Republika Hrvatska
Županijski sud u Zadru
Borelli 9, Zadar
Poslovni broj: Kž-579/2025-3
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca i to mr.sc. Ane Brkić, kao predsjednice vijeća, Danijele Zubčić, kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Blanke Pervan, kao članice vijeća, uz sudjelovanje Tine Krstić kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv I-okrivljenika PŠPD i II- okrivljenika CŠPD, zbog kaznenog djela iz članka 190. st. 2. Kaznenog zakona ("Narodne Novine" br. 125/11, 144/12, 56/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/2022, 114/23 i 36/24 - dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbama i to I-okrivljenika podnesenoj putem braniteljice Darie Krajina Štivičić, odvjetnice u Zadru, te II-okrivljenika podnesenoj putem braniteljice Vedrane Vitlov, odvjetnice u Zadru, protiv rješenja Općinskog suda u Zadru, poslovni broj Kov-658/2025 od 16. listopada 2025., u sjednici drugostupanjskog vijeća održanoj 7. studenoga 2025.,
r i j e š i o j e
Odbijaju se žalbe I-okrivljenika PŠPD i II- okrivljenika CŠPD kao neosnovane.
Obrazloženje
1. Rješenjem optužnog vijeća Općinskog suda u Zadru poslovni broj Kov- 658/2025 od 16. listopada 2025. protiv I-okrivljenika PŠPD i II-okrivljenika CŠPD produljen je istražni zatvor po osnovi iz članka 123. stavka 1. točka 1. i 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne Novine" br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13 i 145/13,152/14, 70/17,126/19, 126/19, 80/22 i 36/24 - dalje u tekstu: ZKP), a nakon podizanja optužnice, zbog kaznenog djela protiv zdravlja ljudi – neovlaštenom proizvodnjom i prometom drogama iz čl. 190. st. 2. KZ/11.
2. Protiv navedenog rješenja žalbu je podnio I-okrivljenik putem braniteljice Darie Krajina Štivičić, odvjetnice u Zadru, zbog svih žalbenih razloga, s prijedlogom da se preinači pobijano rješenje i to na način da se I-okrivljeniku ukine istražni zatvor i istog odmah pusti da se brani sa slobode. U žalbi se navodi da vijeće nije obrazložilo iz kojih razloga se svrha istražnog zatvora u konkretnom slučaju ne bi mogla ostvariti blažim mjerama. Također napominje se i da protekom vremena stupanj sumnje u odnosu na I-okrivljenika se nije pojačao, odnosno povećao. Dovodi se u pitanje i pravilnost zaključka optužnog vijeća da postoji realna i predvidiva opasnost od ponavljanja kaznenog djela na slobodi. Predlaže se okrivljeniku odrediti mjere opreza zabrane napuštanja boravišta i oduzimanja putne isprave, kao i javljanje nadležnom tijelu, jer ovaj okrivljenik do sada nije imao problema sa zakonom, te ima sredstva kojima može financirati svoj boravak i dostupnost sudu u Republici Hrvatskoj.
2.1. Protiv navedenog rješenja žalbu je podnio i II-okrivljenik putem braniteljice Vedrane Vitlov, odvjetnice u Zadru, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede odredaba ZKP-a o određivanju istražnog zatvora, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači na način da se istražni zatvor II-okrivljeniku ukine i istog odmah pusti na slobodu, a podredno da se isti zamijeni nekom od mjera opreza predviđenih Zakonom o kaznenom postupku. U žalbi se predlaže odrediti II-okrivljeniku mjeru opreza, budući da bi to bilo puno svrhovitije, jer se zbog nepoznavanja jezika, disleksije i disgrafije II-okrivljenik teško snalazi u zatvoru.
3. Žalbe I- i II-okrivljenika nisu osnovane.
4. Po ocjeni ovog vijeća, kao drugostupanjskog, pravilno je, zakonito i potpuno prvostupanjski sud utvrdio postojanje razloga za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv I-okrivljenika PŠPD i II-okrivljenika CŠPD iz osnove u čl. 123. st. 1. toč. 1. i 3. ZKP-a. Za svoju odluku sud je dao jasne, određene, neproturječne i dostatne razloge u odnosu na okrivljenike i inkriminirano kazneno djelo kako u odnosu na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke, tako i u odnosu na postojanje posebnih pretpostavki za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora, a jednako tako ispravan je zaključak da je jedino mjera istražnog zatvora podobna ostvariti svrhu zbog koje je istražni zatvor protiv okrivljenika određen i produljen u istrazi, kao i potom u pobijanom rješenju.
5. Optužno vijeće prvostupanjskog suda je ispravno utvrdilo i obrazložilo kako u konkretnom slučaju postoji opasnost od bijega kod oba ova okrivljenika i stoga istražno zatvorski osnov iz članka 123. stavka 1. toč. 1. ZKP-a, budući da su okrivljenici državljani Republike Kolumbije i Ujedinjene Kraljevine Velike Britanije i Sjeverne Irske, a u Republici Hrvatskoj nemaju nikakvu imovinu, obitelj, a niti ikakvu drugu trajnije uspostavljenu vezu, a pogotovo kada se to sagleda, obzirom na zapriječenu kaznu za kazneno djelo iz čl. 190. st. 2. KZ/11, to je sud prvog stupnja pravilno ustvrdio da kod ovih okrivljenika postoji opasnost od bijega, te se ova opasnost može i prema mišljenju ovog vijeća otkloniti jedino mjerom istražnog zatvora, a nikako zabranom napuštanja boravišta ili oduzimanjem putne isprave u ovoj fazi postupka. Predmetne mjere opreza nisu prikladne za sprječavanje napuštanja RH i nedostupnosti tijelima kaznenog progona.
6. Što se tiče navoda žalbe I-okrivljenika da ne postoji realna i predvidiva opasnost od počinjenja kaznenog djela na slobodi kod ovoga okrivljenika, s obzirom da je ovaj okrivljenik ranije neosuđivan, predmetni navodi žalbe ne stoje, jer to nije u konkretnom slučaju presudna okolnost, dok je odluka optužnog vijeća ispravna kada se uzme u obzir količina droge i novca zatečene kod I-okrivljenika, a koje okolnosti sugeriraju da se isti obrtimice bavi prodajom različitih vrsta opojnih sredstava koje je valjda prethodno trebao i pribavit,i a što je zahtijevalo upornost u namjeri, vrijeme i organizaciju, i na taj način, vidljivo je, ostvaruje relativno visoke novčane prihode, a sa čime bi, postoji realna opasnost, nastavio po izlasku iz istražnog zatvora o čemu svjedoče prikupljeni materijalni dokazi oduzeta velika količina različitih vrsta droga i veći oduzeti novčani iznos.
7. Stoga, imajući na umu značaj svih, u pobijanom rješenju, iznesenih okolnosti i ovaj drugostupanjski sud nalazi da je protiv I- i II-okrivljenika daljnja primjena mjere istražnog zatvora iz osnova u čl. 123. st. 1. toč. 1. i 3. ZKP-a u svrhu otklanjanja utvrđene opasnosti od bijega i ponavljanja djela na slobodi nužna, te su navedene okolnosti, po sudu prvog stupnja, takvog značaja da mjeru istražnog zatvora, i po ocjeni drugostupanjskog suda, nije moguće svrhovito zamijeniti bilo kojom blažom mjerom.
8. Slijedom iznijetog, a kako pobijanim rješenjem nisu ostvarene niti povrede na koje ovaj sud, sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP-a, pazi po službenoj dužnosti, žalbe I- i II-okrivljenika su, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP-a odbijene kao neosnovane.
Zadar, 7. studenoga 2025.
Predsjednica vijeća
mr.sc. Ana Brkić