovačkim društvom PINEAPPLE FRUITS d.o.o. otvoren predstečajni postupak rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu, Stalna služba u Karlovcu, poslovni broj St-1131/2020 od 4. studenog 2020.

24. Rješenjem ovog suda, poslovni broj P-467/2018 od 22. ožujka 2021. je postupak nastavljen.

25. Predmet postupka je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 250.000,00 EUR- a, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, kojeg je tužitelj uplatio tuženiku na ime stjecanja poslovnih udjela tuženika, a do kojeg stjecanja nije došlo te zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 145.000,00 EUR-a, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, a koji iznos je tužitelj isplatio tuženiku na temelju Ugovora o zakupu skladišta od 1. prosinca 2017. radi uređenja i pripreme poslovnog prostora za sklapanje Ugovora o zakupu.

26. U dokazne svrhe ovaj sud je pregledao i pročitao isprave i dokumentaciju sadržanu u spisu i to: ovjereni prijevod s ruskog jezika ugovora o zakupu skladišta zaključenog između trgovačkog društva Frutarija d.o.o. i društva CB EXCHANGE LP od 1. prosinca 2017. (listovi 5-12 spisa), opomenu pred pokretanje postupka od 15. lipnja 2018. (listovi 13-14 spisa), dopis trgovačkog društva Frutarija d.o.o. od 29. lipnja 2018. (listovi 15-16 spisa), povijesni izvadak iz sudskog registra za trgovačko društvo Frutarija d.o.o. (listovi 17-19 spisa), rješenje Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-1369/05-4 od 3. studenog 2006. (listovi 29-30 spisa), povratnicu (list 31 spisa), suglasnost skupštine Frutarija d.o.o. na povećanje temeljnog kapitala društva unosom novog poslovnog udjela novog člana društva od 25. listopada 2017. (listovi 32-37 spisa), konto karticu CB EXCHANGE LP za razdoblje od 1. siječnja do 31. prosinca 2018. (list 45 spisa), ovjereni prijevod s engleskog jezika na hrvatski jezik Izvatka za CB EXCHANGE LP (listovi 47-52 spisa), promet po računu CB EXCHANGE LP za razdoblje od 1. rujna 2017. do 1. studenog 2018. (list 57 spisa), procjena vrijednosti hladnjače voća od 11. travnja 2018. (list 58 spisa), e-mail poruku od 26. lipnja 2019. (list 59 spisa), ovjereni prijevod s engleskog na hrvatski jezik Isprava društva CB EXCHANGE LP (listovi 61-104 spisa), presliku omotnice pošiljke (list 107 spisa), dopis odvjetnika Ante Alajbega od 19. prosinca 2019. (list 109 spisa), potvrdu Hrvatske pošte o slanju pošiljke (list 110 spisa), rješenje Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj Tt-20/2316-2 od 29. svibnja 2020. (listovi 248-249 spisa), rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu, Stalna služba u Karlovcu poslovni broj St-1131/2020 od 4. studenog 2020. (listovi 250-253 spisa), rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu, Stalne službe u Karlovu o utvrđenim i osporenim tražbinama poslovni broj St-1131/2020 od 26. veljače 2021. (listovi 263-270 spisa), plaćanje opreme (listovi 436-437 spisa), tablica plaćanja (list 438 spisa), potvrdu o plaćanju 18.772,13 kn (list 439 spisa), potvrda o plaćanju 195.000,00 kuna (list 440 spisa), potvrdu o plaćanju 31.688,79 kuna (list 441 spisa), potvrda o plaćanju 18.772,13 kuna (listovi 442-445 spisa), potvrdu o plaćanju 226.688,79 kuna (listovi 446-447 spisa), potvrdu o plaćanju 3.896,73 kuna (listovi 448-451 spisa), e-mail korespondenciju (listovi 452-453 spisa), e-mail korespondencija (listovi 454-457 spisa), e-mail korespondenciju (listovi e-mail korespondencija (listovi 458-460 spisa), proveden je dokaz financijsko- knjigovodstvenim vještačenjem po Centru za financijska vještačenja d.o.o., izveden je dokaz saslušanjem zastupnika po zakonu tuženika ĐU te svjedokinja ČU i ZU.

27. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan, a djelomično neosnovan.

28. Među strankama tijekom postupka nije bilo sporno to da je tužitelj tuženiku isplatio iznos od 250.000,00 EUR-a u svrhu stjecanja poslovnih udjela tuženika. Nije sporno da se radilo baš o uplatama od 110.000,00 EUR-a koja je izvršena 23. listopada 2017., te uplatama od po 70.000,00 EUR-a koje su izvršene 31. listopada 2017. i 6. studenog 2017.

29. Među strankama nije sporno ni to da je pregovore s tužiteljem vodila LU, odnosno njen suprug, a pregovore za tuženika da je vodio jedan od zastupnika po zakonu i jedan od imatelja poslovnih udjela tuženika, ĐU.

30. Među strankama nije bilo sporno ni to da do sklapanja Ugovora o prijenosu poslovnih udjela nije došlo zbog toga što je društvo tuženika imalo četiri imatelja poslovnih udjela od čega su dva imatelja poslovnih udjela imala pravo prvokupa pa kako oni nisu dali suglasnost na sklapanje Ugovora, do sklapanja tog Ugovora u listopadu 2017. nije došlo.

31. Među strankama nije sporno da je tuženik tvrdio kako je on pribavio pisane izjave tih imatelja poslovnih udjela i da su se ostvarile pretpostavke za prijenos poslovnih udjela na tužitelja, međutim, LU da nikako nije dolazila u Hrvatsku kako bi se taj posao realizirao.

32. Nije sporno ni to da je tuženik tijekom postupka tvrdio kako s njegove strane nije sporna namjera da tužitelju prenese poslovne udjele.

33. Nadalje, među strankama nije sporno ni to da su stranke 1. prosinca 2017. sklopile Ugovor o zakupu poslovnih prostorija na temelju kojeg ugovora se tuženik obvezao predati tužitelju na korištenje poslovne prostorije, a tužitelj se obvezao tuženiku plaćati zakupninu.

34. Među strankama nije sporno ni to da je tužitelj 14. studenog 2017. uplatio tuženiku iznos od 145.000,00 EUR-a radi uređenja poslovnog prostora koji je predmet zakupa.

35. Među strankama nije sporno ni to da tužitelj u ovom postupku od tuženika potražuje povrat isplaćenih iznosa od 250.000,00 EUR-a te 145.000,00 EUR-a, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.

36. Među strankama nije sporno ni to da je tuženik istaknuo prigovor radi prebijanja u odnosu na potraživanje tužitelja od 250.000,00 EUR-a, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, dok je u odnosu na potraživanje tužitelja od 145.000,00 EUR-a tuženik isticao da je neosnovano jer je taj iznos tuženik utrošio za opremanje poslovnih prostorija i troškove električne energije koje je sukladno ugovoru ovlašten prefakturirati tužitelju.

37. Kao sporno među strankama trebalo je utvrditi je li osnovan zahtjev tužitelja za povrat iznosa od 250.000,00 EUR-a, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, a koji iznos je tužitelj platio tuženiku radi stjecanja poslovnih udjela u društvu tuženika, a do kojeg stjecanja nije došlo. Nadalje, kao sporno je trebalo utvrditi i je li osnovan zahtjev tuženika za povrat iznosa od 145.000,00 EUR-a, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, koji iznos je uplaćen tuženiku radi uređenja poslovnog prostora koji je predmet Ugovora o zakupu od 1. prosinca 2017.

38. Nadalje, kao sporno je trebalo utvrditi i je li osnovan istaknuti prigovor radi prebijanja kojeg je istaknuo tuženik u odnosu na tražbinu tužitelja od 250.000,00 EUR- a. Naime, tuženik je tijekom postupka isticao kako on ima tražbinu prema tužitelju s osnove neplaćenih troškova električne energije.

39. Članak 1111. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 155/2023. – dalje: ZOO) propisuje da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Iz stavka 2. istog članka proizlazi da se pod prijelazom imovine razumijeva i stjecanje koristi izvršenom radnjom. Stavkom 3. istog članka propisano je da obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala.

40. Stoga, kao sporno je najprije trebalo utvrditi je li imovina tužitelja prešla u imovinu tuženika, kao i ima li taj prijelaz osnovu u nekom pravnom poslu s obzirom na to da je tužitelj tvrdio da je tuženiku uplatio iznos od 250.000,00 EUR-a za stjecanje poslovnih udjela tuženika, a da do stjecanja poslovnih udjela nije došlo, odnosno da je tuženiku uplatio 145.000,00 EUR-a za uređenje poslovnih prostorija koje je tuženik tužitelju dao na korištenje, a da je tuženik taj novac utrošio na nešto drugo.

41. Zastupnik po zakonu tuženika ĐU je u svom iskazu naveo da su poslovni dogovori između stranaka započeli puno prije spornih uplata za prijenos udjela. Naime, ovim događajima da je prethodio razgovor supruga gospođe LU i jednog od njegovih partnera GU koji su postigli sporazum da će se na ime gospođe ZU prenijeti 10% udjela tuženika za iznos od 250.000,00 EUR- a. Kod tuženika da su postojala četiri suvlasnika te da je između njih postignut sporazum da on osobno i FU smanje svoje udjele za 5% kako bi se na gospođu HU mogao prenijeti udio od 10%. U odnosu na namjeravani prijenos dijela udjela, ostali partneri tuženika, odnosno njegovi suvlasnici da su dali usmenu suglasnost te da su oni s takvom pozicijom otišli kod javne bilježnice NU koja im je tada rekla da društveni ugovor tuženika ima ugovoren prvokup radi čega bi se ostala dva suvlasnika trebala pisano izjasniti u vezi namjeravanog prijenosa dijela udjela te da je ista potom napravila i nacrt isprave kako bi ta suglasnost trebala izgledati. Stoga, kako je bilo očito da se toga dana ne može izvršiti prijenos poslovnog udjela, HU da je obećala ponovno doći u Hrvatsku za mjesec dana te da su oni u međuvremenu pribavili suglasnost ostala dva sudionika. Na taj način da su od strane tuženika izvršeni svih potrebni preduvjeti za prijenos udjela. FU da je pokušavao doći do supruga gospođe HU i dobiti točnu informaciju vezano za to kada će ista doći u Hrvatsku radi sklapanja ugovora. Međutim, s njegove strane da je uvijek bio naveden neki razlog zbog kojeg ne može doći u Hrvatsku potpisati ugovor.

42. Nadalje, zastupnik po zakonu tuženika je u svom iskazu naveo da je prva od uplata bila u iznosu od 140.000,00 EUR-a koja je vraćena jer nije bila navedena naznaka opisa plaćanja, nakon toga da su izvršene tri uplate u iznosima od 110.000,00 EUR-a, 70.000,00 EUR-a i 70.000,00 EUR-a kod kojih je bila naznaka da su to plaćanja za prijenos udjela tuženika na HU.

43. U odnosu na iznos od 145.000,00 EUR-a, zastupnik po zakonu tuženika je naveo da je taj iznos trebao poslužiti za pripremu i uređenje namjeravanog predmeta zakupa kako bi tužitelj u istom mogao obavljati svoju djelatnost, kao i da je od tih uplata podmirivan dug za električnu energiju te da u tom trenutku dug prema HEP-u i GEN-I iznosi oko 1,2 ili 1,3 milijuna kuna.

44. Isti je u svom iskazu naveo kako je tužitelj u predmetu zakupa trebao obavljati djelatnost rudarenja kriptovaluta.

45. Svjedokinja BU je u svom iskazu navela da je u jesen 2017. od svoje sestre ZU dobila informaciju o aktivnostima koje je ona poduzimala u vezi s predmetom spora. S obzirom na to da je ona u to vrijeme bila zauzeta, ista da je ovlastila nju da može poduzimati sve one aktivnosti koje je ona imala. Ista je navela da je potpisala i ovlaštenje za preuzimanje poslovnih udjela, kao i da je HU dala nalog od strane tužitelja da se prema tuženiku izvrši uplata iznosa od 250.000,00 EUR-a. Ista je u svom iskazu navela da suprug ZU kod tužitelja nije vlasnik, suvlasnik, prikriveni član ni punomoćnik.

46. Svjedokinja HU je u svom iskazu navela da se ona u ime tužitelja bavila njegovim hrvatskim projektom na temelju punomoći koju joj je izdala BU. U odnosu na namjeru stjecanja 10% udjela tuženika ista je navela da je takva namjera postojala, a ista da je rezultat obraćanja gospodina GU prema tužitelju koji se obratio sa zahtjevom za financijsku pomoć tuženiku kako bi tuženik zatvorio svoja dugovanja prema bankama. Tijekom pregovora FU da je predložio preuzimanje 10% udjela tuženika za financijsku pomoć od 250.000,00 EUR-a.

47. Tijekom tih pregovora da se saznalo da tuženik u svom vlasništvu ima skladište koje je odgovaralo onome što je tužitelj tražio za svoje potrebe u Republici Hrvatskoj. Zbog toga da je ona predložila PU da iznajmi predmetni prostor jer je cijena električne energije koja joj je predočena tijekom pregovora bila konkurentna. Ista je navela da je ona vodila pregovore u ime tužitelja, a suprug AU da joj je u tome pomagao.

48. Ista je u svom iskazu navela da se ne može sjetiti da je ona osobno bila kod javnog bilježnika u [adresa], ali da sigurno zna da niti jedan dokument u vezi prijenosa udjela nije potpisala. Ista je navela da je stjecatelj udjela trebao biti tužitelj, a ne ona osobno.

49. Nadalje, ista je u svom iskazu navela da je tužitelj platio trošak električne energije te da joj je poznat dug za električnu energiju od oko jedan milijun kuna. S tim dugom da se upoznala u ožujku 2018., a do njega da je došlo zbog povećanja cijene električne energije te da tužitelj ne bi potpisao ugovor o zakupu da je znao za takvu cijenu električne energije. Ista je navela da joj je netko pokazao taj račun u ožujku 2017. da bi odmah tužitelj zaustavio svoje aktivnosti.

50. Svjedokinja NU je u svom iskazu navela kako je cijeli kontakt u vezi s povećanjem temeljnog kapitala tuženika započeo elektronskom porukom od 23. listopada 2017. između nje i ĐU. Predmet kontakata da je bila namjera povećanja temeljnog kapitala trgovačkog društva Frutarija d.o.o. za 250.000,00 EUR- a, odnosno za 1.875.000,00 kuna, uplatom u novcu. Povećanje temeljnog kapitala da je trebao izvršiti novi član društva LU, kojoj bi ostali članovi društva ustupili dio svojih poslovnih udjela tako da bi ona stekla 10% udjela. U pripremenim aktivnostima za povećanje temeljnog kapitala istoj da je i dostavljena kopija putovnice ZU. Prema podacima kojima ista raspolaže, dogovor je bio da se stranke nađu u njenom uredu 25. listopada 2017. U pripremi tog sastanka da je izrađena i specijalna punomoć kojom FU ovlašćuje ĐU za prijenos poslovnog udjela i povećanje kapitala. Ista specijalna punomoć da je u nacrtu izrađena i za ĆU i RU, ali da te punomoći nisu ovjerene. Među svojim ispravama ista navodi da je i pronašla zabilježbu da je Porezna uprava 25. listopada 2017. izdala OIB za LU. Međutim, zbog proteka vremena ista da ne može sa sigurnošću potvrditi je li LU tog dana bila u njenom uredu. S obzirom na to da 25. listopada 2017. nisu postojale ovjerene punomoći ĆU i RU, nije se mogao provesti postupak prijenosa udjela ni povećanja temeljnog kapitala te da joj se stranke nakon toga više nisu javljale.

51. Ista je u svom iskazu navela kako postoji mogućnost da je krajem 2017. kontaktirana od strane ĐU uz njenu opasku da povećanje temeljnog kapitala nije moguće jer je iznos povećanja već uplaćen na račun društva jer bi toj uplati trebala prethoditi odluka o upisu i upis povećanja.

52. Ovaj sud iskaze zastupnika po zakonu tužitelja ĐU te svjedokinja ŽU, ZU i NU prihvaća kao vjerodostojne u dijelu u kojem su isti iskazivali o tome da je tužitelj tuženiku uplatio iznos od 250.000,00 EUR-a za povećanje temeljnog kapitala uplatom u novcu te stjecanje poslovnih udjela u tuženiku. Zastupnik po zakonu tuženika ĐU i svjedokinja NU su u svojim iskazima naveli da je Ugovor o prijenosu poslovnih udjela trebao biti sklopljen u korist ZU te da je ona trebala biti stjecatelj udjela tuženika, dok su ČU i HU tvrdile da je udjele trebao steći tužitelj, a HU da je samo bila ovlaštena za sklapanje takvog ugovora. Ovaj sud prihvaća da je poslovne udjele trebala steći upravo HU jer je javni bilježnik NU, koja nije zainteresirana za ishod ovog postupka, navela da je pripremila dokumentaciju po kojoj bi upravo HU bila stjecatelj tih udjela. Međutim, to nije niti relevantno za ishod ovog postupka jer je nesporno da je uplatu iznosa od 250.000,00 EUR-a izvršio upravo tužitelj, a ne HU. Zastupnik po zakonu tužitelja i svjedoci su u svom iskazu potvrdili da je taj iznos uplaćen i da do zaključenja Ugovora o prijenosu poslovnih udjela nije došlo jer u trenutku kada je ugovor trebao biti sklopljen pred javnim bilježnikom NU nije postojala specijalna punomoć ĆU i RU, ovlašenika poslovnih udjela tuženika koji su imali pravo prvokupa nad poslovnim udjelima ĐU i GU.

53. Dakle, nije sporno da je tužitelj uplatio tuženiku iznos od 250.000,00 EUR- a.

54. Iz pisanog nalaza i mišljenja Centra za financijska vještačenje d.o.o. proizlazi da je u razdoblju od 16. listopada 2017. do 7. studenog 2011. u korist računa izvršene četiri uplate koje se mogu dovesti u vezu s ovim postupkom te s opisima plaćanja po Sporazumu 14/10/18-1, plaćanje za udjele (dionica) Frutoria d.o.o. za LU (HU). Uplate da su izvršene s računa 1/XBIT LTD, odnosno s računa trgovačkog društva CB EXCHANGE LP (nakon što je XBIT LTD promijenilo naziv u CB EXCHANGE LP). Ukupan iznos uplata da je iznosio 390.000,00 EUR-a, a tuženik da je izvršio povrat sredstava u iznosu od 140.000,00 EUR-a pa iz toga proizlazi da je isplaćeno ukupno 250.000,00 EUR-a.

55. Ukupan iznos uplata izvršenih od strane XBIT LTD je iznosio 140.000,00 EUR-a, u korist tuženika, s opisom "plaćanje po sporazumu 14/10/18-1" (na potvrdi se navodi da je bila riječ o uplati sa svrhom pripreme ugovora o najmu), koji iznos je u cijelosti vraćen dvjema uplatama od po 70.000,00 EUR-a s opisom plaćanja "povrat" te "plaćanje cijele pozajmice po dogovoru 14-10-18 od 14. listopada 2017."

56. Nadalje, iz nalaza i mišljenja proizlazi da je s računa društva CB EXCHANGE LP u korist tuženika plaćeno 250.000,00 EUR-a s opisima "plaćanje za dionice za LU". Dana 14. studenog 2017. je izvršena dodatna uplata koju je CB EXCHANGE LP u svojim poslovnim knjigama iskazao s opisom "uplata po najmu". Riječ je o iznosu od 1.092.086,79 kuna, odnosno 145.000,00 EUR-a. Uvidom u analitičku karticu tuženika vidljivo je da je tuženik iskazao primljenu uplatu te da je s primljenim iznosom izvršio zatvaranja ispostavljenih računa tužitelju kojima je prefakturirao troškove.

57. Nadalje, 13. prosinca 2017. u korist tuženika da je tužitelj uplatio 90.000,00 EUR-a, a 5. veljače 2018. uplata u iznosu od 8.822,00 EUR-a. Za taj iznos tuženik da je umanjio potraživanje koje je imao prema tužitelju po osnovi prethodno ispostavljenih računa.

58. Dakle, ukupan iznos uplata po osnovi stjecanja udjela da je iznosio 250.000,00 EUR-a. Po osnovi podmirenja računa u svezi realizacije Ugovora o zakupu tužitelj da je izvršio uplate u iznosu od 243.822,00 EUR-a (145.000,00 EUR-a + 90.000,00 EUR-a + 8.822,00 EUR-a).

59. Nadalje, iz pisanog nalaza i mišljenja sudskog vještaka proizlazi da je tuženik imao ukupne troškove u iznosu od 3.081.679,83 kuna koji se mogu dovesti u svezu s pripremom realizacije Ugovora o zakupu po osnovi povećanja snage, troškova adaptacije, opreme, električne energije i drugih troškova. U spornom razdoblju tuženik da je u svezi realizacije ugovora prefakturirao tužitelju troškove u iznosu od 3.155.109,01 kuna, što bi uvećano za PDV od 25% iznosilo 3.943.886,28 kuna. Dakle, tuženik da je u spornom razdoblju prefakturirao tužitelju 91.786,48 kuna više nego što stvarno nastali troškovi iznose. U spornom razdoblju svi računi za električnu energiju (HEP i GEN-I) da su glasili na tuženika te ih je on u svojim poslovnim knjigama prefakturiravao tužitelju i iskazivao kao trošak.

60. Po ocjeni ovog suda, iz svih dokaza koji su izvedeni tijekom postupka proizlazi da je tužitelj tuženiku uplatio iznos od 250.000,00 EUR-a. Tim iznosom došlo je do povećanja temeljnog kapitala tuženika te je nakon povećanja temeljnog kapitala trebalo doći do prijenosa poslovnih udjela tuženika na HU. Na taj način bi ista imala 10% poslovnih udjela u tuženiku. HU je trebala zaključiti Ugovor o prijenosu poslovnih udjela 25. listopada 2017. Naime, iz iskaza zastupnika po zakonu tužitelja ĐU, ZU i javne bilježnice NU, čije iskaze ovaj sud prihvaća kao vjerodostojne, proizlazi da je 25. listopada 2025. trebalo doći do sklapanja Ugovora o prijenosu poslovnih, odnosno da je pred javnim bilježnikom NU trebala biti potpisana odluka o povećanju temeljnog kapitala tuženika, kao i Ugovor o prijenosu poslovnih udjela. Do sklapanja Ugovora o prijenosu poslovnih udjela nije došlo jer su dva imatelja poslovnih udjela u društvu tuženika imala pravo prvokupa, a nisu se do trenutka potpisivanja Ugovora o prijenosu poslovnih udjela usuglasili s tim da se poslovni udjeli prenesu.

61, Stoga, do sklapanja Ugovora o prijenosu poslovnih udjela nije došlo, a što nije niti bilo sporno među strankama.

62. Prema tome, kako je tužitelj tuženiku uplatio iznos od 250.000,00 EUR-a, radi stjecanja poslovnih udjela u tuženiku, a do stjecanja udjela nije došlo, tuženik je taj iznos neosnovano stekao te ga je dužan vratiti tužitelju.

63. Tuženik je tijekom postupka tvrdio da je on spreman sklopiti Ugovor o prijenosu poslovnih udjela i da s njegove strane nije sporno da postoji volja za realizacijom tog Ugovora. Međutim, kako je to potvrdila i javna bilježnica NU, iznos od 250.000,00 EUR-a je već uplaćen tuženiku za povećanje temeljnog kapitala te sada ne može biti donesen Ugovor o prijenosu poslovnih udjela jer taj prijenos ne prati uplatu koja je izvršena 2017.

64. Stoga, tuženik je dužan tužitelju vratiti taj iznos od 250.000,00 EUR-a jer se na strani tuženika radi o stjecanju bez pravne osnove.

65. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkom I. izreke.

66. Tužitelj je u ovom postupku od tuženika potraživao i povrat iznosa od 145.000,00 EUR-a, kojeg je tužitelj uplatio tuženiku za uređenje poslovnog prostora kojeg je tuženik tužitelju dao u zakup.

67. Uvidom u Ugovor o zakupu skladišta koji je zaključen 1. kolovoza 2018. između trgovačkog društva Frutarija d.o.o. kao zakupodavca (prednika tuženika) i trgovačkog društva CB EXCHANGE LP kao zakupoprimca utvrđeno je da je taj ugovor u ime tužitelja potpisala LU, a u ime tuženika ĐU. Predmet tog ugovora su poslovne prostorije površine 108,91 m2 i 73,60 m2, koje se nalaze na adresi [adresa], u trgovačkog zgradi zakupodavca.

68. Člankom 2. predmetnog Ugovora je ugovoreno da mjesečna zakupnina iznosi 500,00 EUR-a, dok je člankom 3. ugovoreno da komunalni troškovi skladišne prostorije – plin, struja i drugi, u potpunosti se prebacuju na zakupoprimca. Svi troškovi povećanja isporuke električne energije plaćaju se po posebnom računu u roku od 15 dana od trenutka izdavanja računa. Sve troškove ponovnog opremanja skladišne prostorije za svoje potrebe snosi zakupodavac.

69. Iz nalaza i mišljenja trgovačkog društva Centar za financijska vještačenje d.o.o., kojeg ovaj sud prihvaća u cijelosti kao pravilnog, potpunog i izrađenog u skladu s pravilima struke, proizlazi da je taj iznos od 145.000,00 EUR-a tužitelj uplatio tuženiku 14. studenog 2017. i da je navedeno u opisu plaćanja da se radi o uplati po najmu. Tuženik je primljenu uplatu iskazao u svojim poslovnim knjigama te je s primljenim iznosom izvršio zatvaranje ispostavljenih računa tužitelju kojima je prefakturirao troškove.

70. Stoga, kako je taj iznos tuženik iskoristio za zatvaranje troškova koje je prefakturiravao tužitelju s osnove opremanja poslovnog prostora i korištenja tog prostora, tužitelj ne može osnovno od tuženika tražiti povrat tog iznosa jer se niti ne radi o stjecanju bez osnove na strani tuženika. Upravo suprotno, tuženik je taj iznos iskoristio u skladu s člankom 3. Ugovora o zakupu poslovnih prostorija i tim iznosom je zatvarao troškove koje je prefakturiravao tužitelju za korištenje i opremanje poslovnog prostora.

71. Naime, i HU je u svom iskazu potvrdila da su računi za električnu energiju bili previsoki i da je ista 2018. upoznata s tim računima. Ista je u svom iskazu navela i da je tužitelj platio trošak električne energije te da joj je poznat dug za električnu energiju od oko jedan milijun kuna. S tim dugom da se upoznala u ožujku 2018., a do njega da je došlo zbog povećanja cijene električne energije te da tužitelj ne bi potpisao ugovor o zakupu da je znao za takvu cijenu električne energije

72. Slijedom navedenog, ocjenom provedenih dokaza utvrđeno je da je tužitelj iznos od 145.000,00 EUR-a utrošio na pripremu poslovnog prostora tuženika, kao i da je tim iznosom zatvarao račune koje je prefakturirao na tužitelja, a odnose se na korištenje poslovnog prostora i trošak električne energije. Stoga, odlučeno je kao pod točkom II. izreke.

73. Tuženik je u odgovoru na tužbu iz postupka P-467/2018 (u kojem postupku je tužitelj potraživao od tuženika iznos od 250.000,00 EUR-a) istaknuo prigovor radi prebijanja te je naveo da on ima prema tužitelju tražbinu s osnove naplaćenih troškova električne energije i drugih troškova koji se mogu dovesti u vezu s poslovnim prostorom.

74. Iz nalaza i mišljenja trgovačkog društva Centar za financijska vještačenje d.o.o. proizlazi da je tuženik imao ukupne troškove u iznosu od 3.081.679,83 kuna koji se mogu dovesti u svezu s pripremom realizacije Ugovora o zakupu po osnovi povećanja snage, troškova adaptacije, opreme, električne energije i drugih troškova. U spornom razdoblju tuženik da je u svezi realizacije ugovora prefakturirao tužitelju troškove u iznosu od 3.155.109,01 kuna, što bi uvećano za PDV od 25% iznosilo 3.943.886,28 kuna. Dakle, tuženik da je u spornom razdoblju prefakturirao tužitelju 91.786,48 kuna više nego što stvarno nastali troškovi iznose. U spornom razdoblju svi računi za električnu energiju (HEP i GEN-I) da su glasili na tuženika te ih je on u svojim poslovnim knjigama prefakturiravao tužitelju i iskazivao kao trošak.

75. Ovaj sud prihvaća nalaz i mišljenje sudskog vještaka kao pravilan u dijelu u kojem se navodi da je tuženik imao ukupne troškove u iznosu od 3.081.679,83 kuna koji se mogu dovesti u svezu s pripremnom realizacije Ugovora o zakupu po osnovi povećanja snage, adaptacije, opreme, električne energije i drugih troškova. Nakon što se taj iznos uveća za 25% PDV-a, dobije se iznos od 3.851.099,78 kuna. Kada se taj iznos preračuna u EUR, kao važeću valutu u Republici Hrvatskoj, primjenom fiksnog tečaja od 7,53450, dobije se iznos od 511.261,50 EUR-a.

76. Dakle, čak i kad se od tog iznosa oduzme iznos od 145.000,00 EUR-a, kojeg je tužitelj nedvojbeno platio tuženiku 14. studenog 2017. na ime troškova uređenja poslovnog prostora, potraživanje tuženika prema tužitelju iznosi 366.261,00 EUR-a.

77. Stoga, kako je tuženik istaknuo prigovor radi prebijanja svoje tražbine s tražbinom tužitelja koja iznosi 250.000,00 EUR-a, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, sukladno članku 333. ZPP-a, trebalo je utvrditi da postoji tražbina tuženika prema tužitelju u visini tužiteljeve tražbine iz točke I. izreke (točka III. izreke) te izvršiti prijeboj tražbine tužitelja s tražbinom tuženika (točka IV. izreke).

78. Tužitelj je istaknuo prigovor zastare. Međutim, kako je potraživanje tuženika prema tužitelju dospjelo 2028., a tuženik je u odgovoru na tužbu koji je podnesen 11. siječnja 2019. istaknuo prigovor radi prebijanja, jasno je da nije protekao petogodišnji rok zastare (članak 225. ZOO-a) pa je takav prigovor neosnovan.

79. Tužitelj je u prigovoru na pisani nalaz i mišljenje trgovačkog društva Centar za financijska vještačenja d.o.o. isticao da vještak nije mogao koristiti dokumentaciju koja nije sadržana u spisu. U odnosu na te navode tužitelja za navesti je kako je sud ovlastio sudskog vještaka da od stranaka pribavi promete po računima i isprave koje su vezane za knjiženje uplata i troškova koji se odnose na njihov poslovni odnos, kao i da su u nalazu i mišljenju navedene sve isprave koje je vještak uzeo u obzir. Stoga, prigovori tužitelja nisu osnovani.

80. S obzirom na to da je postupak koji se pred ovim sudom vodio pod poslovnim brojem P-468/2018 pripojen predmetu koji se vodi pod brojem P-467/2018, o troškovima postupka je donesena jedna odluka.

81. Naime, s obzirom na to da je izvršen prijeboj tražbine tužitelja u iznosu od 250.000,00 EUR-a, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, s tražbinom tuženika prema tužitelju u tom iznosu, svaka stranka bi trebala snositi svoje troškove vezano za taj postupak.

82. Međutim, odluka o troškovima postupka koji se vodio povodom zahtjeva tužitelja za isplatu iznosa od 145.000,00 EUR-a, je donesena primjenom odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a.

83. Po ocjeni ovog suda, tuženiku osnovano pripada trošak sastavljanja odgovora na tužbu u visini od 1.091 bodova (Tbr. 8.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023. – dalje: Tarifa), u svezi s Tbr. 7.1. Tarife), trošak zastupanja na ročištima koja su održana 26. veljače 2019., 10. ožujka 2020., 27. svibnja 2021., 13. lipnja 2025. i 18. rujna 2025. u visini od po 1.091 bodova (Tbr. 9.1. Tarife) te trošak sastavljanja podnesaka od 26. lipnja 2019., 19. prosinca 2019. i 6. travnja 2022. u visini od pod 1.091 bodova (Tbr. 8.1. Tarife). Dakle, tuženiku je valjalo priznati ukupno 9.819 bodova. Kako vrijednost boda iznosi 2,00 EUR-a (Tbr. 54. Tarife), tuženiku je valjalo priznati ukupno 19.638,00 EUR-a, uvećano za 25% PDV-a (4.909,50 EUR-a), odnosno ukupno 24.547,50 EUR-a.

84. Pored tog iznosa, tuženiku je valjalo priznati i trošak vještačenja u iznosu od 890,90 EUR-a.

85. Dakle, tuženiku osnovano pripada 25.438,40 EUR-a na ime troškova postupka.

86. Sukladno članku 151. stavak 3. ZPP-a, tuženiku je na dosuđeni trošak postupka priznata i zakonska zatezna kamata koja teče na taj iznos od 10. studenog 2025. pa do isplate, po stopi koja je člankom 29. stavak 2. ZOO-a određena za ostale odnose.

87. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkom V. izreke.

88. Zahtjev tuženika za naknadu više zatraženih troškova postupka u iznosu od 43.647,22 EUR-a je odbijen kao neosnovan. Naime, kao što je već ranije navedeno, svaka stranka snosi svoje troškove koji su vezani za postupak koji se vodio radi isplate iznosa od 250.000,00 EUR-a, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.

89. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkom VI. izreke.

U Splitu 10. studenog 2025.

Sutkinja

Rajana Buljan

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

Dostaviti:

- tužitelju

- tuženiku po punomoćniku Anti Alajbegu odvjetniku u Splitu

- u spis