Republika Hrvatska

Upravni sud u Zagrebu

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

Poslovni broj: Us I-1316/2024-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Mirjani Harapin, te Ljerki Perici, zapisničarki, upravnom sporu tužiteljice JU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Filip Banović, odvjetnik u Zagrebu, Frana Vrbanića 58, protiv tuženika Grada Zagreba, Gradonačelnika, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, kojeg zastupa opunomoćenik ČU, radi novčane pomoći za roditelja odgojitelja, 7. studenoga 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Grada Zagreba, Gradonačelnika, KLASA: UP/II-551-06/23-014/2776, URBROJ: 251-02-01/001-24-3 od 4. siječnja 2024.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem Grada Zagreba, Gradonačelnika KLASA: UP/II-551- 06/23-014/2776, URBROJ: 251-02-01/001-24-3 od 4. siječnja 2024. odbijen je prigovor tužiteljice izjavljen protiv rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, Sektora za socijalnu politiku, Odjela za demografski razvoj, Odsjeka za pronatalitetnu politiku, KLASA: UP/I-551-06/23- 014/853, URBROJ: 251-09-22-1/003-23-3 od 2. studenoga 2023.

1.1. Navedenim prvostupanjskim rješenjem tužiteljici, roditelju MU, rođene **.**.2011. prestaje novčana pomoć za roditelja odgojitelja s danom 30. rujna 2023.

2. Tužiteljica tužbom i tijekom spora osporava zakonitost rješenja tuženika iz svih zakonom dopuštenih razloga.

2.1. Ističe, kako tuženik tvrdi da novčana pomoć za roditelje nije pravo u klasičnom smislu, već financijska pomoć koju vlast može dodijeliti, ali i oduzeti, međutim niti prvostupanjsko tijelo niti tuženik ne navodi kompenzacijske mjere kojima bi se ublažilo smanjivanje i ukidanje novčane pomoći roditeljima odgojiteljima, čime je prekršio prava i slobode roditelja odgojitelja i zatim im putem medija ponudio neadekvatne i u biti nepostojeće i neprovedive kompenzacijske mjere. Glavna kompenzacijska mjera tuženika – izgradnja vrtića – nije uopće u potpunoj i adekvatnoj realizaciji do dana podnošenja tužbe. Kompenzacijske mjere koje su predložene od strane Grada nisu dovoljne kao zamjena za ukidanje novčane pomoći, jer niti jedna od ponuđenih mjera ne garantira djeci roditelja odgojitelja mjesto u vrtiću niti te mjere garantiraju zaposlenje koje je usklađeno sa strukom i obrazovanjem roditelja odgojitelja.

2.2. Navodi kako nije postojao legitiman cilj donošenja pobijanog rješenja, a prethodno niti izmjena Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja (“Službeni glasnik Grada Zagreba'' broj 10/18, 20/21 i 25/22, dalje u tekstu: Odluka), jer se sve svodi na neobrazloženo, neosnovano, nezakonito i neustavno ukidanje novčane pomoći roditeljima odgojiteljima bez donošenja konkretnih i jasnih mjera kojima bi se ublažilo takvo ukidanje novčane pomoći.

2.3. Smatra da je pobijano rješenje nezakonito u cijelosti i iz procesnih razloga. Naime, Grad Zagreb je donio odluku o ukidanju mjere roditelj odgojitelj, nakon toga je odlučivao u prvostupanjskom postupku, a nakon toga i u drugostupanjskom postupku. Stoga postoji očiti procesni nedostatak da tužiteljica nije imala prava neovisnog odlučivanja i zakonitog, objektivnog upravnog postupka, a osporeno rješenje nije obrazloženo sukladno pravilima iz odredaba Zakona o općem upravnom postupku.

2.4. Tužbom zahtjeva da sud poništi osporeno i prvostupanjsko rješenje uz naknadu troškova spora.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti ostaje kod navoda danih u obrazloženju rješenja, protivi se tužbi i tužbenom zahtjevu, budući da su pobijano rješenje i rješenje prvog stupnja u cijelosti zakoniti iz razloga navedenih u obrazloženjima istih.

3.1. Ističe da je pobijano rješenje doneseno na temelju odredbe članka 10. Odluke, a rješenje prvog stupnja na temelju odredbe članka 7. Odluke budući da je nesporno utvrđeno da je dijete tužiteljice, za koje je ostvarila pravo na novčanu pomoć za roditelja odgojitelja, dana 16. svibnja 2018. navršilo 7 godina života te su se samim time ispunili uvjeti za prestanak novčane pomoći sukladno Odluci koja činjenica je samo deklaratorno utvrđena rješenjem prvog stupnja.

3.2. Navedena Odluka je bila predmet ocjene zakonitosti pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: VUS RH) kojim povodom je dana 27. veljače 2023. donio presudu, broj: Usoz-143/22 te ocijenio navedenu Odluku zakonitom. U navedenoj presudi VUSRH je, ponovno, kao i u ranijoj presudi, broj:

Usoz-8/22 od 5. srpnja 2022. zaključio, da novčana pomoć za roditelje odgojitelje nije pravo u klasičnom smislu, već financijska pomoć koju je javna vlast ovlaštena dodijeliti, ali i oduzeti, a koja pomoć se ne temelji na obvezi javne vlasti, nego na solidarnosti, zbog čega adresati Odluke/16 i Odluke/17 nemaju legitimno pravo očekivati trajnu nepromjenjivost pravnog uređenja statusa roditelj odgojitelj. Navedena pravna stajališta potvrđena su Odlukom i rješenjem Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj:

U-III-1744/2023 i dr. od 14. studenog 2023. Pravomoćnom presudom VUSRH broj Usoz 143/22 potvrđena je i adekvatnost kompenzacijskih mjera kojima se ublažavaju negativne posljedice Odluke 25/22 za njene adresate te uspostavlja ravnoteža između javnog interesa i legitimnih očekivanja adresata.

3.3. Tuženik ističe da je Grad Zagreb najavio i pripremio četiri kompenzacijske mjere - Uključivanje u edukativno-mentorski program "Postajem poduzetnik" Zagrebačkog inovacijskog centra d.o.o., Uključivanje u obrazovne programe prekvalifikacije i osposobljavanja, Potpore za samozapošljavanje i Potpore za očuvanje i razvoj obrtničkih djelatnosti (obavijest o navedenom objavljena je 09. studenog 2022. - https://www.zagreb.hr/kompenzacijske-mjere/183430). Stoga navode tužiteljice kako kompenzacijske mjere nisu provedene na efikasan način tuženik drži neosnovanima.

3.4. U odnosu na navode tužiteljice da nije imala prava neovisnog odlučivanja i zakonitog, objektivnog upravnog postupka tuženik ističe da je VUS RH u presudi broj:

Usoz 8/2-68, od 5. srpnja 2022. istaknuo da je neupitno pravo predstavničkog tijela Grada Zagreba da uredi odnosno modificira novčanu pomoć roditelja odgojitelja (koju je, bez zakonske obveze, određenoj, usko određenoj, kategoriji osoba dala ranija gradska vlast) na način koji smatra odgovarajućim odnosno sukladnim s politikom predstavničke većine u Gradskoj skupštini Grada Zagreba. Ističe da predmetna novčana pomoć nije određena niti uređena niti jednim propisom zakonske razine već samo Odlukom u okviru gore opisanog samoupravnog djelokruga Grada Zagreba pa ne postoji poseban zakonski propis već samo Odluka, istu treba tumačiti jednakovrijednu zakonu u odnosu na predmetnu novčanu pomoć te ono što je člankom 76. stavkom 3. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi („Narodne novine“ 33/01, 60/01, 129/05, 109/07, 125/08, 36/09, 36/09, 150/11, 144/12, 19/13, 137/15, 123/17, 98/19, 144/20) i člankom 12. stavkom 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ br. 47/09 i 110/21, u daljnjem tekstu: ZUP) određeno na način „ako posebnim zakonom nije drukčije propisano“ treba tumačiti (analogno svrhovito primjenjivati) da se drugačije može urediti i Odlukom te je Odlukom drukčije i propisano. Također, VUS RH je presudom, broj: Usoz-254/2023 od 19. prosinca 2023. odbio zahtjev i prijedlog za ocjenu zakonitosti odredbe članka 10. Odluke 25/22, uz obrazloženje da određivanjem prigovora kao pravnog lijeka protiv pojedinačnog upravnog akta, o kojem odlučuje gradonačelnik, nije onemogućeno pravo stranke na kontrolu zakonitosti pojedinačnog upravnog akta od strane suda pune jurisdikcije.

3.5. U odnosu na tužbene navode da pobijano rješenje nije obrazloženo, ističe kako rješenja zadovoljavaju sve zahtjeve koje traži odredba članka 98. ZUP-a a da tužiteljica niti ne precizira što točno nije obrazloženo u pobijanom rješenju.

3.6. Tuženik predlaže odbiti tužbu kao neosnovanu.

4. Sud je 31. listopada 2025. održao usmenu i javnu raspravu, na koju je pozvao stranke spora, pa je time strankama, u skladu s odredbom članka 6. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24, dalje u tekstu: ZUS) dana mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

4.1. Na navedenoj raspravi stranke spora u bitnome navode kao u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu, ne predlažu izvođenje daljnjeg dokaznog postupka osim uvida u sudski spis i spis tuženika.

5. Ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja te razmatrajući sporna činjenična i pravna pitanja, sud je izveo dokaze uvidom u sudski spis predmeta i uz odgovor na tužbu priloženi spis tuženika.

6. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, sukladno odredbi članka 114. stavka 3. ZUS-a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

7. Uvidom u prvostupanjsko rješenje od 2. studenoga 2023. utvrđeno je da istim prestaje novčana pomoć tužiteljici kao roditelju MU, rođene **.**.2011., s danom 30. rujna 2023., uz obrazloženje da je tužiteljici pravo priznato rješenjem Grada Zagreba, Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i sport KLASA: UP/I-551-06/17-013/387, URBROJ: 251-10-01-17-2 od 27. veljače 2017., a rješenje je doneseno na temelju odredbe članka 7. stavka 1. alineje 1. i stavka 2. Odluke, budući da je dijete tužiteljice navršilo 7 godina 16. svibnja 2018. godine.

8. Tuženik je odbio kao neosnovan prigovor tužiteljice izjavljen protiv prvostupanjskog rješenja u bitnome iz razloga koji su navedeni i u odgovoru na tužbu.

9. Odredbom članka 7. stavka 1. alineje 1. Odluke propisano je da novčana pomoć prestaje 30. rujna 2023., korisniku čije je dijete za koje je ostvarena novčana pomoć navršilo 7 godina ili će do 30. rujna 2023. navršiti 7 godina

9.1. Prema stavku 2. članka 7. Odluke o prestanku novčane pomoći iz ovoga članka nadležno gradsko upravno tijelo odlučit će po službenoj dužnosti.

10. Analizom cjelokupnog spisa predmeta, ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja, a polazeći pri tom od sadržaja obrazloženja odluke tuženika, prema ocjeni suda navodima tužbe i tijekom spora pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja i primjena prava nije dovedeno u pitanje, a nisu utvrđene niti povrede odredaba postupka zbog kojih bi osporeno rješenje bilo nezakonito.

10.1. Kao što je iz obrazloženja rješenja razvidno tuženik je naveo razloge zbog kojih odbija prigovor kao i pravne propise koji s obzirom na iznesene razloge upućuju na rješenje koje je dano, te se očitovao na istaknute prigovore tužiteljice, pa je time u cijelosti postupio sukladno odredbama članka 98. stavka 5. ZUP-a kojim je propisano što sve obrazloženje rješenja treba sadržavati.

10.2. Stajalište tuženika izneseno u osporenom rješenju u cijelosti prihvaća i ovaj Sud, jer za iznesene razloge postoji uporište u dokumentaciji dostavljenog spisa i propisima na koje se poziva tuženik.

11. Činjenice koje su od utjecaja na odluku u predmetnoj upravnoj stvari, a koje se odnose na utvrđenu starosnu dob djeteta tužiteljice za koje je ostvareno pravo na novčanu pomoć za roditelja odgojitelja tužiteljica niti ne osporava, a iste proizlaze iz dostavljenog spisa tuženika. Stoga su prema ocjeni suda bili ostvareni uvjeti za donošenje rješenja u skladu s odredbom članka 7. stavka 1. i 2. Odluke, po službenoj dužnosti od strane prvostupanjskog upravnog tijela.

12. Prigovori koje tužiteljica iznosi u tužbi, a koji se odnose na primjenu i mogućnost ostvarenja kompenzacijskih mjera, ne dovode do drugačije odluke u predmetnoj upravnoj stvari.

12.1. Vezano za mogućnost pohađanja vrtića djece roditelja odgojitelja, ističe se da je dijete tužiteljice za koje je ostvareno pravo, a u odnosu na koju to pravo prestaje prvostupanjskim rješenjem, 7 godina navršilo 16. svibnja 2018. godine, dakle, ne radi se o djetetu vrtićke dobi.

13. Neovisno o navedenom, ističe se da su presudom VUS RH, poslovni broj: Usoz- 143/22-91 od 27. veljače 2023. odbijeni prijedlozi za pokretanje postupka ocjene zakonitosti Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja („Službeni glasnik Grada Zagreba“, broj: 25/22.) nakon što su razmotreni prigovori podnositelja vezano za određene kompenzacijske mjere, te je taj sud dao detaljno obrazloženje (pod točkama 53. do 56.), a US RH je u odluci broj: U-III- 1744/2023 od 13. ožujka 2023. odbio ustavne tužbe u povodu citirane presude VUS RH i obrazložio, u pogledu kompenzacijske mjere kojima je nakon donošenja Odluke djeci roditelja odgojitelja otvorena mogućnost pohađanja dječjih vrtića bez istovremenog gubitka statusa roditelja odgojitelja i posljedično gubitka prava na novčanu pomoć, s obzirom na utvrđenu starosnu dob djeteta i datum prestanka prava (članak 7. Odluke), pod točkom 58.2. kako je u usporedbi s ostalim građanima Grada Zagreba koji kandidiraju za upis djece u gradske dječje vrtiće, već početna pozicija roditelja odgojitelja znatno povoljnija, s obzirom na to da do sedme godine života djeteta, koje u cijelosti obuhvaća vrtićku dob, imaju pravo na novčanu pomoć, te pod točkom 58.3. obrazloženja, da roditelji odgojitelji glede upisa njihove djece u gradske dječje vrtiće nisu dovedeni u neravnopravni položaj u odnosu na druge roditelje koji imaju djecu vrtiće dobi i kandidiraju za upis u gradske dječje vrtiće, a da bi svaka daljnja mjera kojom bi se pogodovala roditeljima odgojiteljima pri upisu njihove djece u vrtiće u odnosu na sve ostale, iste dovela u neravnopravan položaj, odnosno mjere pozitivne diskriminacije bile bi u suprotnosti sa zbranom iz članka 14. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj: 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14).

14. Pored navedenog, US RH je utvrdio da su obrazloženja VUS RH u prethodno citiranoj presudi ustavno pravno prihvatljiva i u dijelu koji se odnosi na očitovanje o drugim opisanim kompenzacijskim mjerama, za koje je zaključeno kako na prikladan način omogućavaju korisnicima mjere lakši povratak na tržište rada, te se ne može ocijeniti da predstavljaju za korisnike prekomjeran teret (točka 59. obrazloženja).

14.1. O izmjeni modela uređenja mjere roditelj odgojitelj i prava na novčanu pomoć za roditelja odgojitelja s obzirom na najdulje moguće trajanje te mjere ovisno o dobi djeteta za koje je mjera ostvarena, odnosno o skraćivanju s petnaest na sedam godina života US RH je ustvrdio da je došlo do miješanja u mjeru roditelj odgojitelj i pravo na novčanu pomoć za roditelja odgojitelja, te je u odgovoru na pitanje da li je takvo miješanje zakonito, dao analizu u Odluci U-III-1744/2023 (točke 49.3. do 50.9) te zaključno utvrdio kako je miješanje u imovinska prava provedeno „pod uvjetima predviđenim zakonom“, a u daljnjem obrazloženju utvrdio jest da je ono imalo legitiman cilj (točka 52.3. obrazloženja) i prihvaćena je ocjena VUS RH da je kompenzacijskim mjerama Grad Zagreb uspostavio ravnotežu između javnog interesa i zaštite legitimnih očekivanja osporene Odluke/22 (točka 60. obrazloženja odluke USRH).

15. Navodi tužiteljice kojima paušalno osporava zakonitost Odluke nisu osnovani, imajući u vidu da je ista bila predmet razmatranja pred VUS RH, a da je odredbom članka 10. stavka 2. ZUS-a propisano da je pravomoćna presuda suda kojom se odlučuje o zakonitost općeg akta obvezna za sve.

16. Vezano za prigovore tužiteljice o donositelju Odluke i pojedinačnih akata u prvom i drugom stupnju ističe se da je odredbom članka 10. Odluke propisano da se prigovor na pojedinačne akte nadležnog gradskog upravnog tijela donesene na temelju ove odluke podnosi gradonačelniku Grada Zagreba u roku od 8 dana od dostave pojedinačnog akta, preko nadležnoga gradskoga upravnog tijela. Gradonačelnikova odluka o prigovoru je konačna.

17. Navedena odredba članka 10. Odluke (i članka 6. Odluke/22) bile su predmetom ocjene zakonitosti u postupku pred VUS RH, povodom čega je donesena pravomoćna presuda poslovni broj Usoz-254/23 od 19. prosinca 2023., kojom su odbijeni zahtjev i prijedlog za ocjenu zakonitosti članka 10. Odluke, dok je obustavljen postupak ocjene zakonitosti članaka 3., 4. i 6. Odluke/22. U navedenoj presudi je sud iznio stav da pravni lijek iz ove odredbe ne onemogućuje sudsku zaštitu, jer se nakon odluke o prigovoru može pokrenuti sudski spor pred sudom pune jurisdikcije, u kojem sporu je sud ovlašten preispitati sva činjenična i pravna pitanja, a stranka u sporu ima sva prava zajamčena Ustavom RH. Osim toga, da je nakon odluke prvostupanjskog upravnog suda, pod zakonom propisanim uvjetima, moguće izjaviti žalbu Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske, čime se osigurava dvostupanjska sudska zaštita.

18. Navedena pravna shvaćanja prihvaća i ovaj sud i smatra da je za odlučivanje o prigovoru protiv predmetnog prvostupanjskog rješenja, sukladno citiranoj odredbi, koja je u postupku pred VUS RH ocijenjena zakonitom, nadležan gradonačelnik Grada Zagreba, te da je prvostupanjsko tijelo bilo ovlašteno donijeti prvostupanjsko rješenje o prestanku novčane pomoći na temelju odredbe članka 7. Odluke.

19. Kako tužiteljica u tužbi ne iznosi pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na drukčije rješenje ove upravne stvari, sud nije našao osnove za uvažavanje tužbenog zahtjeva.

20. Povrede odredaba postupka zbog kojih bi osporeno rješenje bilo nezakonito, pa niti odredbe članak 98. stavka 5. ZUP-a koje se odnose na valjanost obrazloženja, sud nije našao.

21. Ostali navodi tužbe ponovljeni su navodi prigovora, na koje se na sudu prihvatljiv način očitovao tuženik u osporenom rješenju, odnosno radi se i o ponovljenim navodima koje su korisnici mjere isticali u postupku zakonitosti Odluke pred VUS RH i pred US RH, s kojima je tužiteljica kroz odluke tuženika u njenom predmetu upoznata, a na koje se pozvao i ovaj Sud u presudi.

22. Osporenim rješenjem uz obrazloženje koje je dano nije povrijeđen zakon na štetu tužiteljice, pa se rješenje tuženika ne može ocijeniti nezakonitim.

22.1. U istoj činjeničnoj i pravnoj stvari presudom VUS RH poslovni broj: Usž- 2502/2025-2 od 23. srpnja 2025. potvrđena je presuda ovog suda poslovni broj: UsI- 747/2024-10 od 18. ožujka 2025. kojom je odbijen tužbeni zahtjev za poništenjem osporenog rješenja.

23. Razlozi ništavosti pojedinačne odluke na koje sud, sukladno odredbi članka 47. stavka 3. ZUS-a pazi po službenoj dužnosti, nisu utvrđeni.

24. Slijedom navedenog, na temelju članka 116. stavka 1. ZUS-a, odlučeno je kao u izreci presude, pod točkom I.

25. O zahtjevu tužiteljice za naknadom troškova spora odlučeno je primjenom odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a prema kojemu stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano.

25.1. Stoga, kako je odbijen tužbeni zahtjev za poništenjem osporenog rješenja, to je i zahtjev za naknadom troškova valjalo odbiti, kako je i riješeno u izreci, pod točkom II.

U Zagrebu 7. studenoga 2025.

Sutkinja

Mirjana Harapin

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Dna:

1. Odvjetnik Filip Banović, [adresa] Zagreb, Frana J 58

2. Grad Zagreb, Gradonačelnik, [adresa] Zagreb, Trg Stjepana Radića 1

3. U spis