REPUBLIKA HRVATSKA
P-3897/2020
OPĆINSKI SUD U SPLITU
Gundulićeva 27
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Živomiru Topić, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKI ZAVOD ZA ZDRAVSTVENO OSIGURANJE, Zagreb, Margaretska 3, OIB: 02958272670, zastupan po pun. Robert Maleš dipl. iur, protiv tuženika A3 d.o.o. Split, 141. Brigade 14, OIB: 81559837980, zastupan po pun. Ivan Radačić odvj. u Splitu, radi isplate, nakon glavne i javne rasprave, održane dana 15. listopada 2025. god., u prisustvu pun. tužitelja Robert Maleš dipl. iur., i pun. tuženika Ivan Radačić odvj. u Splitu, dana 07. studenog 2025. godine,
p r e s u d i o j e :
I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi;
„-Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana isplatiti tužitelju iznos od 19.097,54 kn sa pripadajućim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od dana plaćanja svakog pojedinog iznosa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, i to za iznose od:
za iznos od 1.251,04 kn od 20.03.2018. godine do isplate
za iznos od 5.580,00 kn od 09.11.2017. godine do isplate
za iznos od 3.931,84 kn od 20.03.2018. godine do isplate
za iznos od 15,79 kn od 16.03.2018. godine do isplate
za iznos od 18,18 kn od 16.03.2018. godine do isplate
za iznos od 18,18 kn od 21.03.2018. godine do isplate
za iznos od 47,80 kn od 08.12.2017. godine do isplate
za iznos od 3.753,12 kn od 20.03.2018. godine do isplate
za iznos od 323,23 kn od 01.01.2018. godine do isplate
za iznos od 4.110,56 kn od 19.04.2018. godine do isplate
za iznos od 47,80 kn od 01.02.2018. godine do isplate.
„-Dužan je tuženik isplatiti tužitelju troškove postupka sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana podnošenja tužbe do isplate.“ II Dužan je tužitelj u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 1.685,90 Eur sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 07. studenog 2025. god., po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine.
Obrazloženje
Tužitelj je dana 06. studenog 2020. god., podnio ovom sudu tužbu protiv tuženika, u kojoj navodi da je dana 21.listopada 2017.godine, osiguranik Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (u daljnjem tekstu: Zavod) VŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zadobio ozljedu na radu kao radnik tuženika - “A3” d.o.o.
Predmetna ozljeda na radu dogodila se na radnom mjestu osiguranika, na privremenom gradilištu poslodavca „A3“ d.o.o., na izgradnji poslovne građevine D3 u sklopu poslovnog kompleksa Centar 2000 na lokaciji u Zagrebu, Radnička cesta 37 a, oko 13,00 sati. Ozljeda se dogodila na način da je ozlijeđeni radnik postavljao elemente za montažu oplate nosive ploče, te se pri pokušaju ugradnje gredice popeo na prečku postavljenog „Doka Staxo“ elementa i podigao gredicu u vodoravni položaj iznad glave. U tom postavljanju gredica se okrenula radniku u rukama, te je isti izgubio ravnotežu i pao leđima na betonski pod, te tom prilikom zadobio teže ozljede glave.
Inspekcijskim nadzorom provedenim od strane Inspektorata rada, Područni ured Zagreb – Službe za nadzor zaštite na radu, Ministarstva rada i mirovinskog sustava, a po Zapisniku o inspekcijskom nadzoru KLASA: UP/I-116-02/17-41/119, UR.BROJ: 524-10-02-02/19-17-7 od 07. studenog 2017.godine, utvrđene su slijedeće nepravilnosti poslodavca „A3“ d.o.o:
- poslodavac “A3” d.o.o. je nepropisno obavljao radne postupke postavljanja stropne oplate, odnosno nije osigurao od pada radnika postavljanjem ograde, skele, vezivanjem i slično,
- poslodavac “A3” d.o.o. rasporedio je radnika VŽ na obavljanje poslova s posebnim uvjetima rada, a da prethodno nije provjerio ispunjava li radnik propisane uvjete za takav rad.
Predmetni Zapisnik o inspekcijskom nadzoru potpisan je od strane ovlaštenih radnika poslodavca koji na sadržaj zapisnika nisu imali primjedbi.
Tuženik „A3“ d.o.o. je navedenim postupio protivno slijedećim zakonskim odredbama:
- čl.17. Zakona o zaštiti na radu (“Narodne novine” br. 71/14, 118/14 i 154/14) - u daljnjem tekstu: ZZR) koji obvezuje poslodavca organizirati i provoditi zaštitu na radu vodeći pri tome računa o prevenciji rizika te obavještavanju, osposobljavanju, organizaciji i sredstvima. Poslodavac je obvezan provoditi prevenciju u svim radnim postupcima, u organizaciji rada i upravljanju radnim postupcima, pri čemu mora osigurati radnicima najveću moguću razinu zaštite na radu.
- čl. 36. st.1. ZZR-a propisuje da poslodavac ne smije dopustiti obavljanje poslova s posebnim uvjetima radniku koji ne ispunjava uvjete propisane Pravilnikom o poslovima s posebnim uvjetima rada, odnosno posebnim propisom za te poslove. Navedenim štetnim događajem Zavod je oštećen za iznos od 19.097,54 kn, koji se odnosi na troškove liječenja osiguranika tužitelja VŽ nastalih isplatom naknade plaće tijekom privremene nesposobnosti za rad, troškova stacionarnog bolničkog liječenja, troškova specijalističko konzilijarne zdravstvene zaštite, te troškova po izdanim receptima, sve u svezi predmetne ozljede na radu.
Temeljem čl. 136. i čl. 139. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (“Narodne novine” br. 80/13 i 137/13), Zavod je u obvezi potraživati naknadu prouzročene štete od osobe koja je prouzročila bolest ozljedu ili smrt osigurane osobe, odnosno od pravne osobe ili fizičke osobe ako su bolest, ozljeda ili smrt nastale zbog neprovođenja mjera zaštite na radu ili drugih mjera za zaštitu građana.
Tužitelj je tuženiku uputio Zahtjev za naknadu štete KLASA: 502-10/18-02/01, URBROJ: 338- 17-28-18-06 od 15. svibnja 2018.godine, a koji je tuženik zaprimio dana 22. svibnja 2018.godine, te Opomenu pred tužbu KLASA: 502-10/18-02/01 UR.BROJ: 338-17-28-18-12 od 21.kolovoza 2018.godine, koju je tuženik zaprimio dana 24.kolovoza 2018.godine, po kojima tuženik nije podmirio obvezu.
Slijedom navedenog a budući da utuženi iznos nije podmiren, tužitelj je predložio sudu da donese odluku pobliže opisnu u izreci presude.
U odgovoru na tužbu od 30. travnja 2025. god., tuženik navodi da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, te predlaže da isti bude odbijen uz osudu tužitelja na snošenje troškova ovog postupka, sve sa zakonskom zateznom kamatom koja na dosuđeni iznos teče od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate u visini određenoj člankom 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima za ostale odnose.
Navodi da nije sporno da je na dan 21. listopada 2017.g., radnik VŽ bio zaposlenik tuženika, te da je zadobio ozljedu na privremenom gradilištu tuženika kao poslodavca. No protivno navodima iz tužbe, tuženik nije u obvezi isplatiti tužitelju utuženi iznos.
Člankom 25. Zakona o zaštiti na radu određeno je kako poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ako je šteta nastala namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati, niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu.
S obzirom da je navedenog dana do nezgode došlo isključivo zbog krajnje nepažnje radnika, jer je postupao protivno naputku poslodavca, odnosno nije koristio predviđenu tehnologiju rada, tuženik nije ni odgovoran za nastalu štetu.
Do nezgode je došlo isključivom krivnjom radnika, jer poslove svog radnog mjesta nije obavljao u skladu s pravilima zaštite na radu i nalozima nadređenog, odnosno jer je nesavjesno i nemarno obavljao radne obveze. S obzirom na navedene propuste, očito je da je isključivo radnik odgovoran za predmetnu nezgodu, pa mu tuženik nije dužan nadoknaditi nastalu štetu.
Opreza radi, osporava se i visina postavljenog tužbenog zahtjeva.
Tužitelj u podnesku od 08. svibnja 2025. god., navodi kako tuženik u svom odgovoru na tužbu ističe da je do predmetne ozljede na radu došlo isključivo zbog krajnje nepažnje radnika te da stoga tuženik-poslodavac nije odgovoran za nastalu štetu.
Tužitelj ističe da su navodi tuženika netočni, odnosno neosnovani.
Navodi da su Inspekcijskim nadzorom provedenim od strane ovlaštenog Ministarstva rada i mirovinskog sustava-Inspektorat rada, Područni ured Zagreb, služba za nadzor zaštite na radu, utvrđeni propusti tuženika – poslodavca „A 3“ d.o.o. u primjeni mjera zaštite na radu prema Zakonu o zaštiti na radu („Narodne novine“ br. 71/14, 118/14, 154/14 i 94/18) - dalje: ZZR, te prema Pravilniku o poslovima s posebnim uvjetima rada čl.3.st.11.
Tužitelj u privitku podneska dostavlja predmetni Zapisnik o inspekcijskom nadzoru KLASA: UP/I-116-02/17-41/119, URBROJ: 524-10-01-01/19-17-7 od 07. studenog 2017.g., kojim je (str.4. i 5. zapisnika) utvrđeno nepropisno obavljanje radnih postupaka, odnosno propusti u primjeni mjera zaštite na radu od strane tuženika- poslodavca „A3“ d.o.o.
Tužitelj ističe da predmetni zapisnik o inspekcijskom nadzoru prema pravnom shvaćanju iz pravomoćne sudske prakse viših sudova - a koju tužitelj dostavlja u privitku ovog podneska, predstavlja - javnu ispravu.
Predmetnim zapisnikom o inspekcijskom nadzoru utvrđene su slijedeće nepravilnosti odnosno propusti u provođenju mjera zaštite na radu od strane tuženika
(str. 4. i 5. zapisnika):
12. Utvrđene nepravilnosti:
12.2. Nepropisno obavljanje radnih postupaka „Radni postupak postavljanja stropne oplate za betoniranje obavljan je bez osiguranja od pada radnika (ograde, skele, vezanje ili sl.) o čemu je izdano usmeno rješenje u zapisnik tijekom očevida, a po kojemu je usmenom rješenju, poslodavac odmah postupio“.
12.3. Raspoređivanje radnika na poslove s posebnim uvjetima rada.
Pravilnik o poslovima s posebnim uvjetima rada člankom 3.st.11. propisuje da su poslovi opisani kao građevinski-montažni poslovi na podizanju skela, postavljanja oplata i ograda - poslovi s posebnim uvjetima rada. Za predmetne poslove propisani su, osim dobi života, i uvjeti: stručna osposobljenost (zahtjevi):
-stručna sprema odgovarajućeg stupnja usmjerenog obrazovanja za struku u kojoj se stječu znanja, vještine, navike i radne sposobnosti za obavljanje poslova,.
-zdravstveno stanje.
Na utvrđenja inspektora i izrečenu kaznu u predmetnom zapisniku o inspekcijskom nadzoru tuženik-poslodavac „A 3“ d.o.o. nije se žalio, odnosno nije uložio prigovor već je postupio sukladno zapisniku, te je potpisao predmetni zapisnik.
Nadalje je tuženik-poslodavac platio kaznu po predmetnom provedenom inspekcijskom nadzoru za utvrđene nepravilnosti u iznosu od 10.000,00 kn, te za odgovornu osobu pravne osobe u iznosu od 1.900,00 kn, koju su tuženik i odgovorna osoba platili u roku od tri dana na račun Državnog proračuna RH.
Sažeto, poslodavac je rasporedio radnika VŽ na obavljanje poslova s posebnim uvjetima rada postavljanja oplata, a prethodno nije provjerio ispunjava li radnik propisane uvjete.
Nesporno je da je tuženik - poslodavac, prema mjerodavnom inspekcijskom zapisniku, a koji je javna isprava propustio poduzeti mjere zaštite na radu.
Iz navedenog je razvidno da je netočan navod tuženika da je do nezgode došlo zbog krajnje nepažnje radnika, te da poslodavac nije odgovoran za nastalu štetu.
Iz utvrđenih nepravilnosti po predmetnom Zapisniku o inspekcijskom nadzoru razvidno je da navod tuženika iz njegovog odgovora na tužbu: „da je člankom 25. Zakona o zaštiti na radu na koji se poziva, a kojim je propisano da poslodavac može biti oslobođen od odgovornosti ako je šteta nastala namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika“, nije primjenjiv u konkretnom slučaju, budući da je prema mjerodavnom inspekcijskom zapisniku koji predstavlja javnu ispravu, predmetna šteta nastala upravo iz slijedećih razloga:
- tuženik-poslodavac je (str.5.zapisnika) radni postupak postavljanja stropne otplate za betoniranje obavljao bez osiguranja od pada radnika (ograde, skele, vezanje ili sl.)
- nadalje je tuženik-poslodavac rasporedio radnika VŽ na obavljanje poslova s posebnim uvjetima rada - postavljanje oplata - a prethodno nije provjerio je li radnik ispunjava propisane uvjete.
Dakle, razvidno je da do predmetne štete odnosno ozljede na radu ne bi ni došlo da je tuženik-poslodavac postupio temeljem pozitivnopravnih propisa kojima se reguliraju postupci zaštite na radu i to odredbi čl. Zakona o zaštiti na radu, te nadalje čl.3.st.11. Pravilnika o poslovima s posebnim uvjetima rada.
Na utvrđenja inspektora i izrečena rješenja u predmetnom zapisniku o inspekcijskom nadzoru tuženik-poslodavac „A 3“ d.o.o. nije se žalio, odnosno nije uložio prigovor već je postupio sukladno rješenju, te je potpisao predmetni zapisnik, čime je od strane tuženika potvrđeno činjenično stanje sadržano u predmetnoj javnoj ispravi.
Tuženik-poslodavac je navedenim propustima postupio protivno odredbama čl.41.st.1. i čl.44.st.1. ZZR-a.
Tužitelj ističe i da je odredbom čl.19.st.5. ZZR-a, propisano da obveze radnika u smislu zaštite na radu ne utječu na odgovornost poslodavca:
Čl. 19 Odgovornost poslodavca za organiziranje i provođenje zaštite na radu, (1) Poslodavac je odgovoran za organiziranje i provođenje zaštite na radu radnika u svim dijelovima organizacije rada i u svim radnim postupcima. (5) Na odgovornost poslodavca iz stavka 1. ovoga članka ne utječu propisane obveze radnika u području zaštite na radu.
Tužitelj navodi da u privitku, kao sudsku praksu dostavlja presudu Trgovačkog suda u Splitu posl.br. P-334/2012-13 od 25. travnja 2024.g., u predmetu koji je identične činjeničnopravne situacije predmetnom sporu, a u kojem je tuženik- poslodavac također „A 3“ d.o.o.
Tužitelj nadalje dostavlja slijedeću sudsku praksu, u postupcima istovrsnim predmetnom postupku, odnosno slijedeće pravomoćne presude iz kojih je razvidno da za štetu počinjenu ozljedom na radu za koji je utvrđena nepravilnost poslodavaca u provođenju mjera zaštite na radu, odgovara isključivo poslodavac i to slijedeće pravomoćne odluke: - presuda Visokog trgovačkog suda RH br.Pž-7632/2018 od 10.rujna 2019. - presuda Visokog trgovačkog suda RH br.Pž-3285/13 od 16. ožujka 2016. - presuda Visokog trgovačkog suda RH br.Pž-7525/13 od 30. ožujka 2016. - presuda Visokog trgovačkog suda RH br.Pž-3744/2015 od 24. siječnja 2018. - presuda Visokog trgovačkog suda RH br.Pž-7631/2018 od 11.rujna 2019. - presuda Visokog trgovačkog suda RH br.Pž-368/2015 od 15. svibnja 2017.
Navodi da se u priloženim presudama posebno ističu činjenice: da zapisnik o inspekcijskom nadzoru Državnog inspektorata predstavlja javnu ispravu, da poslodavac nije postupio po odredbama čl.44.st.1. Zakona o zaštiti na radu, te da je tuženik, da bi se oslobodio odgovornosti trebao dokazati da je proveo sve propisane mjere zaštite na radu ( presuda VTS-a Pž-3285/13 str.4.) a što, kao i u konkretnom slučaju - nije učinio.
Zaključno, u predmetnom slučaju, tuženik nije dokazao da je poduzeo sve propisane mjere zaštite na radu, budući da je od strane ovlaštenih osoba tuženika bez primjedbi potpisan zapisnik o inspekcijskom nadzoru kojim je isti nadzor okončan, a koji predstavlja javnu ispravu, te kojim su utvrđeni propusti poslodavca u neprovođenju mjera zaštite na radu sukladno odredbama čl. 41. i čl. 44. ZZR-a.
Tužitelj navodi da u privitku podneska dostavlja i medicinske specijalističke nalaze iz kojih je razvidna priroda predmetnih ozljeda tužiteljevog osiguranika VŽ, dijagnoze i tijek liječenja, po predmetnoj ozljedi na radu.
Tužitelj nadalje predlaže da naslovni sud po potrebi zatraži od izabranog liječnika tužiteljevog osiguranika VŽ - dr. IŽ, Ordinacija opće medicine na adresi [adresa], podatke o ozljedama navedenog osiguranika nastale u predmetnom štetnom događaju, odnosno medicinsku dokumentaciju.
Tužitelj predlaže po potrebi izvođenje dokaza saslušanjem dr. IŽ, Ordinacija opće medicine na adresi [adresa], koji je utvrdio predmetnu ozljedu na radu, na okolnosti predmetnog ozljeđivanja, utvrđenih dijagnoza te medicinskih postupaka po predmetnoj ozljedi na radu.
Tužitelj gore navedeno predlaže budući da je odredbama Uredbe (EU) 2016/679 čl.9.st.2. Europskog parlamenta i vijeća od 27. travnja 2016.g. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i slobodnom kretanju takvih podataka, te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46 EZ (Opća uredba o zaštiti podataka) – GDPR, propisano da se iznimno u slučaju kada sudovi sudjeluju u sudbenom svojstvu ne primjenjuje zabrana obrade osobnih podataka koji otkrivaju zdravlje pojedinaca.
Tužitelj ne može zatražiti navedene podatake od izabranih liječnika, sukladno navedenoj uredbi EU, budući je istom definirano da navedene podatke ne može tražiti, pod kaznenom odgovornošću.
Nadalje, odredbom čl. 229. U svezi s odredbama čl.232-234 Zakona o parničnom postupku, propisano je da ako treba razgledati stvar koja se nalazi kod jedne od stranaka, kod treće osobe, kod državnog tijela ili poduzeća ili druge pravne osobe kojoj je povjereno vršenje javnog ovlaštenja, ako sama stranka ne može postići da se isprava preda ili pokaže, sud će na prijedlog stranke pribaviti tu ispravu.
Kako je iz svega navedenog i priloženog, razvidno da je tuženik dužan naknaditi štetu tužitelju temeljem odredbi čl.136. i 139. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“ br. 80/13, 137/13, 33/23), tužitelj ustraje u cijelosti u svom tužbenom zahtjevu.
Raspravnim rješenjem od 13. lipnja 2025. god., tuženiku je naloženo da obrazloži prijedloge radi izvođenja dokaza saslušanjem svjedoka RŽ, ĐŽ, ZŽ i NŽ, obzirom da se u priloženom Zapisniku o inspekcijskom nadzoru navodi da nema neposrednih očevidaca događaja, već su svjedoci koji imaju saznanja o okolnostima u vrijeme ozljeđivanja radnici UŽ i NŽ. Uz zapisnik su priložene i pisane izjave radnika NŽ koji navodi da nema neposrednih saznanja o ozljedi ČŽ budući da se ozljeda dogodila na 6. katu a on je bio na 7. katu, kao i pisana izjava radnika UŽ koji navodi da nije vidio kako je VŽ pao jer je bio udaljen desetak metara sjeverno.
U podnesku od 25. lipnja 2025. god., tuženik navodi da je sukladno člancima 136. i 139. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju, Zavod u obvezi potraživati naknadu prouzročene štete od osobe koja je prouzročila bolest, ozljedu ili smrti osigurane osobe, odnosno od pravne osobe ili fizičke osobe ako su bolest, ozljeda ili smrti nastale zbog neprovođenja mjera zaštite na radu.
U postupku je sporno je li tuženik osigurao tužitelju uvjete za siguran rad, odnosno je li proveo sve mjere zaštite na radu za obavljanje radova u skladu s propisima.
U postupku je tuženik predložio saslušanje: - ĆŽ, zaposlenog kod tuženika na radnom mjestu stručnjaka zaštite na radu, dakle osobe odgovorne za provođenje postupaka zaštite na radu i osposobljavanje radnika za rad na siguran način, pa je isti predložen na okolnost dokazivanja da je poslodavac osposobio radnika za obavljanje poslova prilikom kojih se ozlijedio;
- ĐŽ, glavnog inženjera na predmetnom gradilištu, a sve na okolnost dokazivanja da je radni postupak postavljanja stropne oplate za betoniranje obavljen uz sva potrebna osiguranja od pada, odnosno na okolnost opisivanja navedenog radnog postupka i svih mjera zaštite na radu pri konkretnom događaju;
- ŽŽ, zaposlenog na radnom mjestu poslovođe na predmetnom gradilištu i neposredno nadređenog ozlijeđenom radniku, koji je navedenog dana rasporedio ozlijeđenog VŽ na obavljanje predmetnih poslova, te koji ima saznanja o radnoj opremi, te radnim nalozima koje je VŽ dobio predmetnog dana vezano za sigurno obavljanje posla sukladno mjerama zaštite na radu.
Stalni sudski vještak za zaštitu od požara i zaštite na radu dipl. ing. Branko Rapić u vještvu od 10. srpnja 23025. god., navodi da je dana 03.07.2025. god., preuzeo sudski spis broj gornji po zahtjevu suda sa svrhom izrade vještva o uzročno- posljedičnoj vezi nastanka radne nesreće koju je doživio radnik VŽ na privremenom gradilištu u Zagrebu, Radnička cesta 37A, dana 21. listopada 2017. godine.
Dana 21. listopada 2017.g, došlo je do radne nesreće na privremenom gradilištu poslodavca „A3" d.o.o. u Zagrebu, Radnička cesta 37A, i tom prilikom teške tjelesne ozljede je zadobio radnik VŽ. Do nesreće je došlo u vremenu oko 13 sati. Teške tjelesne ozljede odnose se na povredu glave. Slijedi pružanje prve pomoći i zadržavanje na liječenju.
Prvi službeni pisani dokument je Prijava o ozljedi na radu koju je ispunio poslodavac. U odnosu na zakonsku obvezu nastanak radne nesreće poslodavac nije prijavio nadležnim službenim institucijama - inspekciji zaštite na radu, već je to učinio nekoliko dana kasnije.
Na mjestu događaja obavljen je Inspekcijski nadzor od strane inspekcije zaštite na radu područnog ureda u Zagrebu i to dana 07. studenog 2017.g. Nadzor je obavio viši inspektor rada ŠŽ, dipl. inž. elektrotehnike. Temeljem obavljenog nadzora inspektor je sačinio Zapisnik i u istog unio sve relevantne činjenice vezane za ovu radnu nesreću.
Kako to uobičajeno biva sam postupak je dobio sudsku dimenziju. Naime, podnesak tužbe, odgovor na tužbu, sudski postupci itd., nisu bili dovoljni da bi se u konačnici utvrdila pravovaljanost nastalog uzroka radne nesreće, odgovornosti i tome sl., što je i bio razlog suda da se sa stanovišta stručnog dijela provede vještačenje.
Obzirom na njegovo dugogodišnje iskustvo kao inspektora u službi inspekcije dovoljno govore sve relevantne činjenice koje doprinose kvaliteti obavljenog očevida. Naime, nakon nastanka događaja najbolji i najkvalitetniji rezultati se postignu kada se očevid obavlja na „svježem" događaju. Ovdje to nije bio slučaj. Koliko je to otežalo inspektoru u obavljanju očevida, sam mora procijeniti, a kako se ne radi o nekom složenom slučaju, rekonstrukciju nije bilo teško provesti.
Prema Zakonu o zaštiti na radu, poslodavac mora ispuniti navedenu prijavu za nastali događaj radne nesreće ili nezgode.
Njegovo dosadašnje iskustvo ukazuje da popunjavanje određenih rubrika Prijave nisu logične, već ih poslodavac prilagođava kako njemu odgovara i često puta u završnici događaja su ti podaci kontradiktorni. U ovoj Prijavi se navodi da je očevid obavljen od strane policije, a u spisu Zapisnika nema. Što se tiče ostalog dijela Prijave, odnosi se na opis gradilišta i poslove koji su se obavljali u trenutku nastanka radne nesreće.
Naime, proizlazi da su se poslovi odvijali na gradilištu poslovno-stambene zgrade. U trenutku nastanka nesreće radnik je pripremao oplatu za betoniranje etaže zgrade. Malo preciznije, radnik je postavljao uzdužne grede za nošenje oplate.
U rubrici broj 36 prijave, navodi se da je kod postavljanja grede radnik stao na vodoravnu prečku i izgubio ravnotežu, pao i zadobio povrede glave.
Svaki događaj je poseban i njegova analiza vjerodostojno počiva na službenim radnjama od ovlaštenih institucija. U ovom slučaju to je Inspekcija zaštite na radu. Analizi mogu pridonijeti i svjedoci, međutim, njegova profesionalna deformacija ukazuje da su izjave prihvatljive samo ukoliko se iz „više kutova” podudara isti sadržaj.
U ovom slučaju mjerodavna je upravo Inspekcija zaštite na radu. Poznati sistem rada inspekcije zaštite na radu tijekom obavljanja očevida kod nastalih radnih nesreća i nezgoda, postoji „uhodana” praksa korištenja razrađene metodologije rada od administrativnog do tehnološkog dijela.
Tako je bilo i u ovom slučaju. Ono što je bitno u ovom slučaju za nastali događaj je glavni subjekt - povrijeđeni radnik.
Između ostalog, u sadržaju Zapisnika inspektor navodi da je poslodavac izradio Procjenu rizika 2016.g, i da nisu utvrđene okolnosti koje bi ukazivale na neusklađenost između Procjene rizika i stvarnog stanja događaja. Nadalje, u Zapisniku inspektor navodi da je dotični radnik osposobljen za rad na siguran način u skladu s propisima za posao pomoćnog građevinskog radnika, i to dana 18.11.2015. g.
Također, navedeni radnik posjeduje Svjedodžbu zdravstvene sposobnosti od 17.11.2016.g. Što se tiče opisa objekta u izgradnji i nastanku događaja inspektor navodi: Radi se o objektu sa tri podzemne garaže, prizemlja i 8 etaža. Dimenzije objekta su 30 x 70 m, položene sjever — jug.
Ozljeda se dogodila na šestoj etaži prilikom pripreme za betoniranje sedme etaže. Dalje se navodi da je radnik prilikom postavljanja uzdužne grede za nošenje oplata stao na vodoravnu prečku, okliznuo se i pao.
Posebno za ovaj dio da izdvoji sadržaj rečenice, a to je: radnik je stao na vodoravnu prečku udaljenu oko 68 cm od poda, okliznuo se i pao.
Visina slijedeće horizontalne prečke je oko 118 cm od poda, a visina stropa oko 280 cm. Djeluje malo nejasno i neprecizno, ali se da zaključiti da je radna površina radnika bila na visini od 68 cm od poda. Znači pad radnika sa visine od 68 cm.
O nastanku radne nesreće poslodavac nije na vrijeme obavijestio nadležnu inspekciju rada što je bio razlog da se naplati kazna za prekršaj.
Nadalje, inspektor navodi da za obavljanje radnog zadatka - postavljanje stropne oplate za betoniranje nije proveo osiguranje od pada radnika na način postavljanja zaštitne ograde, skele, vezivanje i sI.
Isto tako navodi da je poslodavac rasporedio dotičnog radnika na obavljanje poslova koji su regulirani prema Pravilniku s posebnim uvjetima rada, a da prethodno nije provjerio da li radnik ispunjava propisane uvjete.
U prethodnom dijelu Zapisnika inspektor je naveo da dotični radnik posjeduje Svjedodžbu zdravstvene sposobnosti za poslove koje obavlja, što je za sada u ovom momentu poslodavac propustio, odnosno što je trebao poduzeti. To zna samo inspektor.
1 0
Ono što je poslodavac mogao poduzeti je to da se obavi alkotest. To bi bilo opravdano, tim više jer se nesreća dogodila oko 13 sati, a pauza - marenda je bila oko 10 sati. E, da bi to poslodavac mogao i smio obaviti morao je izraditi Interni akt zaštite na radu i u istog ugraditi tu mogućnost.
Nažalost, trebalo je biti, ali nije i povratna informacija od strane liječnika u vezi alko testiranja radnika, što je trebao zatražiti inspektor. Inspektor je naveo da je izrađena Procjena rizika usklađena s radnim mjestom, a nije naveo da li je u toj procjeni predviđeno ili nije što se tiče alko testiranja, i da li je ili nije izrađen interni akt - Pravilnik o zaštiti na radu.
Konstataciju propusta zaštite inspektor navodi u članku 3 toč.11 Pravilnika (NN 5/84), a u tom se istom Pravilnika u članku 3 toč.17., navodi primjena mjera zaštite na radu za radno mjesto na visini većoj od 3 m, a dotični radnik se okliznuo i pao sa visine od 68 cm.
Na kraju ovog dijela mora naglasiti da osnova analize ovog vještva počiva na obavljenom očevidu inspektora zaštite na radu. Nema druge.
Isto tako inspektor nije u cijelosti obavio kvalitetan očevid, što ne treba biti upitno. Naime, očevid je obavljen od strane inspektora dipl. inž. elektrotehnike. To je isto kao da je dipl. inž. građevinarstva obavio očevid na mjestu događaja uzroka - događaja elektrotehničke prirode.
Vještak smatra da tuženik, poslodavac „A 3" d.o.o. iz Splita, 141. brigade 14 ne snosi nikakvu odgovornost za navedenu radnu nesreću u kojoj je teške tjelesne povrede zadobio njihov radnik VŽ, dana 21. listopada 2017.g.
Naime, poslodavac je omogućio da navedeni radnik bude osposobljen za siguran način rada za pomoćnog radnika u građevinarstvu. Isto tako omogućen je navedenom radniku i zdravstveni pregled temeljem čega je i dobio Uvjerenje o zdravstvenoj sposobnosti za navedeno radno mjesto.
Upućivanje radnika za rad na radno mjesto montaže oplate sedme etaže nije bila zapreka po pitanju problema zaštite na radu, već se stvar usložila tijekom obavljanja posla od strane radnika, što će biti detaljno opisano u Zaključku ovog vještva.
Vještak potom navodi da je temeljem analize priloženog sudskog spisa uz primjenu važećih zakonsko tehničkih propisa i pravila tehničke prakse, a vezano za nastalu radnu nesreću od 21. listopada 2017.g, na privremenom gradilištu poslodavca „A 3” d.o.o. u Zagrebu, Radnička cesta 37, kojom prilikom je teške tjelesne povrede zadobio pomoćni radnik u građevinarstvu VŽ, uz sistem eliminacije mogućih uzroka radne nesreće, došao do zaključka da je uzrok u ovom slučaju: U KRIMINALNOM SMISLU 1. NEHAT- NEPAŽNJA, U TEHNIČKOM SMISLU 2. PAD RADNIKA S VISINE, I TO JE DISPOZITIV - IZREKA.
U obrazloženju svog zaključka (kriminalni) vještak navodi da nema indicija, nema spoznaje da je netko - jedna ili više osoba utjecalo na bilo koji način da je došlo do nastanka ove radne nesreće.
1 1
(pad radnika s visine) Radi se o pomoćnom radniku u građevinarstvu, VŽ. Do pada radnika je došlo zbog nepravilnog postupanja istog u primjeni mjera zaštite na radu.
Naime, radnik nije obavljao svoje radne zadatke dužnom pozornošću, a sam time nije vodio računa o svojoj sigurnosti i zaštiti zdravlja. Prije početka rada, radnik je trebao pregledati mjesto rada, te o uočenim nedostacima obavijestiti poslodavca ili njegova ovlaštenika, to nije učinio i postupio suprotno odredbi toč 1. članka 68 Zakona o zaštiti na radu.
A) Pomoćni radnik u građevinarstvu ne obavlja svoje poslove na jednom radnom mjestu, već su oni „šaroliki" što ovisi o prirodi posla na gradilištu. Pojedine poslove obavlja sam ili pak u društvu više radnika.
Poslovi pomoćnog radnika u građevinarstvu su ponekad vrlo teški, gdje se zahtijeva snaga, napor, vještina i sI., su praktično funkcija određenih poslova koje treba obavljati radnik. U pripremi za posao radnik mora u vrlo kratkom vremenu sekundarno donijeti odluku o položaju ekstremiteta tijela i sI. s jedne strane, dok s druge strane je fokusiran na traženi zadatak.
Između ta dva pojma ne postoji „diletacija", već „konfuzija" uvjetovano pojavom lošeg postupanja u jednom dijelu koji može dovesti do pada i ozljede radnika, kao što je i bilo i u ovom slučaju sa radnikom VŽ.
B) Radnik VŽ je osposobljen za siguran način rada za poslove pomoćnog radnika u građevinarstvu, a isto tako posjeduje Uvjerenje o zdravstvenoj sposobnosti za navedene poslove. Da naglasi da za poslove pomoćnog radnika u građevinarstvu nije potrebno „bog zna kakvo obrazovanje", a prethodna Uvjerenja dovoljno govore da se radi o osobi dovoljne pismenosti.
Prema točci 4. članka 69. Zakona o zaštiti na radu, radnik ima pravo odbiti raditi i napustiti mjesto rada ako mu izravno prijeti rizik za život i zdravlje, sve dok poslodavac ne poduzme sigurnosne mjere.
Prema tome, navedeni radnik dolaskom na navedeno radno mjesto nije imao primjedbe na opasnosti za život i zdravlje, već je nastavio raditi. Svojom nepažnjom je sebe doveo u poziciju teške tjelesne povrede.
Tužitelj u podnesku od 23. rujna 2025. god., navodi kako vještak Rapić zaključuje (str. 6. vještva) da: „navedeni radnik (osiguranik tužitelja VŽ) dolaskom na navedeno radno mjesto nije imao primjedbe na opasnosti za život i zdravlje, već je nastavio raditi. Svojom nepažnjom je sebe doveo u poziciju teške tjelesne povrede.“ Sve to vještak utvrđuje nastavno u odnosu na tvrdnju iz obrazloženja (str. 5.vještva) „da radnik nije dužnom preciznošću obavljao svoje radne zadatke te da je o uočenim nedostacima trebao obavijestiti poslodavca ili njegova ovlaštenika“.
Tužitelj ističe da su navodi vještaka u potpunoj opreci s utvrđenjima iz predmetnog zapisnika o Inspekcijskim nadzorom provedenim od strane ovlaštenog Ministarstva rada i mirovinskog sustava-Inspektorat rada, Područni ured Zagreb, Službe za nadzor zaštite na radu, nadalje u opreci s zakonskim odredbama ZZR-a o
1 2
odgovornosti poslodavca, te sudskom praksom u postupcima istovrsnim predmetnom postupku.
Činjenica je da je predmetni Inspektorat jedini ovlašten provoditi poslove inspekcijskog nadzora u slučajevima ozljede na radu, te su utvrđenja iz istog mjerodavna i konačna - u onoj činjeničnopravnoj situaciji kad poslodavac na provedeni inspekcijski nadzor nije imao primjedbi, odnosno kad je isti potpisao uz naznaku da nema primjedbi, odnosno kad se na isti nje žalio višoj instanci ovlaštenog Inspektorata pri Ministarstvu rada i mirovinskog sustava.
Dakle, u konkretnom slučaju:
- tuženik-poslodavac A3 d.o.o., odnosno ovlaštene osobe poslodavca su predmetni zapisnik potpisale s naznakom da nemaju primjedbi. Dakle, tuženik nije imao primjedbi na utvrđenja iz zapisnika kojim se utvrđuju njegovi propusti u neprovođenju mjera zaštite na radu, odnosno su priznali postupanje protivno odredbama mjerodavnog Zakona o zaštiti na radu
- poslodavac se u istovrsnim postupcima ima pravo žaliti na utvrđenja iz inspekcijskog nadzora, odnosno zapisnika kao javne isprave, ali to u ovom slučaju nije učinio. Da je podnio prigovor odnosno žalbu o istoj bi se odlučivalo na višoj instanci navedenog Inspektorata odnosno Ministarstva. Dakle, tuženik-poslodavac „A3“ d.o.o. ovdje nije iskoristio zakonsku mogućnost koju je imao, odnosno na predmetni zapisnik u kojem su navedeni svi njegovi propusti u primjeni mjera zaštite na radu u predmetnoj ozljedi na radu, nije uputio prigovor odnosno žalbu.
- nadalje je tuženik-poslodavac platio kaznu po predmetnom provedenom inspekcijskom nadzoru za utvrđene nepravilnosti po predmetnoj ozljedi na radu u iznosu od 10.000,00 kn, te za odgovornu osobu pravne osobe u iznosu od 1.900,00 kn, koju su tuženik i odgovorna osoba platili u roku od tri dana na račun Državnog proračuna RH.
Tužitelj je suglasan s navodom vještaka Rapića (str. 2. vještva) da: „Prijave (ozljede na radu od strane poslodavca-tuženika) nisu logične te ih poslodavac prilagođava kako njemu odgovara i često puta u završnici događaja su kontradiktorni ti podaci.“
Tužitelj je suglasan i s navodom vještaka (str. 3. vještva) da: „poslodavac nije na vrijeme obavijestio nadležnu inspekciju rada“ što je bio razlog da se naplati kazna za prekršaj, nadalje da je „poslodavac trebao obaviti alkotest, a nije to učinio“ itd. Ostali navodi u vještvu, dio pod nazivom „INSPEKTOR“ (str.3. vještva) podudarni su s navodima iz predmetnog inspekcijskog zapisnika te to nije sporno.
Za tužitelja je sporno to što se vještak (str.4. vještva) upušta u pitanje je li očevid obavljen od strane inspektora dipl.ing elektrotehnike, a ne dipl. ing. građevine. Pa nije u nadležnosti ni vještaka, ni tužitelja, ni tuženika, određivati koga će na mjestu inspektora za pitanje ozljeda na radu postavljati nadležno Ministarstvo rada i mirovinskog sustava, Inspektora rada, Područni ured Zagreb, Služba na za nadzor zaštite na radu. Stoga je taj navod vještaka irelevantan. Jer bi po toj logici, svaki inspekcijski nadzor obavljen od istog inspektora, legalno zaposlenog u predmetnom Ministarstvu na tom mjestu bio upitan i podložan preispitivanju. Na takve okolnosti tužitelj ne može utjecati.
1 3
Međutim, poslodavac- tuženik „A3.“ d.o.o. je i mogao utjecati jer je imao mogućnost podnošenja prigovora na predmetni inspekcijski zapisnik te između ostalog istaći i primjedbu u odnosu na stručnu osobu koja je provela inspekcijski nadzor. Tuženik to nije učinio, razvidno je, iz razloga što je priznao svoje propuste u provođenju mjera zaštite na radu, odnosno dao suglasnost na zapisnik o utvrđenim nepravilnostima bez ikakvih primjedbi.
Dakle, tuženik-poslodavac A3 d.o.o. nije se žalio ni na jednu točku predmetnog zapisnika po inspekcijskom nadzoru, odnosno ni na jednu utvrđenu nepravilnost u provođenju mjera za zaštitu na radu, a koje su propisane Zakonom o zaštiti na radu – ZZR („Narodne novine“ br. 71/14, 118/14,154/14, 94/18).
To su, kako je tužitelj već ranije istakao tijekom postupka, slijedeće nepravilnosti:
12.2. Nepropisno obavljanje radnih postupaka „Radni postupak postavljanja stropne oplate za betoniranje obavljan je bez osiguranja od pada radnika (ograde, skele, vezanje ili sl.) o čemu je izdano usmeno rješenje u zapisnik tijekom očevida, a po kojemu je usmenom rješenju, poslodavac odmah postupio“.
12.3. Raspoređivanje radnika na poslove s posebnim uvjetima rada "Pravilnik o poslovima s posebnim uvjetima rada člankom 3.st.11. propisuje da su poslovi opisani kao građevinski-montažni poslovi na podizanju skela, postavljanja oplata i ograda - poslovi s posebnim uvjetima rada. Za predmetne poslove propisani su, osim dobi života, i uvjeti: stručna osposobljenost (zahtjevi):
-stručna sprema odgovarajućeg stupnja usmjerenog obrazovanja za struku u kojoj se stječu znanja, vještine, navike i radne sposobnosti za obavljanje poslova - zdravstveno stanje".
Tužitelj nadalje ističe da je sudski vještak Rapić dao svoje mišljenje na temelju znanja iz svoje struke, međutim, nije uzeo u obzir odredbe Zakona o zaštiti na radu kojima se propisuje odgovornost poslodavca po čl. 19. Zakona o zaštiti na radu.
Njegova procjena se u znatnoj mjeri temelji na proizvoljnim pretpostavkama o mogućem razvoju događaja, odnosno predmetnog ozljeđivanja, budući da ističe da je poslodavac „trebao obaviti alkotest jer se nesreća dogodila oko 13 sati, a pauza- marenda je bila oko 10 sati.“ Taj navod vještaka nema nikakvu stručnu težinu - on time valjda pretpostavlja da je ozlijeđeni radnik mogao biti alkoholiziran, a to je u sferi nagađanja, to nisu nikakvi dokazi koji bi potvrdili takav razvoj događaja.
Tužitelj ističe da su u ovakvoj činjeničnopravnoj situaciji stvari - što se zakonske regulative tiče - potpuno jasne:
Odredbom čl.19.st.5. ZZR-a (Odgovornost poslodavca za organiziranje i provođenje zaštite na radu) propisano da obveze radnika u smislu zaštite na radu ne utječu na odgovornost poslodavca: (1) Poslodavac je odgovoran za organiziranje i provođenje zaštite na radu radnika u svim dijelovima organizacije rada i u svim radnim postupcima. (5) Na odgovornost poslodavca iz stavka 1. ovoga članka ne utječu propisane obveze radnika u području zaštite na radu.
Pravno shvaćanje o isključivoj odgovornosti poslodavca u slučaju kad je propustio provesti mjere zaštite na radu, a kada je to utvrđeno inspekcijskim nadzorom nadležnog Inspektorata i kada je to potvrđeno zapisnikom o inspekcijskom nadzoru
1 4
koji je potpisan i potvrđen od strane poslodavca potvrđuje i brojna sudska praksa, odnosno pravomoćne odluke viših sudova.
U sudskoj praksi naglašava se činjenica da inspekcijski zapisnik predstavlja javnu ispravu. Na tu javnu ispravu u konkretnom slučaju tuženik nije imao primjedbi, potpisao ju je i nije se na nju žalio. Po saznanjima tužitelja, sudska praksa je potpuno ujednačena u smislu gore navedenog pravnog shvaćanja. Tužitelj predlaže da tuženik
- ukoliko ima ikakvu sudsku praksu drugačijeg pravnog shvaćanja u istovrsnim predmetima - da istu dostavi.
Tužitelj navodi da je uz svoj podnesak od 08.svibnja 2025.g., dostavio pravomoćne presude u kojima je u istovrsnim predmetima - naknade štete po troškovima iz ozljeda na radu prouzročenih nepridržavanjem zakonskih mjera poslodavca u zaštiti na radu a koje su propisane mjerodavnim Zakonom o zaštiti na radu, presuđeno u korist tužitelja. U svim priloženim presudama zauzeto je jasno pravno shvaćanje da je za ozljedu na radu u kojoj su inspekcijskim nadzorom utvrđene nepravilnosti u primjeni mjera zaštite na radu od strane poslodavca - odgovoran isključivo poslodavac.
Nadalje navodi da u privitku podneska dostavlja još nekoliko presuda po istom pravnom pitanju, riješenih u korist tužitelja - Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje: - presuda Visokog trgovačkog suda RH br.Pž-1887/17 od 07.siječnja 2019.
- presuda Visokog trgovačkog suda RH br.Pž-2497/17 od 17.listopada 2018. - presuda Visokog trgovačkog suda RH br.Pž- 5922/2018-2 od 17.srpnja 2019. - presuda Visokog trgovačkog suda RH br.Pž- 5050/2016-2 od 09. veljače 2018. - presuda Županijskog suda u Splitu posl.broj: Gž-2220/2018-2 od 20.rujna 2018.
Tužitelj citira ključni dio obrazloženja iz pravomoćne presude Visokog trgovačkog suda RH posl.broj. 48 Pž-1887/2017-22 (u privitku) u kojem se navodi (str.3. presude) „…da se vještak upustio u utvrđivanje propusta ozlijeđenog radnika u primjeni mjera zaštite na radu, čime je vještak izašao izvan okvira danog mu zadatka.“
U sudskoj praksi koju prilaže tužitelj posebno se ističu činjenice: da zapisnik o inspekcijskom nadzoru Državnog inspektorata predstavlja javnu ispravu, da tuženik- poslodavac nije postupio po odredbama čl.44.st.1. Zakona o zaštiti na radu, te da tuženik-poslodavac, da bi se oslobodio odgovornosti trebao dokazati da je proveo sve propisane mjere zaštite na radu (priložena presuda VTS-a Pž-3285/13 str.4.) a što, kao i u konkretnom slučaju - nije učinio.
Tužitelj ističe i da je uz svoj podnesak od 08. svibnja 2025.g. dostavio presudu Trgovačkog suda u Splitu posl.br. P-334/2012-13 od 25. travnja 2024.g. u kojem je tuženik-poslodavac također „A3“ d.o.o., a koja je presuđena u korist tužitelja – HZZO- a.
Kako je iz svega navedenog i priloženog, razvidno da je tuženik dužan naknaditi štetu tužitelju temeljem odredbi čl.136. i 139. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“ br. 80/13, 137/13, 33/23), tužitelj ustraje u cijelosti u svom tužbenom zahtjevu.
U podnesku od 10. listopada 2025. god., tuženik navodi da je Zapisnik o obavljenom inspekcijskom nadzoru upravni akt informativnog karaktera kojim inspektor zaštite na radu konstatira činjenično stanje na terenu. Potpisivanje takvog zapisnika
1 5
od strane poslodavca ne može se tumačiti kao pravno relevantno priznanje odgovornosti u smislu članka 1061. Zakona o obveznim odnosima, posebno ne u kontekstu regresne odgovornosti iz članka 136. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju.
Potpis odgovorne osobe poslodavca ili predstavnika poslodavca na zapisniku znači potvrdu primitka zapisnika, odnosno da je predstavnik istog bio prisutan nadzoru i da je upoznat s njegovim sadržajem – a nikako priznanje da je poslodavac odgovoran za ozljedu radnika.
Upravno-inspekcijski nadzor nije kazneni ni građanskopravni postupak, već je riječ o upravnom postupku sa svrhom utvrđivanja usklađenosti sa zakonom, bez donošenja obvezujuće odluke o šteti, uzročno-posljedičnoj vezi ili odgovornosti. Ako inspekcija i utvrdi određene nepravilnosti, i dalje nije ovlaštena utvrđivati odgovornost za konkretnu štetu, što ostaje isključivo u nadležnosti suda na temelju izvedenih dokaza, uključujući vještačenje.
U predmetnom postupku proveden je dokaz vještačenjem od strane vještaka zaštite na radu, koji je jasno i argumentirano utvrdio da je do nesreće došlo isključivom krivnjom radnika, odnosno osiguranika tužitelja, zbog nepoštivanja pravila zaštite na radu, unatoč tome što je bio upoznat s procedurama i mjerama sigurnosti koje su bile pravovaljano uvedene i nadzirane od strane poslodavca – tuženika.
Vještak nije utvrdio propuste tuženika u smislu nepružanja sigurnih uvjeta rada, nedostatne edukacije, ili neprovođenja zakonom propisanih mjera zaštite na radu, dapače, upravo suprotno, tuženik kao poslodavac je poduzeo sve mjere zaštite na radu konkretne prigode.
Time je isključena zakonska pretpostavka o odgovornosti poslodavca, a što je "conditio sine qua non" za eventualnu regresnu obvezu prema HZZO-u, tj. tužitelju.
Sudska praksa na koju se poziva tužitelj odnosi se na konkretne predmete u kojima je uz potpisani zapisnik postojala i dodatna dokumentacija koja je ukazivala na propuste poslodavca ili u kojima nije bilo provedenog vještačenja koje bi isključilo odgovornost poslodavca. U ovom predmetu, međutim, postoji neovisni stručni nalaz vještaka koji teret odgovornosti potpuno uklanja s tuženika.
Dakle, potpisivanje zapisnika bez primjedbi ne može prevladati ili derogirati rezultat sudskog postupka u kojem je odgovornost detaljno analizirana kroz provođenje dokaza – posebno vještačenja kao najvažnijeg dokaza u ovakvim slučajevima. S obzirom na sve navedeno, tuženik ističe da navodi tužitelja ne mogu dovesti do zaključka o pravnoj osnovanosti regresnog zahtjeva. U konkretnom slučaju, nema zakonskih ni činjeničnih pretpostavki za odgovornost tuženika, te se predlaže da sud u cijelosti odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan.
Tuženik je zatražio parnični trošak.
Sud je u dokazne svrhe pregledao Zapisnik o inspekcijskom nadzoru Ministarstva rada i mirovinskog sustava, Inspektorat rada, Područni ured Zagreb, Služba za nadzor zaštite na radu Kl. UP/I-116-02/17-41/119, Ur. br. 524-10-02-02-/19- 17-7 od 07. studenog 2017. god., Prijavu o ozljedi na radu od 04. 12. 2017. god.,
1 6
Troškove po ozljedi na radu od 22. 03. 2018. god., Izvješće o bolovanju od 19. 03. 2018. god., Troškove liječenja u bolnici od 08. 11. 2017. god., Pregled realiziranih recepata u ljekarnama od 15.03.2028. god., i 20. 03. 2018. god., Troškov4e liječenja SKZZ od 07. 12. 2017. god., 08.01.2018. god., i 31. 01. 2018. god., Izvadak o promjenama i stanju na transakcijskom računu od 08. 11. 2017. god., 07. 12. 2017. god., 08. 01. 2018. god., 19.03. 2018. god., 18. 04. 2018. god., 15. 03. 2018. god., i 20. 03. 2018. god., Zahtjev za naknadu štete Kl. 502-10/18-02/01, Ur. br. 338-17-28- 18-06 od 15. 05. 2018. god., Povratnicu-obavijest o prijmu, Opomenu pred tužbu Kl. 502-10/18-02/01, Ur. br. 338-17-28-18-12 od 21. 08. 2018. god., Medicinsku dokumentaciju predmetnog osiguranika VŽ, Presudu Trgovačkog suda u Splitu posl. br. P-334/2021-13 od 25. travnja 2024. god., Presudu Visokog Trgovačkog suda RH, br. 36 Pž-7632/2018-3 od 10. rujna 2019. god., br. 98 Pž-3285/13-4 od 16. ožujka 2016. god., br. 41 Pž-7525/13-3 od 30. ožujka 2016. god., br. 95 Pž-3744/2015- 3 od 24. siječnja 2018. god. i br. 63 Pž-7631/2018-3 od 11. rujna 2019. godine, Presudu Trgovačkog suda u Zagrebu br. 9 P-664/14 od 06. veljače 2015. god., Presudu Visokog Trgovačkog suda RH br. 14 Pž-368/2015-3 od 15. svibnja 2017. god., Vještvo stalnog sudskog vještaka za zaštitu od požara i zaštite na radu dipl. ing. Branko Rapić od 10. srpnja 2025. god., Presudu Visokog trgovačkog suda RH br. 48 Pž-1887/2017/3 od 07. siječnja 2019. god., br. 3 Pž-2497/2017/3 od 17. rujna 2018.g., br. 83 Pž- 5922/2018/2 od 17. srpnja 2019.g., br. 16 Pž-5050/216/2 od 02. veljače 2018.g., i presudu Županijskog suda u Splitu br. Gž-2220/218/2 od 20. rujna 2018. godine.
Tužbeni zahtjev nije osnovan.
Zakon o obveznom zdravstvenom osiguranju (N.N. br. 80/13, 137/13, 98/19, 33/23 i 105/25) propisuje u odredbama čl. 136, da je Zavod obvezan zahtijevati naknadu prouzročene štete od osobe koja je prouzročila bolest, ozljedu ili smrt osigurane osobe (st. 1). Za štetu koju je Zavodu u slučajevima iz stavka 1. ovoga članka počinio radnik na radu ili u vezi s radom odgovara pravna ili fizička osoba- poslodavac (st. 2). Zavod je obvezan u slučajevima iz stavka 2. ovoga članka zahtijevati naknadu štete i neposredno od radnika ako je šteta prouzročena namjerno ili grubom nepažnjom (st. 3). Kada Zavod zahtijeva naknadu štete od pravne osobe, odnosno fizičke osobe te od radnika one odgovaraju za štetu solidarno (st. 4).
U odredbama čl. 139 istog Zakona, propisano je da je Zavod obvezan zahtijevati naknadu prouzročene štete od pravne ili fizičke osobe ako su bolest, povreda ili smrt osigurane osobe nastale zbog toga što nisu provedene mjere zaštite na radu ili druge mjere za zaštitu građana (st. 1). Zavod je obvezan zahtijevati naknadu prouzročene štete od pravne ili fizičke osobe i kada je šteta nastala jer je radnik stupio na rad bez propisanoga prethodnoga zdravstvenog pregleda, a poslije se zdravstvenim pregledom utvrdi da ta osoba prema zdravstvenom stanju nije bila sposobna za rad na određenim poslovima (st. 2).
Zakon o zaštiti na radu (N.N. br. 71/14, 118/14, 154/14, 94/18 i 96/18), propisuje u odredbama čl. 25, da se ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra da potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti (st. 1). Poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje
1 7
poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu (st. 2).
Slijedom svega navedenog, valja primijetiti da tužitelj temelji tužbeni zahtjev na činjenici da su Inspekcijskim nadzorom provedenim od strane Inspektorata rada, Područni ured Zagreb – Službe za nadzor zaštite na radu, Ministarstva rada i mirovinskog sustava, a po Zapisniku o inspekcijskom nadzoru KLASA: UP/I-116- 02/17-41/119, UR.BROJ: 524-10-02-02/19-17-7 od 07. studenog 2017.godine, u konkretnom slučaju utvrđene dvije nepravilnosti (neprovedene mjere zaštite na radu) poslodavca „A3“ d.o.o:
- poslodavac “A3” d.o.o. je nepropisno obavljao radne postupke postavljanja stropne oplate, odnosno nije osigurao od pada radnika postavljanjem ograde, skele, vezivanjem i slično,
- poslodavac “A3” d.o.o. rasporedio je radnika VŽ na obavljanje poslova s posebnim uvjetima rada, a da prethodno nije provjerio ispunjava li radnik propisane uvjete za takav rad.
Nekih drugih nepravilnosti (neprovedenih mjere zaštite na radu) u konkretnom slučaju nije utvrđeno od strane Inspektorata rada, Područni ured Zagreb – Službe za nadzor zaštite na radu, Ministarstva rada i mirovinskog sustava.
Kako je već navedeno, u priloženom Zapisniku o inspekcijskom nadzoru se navodi da nema neposrednih očevidaca događaja, već su svjedoci koji imaju saznanja o okolnostima u vrijeme ozljeđivanja radnici UŽ i NŽ. Uz zapisnik su priložene i pisane izjave radnika NŽ, koji navodi da nema neposrednih saznanja o ozljedi ČŽ budući da se ozljeda dogodila na 6. katu, a on je bio na 7. katu, kao i pisana izjava radnika UŽ, koji navodi da nije vidio kako je VŽ pao jer je bio udaljen desetak metara sjeverno.
U odredbama čl. 230 st. 1, st. 2 i st. 3 Zakona parničnom postupku (N.N. br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, u daljnjem tekstu ZPP), propisano je da isprava koju je u propisanom obliku izdalo državno tijelo u granicama svoje nadležnosti, te isprava koju je u takvom obliku izdala pravna ili fizička osoba u obavljanju javnog ovlaštenja koje joj je povjereno zakonom ili propisom utemeljenim na zakonu (javna isprava), dokazuje istinitost onoga što se u njoj potvrđuje ili određuje. Istu dokaznu snagu imaju i druge isprave koje su posebnim propisima u pogledu dokazne snage izjednačene s javnim ispravama. Dopušteno je dokazivati da su u javnoj ispravi neistinito utvrđene činjenice ili da je isprava nepravilno sastavljena.
Nema nikakve dvojbe da priloženi Zapisnik o inspekcijskom nadzoru Ministarstva rada i mirovinskog sustava, Inspektorat rada, Područni ured Zagreb, Služba za nadzor zaštite na radu Kl. UP/I-116-02/17-41/119, Ur. br. 524-10-02-02-/19- 17-7 od 07. studenog 2017. god., predstavlja javnu ispravu koja dokazuje istinitost onoga što se u njoj potvrđuje ili određuje, u smislu citirane odredbe čl. 230 st. 1 ZPP- a.
Međutim, isto tako nema nikakve dvojbe da je tuženik u mogućnosti dokazivati da su u priloženom Zapisniku o inspekcijskom nadzoru Ministarstva rada i mirovinskog sustava, Inspektorat rada, Područni ured Zagreb, Služba za nadzor zaštite na radu Kl. UP/I-116-02/17-41/119, Ur. br. 524-10-02-02-/19-17-7 od 07. studenog 2017. god.,
1 8
kao javnoj ispravi, neistinito utvrđene činjenice ili da je nepravilno sastavljen, a sve u smislu citirane odredbe čl. 230 st. 3 ZPP-a.
U odredbi čl. 250 ZPP-a, propisno je da će sud izvesti dokaz vještačenjem kad je radi utvrđivanja ili razjašnjenja kakve činjenice potrebno stručno znanje kojim sud ne raspolaže.
Tuženik je u dokazne svrhe na sporne okolnosti predložio izvođenje dokaza vještačenjem od strane ovlaštenog sudskog vještaka za zaštitu na radu.
Stalni sudski vještak za zaštitu od požara i zaštite na radu dipl. ing. Branko Rapić u vještvu od 10. srpnja 23025. god., između ostalo navodi da u sadržaju Zapisnika inspektor navodi da je poslodavac izradio Procjenu rizika 2016.g, i da nisu utvrđene okolnosti koje bi ukazivale na neusklađenost između Procjene rizika i stvarnog stanja događaja. Nadalje, u Zapisniku inspektor navodi da je dotični radnik osposobljen za rad na siguran način u skladu s propisima za posao pomoćnog građevinskog radnika, i to dana 18.11.2015. godine. Također navodi da navedeni radnik posjeduje Svjedodžbu zdravstvene sposobnosti od 17.11.2016.g., odnosno da posjeduje Svjedodžbu zdravstvene sposobnosti za poslove koje obavlja, te da pomoćni radnik u građevinarstvu ne obavlja svoje poslove na jednom radnom mjestu, već su oni „šaroliki" što ovisi o prirodi posla na gradilištu. Pojedine poslove obavlja sam ili pak u društvu više radnika.
Vještak posebno iz sadržaja Zapisnika izdvaja sadržaj rečenice, a to je: radnik je stao na vodoravnu prečku udaljenu oko 68 cm od poda, okliznuo se i pao, iz čega se da zaključiti da je radna površina radnika bila na visini od 68 cm od poda. Znači pad radnika sa visine od 68 cm. Navodi i da je očevid obavljen od strane inspektora dipl. inž. elektrotehnike, a ne dipl. inž. građevinarstva.
Konačno, u odnosu na utvrđenu nepravilnost (neprovedenu mjeru zaštite na radu) poslodavca „A3“ d.o.o., da je nepropisno obavljao radne postupke postavljanja stropne oplate, odnosno nije osigurao od pada radnika postavljanjem ograde, skele, vezivanjem i slično, vještak izričito navodi da konstataciju propusta zaštite inspektor navodi u članku 3 toč.11 Pravilnika o poslovima s posebnim uvjetima rada (NN 5/84), a u tom se istom Pravilnika u članku 3 toč.17., navodi primjena mjera zaštite na radu za radno mjesto na visini većoj od 3 m, dok se je dotični radnik se okliznuo i pao sa visine od 68 cm.
U odnosu na utvrđenu nepravilnost (neprovedenu mjeru zaštite na radu) poslodavca „A3“ d.o.o., da je rasporedio radnika VŽ na obavljanje poslova s posebnim uvjetima rada, a da prethodno nije provjerio ispunjava li radnik propisane uvjete za takav rad, vještak izričito navodi da je radnik VŽ osposobljen za siguran način rada za poslove pomoćnog radnika u građevinarstvu, a isto tako posjeduje Uvjerenje o zdravstvenoj sposobnosti za navedene poslove, naglašavajući da za poslove pomoćnog radnika u građevinarstvu nije potrebno neko posebno obrazovanje, a prethodna Uvjerenja dovoljno govore da se radi o osobi dovoljne pismenosti.
Imenovani vještak nedvojbeno ustvrđuje da je temeljem analize priloženog sudskog spisa uz primjenu važećih zakonsko tehničkih propisa i pravila tehničke prakse, a vezano za nastalu radnu nesreću od 21. listopada 2017.g, na privremenom
1 9
gradilištu poslodavca „A 3” d.o.o. u Zagrebu, Radnička cesta 37, kojom prilikom je teške tjelesne povrede zadobio pomoćni radnik u građevinarstvu VŽ, uz sistem eliminacije mogućih uzroka radne nesreće, došao do zaključka da je uzrok u ovom slučaju u kriminalnom smislu nehat-nepažnja, a u tehničkom smislu pad radnika s visine, te da je radnik, VŽ svojom nepažnjom doveo sebe u poziciju teške tjelesne povrede uslijed pada s visine (68 cm).
Osim toga, ovaj sud prihvaća navode tuženika da je priloženi Zapisnik o obavljenom inspekcijskom nadzoru, upravni akt kojim inspektor zaštite na radu konstatira činjenično stanje na terenu, te da se samo potpisivanje takvog zapisnika od strane poslodavca ne može tumačiti kao pravno relevantno priznanje odgovornosti u smislu odredbe 1061. Zakona o obveznim odnosima (odgovornost poslodavca), posebno ne u kontekstu regresne odgovornosti iz članka 136. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (naknada štete).
Ovaj sud stoga cijeni da su u konkretnom slučaju ispunjene zakonske pretpostavke ekskulpacije tuženika kao poslodavca od odgovornosti za prouzročenu štetu krajnjom nepažnjom radnika VŽ unatoč provedenoj zaštiti na radu, a sukladno citiranoj odredbi čl. 25 st. 2 Zakona o zaštiti na radu.
Radi svega navedenog, tužbeni zahtjev je u cijelosti odbijen kao neosnovan, te je donijeta odluka kao u izreci presude.
Odluka o parničnom trošku se temelji na odredbi čl. 154 st. i čl. 155 1 ZPP-a. Tuženiku su priznati i troškovi zastupanja po punomoćniku, i to za sastav odgovora na tužbu 100 bod., pristup na dva ročišta po 50 bod., pristup na dva ročišta po 100 bod., i sastav jednog podneska 100 bod., a priznati su i troškovi PDV-a u iznosu od 250,00 Eur. Tuženiku su priznati i troškovi provedenog vještačenja u iznosu od 400,00 Eur, kao i troškovi sudskih pristojbi, i to pristojbe odgovora na tužbu u iznosu od 35,90 Eur, pa tako ukupan parnični trošak tuženika iznosi 1.685,90 Eur.
U Splitu, 07. studenog 2025. godine
S U D A C
Živomir Topić
POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana prijema pismenog otpravka iste. Žalba se podnosi Županijskom sudu u Splitu, putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranu.
2 0
DNA: - tužitelju
- pun. tuženika