- 1 -              Revd 2500/2023-2

Broj: Revd 2500/2023-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Šarića člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J. P. iz Č., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnica S. H., odvjetnica u O., protiv tuženika A. d.d. Z., OIB: …, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva K. i P. sa sjedištem u Z., radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž - 560/2022-2 od 2. ožujka 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Belom Manastiru broj P - 886/2021-11 od 18. ožujka 2022., u sjednici održanoj 4. listopada 2023.,

r i j e š i o   j e:

              Prijedlog za dopuštenje revizije se odbija.

Obrazloženje

1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž - 560/2022-2 od 2. ožujka 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Belom Manastiru broj P - 886/2021-11 od 18. ožujka 2022.

2. Na prijedlog za dopuštenje revizije nije odgovoreno.

3. Postupajući sukladno odredbama članka 385.a i članka 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“; broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP), ovaj je sud ocijenio da na temelju onoga što prijedlog sadrži i što je uz njega dostavljeno, nije riječ o važnim pravnim pitanjima u smislu članka 385.a stavak 1. ZPP-a.

4. Naime, riječ o pitanjima glede kojih pobijana presuda ne odstupa od prakse revizijskog suda (pravnog shvaćanja koje je revizijski sud zauzeo na sjednici Građanskog odjela održanoj 30. siječnja 2020., te pravnog shvaćanja zauzetog u odlukama broj: Revt – 249/14 od 9. travnja 2015., Rev – 221/18 od 3. rujna 2019., Rev – 2245/17 od 20. ožujka 2018., Rev – 3146/20 od 3. studenog 2020., Rev – 3142/18 od 19. ožujka 2019., Rev – 308/22 od 19. travnja 2022.), a ne radi se o pravnim pitanjima u pogledu kojih bi trebalo preispitati sudsku praksu. Tako i ovaj sud u nizu svojih odluka donesenih u podudarnim činjeničnim i pravnim situacijama (primjerice Revd - 1089/2022-2 od 30. ožujka 2022., Revd - 221/2020-2 od 4. veljače 2020., Revd – 1326/23 od 9. svibnja 2023. i dr.). U odnosu na naznačeno pitanje koje se odnosi na procesnu ravnopravnost stranaka kod donošenja zaključka da se o odredbi potrošačkog ugovora nije pojedinačno pregovaralo, bez izvođenja dokaza saslušanjem predloženih svjedoka na okolnost pojedinačnog pregovaranja o navedenoj odredbi, treba reći da je u konkretnom slučaju sud na ovu okolnost saslušao tužitelja i po tuženiku predloženu svjedokinju M. Z. (tadašnju zaposlenicu prednika tuženika), te upravo ocjenom predloženih i provedenih dokaza utvrdio relevantne činjenice u ovom sporu.

5. Kako, dakle, nije riječ o pravnim pitanjima važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za

razvoj prava u sudskoj praksi, na temelju odredbe članka 389.b stavak 1. ZPP-a riješeno je kao u izreci.

Zagreb, 4. listopada 2023.