Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Međimurska 26D
Poslovi broj: Km-5/2025-8
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A I R J E Š E N J E
Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinje Mirne Mavriček kao predsjednice vijeća, ujedno sutkinje za mladež te sudaca porotnika za mladež Ljiljane Levanić i Marijana Lisičaka, kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Melanije Brozović, u kaznenom predmetu prema maloljetnom ZR, zbog kaznenog djela iz članka iz članka 230. stavak 2. u vezi stavka 1. Kaznenog zakona (,,Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24. – dalje: KZ/11.) u povodu prijedloga Županijskog državnog odvjetništva u Varaždinu od 29. rujna 2025. broj KOm-DO- 3/2025 za izricanje maloljetničke sankcije, na raspravi održanoj 7. studenog 2025. u prisutnosti državne odvjetnice za mladež ZRP, maloljetnog ZR, majke maloljetnika ER, braniteljice maloljetnika, odvjetnice ŽR te predstavnice Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Čakovec ERP, istog dana ujedno dana objave,
p r e s u d i o i r ije š i o je
I. Maloljetni DR, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin IR i ER rođene ER, rođen **.**.2007. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, pismen, sa završenih sedam razreda osnovne škole, po zanimanju radnik, neoženjen, bez djece, zaposlen u društvu Fokus Pharm u Zagrebu, gdje ostvaruje plaću u mjesečnom iznosu od 2.500,00 eura, bez imovine, neosuđivan,
kriv je
što je dana 12. ožujka 2025., oko 14,00 sati, u Čakovcu, Zagrebačka bb, u osobnom automobilu registarskih oznaka [registarska oznaka], znajući da je ŠR prodajom nekretnine ostvario veliki novčani iznos koji ima sa sobom, dogovorio sa AR i ĆR da mu uzmu taj novac i isti podijele pa su, u cilju da se domogne navedenog novca u velikom iznosu, vozeći ŠR nakon prodaje nekretnine u Kuršancu, zaustavili automobil te je ĆR izašao iz vozila, otvorio vrata suvozača gdje je sjedio ŠR i cijelo vrijeme vičući "daj pare", hvatao ga za odjeću i udarao u prsa zatvorenim šakama, čemu se ŠR uporno opirao, na što su on i SR vikali "daj pare da nas ne ubije", tako da je ŠR rekao da je novac u džepu pa mu je ĆR iz džepa uzeo i zadržao sav novac u iznosu od 11.000,00 (jedanaest tisuća) eura,
dakle uporabom sile protiv neke osobe oduzeo tuđu pokretnu stvar s ciljem da je protupravno prisvoji, a kaznenim djelom je pribavljena znatna imovinska korist,
čime je počinio kazneno djelo protiv imovine – razbojništvo iz članka 230. stavka 2. u vezi stavka 1. KZ/11.
II. Na temelju odredbe članka 28. stavka 1. Zakona o sudovima za mladež ("Narodne novine" broj 84/11., 143/12., 148/13., 56/15. i 126/19. - dalje: ZSM) maloljetnom ZR
iz riče se
PRIDRŽAJ IZRICANJA MALOLJETNIČKOG ZATVORA
III. Na temelju odredbe članka 28. stavka 2. ZSM-a maloljetnom ZR naknadno može biti izrečen maloljetnički zatvor, ako u vremenu od 3 (tri) godine počini novo kazneno djelo ili ako se protivi provođenju odgojnih mjera.
IV. Na temelju odredbe članka 7. stavka 1. točke 2. te članka 10. stavka 2. točke
2. ZSM-a maloljetnom ZR
iz riče se
ODGOJNA MJERA POSEBNE OBVEZE
- da prema vlastitim mogućnosti popravi štetu nanesenu kaznenim djelom na način da žrtvi GR naknadu štetu u iznosu od 2.750,00 eura (dvije tisuće sedamsto pedeset eura).
V. Na temelju odredbe članka 158. stavak 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku (,,Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24. i 72/25. – dalje: ZKP) u vezi s člankom 89. stavkom 1. ZSM-a žrtvi GR djelomično se dosuđuje imovinskopravni zahtjev u iznosu od 2.750,00 eura (dvije tisuće sedamsto pedeset eura), dok se s preostalim dijelom imovinskopravnog zahtjeva žrtva ŠR upućuje u parnicu.
VI. Na temelju odredbe članka 89. stavka 1. ZSM-a nalaže se maloljetnom ZR naknaditi troškove kaznenog postupka i to, troškove iz članka 145. stavka 2. točke 1. ZKP-a, na ime putnih troškova za svjedoke iznos od 116,16 eura (sto šesnaest eura i šesnaest centi) te paušalnu svotu iz članka 145. stavka 2. točke 6. ZKP-a u iznosu od 200,00 eura (dvjesto eura).
Obrazloženje
1. Županijsko državno odvjetništvo u Varaždinu podnijelo je ovome sudu prijedlog za izricanje maloljetničkih sankcija maloljetnom ZR, zbog postojanja osnovane sumnje da je počinio kazneno djelo protiv imovine – razbojništvo iz članka 230. stavka 2. u vezi stavka 1. KZ/11. Prijedlog je državnog odvjetništva da se maloljetnom ZR, na temelju članka 28. ZSM-a, izrekne pridržaj izricanja maloljetničkog zatvora i da se na temelju članka 10. stavka 2. točke 2. ZSM-a maloljetniku izrekne odgojna mjere posebne obveze da prema vlastitim mogućnostima popravi štetu nanesenu kaznenim djelom.
2. U svom očitovanju na prijedlog državnog odvjetnika za izricanje maloljetničkih sankcija, maloljetni DR je u prisutnosti svoje braniteljice izjavio da se smatra krivim za počinjenje kaznenog djela koje mu je stavljeno na teret te da prihvaća predložene maloljetničke sankcije.
3. U dokaznom postupku ispitan je maloljetni DR, reproducirana je snimka ispitivanja maloljetnika na policiji 18. travnja 2025. te snimka ispitivanja maloljetnika na državnom odvjetništvu od 16. rujna 2025. Nadalje, uz suglasnost stranaka, a na temelju odredbe članka 431. stavak 1. točka 6. ZKP-a pročitani su iskazi svjedoka BR (list 159 do 163 spisa), ĐR (list 185 do 188 spisa), ER (list 206 do 208 spisa), VR (list 233 do 237 spisa) te iskaz žrtve ŠR (list 219 do 225 spisa). Ujedno, u dokaznom postupku pročitana je dokumentacija iz spisa i to: ugovor o kupoprodaji nekretnine broj OU-135/2025-1 od 12.3.2025. (list 7 do 12 spisa), izvadak iz zemljišnih knjiga zk. uložak broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 13 do 14 spisa), imovinskopravni zahtjev ŠR (list 15 spisa), potvrde o privremenom oduzimanju predmeta brojeva 00329301, 00329304 i 00329303 sa zapisnicima o privremenom oduzimanju predmeta DVD medija, reproducirane su snimke video nadzora javnih površina u [adresa] (list 40 do 52 spisa), razgledane su fotografije sačinjenih izuzimanjem iz snimki (list 53 do 69 spisa), pročitana je službena zabilješka o izvršenom uvidu u snimke video nadzora (list 70 do 71 spisa), izvršen uvid u fotografiju ĆR (list 101 spisa), pročitan je ispis dojave od 12. ožujka 2025. (list 105 do 107 spisa), izvadak iz prekršajne evidencije za maloljetnika (list 108 spisa), izvadak iz kaznene evidencije za maloljetnika (list 110 spisa), rodni list za maloljetnika (list 132 spisa), izvješće Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Čakovec Klasa: 553-01/25-06/45, Urbroj: 139-010-03/42-25-7 od 18. lipnja 2025. o ličnosti, ponašanju i obiteljskim prilikama za maloljetnika (list 152 do 154 spisa), mišljenje stručne suradnice za mladež Općinskog državnog odvjetništva u Varaždinu (list 249 do 251 spisa), mišljenje više stručne suradnice Županijskog suda u Varaždinu od 1. listopada 2025. (list 275 do 277 spisa).
3.1. Druge dokaze sud nije provodio, niti su stranke predlagale daljnje dokaze, time da je analizom i ocjenom provedenih dokaza, svakog pojedinačno i u vezi s ostalim dokazima, sud nedvojbeno utvrdio da je maloljetni DR počinio kazneno djelo iz članka 230. stavka 2. u vezi stavka 1. KZ/11. i to upravo na način kako je opisano u prijedlogu Županijskog državnog odvjetništva u Varaždinu.
4. Na raspravi dana 7. studenog 2025. maloljetni DR nije detaljno iznosio svoju obranu, nego su na raspravi reproducirane snimke njegovog ispitivanja tijekom pripremnog postupka i to snimka ispitivanja u skladu s odredbom članka 208.a ZKP-a pred policijom te snimka ispitivanja na državnom odvjetništvu 16. rujna 2025.
4.1. Prilikom ispitivanja na policiji, u nazočnosti svoje braniteljice, maloljetni DR je iskazao da su 12. ožujka 2025. oko 09,00 sati krenuli u [adresa] vozilom marke Opel Corsa sive boje SR, koji je upravljao vozilom, ŠR, on i VR i to iz razloga jer je ŠR rješavao papire za kuću koju je prodavao. Ondje u [adresa] je došao i kupac pa su se oni otišli dogovarati. Ujedno, u [adresa] su došli BR sa ĆR kojeg je tom prilikom prvi puta vidio, tako da je on tada zajedno sa SR i ĆR otišao na kavu, u kafić u centru [adresa]. Ondje, dok su sjedili na terasi kafića, njih trojica su se dogovorili da uzmu pare i da novac podjele. U jednom trenutku je s SR i ĆR otišao na parkiralište, do vozila ĆR kako bi si imenovani uzeo jaknu iz vozila, potom su otišli do vozila SR, a potom su vozilom pokupili VR i GR, koji su im rekli da ih voze doma. Tijekom vožnje je ĆR rekao SR koji je vozio "Vozi tu" i AR je potom vozio kraj tvornice "Vajda" do slijepe ulice u kojoj se nalazi benzinska postaja. Kada su se zaustavili, tada je, prema iskazu maloljetnika, ĆR koji je zajedno s njim i sa VR sjedio na stražnjem sjedalu, izašao iz vozila, otvorio je vrata suvozačkog mjesta na kojem je sjedio žrtva ŠR te je "skakao na GR", rukom je krenuo prema jakni da GR oduzme novac, ali se ŠR branio tako da ga je ĆR udario, stavio mu je ruku na prsa te su se borili. Pri tome je ĆR govorio GR "daj pare". Iz iskaza maloljetnika proizlazi da je VR otrčao iz vozila te da su on i SR izašli iz auta te uzeli novac. Naime, kako je ĆR govorio žrtvi "daj pare" i s njim se borio, žrtva ŠR je predao novac SR koji je potom taj novac predao ĆR. Potom su svi zajedno otišli do Kauflanda, ondje su ostavili ĆR i GR te su otišli doma. Novac je bio kod ĆR koji je kasnije nazvao SR te su se isti dan navečer njih trojica našli i podijelili novac, tako da im je ĆR svakome dao po 2.750,00 eura. Novac su ujedno dali BR za uslugu, a ukupno je bilo 11.000,00 eura.
4.2. U obrani koju je iznosio na državnom odvjetništvu dana 16. rujna 2025., maloljetni DR potvrdio je da je sudjelovao u počinjenju predmetnog kaznenog djela počinjenog na štetu GR, ali je donekle drugačije opisao inkriminirani događaj. Ponovno je potvrdio da su kritičnog dana oko 09,00 sati vozilom marke Opel Corsa otišli u [adresa] on, VR, SR i ŠR, tvrdeći pritom da je tijekom vožnje saznao da VR prodaje kuću. No, kasnije je, kad su došli u [adresa], saznao da zapravo kuću prodaje ŠR. U [adresa] je došao kupac NR, a s njim još dvije osobe te su VR i ŠR otišli s njima kod javnog bilježnika. Maloljetni DR je iskazao da su on i SR otišli na kavu, da su za njima potom došli ŠR, VR, NR i njegov brat BR, svi zajedno bili su na terasi kafića jer su čekali papire za kuću. Još dok je s SR hodao do terase kafića, njih dvojica su se dogovorili da će od GR uzeti novac. Drugi nisu znali za njihov dogovor. Tvrdnja je maloljetnika da se njih dvojica nisu dogovarali o detaljima o tome kako će uzeti novac od GR, navodeći da taj čovjek svima daje novac u naselju, da je ŠR VR dao i iznos veći od 200.000,00 eura zato što mu daje svoju ženu, a da nije poznato odakle GR novac. Dakle, dogovorili su se samo da će imenovanom oteti novac. Kasnije su na terasi čuli razgovor između VR i BR da se kuća prodaje za 11.000,00 eura i da će VR uzeti novac zato jer ŠR živi kod njega. Dok su bili na terasi kafića, do njih je došao ĆR koji je sjeo k njemu za stol. Maloljetnik je napomenuo da ĆR do tad nije poznavao, da ga je prvi put vidio. ĆR je zamolio AR za prijevoz do doma, na što je AR pristao. U jednom trenutku, dok su bili u kafiću, maloljetnik je, kako navodi, otišao sa ĆR na veliko parkiralište do njegovog auta, da si ĆR uzme jaknu iz svog vozila. Nije mu poznato zbog čega su vozili ĆR, ako je imenovani imao svoj auto. Najprije su on i AR odvezli ĆR do Stare Vage, a potom su se vratili i pokupili VR i GR te su se vozili do "Vajde", u slijepu ulicu. Vozilom je upravljao SR, ŠR bio je suvozač, dok su maloljetni DR i VR sjedili otraga. Maloljetnik tvrdi da je, kada je AR zaustavio vozilo, on izašao iz auta i otvorio suvozačka vrata kraj sjedišta GR. Tada je VR počeo cviliti, paničariti i vikati te je pobjegao van iz auta, iako ga nisu dirali. Prema riječima maloljetnika, ŠR se uplašio, pa kada je on otvorio vrata, ŠR je već držao novac u ruci. I SR je izašao iz auta, kao i ŠR, pa je AR, bez ikakve sile, uzeo GR novac iz ruke. Novac je predao njemu – ZR, koji je novac stavio u džep te su ušli u vozilo i odvezli GR kući k VR. Maloljetnik je napomenuo da GR nisu govorili da im preda novac, niti su prema njemu primijenili silu, tvrdeći da je ŠR sam izvadio novac jer je već znao što će se dogoditi čim je VR paničario. Iznos od 11.000,00 eura kasnije su podijelili on i UR, tako da je svaki dobio 5.500,00 eura, a novac je potrošio na vozački ispit i na druge stvari, jer u to vrijeme nije radio. Tvrdnja je maloljetnog ZR da ĆR nije bio s njima. Nakon što mu je prilikom ispitivanja na državnom odvjetništvu predočen njegov raniji iskaz, kojom prilikom je naveo da je ĆR bio taj koji je govorio kuda trebaju ići i stati te da je ĆR fizički napao GR, maloljetni DR je na državnom odvjetništvu iskazao da su ga na policiji gnjavili u vezi ĆR, da se bojao iako je uz njega bila braniteljica i da se sada kaje što je u sve umiješao tog čovjeka. Nije znao objasniti raniju tvrdnju da je dio otuđenog novca dao za uslugu BR te je iskazao spremnost vratiti žrtvi GR iznos od 5.500,00 eura.
4.3. Nakon što su na raspravi reproducirane snimke njegovog ranijeg ispitivanja, pozvan da se očituje o tome koja verzija spornog događaja je točna te o razlozima zbog kojih je u dva navrata različito iskazivao, maloljetni DR je iskazao da se sporni događaj dogodio upravo na način kako je on to opisao prilikom ispitivanja na državnom odvjetništvu. Iskazao je da su na policiji tražili od njega da tereti ĆR, tom prilikom se bojao, čak je u nekoliko navrata povraćao pa je zato na policiji iskazivao na način kako su od njega tražili. Ponovno je iskazao spremnost vratiti žrtvi novac u iznos od 5.500,00 eura. ĆR se ne boji, a na pitanje o svom zaposlenju i planovima za budućnost, maloljetnik je iskazao da radi u trgovačkom društvu iz Zagreba, ali da je upućen na teren u Njemačkoj, da je u stalnom radnom odnosu. U slobodno vrijeme igra nogomet, odlazi u autoškolu, planira položiti vozački ispit i kupiti sebi auto. Planira u Hrvatskoj kupiti kuću za svoju obitelj – majku, brata i sestru kojima financijski pomaže. Jasno mu je da nije u redu sredstva za život pribavljati činjenjem kaznenih djela, pa zato radi i u budućnosti planira raditi.
5. Dakle, iako je na raspravi, u očitovanju o krivnji izjavio da se smatra krivim za počinjenje kaznenog djela koje mu je stavljeno na teret, maloljetni DR je, ostajući kod iskaza kojeg je iznio na državnom odvjetništvu, iznio sasvim drugačiju verziju spornog događaja od one koja je činjenično opisana u prijedlogu Županijskog državnog odvjetništva u Varaždinu, tvrdeći da prema žrtvi TR nije bilo primjene sile te da je on – DR, a ne ĆR kao tvrdi državni odvjetnik, po zaustavljanju vozila u slijepoj ulici otvorio vrata suvozačkog mjesta na kojem je sjedio ŠR te od njega oduzeo novac kojeg je imenovani već izvadio iz džepa i držao ga u ruci. Međutim, takvu verziju spornog događaja sud nalazi neuvjerljivom, ocjenjujući da je maloljetni DR u iskazu kojeg je iznio na državnom odvjetništvu, preuzimajući na sebe veći teret odgovornosti, nastojao otkloniti svaku odgovornost od ĆR. Nasuprot tome, sud nalazi da je uvjerljiv, iskren i vjerodostojan iskaz kojeg je maloljetni DR iznio na policiji, prilikom ispitivanja u skladu s odredbom članka 208.a. ZKP-a, jer je taj njegov iskaz sukladan drugim provedenim dokazima, prije svega sukladan iskazu žrtve GR.
6. Naime, žrtva ŠR je prilikom ispitivanja 15. rujna 2025. opisao okolnosti svog boravka u [adresa] kod FR, iskazao je da je povremeno financijski pomagao MR i LR, da je prodao svoj stan na adresi prijavljenog prebivališta te je kupio kuću u [adresa], no kuću je planirao prodati. ĐR koji je u izvanbračnoj zajednici sa CR i njegov brat VR tražili su i našli su kupca za njegovu kuću i to NR iz [adresa]. S njim je postigao dogovor o prodaji kuće za oko 25.000,00 eura te su se trebali naći kod javnog bilježnika u [adresa] upravo onog dana kada je na njegovu štetu počinjeno kazneno djelo razbojništva. Bilo je to u ožujku 2025., kako je i navedeno u kupoprodajnom ugovoru. Toga dana, 12. ožujka 2025. išao je k javnom bilježniku u [adresa], prema dogovoru s NR. Ujutro su krenuli iz [adresa] VR, DR i on – ŠR, zajedno s njima bio je i vozač za kojeg ne zna kako se zove. Tvrdnja je žrtve GR da su DR i osoba za koju ne zna kako se zove znali da on prodaje kuću. Po dolasku u [adresa] otišao je k javnom bilježniku zajedno s NR, ondje im je bilo rečeno da moraju čekati dok javni bilježnik priprema papire, pa su se vratili do grada gdje su čekali u kafiću. Žrtva ŠR je potvrdio da je kuću prodao za iznos od 20.000,00 eura, da mu je kupac trebao isplatiti iznos od 12.000,00 eura odmah, a preostali iznos na rate. U kafiću su, osim njega i kupca NR bili još VR, DR i vozač za kojeg ne zna kako se zove, bili su razmješteni po stolovima, a osim toga dolazili su ondje u drugi ljudi koje je on tada prvi puta vidio. U jednom trenutku do njihovog stola pristupio je neki čovjek, moguće da je to bio BR, te je taj čovjek NR ispod stola predao kovertu s novcem. No, taj čovjek nije sudjelovao u počinjenju predmetnog kaznenog djela. Istovremeno, za drugim stolom sjedili su maloljetni DR i vozač, a k njima za stol dolazile su druge, njima poznate osobe. Na njih žrtva ŠR nije obraćao pažnju, pa stoga ne zna da li su DR i vozač odlazili s terase kafića.
6.1. U uredu javnog bilježnika bili su na potpisivanju ugovora on i NR, kojom prilikom mu je imenovani isplatio iznos od 11.000,00 eura. Žrtva ŠR je pojasnio da je NR platio troškove javnog bilježnika i piće, zato mu nije isplatio ukupni iznos od 12.000,00 eura, nego mu je obećao vratiti još tih 1.000,00 eura. NR mu je novac dao u koverti. Ispred ureda javnog bilježnika dočekao ga je VR te su zajedno otišli na parking gdje su ih čekali vozač s kojim su došli, maloljetni DR i još jedan čovjek kojeg je žrtva ŠR prvi puta vidio. Taj je čovjek imao bradu, bio je nižeg rasta i punije građe, na sebi je imao hlače i crnu jaknu. Nitko mu ništa nije rekao zašto je taj čovjek s njima, niti se žrtva ŠR o tom čovjeku raspitivao. Novac kojeg je primio na ime kupoprodajne cijene držao je u džepu hlača jer nije imao novčanik. Autom su krenuli iz [adresa] za [adresa], autom je upravljao isti onaj vozač koji ih je dovezao iz [adresa]. Žrtva ŠR sjedio je na mjestu suvozača, dok su na stražnjem sjedalu sjedili VR, DR i taj čovjek s bradom. Razgovarali su nešto na romskom jeziku, pa ih ŠR nije razumio. U jednom trenutku vozač je skrenuo prema željezničkoj stanici, došli su na neki slijepi put i ondje se zaustavili. Čovjek s bradom prešao je preko DR i izašao iz vozila, otvorio je vrata suvozača i rekao mu "daj pare, daj pare". Pritom ga je uhvatio s obje ruke za majicu, počeo ga je navlačiti, udarati ga zatvorenim šakama po prsima, a on se nastojao oduprijeti i uzvratiti mu. Taj je čovjek cijelo vrijeme vikao "daj pare, daj pare", no u jednom trenutku taj se čovjek s bradom udaljio te je žrtva ŠR, kako tvrdi, rekao vozaču "daj vozi, vidiš da mi hoće oteti pare", ali vozač nije napravio ništa. Čovjek s bradom se vratio, ponovno je vikao "daj pare" i napadao ga je, hvatajući ga za majicu i gurajući po prsima. Za to vrijeme su vozač i maloljetni DR vikali "daj mu pare, daj mu pare, ubit će nas". Žrtva ŠR je napomenuo da ga DR i vozač za kojeg ne zna kako se zove nisu fizički napadali, nego su tijekom napada ovog čovjeka s bradom više puta vikali neka mu da pare. Sve to trajalo je oko 20 minuta, a u konačnici je rekao čovjeku s bradom da je novac u džepu, pa je on gurnuo ruku u njegov džep, izvukao sav novac kojeg je ŠR dobio za kuću i krenuo s novcima preko ceste, prema benzinskoj postaji. S vozačem i ZR vratio se u [adresa], a kod FR je saznao da je VR otišao na policiju. Tijekom vožnje su vozač i DR razgovarali na romskom jeziku, a ŠR nije sudjelovao u njihovom razgovoru jer je bio pod stresom, samo im je rekao neka voze do [adresa]. Žrtva ŠR je potvrdio da je o ovom događaju ispričao PR. Po predočenju snimki ispitivanja maloljetnog ZR, SR i ĆR, žrtva ŠR je iskazao da je SR osoba koja je vozila automobil, ĆR je osoba koja je sjedila za stolom, ali ne može reći da li je imenovani bio napadač, jer je, prema njegovom sjećanju, napadač bio jači i deblji. U odnosu na maloljetnog ZR, žrtva ŠR je iskazao da ga imenovani nije fizički napadao i nije mu ukrao novac.
6.2. Dakle, iz naprijed navedenog sadržaja iskaza žrtve GR proizlazi da ga je kritične zgode fizički napala treća osoba koja je, uz VR i ZR, sjedila na stražnjem sjedalu vozila kojim je kritične zgode upravljao SR. Ujedno, iz iskaza žrtve GR proizlazi da je VR po zaustavljanju vozila pobjegao te da mu maloljetni DR i SR, koji je bio vozač, nisu pomogli dok je bio fizički napadnut, nego su od njega tražili da preda novac.
7. Svjedok BR je u svom iskazu opisao okolnosti pod kojima je došlo do sklapanja kupoprodajnog ugovora za kuću između prodavatelja GR i kupca
- njegovog brata NR. Svjedok BR je iskazao da je bratu, koji ima 27 godina, ukazao na to da kod kupoprodaje kuće treba s prodavateljem otići do javnog bilježnika i tamo vidjeti da li su vlasnički papiri ispravni te da su zbog toga dogovorili susret kod javnog bilježnika Marodija u [adresa]. Ugovor je sklopljen 12. ožujka 2025. Toga dana, u skladu s dogovorom došli su u [adresa] i susreli su se ondje s prodavateljem GR. No, s prodavateljem nije bio ĐR kako je dogovoreno, nego je u [adresa] došao Mirkov brat VR i s njim još dvojica nepoznatih muškaraca, za njih je kasnije saznao da se zovu AR i DR. U uredu javnog bilježnika postignut je dogovor oko kupnje kuće za cijenu od 20.000,00 eura, time da je njegov brat NR imao kod sebe 12.000,00 eura. Javni bilježnik im je rekao da treba pripremiti sve papire i neka se vrate u njegov ured u 12,00 sati. Zato su otišli u kafić u centru [adresa], a zajedno s njima bili su DR i AR. Kasnije su u uredu javnog bilježnika NR i ŠR potpisali ugovor, brat mu je rekao da je GR platio 12.000,00 eura i da je ŠR od tog novca iznos od 450,00 eura platio za troškove javnog bilježnika. Isti dan, nakon par sati, telefonom ga je kontaktirao ĐR i rekao da je njegov brat VR došao kući s tvrdnjom da su GR opljačkali. U razgovoru s ĐR saznao je da su GR opljačkali AR i DR te nekakav ćelavi čovjek koji je bio zajedno s njima. Brat NR mu je ispričao da je dobio ključ od kuće i da GR redovito isplaćuje preostale rate kupoprodajne cijene. Odgovarajući na postavljena pitanja, svjedok BR je iskazao da dok su sjedili na terasi kafića k SR i ZR stalno je netko dolazio, ali svjedok na njih nije obraćao pažnju, niti je čuo o čemu su za susjednim stolom razgovarali. Potvrdio je da poznaje ĆR i da je imenovani došao do terase kafića na kojoj su sjedili kritičnog dana. Vidio je da je ĆR prišao stolu za kojim su sjedili SR i DR, čuo je da je ĆR tom prilikom pitao da li ga mogu voziti kući i da je SR potvrdio da će ga voziti. Po predočenju fotografije s lista 101, svjedok BR je potvrdio da je na fotografiji ĆR, ali da ne može razaznati tko je prikazan na fotografijama 13 i 14 na listu 58 spisa.
8. Iz iskaza svjedoka ĐR proizlazi da je k njegovim roditeljima ĐR i FR dolazio ŠR iz [adresa] i novčano im pomagao oko uređenja kuće. Imenovani je stanovao i hranio se kod njegovih roditelja, a za uzvrat im je davao novac za uređenje kuće. ŠR je kupio kuću u [adresa], ali mu se kuća nije sviđala pa ju je odlučio prodati. Za njega je svjedok ĐR stavio oglas za prodaju kuće na stranice "Međimurski plac" i na oglas se javio NR. O prodaji kuće dalje su se dogovarali NR i ŠR, dogovorili su se za kupoprodajnu cijenu za 12.000,00 eura i da će ugovor sklopiti kod javnog bilježnika. Nije mu poznato što se tog dana događalo, no brat VR mu je ispričao da je s GR išao u [adresa] k javnom bilježniku, a zajedno s njima bili su DR i AR, za kojeg ne zna kako se preziva. AR je bio vozač, a svi oni koji su išli u [adresa] znali su da ŠR prodaje kuću i da će kod sebe imati novac. Nije ih bilo dva ili tri sata, a u jednom trenutku nazvao ga je brat VR i obavijestio ga da su GR opljačkali. Zato je svjedok ĐR zvao policiju. Dok je k njima došao žrtva ŠR imao je potrgani džep na jakni te mu je tada ispričao da je prodao kuću NR, koji mu je kod javnog bilježnika izbrojio na ruke 9.000,00 eura. Dok mu je to pričao ŠR bio je zbunjen i jako uplašen, a iz onoga što mu je ispričao svjedok ĐR je zaključio da je nakon prodaje kuće ŠR išao autom u kojem su bili AR, DR i VR te još jedna osoba zajedno s njima. Išli su prema doma, ali su u jednom trenutku skrenuli u krivi smjer, tamo su stali i uzeli ŠR novac. Prema njegovim saznanjima, vozilom je upravljao AR, na mjestu suvozača bio je njegov brat VR, a na stražnjem sjedištu sjedili su ŠR, DR i još jedan čovjek kojeg ŠR do tada nije vidio. ŠR mu je ispričao da je AR ugasio auto, došao do njega na stražnje sjedalo te ga je napao, a napadali su ga i maloljetni DR te ovaj treći čovjek na način da su ga udarali šakama po rebrima i vikali "daj pare, daj pare". Pritom su mu potrgali džep u kojem je držao novac. Njegov brat VR pokušao je pomoći GR, pa su ostali i na njega navalili tako da je VR pobjegao iz auta. Otišao je na policiju te se kući vratio nakon GR. Poslije je samo kratko ispričao da su ih AR i ostala dvojica istukli i uzeli novac. Brat VR mu je ispričao da ga je DR držao za vrat te da su ga tukli AR i ovaj treći čovjek za kojeg ne zna kako se zove. Upitan o osobi imena ĆR, svjedok ĐR je iskazao da misli da se ĆR preziva ĆR i da je taj čovjek s BR i zajedno s njim – ĐR, bio u zatvoru. Bratu VR pokazao je sliku ĆR na Facebooku i tada mu je brat potvrdio da je to treća osoba koja je bila na stražnjem sjedalu automobila. Po predočenju fotografije s lista 101, svjedok je potvrdio da je na fotografiji ĆR.
9. Iz iskaza svjedoka VR proizlazi da je žrtva ŠR živio kod njegove majke FR, da je imao kuću u [adresa] koju je namjeravao prodati te da mu je on – VR pomagao oko oglašavanja prodaje kuće. Čini mu se da je cijena kuće bila 45.000,00 eura. Bilo je zainteresiranih kupaca, mnogi su tražili snižavanje cijene, a poznato mu je da je u konačnici ŠR dogovorio prodaju kuće s kupcem kojeg mu je pronašao ĐR i da se s kupcem trebao naći u [adresa]. Ne sjeća se zašto s JR u [adresa] nije išao ĐR, no budući da nemaju vozilo svjedok VR pronašao je prijevoznika SR koji je pozvao da s njima ide i maloljetni DR. Njih četvorica su u prijepodnevnim satima krenuli u [adresa], time da su svi znali razlog zbog kojeg je potrebno GR voziti u [adresa]. Našli su se s kupcem, time da su u uredu javnog bilježnika ostali samo kupac i prodavatelj, dok su svi ostali otišli i čekali u kafiću u centru [adresa], na jednoj terasi. Ondje su im se pridružili ŠR i NR. Za jednim stolom sjedili su ŠR, NR, BR, AR i on – VR, a za drugim stolom sjedili su maloljetni DR i ĆR. Tog ĆR svjedok VR tada je vidio prvi puta u životu, iz razgovora je čuo njegovo ime, ali nije čuo prezime. Nije čuo što su međusobno razgovarali DR i ĆR. U jednom trenutku s terase su otišli DR, AR i ĆR. Na ovom mjestu treba navesti da je svjedok VR vrlo detaljno iskazivao o tome gdje su pojedine osobe bile u vrijeme dok su čekali da javni bilježnik pripremi dokumentaciju za potpisivanje, no za predmet ovog kaznenog postupka važan je dio iskaza imenovanog svjedoka u kojem opisuje slijed događaja nakon potpisivanja kupoprodajnog ugovora. Naime, iz iskaza svjedoka VR proizlazi da su na povratku iz [adresa] u vozilu SR, koji je bio vozač, sjedili ŠR na mjestu suvozača, a na stražnjim sjedalima sjedili su ĆR i DR. I on, VR. Po ulasku u vozilo sjeo je na stražnje sjedalo, u sredinu, a na njegovo pitanje zašto je ĆR u autu netko je promrmljao da ga voze doma i da će ga ostaviti kod željezničkog kolodvora u [adresa]. U jednom trenutku SR je zaustavio vozilo i ĆR je izašao, pa su nastavili vožnju i zaustavili se u nekoj slijepoj ulici. Oko njih je bila šuma, a preko puta benzinska postaja Formula. U jednom trenutku maloljetni DR sjeo je na njega i rukom ga je uhvatio za vrat. Nekako se uspio osloboditi, otvoriti vrata i pobjeći prema benzinskoj postaji. Vidio je da je i DR izašao iz vozila, ali nakon toga nije više gledao. Otišao je na policiju. Kasnije je razgovarao sa GR koji mu je ispričao da su da su ga napala dvojica koji su ostali, a bili su to DR i AR i da su mu rekli da mora reći da su ga napala devetorica narkomana i uzeli mu novac. ŠR je imao poderanu jaknu te majicu i džep od hlača, bio je izmučen i blijed, no ozljede na njemu svjedok nije vidio. Iskazao je da je pobjegao iz auta od straha i da mu je maloljetni DR, kada ga je uhvatio za vrat, rekao neka šuti i da će se poslije podijeliti. Poznato mu je, jer su mu tako rekli ŠR i BR, da je ŠR prodao kuću za 25.000,00 eura, time da je BR TR dao 11.000,00 eura. Po predočenju iskaza žrtve ŠR, koji tvrdi da ga je fizički napala i novac mu uzela treća osoba, za koju svjedok VR tvrdi da je ranije izašao iz vozila, imenovani je svjedok iskazao da postoji mogućnost da se ĆR vratio jer su ga ostavili svega deset metara prije nego je SR ponovno zaustavio vozilo, Napomenuo je da je on pobjegao i da stoga ne može znati što se događalo nakon njegovog bijega.
10. S obzirom na iskaz maloljetnika te u tom dijelu suglasne iskaze svjedoka čiji iskazi su pročitani na raspravi te s obzirom na sadržaj ugovora o kupoprodaji nekretnine (listovi 7 do 12 spisa), nesporno je da je dana 12. ožujka 2025. žrtva ŠR prodao NR nekretninu – kuću u [adresa] za kupoprodajnu cijenu od 20.000,00 eura, time da je određeni iznos kupoprodajne cijene kupac isplatio prodavatelju GR prilikom sklapanja ugovora, a preostali iznos kupac se obvezao platiti obročno. Što se tiče iznosa koji je na ime dijela kupoprodajne cijene isplaćen na ruke žrtvi GR, sud nalazi nespornim da je u pitanju iznos od 11.000,00 eura, s obzirom na to da su o toj okolnosti suglasno iskazivali žrtva i maloljetnik.
11. Nadalje, s obzirom na u tom dijelu suglasne iskaze maloljetnog ZR, žrtve GR, svjedoka VR i ĐR, koji o inkriminiranom događaju ima posrednih saznanja, ukazuje se nespornim da su, nakon što je toga dana 12. ožujka 2025. žrtva ŠR prodao kuću i dobio iznos od 11.000,00 eura na ime dijela kupoprodajne cijene, iz [adresa] zajedno vozilom krenuli u [adresa] SR koji je upravljao vozilom, žrtva ŠR koji je sjedio na mjestu suvozača te VR, maloljetni DR i ĆR. S obzirom na to da su maloljetni DR, žrtva ŠR te svjedoci VR i BR suglasno u svojim iskazima naveli da su u [adresa] sjedili na terasi kafića i čekali da javni bilježnik pripremi dokumentaciju potrebnu za sklapanje kupoprodajnog ugovora za kuću koju prodaje žrtva ŠR, to se nameće zaključak da je maloljetnom ZR, kao i ostalima koji su bili u vozilu, i prije nego li su krenuli za [adresa] bilo poznato da će ŠR raspolagati znatnim novčanim iznosom.
12. Sud nalazi da je žrtva ŠR iskazivao iskreno, uvjerljivo i vjerodostojno te je njegov iskaz sud u cijelosti prihvatio. Naime, ocjena je suda da je žrtva ŠR u svom iskazu uvjerljivo opisao kako je čovjek iz vozila, kojeg je taj dan prvi puta vidio (a pri tom ga je i opisao) prema njemu primijenio silu na način da je, po zaustavljanju vozila u slijepoj ulici, izašao iz vozila, otvorio vrata uz suvozačko mjesto na kojem je on sjedio te ga je uhvatio za majicu, navlačio ga je i udarao zatvorenim šakama po prsima, vičući pri tom „daj pare!“. Nadalje, sud nalazi da žrtva ŠR opisujući inkriminirani događaj nije neosnovano teretio maloljetnog ZR i SR, već je iskreno iskazao da ga spomenuta dvojica nisu fizički napadali, ali mu nisu ni pomogli, nego su i oni vikali „daj mu pare, ubit će nas“. Iako se neko vrijeme odupirao napadaču koji ga je hvatao za majicu i udarao, u konačnici je tom napadaču s bradom rekao da je novac u džepu, pa mu je ovaj gurnuo ruku u džep, uzeo novac i otišao. Nadalje, žrtva ŠR nije se mogao sa sigurnošću izjasniti o tome je li ĆR, čija snimka mu je predočena, upravo ona osoba koja ga je napala i oduzela mu novac, što, po ocjeni suda, upućuje na zaključak o vjerodostojnosti iskaza žrtve ŠR jer, iako je oštećen predmetnim kaznenim djelom, imenovani nije želio nikoga neosnovano teretiti.
13. Analizirajući iskaze maloljetnika, odnosno dvije verzije spornog događaja koje je maloljetni DR opisao u iskazu pred policijom 18. travnja 2025. te pred državnim odvjetnikom 16. rujna 2025., sud je ocijenio da je iskaz od 18. travnja 2025. u svim bitnim okolnostima suglasan iskazu žrtve GR. Ujedno, sud nalazi da je maloljetni DR pred policijom 18. travnja 2025. svoju obranu iznio vrlo detaljno, a njegovu tvrdnju o sudjelovanju treće osobe koja je prema žrtvi GR kritične zgode primijenila silu, potvrdio je u svom iskazu i svjedok po čuvenju ĐR kojem je žrtva ŠR istovjetno opisano sporni događaj. Osim toga, iskaz kojeg je iznio na državnom odvjetništvu, tvrdeći da je po zaustavljanju vozila otvorio vrata uz sjedalo na kojem je sjedio žrtva ŠR te da je već tada imenovani, zato jer se uplašio kada je VR počeo cviliti i paničariti, držao u ruci novac kojeg je prethodno izvadio iz džepa, tako da mu je SR bez ikakve sile uzeo novac kojeg je ŠR primio na ime kupoprodajne cijene za kuću, taj iskaz maloljetnika sud ocjenjuje nadasve neuvjerljivim. Prije svega, neuvjerljiva je tvrdnja maloljetnika da se VR, bez da je itko išta rekao ili poduzeo, po zaustavljanju vozila uspaničio i sam od sebe počeo cviliti i da je bez razloga pobjegao. Isto tako, neuvjerljiva je tvrdnja maloljetnog ZR da je žrtva ŠR samoinicijativno, bez da je to netko prema njemu primijenio silu, izvadio novac iz džepa i držao ga u ruci tako da mu je SR taj novac uzeo. Sud ne prihvaća tvrdnju maloljetnog ZR o tome da je djelatnik policije na njega vršio pritisak i tražio da u svom iskazu tereti ĆR koji s ovim događajem nema veze. Naime, radnji ispitivanja maloljetnika bila je nazočna njegova braniteljica, koja bi zasigurno reagirala da je bilo nedopuštenog postupanja prema maloljetniku. Osim toga, tijekom ispitivanja maloljetni DR je bez zadrške, zastajkivanja ili promišljanja, sigurno i dosljedno iskazivao te odgovarao na postavljena pitanja, što ukazuje na vjerodostojnost njegovog iskaza kojeg je iznio na policiji, prilikom ispitivanja u skladu s odredbom članka 208.a ZKP-a. Stoga sud ocjenjuje da je iskren, uvjerljiv i vjerodostojan iskaz kojeg je maloljetni DR iznio pred policijom 18. travnja 2025. i taj iskaz sud prihvaća. Nasuprot tome, sud nalazi da je kasniji iskaz kojeg je maloljetni DR iznio na državnom odvjetništvu dana 16. rujna 2025. neuvjerljiv i očigledno iskonstruiran u cilju otklanjanja odgovornosti od ĆR.
14. Nadalje, sud nalazi da su svjedoci ĐR i VR iskazivali iskreno o okolnostima o kojima imaju saznanja, pri čemu je svjedok ĐR, kao svjedok po čuvenju, na temelju onoga što mu je ispričao žrtva ŠR, iskazivao o sudjelovanju treće osobe koja je prema žrtvi primijenila silu. Iskazi svjedoka ĐR i VR donekle se razlikuju u pojedinim okolnostima od iskaza žrtve GR (pa tako ĐR govori o iznosu od 9.000,00 eura i, za razliku od žrtve, tvrdi da su sva trojica počinitelja prema žrtvi primijenila silu) što, po stavu suda, ne utječe na ocjenu vjerodostojnosti njihovih iskaza. Naime, ĐR, a dijelom i VR iskazivali su o onome što su čuli o inkriminiranom događaju. Svjedok ĐR nije bio sudionik spornog događaja, a svjedok VR u jednom je trenutku pobjegao, tako da su obojica o tome što se događalo iskazivali na temelju onoga što su čuli. S obzirom na to da prilikom prepričavanja, a kod druge osobe prilikom razumijevanja i upamćivanja prepričanog sadržaja dolazi do određenih odstupanja, koja nisu posljedica svjesnog iskrivljavanja činjenica, to sud nalazi da razlike u iskazima svjedoka ĐR i VR u odnosu na iskaz žrtve, ne dovode u pitanje vjerodostojnost njihovih iskaza. To stoga jer su u pretežitom dijelu, u odnosu na odlučne činjenice o primjeni sile prema žrtvi GR, koja sila je bila primijenjena s ciljem da se radi protupravnog prisvajanja od žrtve oduzme novac kojeg je primio na ime dijela kupoprodajne cijene za kuću, imenovani svjedoci iskazivali suglasno iskazu GR.
15. Stoga, kraj naprijed navedenih nespornih utvrđenja vezanih uz novčani iznos od 11.000,00 eura kojeg je kritične zgode žrtva ŠR imao kod sebe nakon što je prodao nekretninu, za koji novac su ostali znali, sud je, prihvaćajući prvenstveno iskaz žrtve GR i iskaz maloljetnog ZR od 18. travnja 2025. , a dijelom i iskaze svjedoka ĐR i VR, bez imalo sumnje utvrdio da se predmetni događaj dogodio na način kako je opisano u prijedlogu Županijskog državnog odvjetništva u Varaždinu za izricanje maloljetničkih sankcija i da je maloljetni DR, kao supočinitelj, na temelju njihovog prethodnog dogovora, sudjelovao u počinjenju kaznenog djela razbojništva počinjenog na štetu žrtve GR.
15.1. Naime, iz iskaza maloljetnika od 18. travnja 2025., za koji iskaz sud nalazi da je iskren, uvjerljiv i vjerodostojan, proizlazi da su se kritičnog dana SR, ĆR i maloljetni DR dogovorili da će od GR oduzeti novac i međusobno se podijeliti. Prema tome, u konkretnom slučaju postojao je plan o zajedničkom počinjenju djela, pa bez obzira na to što je u konkretnom slučaju silu prema žrtvi GR primijenio drugi akter spornog događaja, koji je napao imenovanog hvatajući da za odjeću i udarajući ga u prsa, tražeći pri tom od njega novac, sve radnje poduzete u okviru izvršenja zajedničkog plana pripisuju se svakom od supočinitelja. Ujedno, na zaključak da su postupali u skladu s prethodnim dogovorom i planom upućuje i sam slijed inkriminiranog događaja i konkretna postupanja svih aktera. Naime, iz iskaza žrtve i iskaza kojeg je maloljetni DR dao pred policijom proizlazi da je najprije SR zaustavio vozilo na sporednom putu, potom je ĆR izašao iz vozila, otvorio vrata suvozača, uhvatio žrtvu GR za odjeću, natezao ga i udarao u prsa, a da su SR i maloljetni DR za to vrijeme vikali „daj pare, daj pare, ubit će nas“. Dakle, iako je, kao i SR, imao mogućnost spriječiti počinjenje djela, maloljetni DR je, za vrijeme dok je drugi supočinitelj prema žrtvi primjenjivao silu, vikao „daj pare“, ukazujući pri tom na mogućnost da bi ih ovaj mogao ubiti, čime je nesumnjivo doprinio savladavanju otpora žrtve GR, koji se do tada uporno opirao. Nameće se zaključak da je maloljetni DR postupao zajednički s drugom dvojicom supočinitelja i u skladu s njihovim prethodnim dogovorom o zajedničkom počinjenju djelu, po principu podjele uloga, gdje je silu prema žrtvi primijenio samo jedan od supočinitelja, koji je i uzeo novac, ali se sve radnje poduzete od svakog pojedinog supočinitelja u okviru njihovog zajedničkog plana pripisuju svakom od njih.
15.2. Stoga sud na temelju konkretnog postupanja maloljetnog ZR, kao i na temelju nesporne činjenice da je sudjelovao u podijeli novca, bez sumnje zaključuje da je maloljetni DR kao supočinitelj sudjelovao u počinjenju kaznenog djela razbojništva iz članka 230. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11. jer je uporabom sile protiv žrtve GR od imenovanog oduzeo tuđu pokretnu stvar, odnosno novčani iznos od 11.000,00 eura, s ciljem da taj iznos protupravno prisvoji, a djelom je ostvarena znatna imovinska korist. Naime, prema odredbi članka 87. stavka 29. KZ/11., imovinska korist je znatna ako prelazi 7.963,37 eura. Stoga, s obzirom da iznos imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom u ovom slučaju višekratno prelazi iznos iz članka 87. stavka 29. KZ/11., to proizlazi da su ovdje ostvarena obilježja kvalificiranog kaznenog djela razbojništva iz članka 230. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11.
16. Što se tiče subjektivnog odnosa počinitelja prema djelu, sud nalazi da je maloljetni DR bio svjestan svih okolnosti djela i to činjenice da je novac vlasništvo žrtve GR, da će prema žrtvi biti primijenjena sila u cilju savladavanja otpora prilikom oduzimanja novca i da je u pitanju znatna imovinska korist, ali je htio počinjenje djela, to se nameće zaključak da je maloljetnik postupao s izravnom namjerom kao oblikom krivnje. Ubrojivost maloljetnika pri počinjenju djela tijekom postupka nije bila dovedena u sumnju. Ujedno, sud nalazi da je maloljetni DR bio svjestan da je njegovo postupanje zabranjeno, pa su time, kraj činjenice da ovdje ne postoje ispričavajući razlozi, na strani maloljetnika ispunjeni svi sastojci krivnje.
17. Kod odluke o primjeni maloljetničke sankcije sud je pročitao rodni list maloljetnog ZR, pročitao izvješće Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Čakovec o ličnosti, ponašanju i obiteljskim prilikama maloljetnika, uz suglasnost stranaka pročitan je iskaz majke ER te mišljenja stručnih suradnica Općinskog državnog odvjetništva u Varaždinu i Županijskog suda u Varaždinu.
18. S obzirom da je rođen **.**.2007., kako to proizlazi iz rodnog lista (list 132 spisa), to se nameće zaključak da je u vrijeme počinjenja djela **.**.2025. DR bio maloljetan, jer u vrijeme počinjenja djela još nije navršio 18 godina.
19. Prilikom ispitivanja na dokaznom ročištu 8. rujna 2025. majka maloljetnika ER, iskazujući o okolnostima psihofizičke razvijenosti maloljetnika i njegovim osobnim i obiteljskim prilikama, iskazala je da maloljetni DR živi s njom i s njezino dvoje djece u prostoriji veličine 4×4 metra, da je maloljetnik završio šest razreda osnovne škole u vrijeme kada je živio s ocem. Naime, roditelji maloljetnika su razvedeni, pa je maloljetnik nakon raskida izvanbračne veze roditelja ostao živjeti kod oca. K majci se doselio u sedmom razredu osnovne škole. Tada je počeo izostajati iz škole, imao je puno neopravdanih satova, ujedno je počeo raditi na građevini, pa je napustio školu. Majka maloljetnika je prilikom ispitivanja iskazala da maloljetnik doprinosi za uzdržavanje obitelji, jer radi u Njemačkoj i ostvaruje plaću, njoj puno pomaže, a u prosincu 2024. kupio joj je auto. Osim što financijski pomaže obitelji, maloljetni DR kod kuće zna nacijepati drva, pričuvati svoju mlađu braću, a kući u [adresa] dolazi svaka dva mjeseca ili mjesec i pol te je kod kuće po tjedan dana. Nadalje, majka maloljetnika iznijela je okolnosti vezane uz raniju policijsku intervenciju, a nakon događaja koji je predmet ovog kaznenog postupka primijetila je da se maloljetni DR povukao i nije htio pričati. Napominje da je maloljetnik prema njoj jako dobar, da je uvažava i hoće joj pomoći, nastoji odraditi fizičke poslove umjesto nje. Potvrdila je da je ponekad znao popiti alkohol s prijateljima, ali u tome nije pretjerivao. Maloljetnik ne puši, a njih dvoje imaju plan zajednički kupiti kuću u selu, kako bi se maknuli iz romskog naselja. Ništa joj nije govorio o namjeri da završi školu, ali namjerava položiti vozački ispit.
20. Iz izvješća Hrvatskog zavoda za socijalni rad (HZSR), Područni ured Čakovec o ličnosti, ponašanju i obiteljskim prilikama (listovi 152 do 154 spisa) proizlazi da maloljetni DR potječe iz kvantitativno deficijentne obitelji i rođen je kao najstarije dijete u izvanbračnoj zajednici roditelja. Majka maloljetnika ER završila je osnovnu školu i tečaj za obućara te je zaposlena u društvu Feropres, nije evidentirana kao počinitelj kaznenih djela ili prekršaja. Otac maloljetnika RR radi u društvu Kovač projekt, živi u izvanbračnoj zajednici s ČR s kojom ima četvero djece. Roditelji uredno komuniciraju vezano uz zajedničku djecu. Nakon prekida izvanbračne veze ER i IR dvoje djece preselilo se s majkom u [adresa], dok je dvoje djece, među njima i maloljetni DR, ostalo živjeti s ocem. U sedmom razredu osnovne škole DR se preselio kod majke. Sada OR živi s troje djece, u kući veličine 4×4 m[2] , uzdržavaju se od plaće koju zarađuje majka OR u iznosu od 900,00 eura mjesečno i dječjeg doplatka od 120,00 eura. Prema roditeljima od strane Područnog ureda Čakovec nisu bile izricane mjere obiteljsko pravne zaštite, niti je u obitelji evidentirano nasilje.
20.1. U odnosu na maloljetnog ZR, u izvješću HZSR-a opisane su okolnosti vezane za njegovo zdravstveno stanje, odnosno činjenicu da je kao dijete bolovao od celijakije i povećane jetre, ali sada je zdrav i nema zdravstvenih teškoća. Bio je obuhvaćen predškolskim odgojem u vidu obvezne male škole, a sa sedam godina započeo je osnovnoškolsko obrazovanje. Školovao se po redovitom programu i do šestog razreda ostvarivao je dobar uspjeh. U sedmom razredu počeo je manifestirati probleme u ponašanju u vidu izostajanja s nastave i ne izvršavanja školskih obveza, zbog čega je došlo do pada u školskom uspjehu. U sedmom razredu izrečena mu je pedagoška mjera opomene. Maloljetnik nije završio sedmi razred, napustio je školovanje i nema interesa za uključivanje u obrazovanje za odrasle. Nakon napuštanja škole zaposlio se "na crno", radio je tako dvije godine kao pomoćni radnik, a potom je otišao raditi u Njemačku gdje je bio prijavljen i radio je na poslovima grijanja i hlađenja. U Njemačkoj je radio pet mjeseci i potom se vratio kući jer je dao otkaz, budući da kao maloljetnik nije mogao raditi punu satnicu. Pohađa autoškolu, slobodno vrijeme provodi stihijski i neorganizirano, s prijateljima igra nogomet, trenira i vrijeme provodi na društvenim mrežama. Nadalje, maloljetni DR ima razvijene radne i higijenske navike, pomaže majci oko kućanskih poslova, ima dobar odnos s majkom, a dok je radio od svoje plaće doprinosio za potrebe kućanstva. Majci je kupio auto. Ima dobar odnos s ocem s kojim se dobro slaže, a zajedno s majkom planira zajednički kupiti kuću izvan naselja jer smatraju da romska sredina nije primjerena okolina za život i odrastanje. DR je evidentiran kao počinitelj prekršaja protiv javnog reda i mira, zbog čega mu je izrečen sudski ukor. U odnosu na kazneno djelo koje je predmet kaznenog postupka iskazuje kajanje i žaljenje, počinjenje tog djela propisuje svojoj nepromišljenosti. U pisanom izvješću od 18. lipnja 2025. predloženo je izdvajanje maloljetnika iz njegove životne sredine te njegovo uključivanje u disciplinski centar kako bi se intenzivnim mjerama izvršio utjecaj na njegovu ličnost i ponašanje.
20.2. Na raspravi održanoj 7. studenog 2025., nakon što je čula nove podatke o maloljetniku, odnosno o činjenici da je maloljetni DR zaposlen, da ima stalni posao i radi u Njemačkoj, predstavnica HZSR-a, PU Čakovec ŽRP izmijenila je prijedlog maloljetničkih sankcija, pridružujući se prijedlogu državnog odvjetništva u smislu da se maloljetnom ZR izrekne pridržaj izricanja maloljetničkog zatvora te odgojna mjera posebne obveze iz članka 10. stavka 2. točke 10. ZSM-a da prema vlastitim mogućnostima popravi štetu nanesenu kaznenim djelom.
21. Sud nalazi da je svjedokinja ER iskreno iskazivala o okolnostima iz članka 78. stavka 1. ZSM-a, s obzirom na to da su iste okolnosti koje je iznosila u svom iskazu konstatirane i u izvješću HZSR-a, PU Čakovec.
22. Viša stručna savjetnica Općinskog državnog odvjetništva u Varaždinu je, prilikom davanja mišljenja o maloljetničkoj sankciji, uzela u obzir osobne i obiteljske prilike maloljetnika, odnosno činjenicu dosadašnjeg uzornog ponašanja maloljetnika koji se nakon prestanka školovanja odmah zaposlio te radi već tri godine i ostvaruje prihode od kojih pomaže majci i mlađoj braći. Sada je prvi puta prijavljen kao počinitelj kaznenog djela prema kojem ima kritičan stav i izražava žaljenje što je sudjelovao u počinjenju tog kaznenog djela te iskazuje spremnost namiriti štetu žrtvi. S druge strane, viša stručna savjetnica uzela je u obzir vrstu, narav i okolnosti počinjenog kaznenog djela (razbojništvo u supočiniteljstvu s odraslim osobama) te smatra da je adekvatno maloljetnom ZR izreći pridržaj izricanja maloljetnog zatvora te posebnu obvezu iz članka 10. stavka 2. točke 2. ZSM-a da prema vlastitim mogućnostima popravi štetu nanesenu kaznenim djelom. Naime, viša stručna savjetnica smatra da se izricanjem krivnje i prijetnjom naknadnog izricanja kazne maloljetničkog zatvora maloljetnog ZR može odvratiti od daljnjeg činjenja kaznenih djela, a ujedno mu i ukazati na društvenu neprihvatljivost takvog oblika ponašanja. Smatra da bi se izricanjem predložene posebne obveze iz članka 10. stavka 2. točke 10. ZSM-a na maloljetnika izvršio dodatni utjecaj, a ujedno bi na taj način žrtvi bila naknađena šteta.
23. Istovjetno je i mišljenje više stručne savjetnice Županijskog suda u Varaždinu (list 275 do 277 spisa), koja smatra da bi se izricanjem pridržaja izricanja kazne maloljetničkog zatvor utjecalo na maloljetnik, u smislu jačanja njegove osobne odgovornosti radi suzdržavanja od ponovnog činjenja kaznenog djela, a ujedno bi takva maloljetnička sankcija imala i generalno preventivni učinak. Viša stručna savjetnica Županijskog suda u Varaždinu suglasna je s izricanjem posebne obveze u smislu da maloljetnik DR, prema vlastitim mogućnostima namiri štetu počinjenu kaznenim djelom.
24. Dakle, iz iznijetog proizlazi da postoji suglasnost o maloljetničkoj sankciji koju bi bilo adekvatno izreći maloljetnom ZR, jer državno odvjetništvo, HZSR, PU Čakovec te stručne suradnice državnog odvjetništva i suda suglasno smatraju da bi, s obzirom na obiteljske i osobne prilike maloljetnika koji do sada nije evidentiran kao počinitelj kaznenog djela i koji je izrazio kajanje zbog počinjenja djela, maloljetnom ZR bilo primjereno izreći pridržaj izricanja maloljetničkog zatvora u skladu s odredbom članka 28. ZSM-a te odgojnu mjeru posebne obveze iz članka 10. stavka 2. točke 2. ZSM-a da prema vlastitim mogućnostima popravi štetu nanesenu kaznenim djelom. S tim prijedlogom maloljetničkih sankcija suglasio se i maloljetni DR.
25. Razmatrajući okolnosti konkretnog slučaja, činjenicu da je maloljetni DR do sad bio uzornog ponašanja i nije činio kaznena djela, uvažavajući činjenicu da se maloljetnik zaposlio nakon prekidanja školovanja, da radi i ima stalni radni odnos, od zarade koju ostvaruje pomaže majci i mlađoj braći te s roditeljima ima dobar odnos i pomaže majci u fizičkim poslovima, s druge strane vodeći računa o težini i naravi kaznenog djela razbojništva iz članka 230. stavka 2. KZ/11. u počinjenju kojega je sudjelovao, sud smatra da je primjereno maloljetnom ZR izreći pridržaj izricanja maloljetničkog zatvora u skladu s odredbom članka 28. ZSM-a. Naime, stav je suda da će se izricanjem krivnje zbog počinjenog kaznenog djela te istodobnom prijetnjom naknadnim izricanjem kazne utjecati na maloljetnika u smislu jačanja njegove odgovornosti radi suzdržavanja od ponovnog činjenja kaznenih djela, jer će se na taj način pridržajem izricanja maloljetničkog zatvora ukazati maloljetniku na nedopustivost i štetnost inkriminiranog ponašanja, utjecati na jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i jačanje njegove odgovornosti. Ujedno, istodobnim izricanjem odgojne mjere posebne obveze iz članka 10. stavka 2. točke 2. ZSM-a da prema vlastitim mogućnosti popravi štetu nanesenu kaznenim djelom dodatno će se utjecati na maloljetnika i njegovo ponašanje, ukazivanjem na štetne posljedice činjenja kaznenih djela.
25.1. Prilikom odlučivanja o maloljetničkim sankcijama sud je ujedno imao u vidu činjenicu da je maloljetni DR izrazio kritičnost prema svom ponašanju te je izrazio kajanje i spremnost naknaditi štetu prouzročenu kaznenim djelom.
26. Slijedom svega navedenog, nakon utvrđenja da je maloljetnik kao supočinitelj sudjelovao u počinjenju kaznenog djela razbojništva iz članka 230. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11., sud je maloljetnom ZR, na temelju članka 28. ZSM-a, izrekao pridržaj izricanja maloljetničkog zatvora, uz vrijeme provjeravanja od tri godine, tako da maloljetnom ZR naknadno može biti izrečen maloljetnički zatvor, ako u vremenu od tri godine počini novo kazneno djelo ili ako se protivi provođenju odgojnih mjera. Ujedno, na temelju odredbe članka 7. stavka 1. točke 2. te članka 10. stavka 2. točke 2. ZSM-a, maloljetniku je izrečena odgojna mjere posebne obveze da prema vlastitim mogućnostima popravi štetu nanesenu kaznenim djelom na način da žrtvi GR naknadi štetu u iznosu od 2.750,00 eura. Naime, kao što je već naprijed navedenog, sud je ocijenio vjerodostojnu obranu maloljetnika koja je iznesena na policiji, u skladu s odredbom članka 208.a ZKP-a, kojom prilikom je maloljetnik iskazao da je od iznosa koji je oduzet GR dobio 2.750,00 eura. Stoga je maloljetniku naloženo u okviru posebne obveze iz članka 10. stavka 2. točke 2. ZSM- a taj iznos naknaditi žrtvi GR.
27. Prema odredbi članka 89. stavka 1. ZSM-a, sud može maloljetnika osuditi na plaćanje troškova kaznenog postupka i na ispunjenje imovinskopravnog zahtjeva samo ako je maloljetniku izrekao kaznu. Ujedno, prema odredbi članka 89. stavka 2. ZSM-a, ako maloljetnik ima vlastite prihode ili imovinu može mu se naložiti plaćanje troškova kaznenog postupka i ispunjenje imovinskopravnog zahtjeva i kad mu je izrečena odgojna mjera.
27.1. Slijedom izloženost, a nakon što je žrtvi GR djelomično dosuđen imovinskopravni zahtjev i to u iznosu od 2.750,00 eura, maloljetnom ZR naloženo je da taj novčani iznos podmiri žrtvi u okviru posebne obveze iz članka 10. stavka 2. točke 2. ZSM-a, dok je s preostalim dijelom imovinskopravnog zahtjeva žrtva ŠR upućen u parnicu.
27.2. Ujedno, s obzirom na to da maloljetnik ostvaruje prihode, naloženo mu je u skladu s odredbom članka 89. stavkom 1. ZSM-a naknaditi troškove postupka i to putne troškove za svjedoke iz članka 145. stavka 2. točke 1. ZKP-a u iznosu od 116,16 eura te paušalnu svotu iz članka 145. stavka 2. ZKP-a u iznosu od 200,00 eura.
28. Slijedom svega izloženog, odlučeno je kao u izreci.
Varaždin, 7. studenog 2025.
Predsjednica vijeća:
Mirna Mavriček
UPUTA O PRAVU NA ŽALBU
Protiv ove odluke žalbu mogu podnijeti stranke i branitelj u roku od 8 (osam) dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi ovome sudu, a o žalbi odlučuje Visoki kazneni sud Republike Hrvatske.
Dostavna naredba:
1. Županijsko državno odvjetništvo u Varaždinu na broj KOm-DO-3/2025
2. Maloljetni DR
3. Majka maloljetnika ER
4. Braniteljica maloljetnika, odvjetnica ŽR
5. Žrtva ŠR – po pravomoćnosti
6. HZSR, Područni ured Čakovec – po pravomoćnosti.
