Republika Hrvatska

Općinski sud u Gospiću

Stalna služba u Otočcu

Bartola Kašića 7

Otočac

Poslovni broj: P-327/2024-16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Gospiću, Stalna služba u Otočcu po sutkinji Slavki Nikšić kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice GŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupana po punomoćniku Sandru Biondiću, odvjetniku u Otočcu, protiv tužene Republike Hrvatske, zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu u Gospiću, radi utvrđenja prava vlasništva, VPS: 1.500,00 eura, nakon održane glavne javne rasprave 5. studenog 2025., u prisutnosti punomoćnika tužiteljice i tužiteljice osobno, a u odsutnosti uredno pozvane z.z. tužene, dana 7. studenoga 2025. godine, javno objavivši,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužiteljica GŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], dosjelošću i nasljeđivanjem stekla pravo vlasništva na dva točno određena realna dijela osnovne nekretnine koja je evidentirana kod Općinskog suda u Gospiću, Zemljišnoknjižnog odjela u Otočcu, označena kao k. č. br. [katastarska čestica] ORANICA, PAŠNJAK I ŠUMA GMAJNA, ukupne površine 3984660 m², upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], koji realni dijelovi nekretnine su na skici lica mjesta koja je sastavni dio ove presude, izrađenoj u Otočcu, u listopadu 2022. godine, po ZŽ dipl.ing.geod., omeđeni linijama, na način da je prvi realni dio nekretnine označen slovima A, B, C, D, E, F, G, H, I, J, K, L, M, N, O i P, u površini od 7116 m[2] , a drugi realni dio nekretnine označen slovima A1, B1, C1, D1, E1, F1, G1, H1, I1, J1, K1, L1, M1, N1, O1, P1, R1, S1, T1, U1 i V1, u površini od 9345 m², pa se tužiteljica ovlašćuje na temelju ove presude, izvršiti geodetsku parcelaciju osnovne nekretnine, na način da iz te nekretnine izdvoji fizički i geometrijski točno određene i naprijed opisane realne dijelove nekretnine, da navedene realne dijelove nekretnine parcelacijskim elaboratom formira kao dvije samostalne čestice zemljišta u k. o. [katastarska općina], s novom katastarskom oznakom, pa se nalaže tuženoj Republici Hrvatskoj da tako izrađeni parcelacijski elaborat potpiše najkasnije u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti ove presude, jer u protivnom nedostatak toga potpisa zamjenjuje ova presuda, nakon čega se ovlašćuje tužiteljica da provede navedenu parcelaciju u nadležnom katastru zemljišta i zemljišnoj knjizi, a po provedbi parcelacije, na temelju ove presude, da ishodi uknjižbu prava vlasništva na dvije naprijed opisane i u skici lica mjesta grafički označene novoformirane čestice zemljišta nastale parcelacijom, s imena tuženika na ime i vlasništvo tužiteljice, u cijelosti s tim da tužiteljica pridržava pravo da u pogledu realnih dijelova utuženih nekretnina u površini od 7116 m[2] i 9345 m², a nakon što bude po vještaku geodetske struke izrađen elaborat parcelacije, precizira dio utuženih nekretnina koji posjeduje kao novoformirane katastarske čestice u k. o. [katastarska općina] s posebnim podbrojem, oznakom zemljišta, kulturom i površinom.

II. Nalaže se tuženiku da tužiteljici plati prouzročeni parnični trošak u iznosu od 2.179,12 eura, uvećan za zakonsku zateznu kamatu koja teče od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate prema kamatnoj stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili prema graničnoj kamatnoj stopi proizašloj iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke koja se određuje za svako polugodište, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, uvećanoj za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

III. Odbija se tužiteljica sa viškom zatraženog parničnog troška u iznosu od 570,36 eura, kao neosnovanim.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je ustala tužbom protiv tužene radi utvrđenja prava vlasništva na nekretnini pobliže opisanoj u izreci ove presude. U tužbi se navodi da tužiteljica posjeduje dijelove utužene nekretnine i to jedan prijepor u površini 7.116 m[2] , a drugi u površini od 9.345 m[2] . Također, da prijepor u naravi predstavlja dvije enklave utužene nekretnine obrasle većinom bukovom šumom koje se nastavljaju na nekretninu u samovlasništvu tužiteljice i to čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja zajedno s opisanim prijepor čini jedinstvenu cjelinu. Tužiteljica sama i putem svoga sada pok. supruga EŽ, a ranije njegovih roditelja kao i njihovih prednika više od 150 godina posjeduje prijepor, a koji posjed je neprekidan, nesmetan, samostalan i neposredan. Također se navodi da je tužiteljica angažirala geodetu GŽF, dipl. ing. geod. koja je izradila skicu lica mjesta, na kojoj su oba prijepora omeđeni linijama te su označena dva realna dijela utužene nekretnine, a sve sukladno stanju posjedovanja tužiteljice na terenu. Stoga se predlaže donošenje presude kao u izreci.

2. U odgovoru na tužbu z.z. tužene prvotno navodi da drži da je tužba preuranjena jer da je tužiteljica bila pozvana predložiti u postupku povodom prijedloga za mirno rješenje spora one dokaze za koje smatra da su bitne za utvrđivanje važnih činjenica odnosno da se provede postupak osiguranja dokaza. Stoga da tužena nije mogla zauzeti stav o osnovanosti zahtjeva za mirno rješenje spora budući dokaz saslušanja svjedoka i tužitelja nije niti proveden. Nadalje se osporava tužba i tužbeni zahtjev u cijelosti, ističe se da se prijeporna čestica nalazi u osnovi gospodarenja Hrvatskih šuma d.o.o. te se predlaže odbijanje iste.

3. Vezano za prigovor preuranjenosti tužbe, ovaj Sud takav prigovor odbacuje odnosno drži da u konkretnom slučaju tužba nije preuranjena s obzirom da je u dispoziciji same tužiteljice da li će postupiti po uputi nadležnog ODO-a u smislu da pokrene postupak radi osiguranja dokaza ili će pak ustati sa tužbom, kao u konkretnom slučaju.

4. Tijekom provedbe dokaza izvršen je uvid u Izvadak iz zemljišne knjige, lsit 10 spisa, u Prijepis posjedovnog lista, list 11 spisa, u Povijesni posjedovni list, list 13 – 19 spisa, Kopiju plana, list 21 spisa, Skicu lica mjesta, list 22 spisa, Izvadak iz zemljišne knjige, list 23 spisa, u Povijesni z.k. izvadak, list 33 – 46 spisa, u Potvrdu Hrvatskih šuma, list 47 spisa, u Izvadak iz zemljišne knjige, list 52 spisa, u fotografije, list 53 – 71 spisa te je održano ročište na licu mjesta u nazočnosti vještaka mjernika na kojem su saslušani svjedoci ŠŽ, TŽ, BŽ, HŽ, IŽ te tužiteljica u svrhu dokazivanja, list 90 – 96 spisa, izvršen je uvid u Snimak postojećeg stanja, list 105 – 106 spisa, 107 – 108 spisa.

5. Tužbeni zahtjev je osnovan.

6. Na temelju izvedenih predloženih dokaza, po ocjeni ovoga suda, tužiteljica je putem svojih pravnih prednika dosjelošću stekla pravo vlasništva na utuženoj nekretnini.

7. Naime, tužiteljica je mogla steći pravo vlasništva utužene nekretnine dosjelošću ako su glede toga zemljišta do 06. travnja 1941. g. bile ispunjene pretpostavke predviđene pravnim pravilima imovinskog prava koja su kao propis, bila na snazi toga dana. To znači da je tužiteljica u ovoj parnici trebao dokazati da je bila u neprekidnom posjedu prijepornog zemljišta u trajanju od 40 godina do 06. travnja 1941. g. po svojim pravnim prednicima (paragraf 1458 i 1477 Općeg građanskog zakonika).

8. S druge pak strane kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na nekretninama koje su prije 8. listopada 1991. g. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991. ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 - dalje: ZVDSP), nego na temelju drugih odredaba toga Zakona. Takvo shvaćanje iznio je Vrhovni sud RH u svojim odlukama br. Rev-291/14 od 17. travnja 2018., Rev-1480/16 od 5.studenog 2019., i dr. Obrazloženje navedenog pravnog shvaćanja polazi od odredbe čl. 3. Zakona o preuzimanju Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (NN RH br. 53/91 od 8. listopada 1991.g.) kojom je stavljen izvan snage čl. 29. Zakona o osnovnim vlasničko pravnim odnosima.

9. Nakon toga je ZVDSP u čl. 388 st. 4 bilo propisano da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991.g. bile u društvenom vlasništvu računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana, da bi Ustavni sud 17. studenog 1999. ukinuo članak 388. st. 4. ZVDSP-a iz 1996.

10. Okolnost što je Ustavni sud Republike Hrvatske ocijenio neustavnom odredbu čl. 388. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima i ukinuo je kao i što je nakon toga donesena nova odredba ovoga članka kojom je propisano da se rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 08.listopada 1991.g. bile u društvenom vlasništvu ne računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga, nije od utjecaja na pravo vlasništva koje su tužitelji u tim postupcima stekli na predmetnim nekretninama razumno se oslonivši na zakonodavstvo koje je kasnije ukinuto kao neustavno.

11. Navedeno shvaćanje doneseno je na temelju shvaćanja zauzetog u presudama Europskog suda za ljudska prava (Trgo protiv Hrvatske, Jakeljić protiv Hrvatske, Radomilja i dr. protiv Hrvatske), a u kojim odlukama navedeni Sud smatra da podnositelj zahtjeva koji se razumno oslonio na zakonodavstvo koje je kasnije ukinuto kao neustavno, ne bi trebao, s obzirom na izostanak bilo kakve štete u odnosu na prava drugih osoba, snositi posljedice greške koju je počinila sama država, donijevši takav neustavan propis.

12. Ovaj Sud je punu vjeru poklonio utvrđenjima na licu mjesta te iskazima saslušanih svjedoka ŠŽ, TŽ i IŽ te djelomično i iskazu svjedoka HŽ, čiji su iskazi podudarni, logični i uvjerljivi, a svjedoci imaju i mogu imati relevantnih saznanja o kronologiji posjedovanja prijepora. Pri tome nije sporno da je svjedok ŠŽ sin, a IŽ kćerka tužiteljice, no, isti upravo zbog toga mogu imati i imaju vjerodostojna i neposredna saznanja, a njihove iskaze u cijelosti je potvrdio i iskaz nesrodne svjedokinje TŽ.

13. Na licu mjesta vještak mjernik je identificirao prijepor navodeći da je izvršio uvid u Snimak postojećeg stanja kojeg je za potrebe ove tužbe sačinila tvrtka GEO-INFO d,.o.o, koji mu je pomogao pri identifikaciji prijepora jer da je isti definiran koordinatama lomnih točaka dvije enklave koje tužiteljica potražuje na dijelu čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Navodi da sin tužiteljice (tužiteljica je slabo pokretna) pokazuje predmetni prijepor počevši od svoje tzv. mjerne zemlje, odnosno vlasništvo, a riječ je o čkbr. [katastarska čestica] koja je u naravi livada okružena bjelogoričnom šumom. Vještak opisuje prijepor po točkama koje su označene na Snimku postojećeg stanja (list 105 – 106 spisa) te obrazlaže da prijepor počinje od točke P, da prati šumsku vlaku, da je središnji dio prijepora krška draga za koju tužiteljičin sin navodi da ju je orao kao maloljetan jer je ista bez kamena, a okolni dio da su ručno kosili. Središnji dio te drage da je sada obrastao šipražjem, a ostatak je rijetka mlada bjelogorična šuma. Vještak navodi da se u naravi od točke B do točke A, u dužini cca 43 m, nalazi stari zapušteni suhozid koji je bio granica posjeda između Šumarije i tužiteljice. Za drugu enklavu vještak navodi da se nalazi preko puta šumske vlake te također po točkama opisuje granice druge enklave te pojašnjava da je taj drugi prijepor tj. enklava definiran s tri strane šumskim vlakama izuzev jugoistočne strane koja je dobro vidljiva. Navodi da sin tužiteljice sa sigurnošću pokazuje dvije enklave vodeći točno do lomnih točaka koje su na licu mjesta obilježene željeznim šipkama.

14. Svjedok ŠŽ, sin tužiteljice, navodi da ovo što je pokazao i što je obiđeno, da se zove "paljevina" i "krči" te pamti iz djetinjstva da je njegov djed RŽ sve ovo ogradio sa granjem, a da je nešto bilo i suhozida. Djed ĆŽ da mu je pričao da je to naslijedio od svoga oca, a svjedokovog pradjeda OŽ koji da je rano umro te je prabaka UŽ ostala sama s petero djece. Ističe da je njihova obiteljska kuća, odnosno i kuća oca, djeda i pradjeda, udaljena cca 500 m od ove zemlje koja se obrađivala na način da bi se drage orale, sadilo se zelje i krumpir, a livade da su se kosile ili bi se sijalo žito. Također, navodi da je ova zemlja međila sa posjedima JŽ, ĐŽ, ČŽ te da nigdje nije međila sa posjedom Šumarije. Također svjedok navodi da se sjeća iz djetinjstva da je ranije tu bila nikla mlada šumica te da je njegov djed istu uzgajao na način da bi je čistio, kresao suhe grane, a to mlado drveće da se nije sjeklo za ogrjev, već da se drvarilo na drugoj zemlji. Prisjetio se i da se svake godine čekalo da otpadne lišće koje se stavljalo u štalu pod blago, tzv. "štraja". Također je pojasnio da bi se primjerice sjeklo jedno stablo koje je bilo priraslo drugom i to bi se sjeklo veće kako bi se manje stablo moglo razvijati, a da su se sjekla i suha stabla. Ova pokazana zemlja da se nastavlja na zemlju koja već je vlasništvo tužiteljice, a da se sve koristilo i koristi kao cjelina te je i bilo ograđeno sve kao cjelina. Nitko nije smetao ni njegove roditelje ni djeda ili pradjeda osim što je prije 3 godine, kako je to i snimio na mobitelu te navodi da je to bilo točno 16.3.2023., kada je došao iz Karlovca na ovu zemlju i vidio da šumu na njihovoj zemlji sječe Šumarija. Napominje da je prije toga kontaktirao Šumariju Brinje i kazao da je ova zemlja vlasništvo obitelji te da je pokrenuo postupak, međutim, da je Šumarija ipak nakon ove njegove obavijesti, započela sječu kako je to naprijed naveo.

15. Svjedokinja TŽ, stara 64 godine, potvrđuje da ono što je obiđeno i što tužiteljica potražuje, da narod naziva "paljevina" odnosno "krč" i "nova draga", a da to zna jer da i ona ima svoju zemlju blizu ove, udaljene cca 100 te da se njezina zemlja zove "mekota". Navodi da se udala prije 49 godina i došla živjeti u [adresa] u [adresa] te da su već tada ovu zemlju uživali tužiteljica i njezin sada pok. suprug OŽ sa kojima su živjeli njezini svekar i svekrva G i Z. Oni su tu zemlju obrađivali uz pomoć volova sa željeznim kolima, sadili su krumpir, a i sijalo se, odnosno kako koje godine. Zna i da su međaši od ove zemlje obitelj UŽ te E i VŽ. Isto tako ističe da draga koju je vidjela na ovoj zemlji da se obrađivala, oralo se i kosilo. Što se tiče šume, prisjetila se da je tužiteljičin svekar G pazio na nju na način da su se mogle odsjeći samo suhe grane i pokupiti lišće koje se koristilo kao nadstor pod blago. Također da se pobirala bujad u šumi i to sa srpom, a koja se koristila za nadstor pod svinje. Naposljetku navodi da su joj njezini svekar i svekrva pričali da su prije tužiteljičinog svekra i svekrve to uživali od tužiteljičinog supruga djed i baka, misli da se djed zvao OŽ, no, da ga ne pamti.

16. Svjedok BŽ navodi da je zaposlenik Šumarije Brinje od 1990. godine te da je na radnom mjestu lugara te da ovo što potražuje tužiteljica da je u šumarijskom odjelu 38A, G.J. Bitoraj-Ivakuša, predio Kosa te se isto nalazi u šumsko gospodarskoj osnovi u sadašnjem obliku od 1973. godine. Navodi da je lugar upravo u ovom dijelu, a ne zna da li su tužiteljica i njezini prednici posjedovali ono što je pokazano te navodi da ih on nikada nije zatekao na prijeporu i to od 2012. godine. Šumarija da je u ovom odjelu sjekla 2022. i 2023. godine, a pretpostavlja da je i na dijelu koji potražuje tužiteljica jer da se isto vide panjevi. Ne zna da li se pokazana površina koristila od strane tužiteljice i njezine obitelji prije 2012. godine.

17. Svjedok HŽ, star 71 godinu, navodi da je bio zaposlenik Šumarije Brinje i u tri navrata njezin upravitelj sa kojeg radnog mjesta je i otišao u mirovinu 2020. godine. Navodi da ono što je pokazala tužiteljica po svome sinu, da pretpostavlja da su oni to doista uživali odnosno da je to primjer tzv. uzurpacije. Navodi da su se vidjeli svježi panjevi jer da je Šumarija tu sjekla prije par godina, a da ne zna da bi Šumarija na ovoj površini nešto radila osim čuvanja i uređivanja, a prije par godina i sječe. Poznavao je tužiteljičinog supruga, no, ne može tvrditi da li je isti vozio drva iz ove šume, no, da od nekud jest.

18. Svjedokinja IŽ, kćerka tužiteljice, iskazuje gotovo istovjetno svjedoku FŽ, svome bratu te još navodi da je obitelj jako držala do ove zemlje, da se to smatralo kao vrt i park, a da djed ĆŽ nije dozvoljavao da se bez razloga otkine šiba s drveta. Šumarija da nikada nije ulazila u njihov posjed sve do unatrag par godina nakon čega da je brat reagirao jer je slučajno naišao na njihovu sječu. Procjenjuje da njezina obitelj sve ovo uživa sigurno 150 godina računajući djeda, pradjeda, "a sigurno i dalje".

19. Tužiteljica u svome iskazu navodi da ono što traži, a što je po njezinoj uputi pokazao sin jer da i on to zna, da se nalazi na predjelu zvanom "paljevina", a te zemlje se nazivaju "nova draga" i "krči". Ona se udala 1964. godine i došla živjeti u kuću OŽ, a da su još tada njezin suprug i njegovi roditelji ĆŽ i Z uživali sve ovo što je pokazano te navodi da ih je ova zemlja zapravo hranila. To su obrađivali na način da bi sadili krumpir, a zelje se sadilo u dragi jer je u njoj bilo vlage, a također se sijalo žito. Prije 60 godina da je bila mlada šuma te je svekar jako pazio na tu mladu šumicu i uzgajao je. Pojašnjava da je svekar imao jednu ruku, bez druge je ostao u vojsci, no, da je ipak uspio oko sve ove zemlje postaviti živicu od trnja koje trnje da je na leđima donio od Jezerana, od Črnča. Svekrva da je bila bolesna pa da je sa svekrom najviše ona obrađivala tu zemlju. Također da su znali brati lišće i to stavljati pod blago. Svekar da joj je pričao da su sve ovo uživali još njegovi roditelji OŽ i UŽ te procjenjuje da je to u posjedu obitelji UŽ možda i 200 godina. Posebno ističe da joj je svekar znao reći da ga "paljevina" hrani, a koliko je volio ovu zemlju pokazuje i to da je izrazio želju da ga se na njoj i sahrani.

20. Uvidom u Snimak postojećeg stanja, list 105 – 108 spisa, prikazane su dvije enklave koje predstavljaju površine koje potražuje tužiteljica u ovom postupku, a koje se nalaze na utuženoj čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

21. Iz Prijepisa posjedovnog lista razvidno je da je tužiteljičin sada pok. suprug OŽ, [adresa] upisan posjednikom dijela čkbr. [katastarska čestica] i to sa površinom od 20.142,00 m[2] te proistječe, s obzirom na površinu koje se predlaže utvrditi vlasnicom, da je riječ o manjoj površini (16.461 m[2] ), nego što je tužiteljičin suprug upisan posjednikom u katastarskim evidencijama.

22. Iz Povijesnog posjedovnog lista (list 13 – 20 spisa) vidljivo je da je posjednikom prijepora bio upisan još i tužiteljičin svekar ĆŽ.

23. Uvidom u Potvrdu Hrvatskih šuma razvidno je da se čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nalazi u šumsko gospodarskoj osnovi važećoj za razdoblje 2013. – 2022., a da se nalazi i sada.

24. Međutim, činjenica što se prijepor nalazi unutar šumsko-gospodarske osnove ovaj Sud ne smatra odlučnim iz razloga jer je riječ o jednostranom aktu kojeg donosi Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva svakih 10 godina, a na što ne mogu utjecati stvarni posjednici takvog prijepora.

25. Po ocjeni ovoga Suda, a na temelju izvedenih predloženih dokaza, pravni prednici tužiteljice su još do 6. travnja 1941. stekli pravo vlasništva prijepora po odredbama Općeg građanskog zakonika, s obzirom da se posjedovanje prijepora očito prenosilo "s koljena na koljeno" s obzirom da je kao posjednik prijeporne površine bio još i tužiteljičin svekar, kao i svekrov otac. Osim toga, vidljivo je da enklave koje predstavljaju posjed tužiteljice se nastavljaju na čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja je u samovlasništvu tužiteljice te na terenu sve predstavlja jednu cjelinu.

26. Naprotiv, proistječe da bi pravo vlasništva bilo stečeno i primjenom odredbe čl. 28. st. 2. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (NN 53/91), kao Zakona koji je bio na snazi do stupanja na snagu Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima tj. do 1.1.1997.g. Citiranom odredbom bilo je propisano da savjesni i zakoniti posjednik nepokretne stvari na kojoj drugi ima pravo vlasništva sječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom 10 godina, a odredbom st. 4. istoga članka da savjesni posjednik nepokretne stvari na kojoj drugi ima pravo vlasništva stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom 20 godina.

27. Ovaj Sud smatra posjed tužiteljice, odnosno njezinih pravnih prednika savjesnim, odnosno poštenim, budući nisu imali razloga posumnjati da im ne pripada pravo na posjed, osobito imajući u vidu da se posjed prijepora nasljeđivao sa generacije na generaciju, a prijepor nije bio ometan od bilo koga sve do unatrag par godina kada je Šumarija započela sječu na prijeporu, a na što je reagirao tužiteljičin sin.

28. S obzirom na izneseno očito je riječ o samostalnom, neprekidnom i mirnom posjedovanju koje traje preko najmanje stotinu godina (imajući u vidu da je prijepor uživan još od strane oca tužiteljičinog svekra, a sama tužiteljica je u dobi od 80 godina), to je izvjesno da su još pravni prednici tužiteljice pravo vlasništva na prijeporu stekli dosjelošću, te je stoga valjalo usvojiti tužbeni zahtjev tužiteljice. Osim toga, po ocjeni ovoga Suda, očito je riječ tek o usklađenju zemljišno-knjižnog stanja sa stvarnim.

29. S obzirom da je tužiteljica uspjela u parnici, to joj je tužena dužna naknaditi prouzročeni parnični trošak temeljem čl. 154. st. 1. ZPP-a.

30. Trošak je odmjeren prema ispostavljenom troškovniku te je tako Sud priznao trošak sastava tužbe u iznosu od 200,00 eura, nadalje, trošak zastupanja na ročištima od 18.9.2025., 29.9.2025. i 5.11.2025. u iznosu od po 200,00 eura za svaku radnju. Također je priznat i trošak sastava zahtjeva u postupku mirnog rješenja spora u iznosu od 200,00 eura. Proistječe da je ukupni trošak zastupanja tužitelja iznos od 1.000,00 eura, što sa pripadajućim PDV-om u iznosu od 250,00 eura daje iznos od 1.250,00 eura, a sve prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Također je priznat i trošak uplaćenog predujma za održavanje ročišta na licu mjesta radi identifikacije prijepora u iznosu od 849,48 eura kao što je priznat i trošak pristojbe na tužbu u iznosu od 26,55 eura te 53,09 eura na presudu. Proistječe da je ukupan iznos naknade parničnog troška kojeg je tužena dužna isplatiti tužiteljici iznos od 2.179,12 eura.

30.1. Sud nije priznao zatraženi trošak za pribavu Izvadaka iz zemljišne knjige i iz katastra budući navedeno nije bilo nužno za ovu parnicu iako je nesumnjivo bilo korisno za samu tužiteljicu. Isto tako, nije priznao ni sastav podneska od 17.9.2025. budući je navode iz tog podneska punomoćnik mogao usmeno iznijeti na pripremnom ročištu na koje je pristupjela zamjenička punomoćnica te stoga ni ovaj trošak ne može pasti na teret protivne strane. Isto tako, nije priznat niti sastav podneska od 28.10.2025. budući navedenim podneskom punomoćnik tužiteljice samo dostavlja dokaz o uplati predujma za izlazak na lice mjesta. Konačno, nije priznat niti trošak zastupanja na ročištu za objavu budući ni ovaj trošak nije nužan, a u konačnici, punomoćnik tužiteljice nije niti pristupio na ovo ročište.

30.2. Stoga je valjalo tužiteljicu odbiti sa viškom zatraženog parničnog troška iznad dosuđenog odnosno sa iznosom od 570,36 eura.

31. Na dosuđeni parnični trošak dosuđene su zatezne kamate temeljem čl. 29. st. 1 i 2 Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 78/15).

32. Temeljem iznesenog, presuđeno je kao u izreci.

U Otočcu 7. studenoga 2025.

Sutkinja

Slavka Nikšić

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju istovjetnih primjerka za sud i protivnu stranu, u roku od 15 dana od dana ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu. O žalbi odlučuje Županijski sud.

O tom obavijest

1. pun. Sandro Biondić, odvjetnik u Otočcu

2. ODO u Gospiću

3. Porezna uprava, Ispostava u Otočcu, nakon pravomoćnosti

4. Područni ured za katastar Gospić, Odjel za katastar nekretnina Otočac, nakon pravomoćnosti