Republika Hrvatska

Općinski sud u Kutini

Hrvatskih branitelja 1

44320 Kutina

Poslovni broj: P-227/2024-22

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Kutini, po sucu tog suda Lovorki Grahek, u pravnoj stvari tužiteljice MG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Sanela Prša, odvjetnica iz Zagreba, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB:53056966535, kojeg zastupa punomoćnik Branimir Iveković, odvjetnik iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon glavne rasprave održane i zaključene 16. listopada 2025. u prisutnosti tužiteljice osobno, punomoćnice tužiteljice i punomoćnika tuženika, 7. studenog 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se ništetnim članak. 3 Ugovora o kreditu broj 029-50-3213312 koji je zaključen 30.12.2005. između tužiteljice MG iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i tuženika Raiffeisenbank Austria d.d.,Zagreb, Magazinska cesta 69,OIB 53056966535, a koji članak glasi: „3./treće/NAKNADA 3.30 % (tri zarez trideset posto) od iznosa kredita,jednokratna,naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita.“

II. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. isplatiti tužiteljici MG iznos od 363,37 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 3. siječnja 2006. pa do isplate po stopi koja se do 31. prosinca 2007. određuje prema članku 1. Uredbe o visini stope zateznih kamata, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope

- 2

za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

III. Utvrđuje se ništetnim stavak 2. članak. 9 Ugovora o kreditu broj 029-50- 3213312 koji je zaključen 30.12.2005. između tužiteljice MG iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i tuženika Raiffeisenbank Austria d.d.,Zagreb, Magazinska cesta 69,OIB 53056966535, a koji stavak glasi: „Korisnik kredita može izvršiti prijevremenu otplatu kredita samo uz suglasnost i uz uvjete koje odredi Kreditor“.

IV. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. isplatiti tužiteljici MG iznos od 526,54 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 28. lipnja 2011. pa do isplate po stopi koja se do 31. srpnja 2015. određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

V. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. naknaditi tužiteljici MG troškove parničnog postupka u iznosu od 1.176,39 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 7. studenog 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

r i j e š i o  j e

Odbija se prigovor mjesne nenadležnosti ovog suda kao neosnovan.

- 3

Obrazloženje

1. Tužiteljica je podnijela Općinskom građanskom sudu u Zagrebu tužbu protiv tuženika radi utvrđenja ništetnosti i isplate u kojoj je navela da je dana 30.12.2005. kao korisnik kredita sklopila Ugovor o kreditu broj 029-50-3213312 s tuženikom, a koji ugovor je solemniziran dana 02.01.2005. kod javnog bilježnika Zdenka Frida iz Zagreba pod posl.brojem OU-3/06, temeljem kojeg je tuženik odobrio i isplatio tužiteljici kredit u iznosu od 17.492,91 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora na dan korištenja. Tužiteljica smatra da joj je predmetnim Ugovorom o kreditu tuženik neovlašteno naplatio jednokratne troškove obrade kredita u iznosu od 3,30% iznosa kredita tj. iznos od 557,27 CHF-a na dan isplate kredita, a što predstavlja iznos od 370,40 EUR, te da joj je predmetnim Ugovorom o kreditu tuženik neovlašteno naplatio naknadu za prijevremenu otplatu kredita u iznosu od 421,53 EUR-a. Navela je da joj je predmetni ugovor dan na potpis na unaprijed pripremljenom obrascu ugovora od strane tuženika, što je vidljivo na svakom listu ugovora (stranici) na kojoj je otisnuto na vrhu stranice Raiffeisen bank. Navela je da nije dobila bilo kakve informacije o troškovima obrade kredita, kao niti prilikom prijevremene otplate kredita što ulazi u naknadu za prijevremenu otplatu kredita, odnosno da je ugovoreni obračun naknade nerazumljiv. Ugovorene odredbe kojima su ugovorene naknade za obradu kredita i naknade za prijevremeno zatvaranje kredita nisu u cijelosti jasne, jer nije jasno i određeno navedeno na što se ti troškovi odnose, a nelogično je i da njihova visina ovisi o visini iznosa kredita ili uvjetima koje odredi Kreditor, slijedom čega se radi o nepoštenim ugovornim odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, a kojima je tužiteljici nametnuta obveza plaćanja naknade za obradu zahtjeva i odobravanje kredita u nerazmjerno visokom iznosu od 370,40 EUR, kao i naknade za prijevremeno zatvaranje kredita u iznosu od 421,53 EUR. U vrijeme zaključenja ugovora je na snazi bio Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 96/03) koji u čl. 81. st. 1. kaže da je ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a st. 2., smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. Ugovorenim odredbama je tuženik sebi ostavio slobodu određivanja visine naknade/troška za obradu kredita i prijevremeno zatvaranje kredita, a bez da se o tome pojedinačno pregovaralo, te tužiteljica nije mogla utjecati na sadržaj ugovornih odredbi. Iz navedenog proizlazi da su predmetne ugovorne odredbe prouzročile značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, te su zbog toga predmetne odredbe ništave, u smislu odredbi čl. 81. st. 1. i čl. 87. st. 1. ZZP. Predložila je utvrditi ništetnom odredbu članka 3. predmetnog ugovora o kreditu koja glasi da se prilikom prvog korištenja kredita naplaćuje naknada u iznosu od 3,30 % od kredita kao i odredbu članka 9.2. predmetnog ugovora o kreditu koja glasi da korisnik kredita može izvršiti prijevremenu otplatu kredita samo uz suglasnost i uz uvjete koje odredi kreditor, kao i naložiti tuženiku isplatu iznosa od 370,40 EUR s osnove naplaćene naknade za obradu kredita i iznosa od 421,53 EUR s osnove naplaćene naknade prijevremene otplate kredita zajedno s pripadajućim zateznim kamatama i troškovima postupka. Nakon provedenog financijskog vještačenja tužiteljica je u podnesku od 16. lipnja 2025. uredila tužbeni zahtjev na način da sada potražuje iznos od 363,37 EUR s osnove naplaćene naknade za obradu kredita i iznos od 526,54 EUR s osnove naplaćene naknade prijevremene otplate kredita.

- 4

2. U odgovoru na tužbu tuženik je prije svega istaknuo prigovor mjesne nenadležnosti ovog suda navodeći da je u članku 12. predmetnog ugovora o kreditu ugovoreno da je u slučaju spora nadležan sud mjesta sjedišta kreditora što bi u konkretnom slučaju bio Općinski građanski sud u Zagrebu. Istaknuo je da tužiteljica nije dokazala da joj je naplaćena ulazna naknada, pa smatra da predmetni zahtjev treba odbiti. Naveo je da Ugovor o kreditu u članku 3. jasno i precizno navodi da naknada iznosi 3,30% od iznosa kredita i da se ista naplaćuje jednokratno prilikom prvog korištenja kredita, da se u konkretnom slučaju radi o jasnoj i preciznoj odredbi koja kao takva ne može biti ništetna niti tužiteljica može osnovano tvrditi da joj ista nije bila poznata. U vrijeme kada je potpisan Ugovor o kreditu 2007. godine nije bio na snazi niti jedan propis koji bi obvezao kreditora da dodatno obrazlaže naknadu za korištenje kredita. Takva obveza za banke je nastupila tek stupanjem na snagu izmjena i dopuna Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN br. 102/15 na dan 25.9.2015), slijedom čega je potpuno jasno da u konkretnim slučaju nije postupao protuzakonito. Tuženik je naveo da radi o potpuno jasnoj odredbi na temelju koje se ulazna naknada može veoma lako izračunati. Istaknuo je da je Ugovor o kreditu solemnizirana isprava, koja je kao takva bila jasno istumačena tužiteljici od strane javnog bilježnika, slijedom čega je nesporno da je tužiteljica bila upoznata s činjenicom da je obvezna isplatiti naknadu koja je jasno navedena na prvoj stranici Ugovora o kreditu. Naveo je da je u Općim uvjetima jasno navedeno da u slučaju prijevremene otplate predmetnog kredita postoji obveza kreditnog dužnika da isplati naknadu i kamatu, slijedom čega se radi o potpuno jasnoj i preciznoj odredbi. Tužiteljičin navod da joj nikada nije dostavio ili dao na uvid Opće uvjete je u potpunosti netočan i suprotan sa samim čl. 9. Ugovora o kreditu u kojem je tužiteljica potvrdila da su joj Opći uvjeti prezentirani. Predložio je odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti.

3. Ovaj sud je u postupku izvršio uvid u nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Francike Palatinuš od 24. ožujka 2024. (str. 5-9 spisa), Ugovor o kreditu broj 029-50-3213312 od 30. prosinca 2005. (str. 11-15 spisa), otplatnu tablicu (str. 16-18 spisa), potvrdu tuženika od 28. lipnja 2011. (str. 19 spisa), prijepis knjigovodstvene kartice (str. 20-24 spisa), Načela za utvrđivanje promjene kamatnih stopa za kredite i depozite i Načela za utvrđivanje promjene naknada za usluge (str. 39-42 spisa), Opće uvjete u kreditnom poslovanju s fizičkim osobama (str. 43-53 spisa) i Pravilnik o obračunu kamata i naknada (str. 54-97 spisa), proveo je financijsko- knjigovodstveno vještačenje po stalnom sudskom vještaku za područje ekonomije, grane financije i računovodstvo Jasmini Fijačko (441-445 spisa) te saslušanje tužiteljice.

4. Tužbeni zahtjev je osnovan.

5. Prije svega valja navesti da je neosnovan tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti ovog suda. Naime, tužiteljica je podnijela tužbu mjesno nadležnom Općinskom građanskom sudu u Zagrebu, ali je rješenjem predsjednika Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Su-IV-108/2024-4 od 26. travnja 2024. ovaj sud određen kao drugi stvarno nadležan sud za postupanje u ovom predmetu te je spis ustupljen ovom sudu na daljnje postupanje. Zbog toga nema osnove za proglašenje ovog suda mjesno nenadležnim i vraćanje spisa sudu s kojeg je ustupljen, pa je odlučeno kao u izreci rješenja.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnosti odredbe članka 3. Ugovora o kreditu broj 029-50-3213312 od 30. prosinca 2005. koja glasi da se prilikom prvog korištenja kredita naplaćuje naknada u visini od 3,30 % od iznosa kredita kao i odredbe članka 9. stavka 2. predmetnog ugovora o kreditu koja glasi da korisnik kredita može izvršiti prijevremenu otplatu kredita samo uz suglasnost i uz uvjete koje

- 5

odredi kreditor, te zahtjev za isplatu iznosa od 363,37 EUR s osnove naplaćene naknade za obradu kredita i iznosa od 526,54 EUR s osnove naplaćene naknade prijevremene otplate kredita zajedno s pripadajućim zateznim kamatama 7. Nesporno je da su stranke sklopile Ugovor o kreditu broj 029-50-3213312 od 30. prosinca 2005. i to tužitelj kao korisnik kredita, a tuženik kao kreditor. Čitanjem predmetnog ugovora utvrđeno je da je njime ugovoren kredit u kunskoj protuvrijednosti od 17.492,91 CHF po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita (članak 1. ugovora), da je ugovorena obveza korisnika kredita na plaćanje jednokratne naknade od 3,30 % od iznosa kredita koja se naplaćuje prilikom prvog korištena kredita (članak 3. ugovora), da je ugovoren rok otplate 84 mjeseca (članak 4. ugovora), da je namjena kredita kupnja vozila (članak 6. ugovora) te da je ugovoreno da korisnik kredita može izvršiti prijevremenu otplatu kredita samo uz suglasnost i uz uvjete koje odredi Kreditor (članak 9. stavak 2. ugovora).

8. Među strankama je sporno da li su sporne odredbe predmetnog ugovora o kreditu ništetne te da li je tuženik dužan vratiti ono što je po predmetnim odredbama ugovora primio na ime naknade za obradu kredita i prijevremenu otplatu kredita.

9. Na pravni odnos stranaka koji je proizašao iz predmetnog ugovora o kreditu primjenjuju se odredbe Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 96/03., dalje: ZZP/03). Odredbama članka 87. stavak 1., 2., 3. i 4. ZZP/03 propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaj na njen sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Činjenica da se o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo ne utječe na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima, ako cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da se radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca. Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Odredbom članka 87. stavak 1. ZZP/03 propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništetna. Nadalje, odredbom članka 3. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., dalje: ZOO) propisano je kako su sudionici u obveznom odnosu ravnopravni, dok je odredbom članka 4. ZOO propisano kao su se u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici dužni pridržavati načela savjesnosti i poštenja. Prema odredbi članka 7. ZOO sudionici pri sklapanju naplatnih pravnih poslova polaze od načela jednake vrijednosti uzajamnih davanja, dok je odredbom članka 8. stavak 1. ZOO propisano da se je svatko dužan suzdržavati od postupaka kojim se može drugome prouzročiti šteta.

10. Na okolnost pregovaranja prilikom sklapanja predmetnog ugovora i davanja bitnih informacija vezanih za sporne odredbe iz tog ugovora te samog svojstva potrošača u postupku provedeno je saslušanje tužiteljice koja je u iskazu navela da je predmetni ugovor o kreditu sklopila sa tuženikom 2006. radi kupnje automobila za osobne potrebe, da nije bila vlasnica obrta niti poduzeća te da je automobil kupila u autokući u Zagrebu koja je prodavala automobile marke Opel. U autokući su dogovarali kredit te su joj rekli u koju poslovnicu tuženika treba otići te da ju tamo čeka gotov ugovor. U banci su joj predali gotov ugovor na potpis, rekli joj da ga pročita i da ga potpiše ukoliko se sa istim slaže. Navela je da je pročitala ugovor te je pitala da li se mogu promijeniti odredbe vezane uz kamatu na što joj je rečeno da može uzeti takav

- 6

kredit ili ne, odnosno da je to ono što oni nude. U banci joj nisu spominjali naknade. Nije mogla pregovarati o odredbama ugovora o kreditu. Ugovor je ovjerila kod javnog bilježnika i on joj ništa nije govorio o odredbama ugovora. Kredit je otplatila prije vremena na način da je podigla drugi kredit u drugoj banci. U toj banci su joj rekli da mora otići u poslovnicu tuženika i tražiti stanje duga što ona i učinila te je te podatke prenijela banci kod koje je dizala taj drugi kredit i ta banka je tuženiku prenijela iznos koji je dugovala tuženiku. Ne zna da li je u tom iznosu bila uključena i naknada jer joj je tuženik dao ukupan iznos duga. Odgovarajući na posebna pitanja punomoćnika tuženika tužiteljica je navela da nakon što je pročitala ugovor nije imala nejasnih odredbi, odnosno da nije pitala za tumačenje nekih odredbi.

11. Iz iskaza tužiteljice koji je ovaj sud u cijelosti prihvatio kao istinit jer je u skladu s drugim provedenim dokazima u postupku (ugovorom o kreditu, potvrdom tuženika o plaćanju naknada), a tuženik nije dokazao suprotno, sud je utvrdio da je tužiteljica potrošač u smislu odredbe članka 3. t. 1. ZZP/03 jer je ugovor o kreditu sklopila radi kupnje vozila i to isključivo kao fizička osoba (a ne u svrhu poslovne djelatnosti, niti je takva djelatnost tužiteljice dokazana), dok je tuženik trgovac u smislu odredbe članka 3. t. 2 ZZP/03 budući je kao bankarska institucija nudio kredite koja je jedna od njegovih osnovnih djelatnosti.

12. Iz navoda tužiteljice da su joj u banci predali gotov ugovor na potpis i rekli joj da ga pročita i da ga potpiše ukoliko se sa istim slaže, da može uzeti takav kredit ili ne, odnosno da je to ono što oni nude te da joj u banci nisu spominjali naknade, proizlazi da tužiteljica nije mogla pregovarati o odredbama ugovora te da nije bila od strane tuženika informirana o visini naknada vezanih uz sklapanje ugovora niti na što se te naknade točno odnose, a tuženik nije predložio niti jedan dokaz kojim bi dokazao suprotno.

13. Sud je utvrdio da je stavljanjem ugovornih odredbi o naknadi za obradu kredita i naknadi za prijevremenu otplatu kredita tuženik koristio nepoštenu poslovnu praksu pri čemu je tužiteljica dovedena u neravnopravni položaj jer nije mogla utjecati na sadržaj unaprijed pripremljenog ugovora (tipski ugovor). Naime, tuženik prije sklapanja i u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora sa tužiteljicom nije pojedinačno pregovarao o odredbama ugovora, pa tako niti o odredbama o naknadama iz odredbe članka 3. i članka 9. stavak 2. ugovora, već je tužiteljica bila stavljena u poziciju „uzmi ili ostavi”. U spornoj odredbi o prijevremenoj otplati kredita navodi se da se prijevremena otplata kredita može izvršiti samo uz uvjete koje odredi kreditor, dok iz potvrde banke od 27. svibnja 2025. proizlazi da je tužiteljici naplaćena naknada za prijevremenu otplatu kredita sukladno tada važećoj tarifi naknada, a o kojem aktu banke se po prirodi stvari i ne može pojedinačno pregovarati. Nadalje, tuženik tužiteljici nije prezentirao koje on to točno ima troškove u vezi postupka odobravanja kredita, pa da bi tužiteljica iste morala naknaditi, niti joj je objasnio strukturu tih troškova i zašto je iznos te naknade u izravnoj korelaciji sa iznosom kredita koji se traži (3,30 % od iznosa kredita). Iz navedenog se može zaključiti da predmetnom naknadom nisu pokriveni stvarni troškovi koje je tuženik imao prilikom obrade zahtjeva tužitelja i odobravanja kredita, već je tuženik sebi ostavio slobodu određivanja visine naknade, a bez da se o tome pojedinačno pregovaralo. Tuženik je bio dužan, nudeći svoj proizvod tužitelju, istog informirati o smislu i sadržaju odredaba ugovora o kreditu, između ostalog i naknadi koju će platiti, i skrenuti mu pozornosti na parametre o kojima ovisi ta naknada i kako ona utječe na iznos kredita koji će se isplatiti tužiteljici, a tuženik nije dokazao da je to i učinio.

- 7

14. Slijedom navedenog, a imajući u vidu da se o spornim odredbama ugovora o kreditu o naplati naknada nije unaprijed pregovaralo, da tužiteljica kao korisnik kredita nije imala mogućnost utjecati na sadržaj tih ugovornih odredbi, kao i da je ugovor o kreditu bio unaprijed pripremljen od strane tuženika te da tužiteljica nije mogla unaprijed znati na koji će se način formirati visina naknada, a što je protivno načelu savjesnosti i poštenja i uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu potrošača, sud je utvrdio da su sporne odredbe predmetnog ugovora o kreditu u dijelu koje se odnose na naplatu naknada za obradu kredita i prijevremenu otplatu kredita nepoštene, a posljedično i ništetne u smislu odredbe članka 87. stavak 1. ZZP/03.

15. Odredbama članka 323. stavak 1. i 2. ZOO propisano je da je u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj strani sve ono što je primila na temelju takva ugovora.

16. Iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka Jasmine Fijačko kao i iz potvrde tuženika od 27. svibnja 2025. koja prileži nalazu i mišljenju vještaka proizlazi da su po predmetnom kreditu od strane tuženika tužiteljici naplaćene naknada za obradu kredita u iznosu od 2.737,83 kn (363,37 EUR) i to prilikom isplate kredita 3. siječnja 2006., te naknada za konačnu otplatu kredita u iznosu od 3.967,21 kn (526,54 EUR) dana 28. lipnja 2011.

17. Stoga je tužiteljici dosuđen traženi iznos naplaćene naknade za obradu kredita u iznosu od 363,37 EUR/ 2.737,83 kn i naplaćene naknade za konačnu otplatu kredita u iznosu od 526,54 EUR / 3.967,21 kn (iznos u eurima izračunat je uz primjenu fiksnog tečaja konverzije od 7,53450 sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj, "Narodne novine", broj 57/2022.) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana naplate naknade (3. siječnja 2006. za naknadu za obradu kredita i 28. lipnja 2011. za naknadu za konačnu otplatu kredita) do isplate primjenom odredbe članka 1115. ZOO kojom je propisano da kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Prema ocjeni ovog suda prednik tuženika bio je nepošten jer je već prilikom sklapanja samoga ugovora kao osoba koja sklapa takav ugovor u okviru svoje djelatnosti morao znati da su sporne odredbe ugovora o kreditu protivne prisilnim propisima i to s obzirom na način njihovog ugovaranja (izostanak mogućnosti pregovaranja od strane potrošača o pojedinačnim odredbama) te s obzirom na moguće posljedice (znatna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice) te da su time te odredbe ugovora i ništetne zbog čega je tuženik dužan platiti zatezne kamate od dana stjecanja predmetne naknade.

18. O troškovima postupka sud je odlučio temeljem odredbe članka 154. stavak 1. ZPP i odredbi članka 155. ZPP-a te je tužitelju na ime zastupanja po punomoćniku sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23., dalje: Tarifa) priznao troškove i to: za sastav tužbe 75 bodova (Tbr. 7. t. 1. Tarife), za sastav podneska od 20. listopada 2024. i 16. lipnja 2025. 75 bodova za svaki (Tbr. 8. t. 1. Tarife), za zastupanje na ročištima održanim 14. studenog 2024. i 16. listopada 2025. 75 bodova za svako (Tbr. 9. t. 1. Tarife), odnosno ukupno 375 bodova, što pomnoženo sa vrijednošću boda od 2 EUR iznosi 750,00 EUR, a uvećano za PDV od 25% iznosi 937,50 EUR. Tužitelju je priznat i trošak financijskog vještačenja u iznosu od 199,08 EUR, plaćene pristojbe na tužbu u iznosu od 13,27 EUR i pristojbe na presudu u iznosu od 26,54 EUR, odnosno u konačnici ukupan trošak u iznosu od 1.176,39 EUR zajedno sa zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjske presude koja je tužiteljici priznata sukladno odredbi članka

- 8

151. stavak 3. ZPP. Tužiteljici nije priznat zatraženi trošak sastava podneska od 5. studenog 2024. jer isti nije bio potreban za vođenje parnice.

U Kutini 7. studenog 2025.

S u d a c:

Lovorka Grahek

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku 15 dana od dana primitka prijepisa ove presude, a o istoj odlučuje nadležni županijski sud. Presuda u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 3. ZPP.

DNA:

1. Tužiteljica po punomoćniku

2. Tuženik po punomoćniku