REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-801/2025-84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Gordani Lozančić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja RB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Blaženka Musulin, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Musulin i suradnici u Zagrebu, protiv tuženika EUROHERC osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, kojeg zastupaju odvjetnici u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 23. rujna 2025., u prisutnosti zamjenika punomoćnice tužitelja Viktora Perak, odvjetnika i punomoćnice tuženika Inge Bošnjak, odvjetnice, dana 07. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, isplatiti tužitelju RB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 9.467,70 eur zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom:

- na iznos od 5.308,91 eur od 22. svibnja 2017. do isplate,

- na iznos od 929,06 eur od 6. srpnja 2020. do isplate, te

- na iznos od 3.229,73 eur od 9. kolovoza 2021. do isplate,

po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, nadoknaditi tužitelju RB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], troškove parničnog postupka u iznosu od 3.282,26 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude 07. studenog 2025. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

III Odbija se tužitelj s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva za isplatu iznosa od 2.322,07 eur sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, sa zahtjevom za isplatom zakonskih zateznih kamata na iznos od 929,06 eur od 22. svibnja 2017. do zaključno 5. srpnja 2022. te sa zahtjevom za isplatu zakonskih zateznih kamata na iznos od 3.229,73 eur od 22. svibnja 2017. do zaključno 8. kolovoza 2021.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi koju je podnio ovom sudu dana 25.10.2017. navodi da je dana 24.7.2016. oko 21:30 sati na županijskoj cesti između [adresa] i [adresa] stradao kao vozač bicikla kada je na njega naletio kamion reg. oznake [registarska oznaka] kojim je upravljao UB. Vozilo kojim je počinjena nesreća bilo je u trenutku nesreće osigurano kod tuženika. U predmetnoj nesreći tužitelj je zadobio tjelesne ozljede, a zbog zadobivenih ozljeda trpio je fizičke bolove i strah, zadobivene ozljede smanjile su njegovu opću životnu i radnu sposobnost, zaostalo je naruženje te mu je bila potrebna tuđa pomoć i njega. Tužitelj se u cilju mirnog rješenja spora dana 22.5.2017. obratio tuženiku odštetnim zahtjevom kojeg je tuženik otklonio pa je stoga tužitelj radi zaštite svojih prava prisiljen ustati tužbom. Obzirom na zadobivene ozljede tužitelj potražuje od tuženika naknadu imovinske štete za tuđu pomoć i njegu i neimovinske štete za povredu prava osobnosti i to za povredu prava na tjelesno i duševno zdravlje specificirano kako slijedi:

- po kriteriju fizičkih boli iznos od 7.000,00 kn,

- po kriteriju pretrpljenog straha iznos od 7.000,00 kn,

- po kriteriju pretrpljenih duševnih boli zbog smanjenja životne aktivnosti iznos od 7.000,00 kn,

- po kriteriju zaostalog naruženja iznos od 7.000,00 kn, te

- za tuđu pomoć i njegu iznos od 1.000,00 kn,

odnosno ukupno 40.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od dana podnošenja odštetnog zahtjeva 22.05.2017. do isplate, te potražuje troškove postupka sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja presude do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu ne osporava nastanak štetnog događaja i pasivnu legitimaciju. Osporava odgovornost osiguranika tuženika za nastanak prometne nezgode i ističe prigovor isključive odgovornosti tužitelja jer se tužitelj kritične zgode pod utjecajem alkohola biciklom kretao sredinom kolnika namijenjenog motornim vozilima, bez reflektirajućeg prsluka ili reflektirajuće biciklističke odjeće. Osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva za neimovinsku štetu, kao i visinu tražbine za imovinsku štetu s osnova naknade za tuđu pomoć i njegu. Predlaže odbiti tužitelja s tužbenim zahtjevom te ga obvezati da tuženiku nadoknadi troškove postupka.

3. Tužitelj je podneskom od 06.07.2020. specificirao tužbeni zahtjev sukladno pravnom shvaćanju Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Su- IV-47/2020-5 od 05.03.2020. i 15.06.2020. kojim su promijenjeni Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 29.11.2002. te tužitelj od tuženika za povredu prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje potražuje naknadu štete po kriteriju fizičkih boli iznos od 9.000,00 kn, po kriteriju pretrpljenog straha iznos od 9.000,00 kn, po kriteriju pretrpljenih duševnih boli zbog smanjenja životne aktivnosti iznos od 10.000,00 kn te po kriteriju zaostalog naruženja iznos od 18.000,00 kn te za tuđu pomoć i njegu iznos od 1.000,00 kn odnosno ukupno iznos od 47.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana podnošenja odštetnog zahtjeva 22.05.2017. do isplate.

4. Sud je raspravnim rješenjem od 24.09.2020.dopustio preinaku tužbe prema podnesku tužitelja od 06.07.2020.

5. Nakon izrade nalaza i mišljenja vještaka medicinske struke tužitelj je podneskom od 09.08.2021. specificirao tužbeni zahtjev sukladno nalazu i mišljenju vještaka te potražuje naknadu neimovinske štete u iznosu od 116.000,00 kn i to po kriteriju pretrpljenih fizičkih boli iznos od 19.000,00 kn, po kriteriju pretrpljenog straha iznos od 17.000,00 kn, po kriteriju pretrpljenih duševnih boli zbog smanjenja životne aktivnosti iznos od 50.000,00 kn te po kriteriju zaostalog naruženja iznos od 30.000,00 kn te za tuđu pomoć i njegu iznos od 10.900,00 kn odnosno ukupno iznos od 126.900,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana podnošenja odštetnog zahtjeva 22.05.2017. do isplate. Uzevši u obzir način nastanka štetnog događaja tužitelj priznaje suodgovornost za nastanak štetnog događaja u omjeru od 30% pa stoga specificirani tužbeni zahtjev umanjuje za iznos od 38.070,00 kn i potražuje iznos od 88.830,00 kn.

6. Tuženik se protivio preinaci tužbe iz podneska od 09.08.2021. povećanjem tužbenog zahtjeva jer je preinaka izvršena nakon zaključenja prethodnog postupka. Uz protivljenje preinaci tužbe tuženik je istaknuo i prigovor zastare za neimovinsku štetu iznad iznosa od 39.000,00 kn i za tuđu pomoć i njegu iznad iznosa od 1.000,00 kn, koje iznose je tužitelj postavio kao visinu svoje tražbine u tužbi. U svakom slučaju osporava zatraženi tijek zateznih kamata u odnosu na preinačeni (povećani) tužbeni zahtjev kako je to zatraženo u podnesku tužitelja od 09.08.2021. jer tužitelj nije mogao pasti u zakašnjenje za plaćanje naknade štete u iznosima zatraženim u podnesku od 09.08.2021. iz razloga jer je tužitelj tek u tom podnesku zatražio isplatu naknade štete u povećanim iznosima.

7. U odnosu na preinaku tužbenog zahtjeva navodi se da je nesporno da je Vrhovni sud RH na sjednici Građanskog odjela održanoj 15. lipnja 2020., posl.br. Su- IV-47/2020-5 zauzeo pravno shvaćanje kojim je izmijenio Orijentacijske kriterije i iznose za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete, na način da se tada prihvaćeni iznosi naznačeni u novčanim jedinicama povećavaju za 50% te se primjenjuju na sve parnične postupke za naknadu neimovinske štete u svim stupnjevima suđenja tj. od dana prihvaćanja na predmetnoj sjednici VSRH. Obzirom su, dakle, Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade neimovinske štete VSRH doneseni na sjednicama 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020., a istima je izrijekom i nedvosmisleno određeno, da se primjenjuju "...i na obvezne odnose nastale nakon 1. siječnja 2006. i stupanja na snagu ZOO/05.", te "...na sve parnične postupke za naknadu neimovinske štete u svim stupnjevima suđenja (ubuduće), tj. od dana prihvaćanja na sjednici Građanskog odjela VSRH (15. lipnja 2020.).", to isti kao takvi, osim što su u smislu odredaba Zakona o sudovima ("Narodne novine" br. 28/13, 33/15, 56/15 i 67/18) pravno obvezujući, predstavljaju i novu činjenicu sukladno kojoj tužitelj bez svoje krivnje nije mogao preinačiti tužbu do zaključenja prethodnog postupka, slijedom čega je sud u smislu odredbe čl. 190. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, 155/23, dalje ZPP) dopustio preinaku tužbe povećanjem zahtjeva za naknadu neimovinske štete na iznos od 46.000,00 kn, a kako je to riješio na ročištu za glavnu raspravu 24.09.2020.

8. Sud je temeljem odredbe čl. 190. st. 2. ZPP dopustio preinaku tužbe prema podnesku tužitelja od 09.08.2021. na iznos od 126.900,00 kn umanjeno za doprinos tužitelja od 30% što iznosi 88.830,00 kn obzirom da je tužitelj navedenim podneskom tužbu uskladio s nalazom i mišljenjem vještaka medicinske struke, a što nije mogao do zaključenja prethodnog postupka jer je vještačenje provedeno nakon toga.

9. Ovaj sud je dana 26.04.2022. donio presudu poslovni broj: Pn-3022/17-62 i rješenje poslovni broj: Pn-3022/17-70 od 26.08.2022 koji su ukinuti rješenjem Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-1766/2022-8 i Gž-1766/2022-9, a predmet je vraćen ovom sudu na ponovno suđenje.

10. Tužitelj je u cijelosti ostao kod tužbe i tužbenog zahtjeva, a obzirom na promjenu valute tužitelj je podneskom od 12.05.2025. uredio tužbeni zahtjev te isti postavio u sada važećoj valuti euro.

11. Tim slijedom, kako tužitelj podneskom od 12.05.2025. tužbeni zahtjev nije povećao protivljenje tuženika preinaci prema navedenom podnesku tužitelja je neosnovano.

12. Sud je u svrhu dokaza izvršio uvid u zapisnik o očevidu (list 8-10 spisa), medicinsku dokumentaciju tužitelja (list 11-23, 39-41, 52-55 spisa), odštetni zahtjev s prijamnim štambiljem (list 24 spisa), odluku po prigovoru (list 25 spisa), potvrdu MUP- a od 10.08.2017. (list 34 spisa), provedeno je kombinirano prometno sudskomedicinsko vještačenje po stalnim sudskim vještacima dipl. ing. Zvonku Ivašiću (list 69-77 spisa) i dr. Davoru Mayeru, spec. Sudske medicine (list 79-80 spisa), usmeno očitovanje vještaka Zvonka Ivašića (list 93 spisa), medicinsko vještačenje po vještaku prof. dr. sc. Augustu Mijiću, spec. kirurgu (list 114-118 spisa), toksikološko vještačenje po mr. farm. Biserki Riha, specijalistu toksikološke kemije (list 146-148 spisa), usmeno očitovanje vještaka dr. Augusta Mijića (list 213 spisa), proveden je dokaz saslušanjem svjedoka PB (list 56-57 spisa) i saslušanje tužitelja (list 50-51 spisa) te je izvršen uvid u spis Prekršajnog suda u Zagrebu posl. br. Pp P- 11982/16 koji je priklopljen ovom spisu.

13. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti sukladno odredbi čl. 8. ZPP sud je utvrdio da je zahtjev tužitelja djelomično osnovan.

14. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske i imovinske štete koju je pretrpio u štetnom događaju dana 24. 07.2016. kada je na županijskoj cesti između [adresa] i [adresa] stradao kao vozač bicikla na način da je na njega naletio kamion reg. oznake [registarska oznaka] koji je bio osiguran kod tuženika.

15. Među parničnim strankama nije sporan nastanak štetnog događaja i pasivna legitimacija tuženika.

16. Sporna je odgovornost za nastanak štetnog događaja, osnov i visina tužbenog zahtjeva, tijek zatraženih kamata, te je sporno da li je tužitelj u zastari u odnosu na preinačeni tužbeni zahtjev pa je tijekom postupka valjalo riješiti ova sporna pitanja.

17. Uvidom u zapisnik o očevidu MUP-a, PU zagrebačka, PP Dugo Selo, broj:

511-19-38/5-OPN-329/16. NS od 24.07.2016. utvrđeno je da je sastavljen na mjestu prometne nesreće na županijskoj cesti 3034 između [adresa] i [adresa] te da je mjesto događaja fotografirano i skicirano i da je sačinjen obavezni prekršajni nalog protiv tužitelja RB.

18. Uvidom u potvrdu MUP-a PU zagrebačka, PP Dugo Selo od 10.08.2017. utvrđeno je da se istom potvrđuje da se dana 24.07.2016. u 21,29 sati na ŽC 3043 između [adresa] i [adresa] dogodila prometna nesreća. Obavljenim izvidima policijskih službenika utvrđeno je da je do prometne nesreće došlo na način da je RB upravljao biciklom, a kretao se županijskom cestom od zapada prema istoku, pri čemu se nije kretao što bliže desnom rubu kolnika, već središnjim dijelom kolnika te je u jednom trenutku skrenuo u desno, kojom prilikom je desnom stranom udario u prednju lijevu bočnu stranu teretnog automobila reg. oznaka [registarska oznaka], kojim je upravljao UB, a kretao se kolnikom ŽC od zapada prema istoku. Prilikom vožnje RB noću nije imao upaljeno jedno svjetlo bijele boje na prednjoj strani i jedno crveno svjetlo na stražnjoj strani bicikla i nije na sebi nosio reflektirajući prsluk ili reflektirajuće biciklističko odijelo. U prometnoj nezgodi RB zadobio je teške tjelesne ozljede te je kolima DZ „Vrbovec“ prevezen u KB Dubrava, dok je na teretnom automobilu nastala materijalna šteta. RB su u KB Dubrava uzeti uzorci krvi i mokraće te je provedenom analizom utvrđeno da je u trenutku prometne nesreće bio pod utjecajem alkohola obzirom da je koncentracija alkohola u krvi bila najmanje 2,34 g/kg.

19. Uvidom u spis MUP-a PU zagrebačka, PP Dugo Selo, broj: 511-19-38/6-8- 113/16 utvrđeno je da je okr. RB izdan obvezni prekršajni nalog 1. što je dana 24.07.2016. oko 21,22 sati, upravljao biciklom marke „Sportelement“, a kretao se kolnikom ŽC 3034, između [adresa] i [adresa], od zapada u smjeru istoka, pri čemu se nije kretao što bliže desnom rubu kolnika već središnjim dijelom kolnika te je u jednom trenutku skrenuo u desno kojom prilikom je desnom stranom tijela udario u prednju lijevu bočnu stranu teretnog automobila reg. oznaka [registarska oznaka], kojim je upravljao UB, a kretao se kolnikom ŽC 3034 od zapada u smjeru istoka, južnom prometnom trakom, čime je počinio prekršaj iz čl. 112. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, kažnjiv po čl. 112. st. 3, a uvezi sa čl. 293. st. 2 istog Zakona, 2. jer za vrijeme vožnje noću nije imao na sebi reflektirajući prsluk ili reflektirajuće biciklističko odijelo čime je počinio prekršaj iz čl. 113. st. 2. ZOSPC kažnjiv po čl. 113. st. 3. istog Zakona, 3. što za vrijeme vožnje noću nije imao upaljeno jedno svjetlo bijele boje na prednjoj strani i jedno crveno svjetlo na stražnjoj strani bicikla čime je počinio prekršaj iz čl. 101. st. 2. ZOSPC, kažnjiv po čl. 101. st. 5. istog Zakona i 4. što prilikom vršenja očevida prometne nesreće nije alkotestiran već su mu u KB Dubrava Zagreb izuzeti uzorci krvi i mokraće radi analize na alkohol te je utvrđeno da je u trenutku prometne nesreće bio u tolikoj mjeri pod utjecajem alkohola da su njegove vozačke sposobnosti zbog toga bile bitno smanjene obzirom da je koncentracija u krvi bila najmanje 2,34 g/kg. Po prigovoru okrivljenika presudom Prekršajnog suda u Zagrebu Pp P-11982/16 od 28.10.2016. preinačen je obvezni prekršajni nalog u odluci o kazni.

20. Tužitelj je iskazao da se štetni događaj zbio na lokalnoj cesti kojom se vozio iz smjera Gračec prema [adresa], koja cesta se sastoji od dva vozna traka, za svaki smjer kretanja po jedan vozni trak. Vozio se na biciklu uz desni rub ceste, uz sami kanal koji se nalazio pored ceste, bio je prvi mrak, na cesti nije bilo vozila koja su se kretala prema njemu iz suprotnog smjera, a isto tako niti u njegovom voznom traku ispred njega nije vidio vozila. U jednom trenutku sa stražnje strane je osjetio udarac u zadnji kotač, nakon tog udarca se još kratko vrijeme uspio zadržati na biciklu, s time da je ubrzo izgubio ravnotežu te pao s bicikla, završivši u svom voznom traku nešto više u lijevo te je prvo udario glavom, a kasnije mu je preko nogu prešlo vozilo koje ga je srušilo. Pri tom padu ozlijedio je glavu na kojoj je poslije šivana rana na samom tjemenu, dok su mu obje noge znatno ozlijeđene i na obje je noge imao teške operacije, presađivana mu je koža te i sada osjeća tegobe, a pri kretanju se služi štakama. Prije samog događaja proveo je 3 - 5 sati kod svoga rođaka čekajući ga radi dogovora za posao. U tom periodu popio je 3 - 4 piva, s time da ništa nije jeo cijeli dan. Kako rođak nije došao odlučio je otići kući jer je već počeo padati mrak, s time da je planirao krenuti po danu. Nije osjećao da je pod utjecajem alkohola te je mogao upravljati biciklom radi čega se odlučio na vožnju. Bicikl je na sebi imao postavljene mačje oči i to blinkajuće ispod žica te po jedno mačje oko na svakoj pedali, tako da je bio uočljiv. Profesionalni je vozač, vozilo je i šlepere, tako da svakako smatra da je na cesti zbog tih mačjih očiju bio uočljiv i da ga se moglo vidjeti ukoliko se pratila situacija na cesti. Na sebi je imao trenirku i majicu svijetloplave boje. Ta dionica lokalne ceste nije bila osvijetljena javnom rasvjetom. Na predočenje skice mjesta događaja koja prileži spisu MUP-a iz koje proizlazi da se kretao sredinom ceste, a ne uz desni rub iskazao je da nije točno da se prije naleta teretnog vozila na njega kretao sredinom ceste, već je ostao kod tvrdnje da se vozio uz njezin desni rub, te da ga je tek nakon udarca teretno vozilo odbacilo prema sredini ceste gdje je u konačnome pao. Iskazao je da se radilo o ravnoj dionici ceste. Prije udarca nije čuo trubu niti primijetio blinkanje, samo je odjednom osjetio udarac.

21. Iskaz tužitelja sud ne prihvaća u dijelu u kojem je tužitelj iskazao da se vozio na biciklu uz desni rub ceste te u dijelu u kojem je iskazao da je popio 3-4 piva jer je taj dio tužiteljevog iskaza protivan ostalim provedenim dokazima, a posebno dokumentaciji u spisu i provedenim vještačenjima.

22. Svjedok UB iskazao je da je vozilom izlazio iz zavoja krećući se iz smjera Gračaca prema Vrbovcu, cestom izvan naselja, vozio je brzinom oko 70 km/h, bio je sumrak. Iz suprotnog smjera nailazilo mu je jedno vozilo, u momentu nakon što su se mimoišli, ispred sebe je uočio biciklistu koji se kretao u istom smjeru na način da se nalazio uz središnju bijelu liniju, u njegovom voznom traku, dakle gotovo na sredini ceste. Kada ga je uočio od njega je bio udaljen 40 - 50 metara, imao je upaljena kratka svjetla jer je već bio sumrak, uočio ga je u dužini kratkih svjetala s time da nije primijetio da bi bicikl imao posebno osvjetljenje, a ne sjeća se je li imao mačje oči. Odmah kada ga je uočio započeo je s kočenjem, a kako je vidio da se bicikl teturajući kreće prema bijeloj središnjoj liniji, odlučio ga je zaobići tako da je poduzeo manevar skretanjem u desno, uz desni rub ceste. Neposredno prije no što je došlo do kontakta kamiona i bicikliste, biciklista je skrenuo prema desno i u tom momentu je došlo do kontakta njegovom lijevom bočnom stranom kamiona, prvim lijevim kotačem, lijevim bokom, odnosno "štrajfanjem" sa lijeve strane. Mislio je da je biciklistu pregazio. Kada se zaustavio vidio ga je kako stoji na samoj središnjoj bijeloj liniji, dok je njegov bicikl bio odbačen na lijevoj bankini. Prišao mu je i pitao za pomoć, a on je odgovorio da mu ništa ne treba i imao je namjeru udaljiti se s lica mjesta, što nije dozvolio. Na njemu se vidjelo da je vidno pod utjecajem alkohola, vidio je i da mu krvari stopalo, tako da je zaključio da je najvjerojatnije prešao preko njegovog stopala. Pozvao je hitnu i policiju koja je došla brzo, na licu mjesta je dao iskaz policiji, s time da je o samom događaju iskazivao i na policiji u Dugom Selu. Protiv njega nije vođen nikakav postupak. Kada mu je predočen iskaz tužitelja u kojem tužitelj tvrdi da se kretao uz sami rub desnog voznog traka, tvrdi da to nije točno jer je i nemoguće da bi u takvoj situaciji došlo do šlajfanja bicikla s kamionom s lijeve strane kamiona. 20 godina je vozač i ovo mu je prva prometna nezgoda. Nije uspio vidjeti u koji je dio bicikla udario, a policija koja je došla na lice mjesta čudila se kako bicikl uopće nije oštećen i u voznom je stanju. Kada mu je predočena skica mjesta događaja potvrdio je da je ista vjerna situaciji koja se odvijala kako je i opisao. Iskazao je da je cesta na onom dijelu na kojem je došlo do kontakta ravna. Tom cestom često prolazi i poznata mu je. Do dolaska policije, koliko se sjeća, bicikl niti on niti tužitelj nisu pomicali s mjesta na kojem je bio odbačen. Na pitanje je li u trenutku kada je uočio biciklistu davao kakve znakove upozorenja, odgovorio je da je u tom momentu na maloj udaljenosti od tog biciklista od 40-50 metara, refleksno poduzeo manevar skretanja kako bi izbjegao nalet, a kao vozač s dugogodišnjim iskustvom zna da nema vremena za poduzimanje nekakvih upozorenja (svjetlosnih ili zvučnih) jer isti ne bi imali učinka. Nakon mimoilaženja s vozilom iz suprotnog smjera nije uključio duga svjetla jer se sve događalo u onom trenutku neposredno nakon što se mimoišao s tim automobilom u kojem trenutku je upravo trebao uključiti duga svjetla, kada je istovremeno i uočio u dužini kratkih svjetala kretanje biciklista.

23. Iskaz svjedoka sud nije prihvatio u dijelu u kojem je iskazao da je vozio s upaljenim kratkim svjetlima jer se neposredno prije predmetne nesreće mimoilazio s drugim vozilom jer je taj dio njegovog iskaza sudu nelogičan, u suprotnosti s ostalim izvedenim dokazima te po ocjeni suda pristran i poduzet radi otklanjanja vlastite odgovornosti.

24. Na okolnost dinamike odvijanja štetnog događaja proveden je dokaz kombiniranim prometnim sudsko-medicinskim vještačenjem po stalnim sudskim vještacima dipl. Ing. Zvonku Ivašiću i dr. Davoru Mayeru.

25. Stalni sudski vještak dipl. ing. Zvonko Ivašić u svom pisanom nalazu i mišljenju naveo je da se prometna nesreća dogodila za županijskoj cesti između [adresa] i [adresa] u 21,20 sati noću, na cesti bez javne rasvjete, na kojoj je ograničenje brzine 80 km/h. U trenutku nesreće vozilo osiguranika tuženika okrznulo je lijevim bočnim dijelom prednjeg branika, brzinom od oko 62,4 km/h donji desni dio tijela tužitelja na biciklu, pri čemu se tužitelj kretao na biciklu ispred vozila osiguranika tuženika u istom pravcu, u trenutku okrznuća u skretanju ulijevo. Prema položaju tragova krvi tužitelja na kolniku, proizlazi da je do međusobnog okrznuća uslijedilo u položaju vozila osiguranika tuženika prednjim desnim kotačem na početku pronađenog traga kočenja ovog kotača u skretanju udesno, lijevom bočnom stranom prednjeg branika udaljenog od središnje linije kolnika za 0,6 m. U trenutku nesreće tužitelj se nalazio na desnoj - južnoj polovici kolnika, desnom bočnom stranom desno od središnje linije kolnika za oko 0,6 m, u skretanju ulijevo prema središnjoj liniji kolnika. Analizom tahografskog listića teretnog vozila osiguranika tuženika proizlazi da se neposredno prije mjesta nesreće vozilo kretalo brzinom od oko 80 km/h, od koje se brzine kočenjem usporavalo, do potpunog zaustavljanja. Tijekom zaustavljanja vozilo je skretalo udesno, pri čemu je na kolniku ostao samo trag kočenja prednjeg desnog kotača dužine 9 m, i to na posljednjih 30 m prije mjesta zaustavljanja. Tijekom kočenja na opisani način vozilo osiguranika tuženika moglo se zaustavljati sa prosječnim usporenjem od oko 5 m/sek². Osiguranik tuženog reagirao je kočenjem prije mjesta zaustavljanja na putu od oko 67,3 m. Osiguranik tuženog poduzeo je kočenje prije mjesta okrznuća sa tužiteljem, na razmaku od oko 37,3 m ili vremenski 1,8 sek. Na mjestu nesreće nisu pronađeni nikakvi tragovi kretanja tužitelja sa biciklom. Prosječna brzina kretanja bicikliste na ravnom dijelu kolnika iznosi 10 -15 km/h ili 3,5 m/sek. U trenutku reagiranja osiguranika tuženog kočenjem, tužitelj se nalazio ispred vozila osiguranika tuženika za oko 31 m. Na fotografijama bicikla tužitelja snimljenim na mjestu nesreće u noćnim uvjetima uz pomoć bljeskalice, vidljivo je da nema odraza svjetla bljeskalice na refleksnim staklima pedala bicikla kao ni na crvenom refleksnom staklu koje se nalazi ispod sjedala bicikla, budući su žuta refleksna stakla na pedalama bicikla tužitelja i crveno refleksno staklo ispod sjedala bicikla zaprljani u tolikoj mjeri da ne služe svojoj svrsi. Da se na stražnjem dijelu bicikla nalazila upaljena crvena svjetiljka, mogao bi ju osiguranik tužitelja opaziti na razmaku od 70 - 90 m i kočenjem izbjeći kontakt sa tužiteljem. Da se tužitelj kretao sa biciklom uz desni rub kolnika, u situaciji kao u konkretnom slučaju, dakle reagiranjem osiguranika tuženika kočenjem i skretanjem ali u lijevo na razmaku od mjesta okrznuća tužitelja za Zn = 37,3 m, uspio bi na tom razmaku osiguranik tuženog skrenuti sa vozilom do mjesta okrznuća ulijevo za oko 0,74 m, i zaobići tužitelja sa lijeve strane na bočnom razmaku od oko 0,5 m, pa do nesreće ne bi došlo.

26. Stalni sudski vještak dr. Davor Mayer u svom pisanom nalazu i mišljenju naveo je da je tužitelj RB stradao u prometnoj nesreći kao biciklist u naletu teretnog vozila. Međusobnom usporedbom ozljeda tužitelja s oštećenjima na vozilu proizlazi da je u nesreći došlo do okrznuća desne strane tijela tužitelja, koji se tada nalazio na biciklu i prednjeg lijevog bočnog dijela teretnog vozila koje je bilo u sustizanju tužitelja i čiji je vozač skretanjem udesno uz kočenje nastojao izbjeći nalet. Uslijed okrznuća, tužitelj je izgubio ravnotežu i pao s biciklom na kolnik, da bi u nastavku kretanja teretnog vozila došlo do pregaženja stopala tužitelja pneumatikom nekog od lijevih kotača teretnog vozila, pri čemu je nastala opsežna ozljeda desnog stopala. Dakle, ozljede tužitelja odgovaraju dinamici odvijanja predmetne prometne nesreće kakva je potanko opisana u prometnom dijelu kombiniranog vještačenja.

27. Tužitelj nije prihvatio pisani nalaz i mišljenje vještaka radi čega je proveden dokaz usmenim očitovanjem vještaka.

28. Vještak Zvonko Ivašić u usmenom očitovanju naveo je da je do nesreće došlo u noćnim uvjetima bez javne rasvjete na mjestu gdje je ograničenje brzine 80 km/h. Gledano iz pravca kretanja osiguranika tuženog bilo je moguće uočiti tužitelja na biciklu sa upaljenim kratkim svjetlima vozila osiguranika tuženog na oko 30 m ispred vozila, a sa upaljenim dugim svjetlima na razmaku od 90 m ispred vozila. Na poseban upit punomoćnika tužitelja da li je u takvim uvjetima vozač osiguranika tuženika koji je upravljao teretnim vozilom bio dužan imati upaljena duga svjetla, a posebno jer je profesionalni vozač vještak je odgovorio da obzirom da je pri utvrđenoj brzini kretanja osiguranika tuženog zaustavni put njegovog vozila 67,3 m, tada bi za zaustavljanje u dometu vidljivosti od 30 m trebalo na vozilu imati upaljena duga svjetla, i to posebno u situaciji ako nema prometa iz suprotnog smjera. U konkretnom slučaju zaustavni put vozila osiguranika tuženog pri brzini kojom se kretao iznosi 67,3 m što je veća udaljenost od dometa kratkih svjetala koja iznosi 30 m, prema tome da bi osiguranik mogao izbjeći prepreke ispred svojeg vozila kočenjem morao bi imati upaljena duga svjetla u kojima bi mogao vidjeti prepreke konkretno tužitelja na udaljenost od oko 90 m te kočenjem u tom slučaju izbjeći nalet. U konkretnom slučaju osiguranik tuženog reagirao je kočenjem prije mjesta naleta i skretanjem u desno na 31 m razmaka. Na poseban upit punomoćnika tužitelja koliko je tužitelj mogao biti vidljiv osiguraniku tuženika s obzirom na to kako je bio odjeven, a tužitelj je u svom iskazu naveo da je na sebi imao svjetlo plavu majicu i trenirku vještak je odgovorio u kratkim svjetlima snop svjetala vozila obasjava noge pješaka ili bicikliste tako da odjeća koju na sebi ima u prvom uočavanju nije bitna. Vještak je u cijelosti ostao kod svog pisanog nalaza i mišljenja.

29. Nakon usmenog očitovanja vještaka Zvonka Ivašića stanke nisu imale primjedbi niti dokaznih prijedloga u tome dijelu.

30. Nalaz i mišljenje vještaka Zvonka Ivašića i dr. Davora Mayera ovaj sud u svrhu dokaza prihvaća u cijelosti ocjenjujući ih logičnim, uvjerljivim, izrađenim temeljem cjelokupne dokumentacije u spisu te u skladu s pravilima struke.

31. Na okolnost utjecaja alkoholiziranosti tužitelja na njegove sposobnosti upravljanjem biciklom u prometu proveden je dokaz toksikološkim vještačenjem po stalnoj sudskoj vještakinji mag. pharm. IB koja je u svom pisanom nalazu i mišljenju navela je da je RB u trenutku prometne nesreće 24.7.2016. godine pri koncentraciji od 2,34 g/kg etilnog alkohola u krvi bio u tolikoj mjeri pod utjecajem alkohola da su njegove vozačke sposobnosti zbog toga bile bitno smanjene. Pri toj koncentraciji osobe su apsolutno nesposobne za upravljanje vozilom. Većina osoba pri toj koncentraciji etilnog alkohola u krvi se nalazi u pijanom stanju. Pijanom osobom smatra se osoba koja u krvi ima od 1,50 do 2,50 g/kg etilnog alkohola. Većini ljudi pri takvoj koncentraciji apsolutnog alkohola u krvi svijest je u izmaglici, a intelektualne funkcije su jako sužene. Samopouzdanje je iznimno veliko, a i dolazi do prostorne i vremenske dezorijentacije. Zapažanja su redovito pogrešna i zakašnjela, a i slijedom toga pogrešne su i reakcije. Objektivno procjenjivanje situacije je potpuno odsutno, a percepcija svih zapažanja je površna. Predmeti se redovito vide duplo.

Dolazi i do poremećaja ravnoteže.

32. Nalaz i mišljenje vještaka Biserke Riha sud u svrhu dokaza prihvaća u cijelosti ocjenjujući ga logičnim, uvjerljivim i izrađenim u skladu s pravilima struke,a na koje niti stranke nisu imale primjedbe.

33. Cijeneći provedene dokaze ovaj sud je utvrdio da se prometna nesreća dogodila dana 24.07.2016. u 21,20 sati u na županijskoj cesti 3034 između [adresa] i [adresa], na kolniku širine 6,20 m, koji je središnjom isprekidanom linijom podijeljen na dvije prometne trake i namijenjen za kretanje vozila u oba smjera, da je kolnik bio gladak, dobar, suh i neosvijetljen, a brzina kretanja prometnim znakom ograničena je na 80 km/h.

34. Utvrđeno je da je tužitelj upravljao biciklom marke Sportelement te se nije kretao što bliže desnom rubu kolnika nego se u trenutku nesreće nalazio na desnoj – južnoj polovini kolnika, desnom bočnom stranom desno od središnje linije kolnika za oko 0,6 m, u skretanju ulijevo prema središnjoj liniji kolnika. Bicikl kojim je upravljao tužitelj nije imao jedno svjetlo bijele boje na prednjoj strani i jedno crveno svjetlo na stražnjoj strani bicikla, a imao je žuta refleksna stakala na pedalama i crveno refleksno staklo ispod sjedala bicikla koja su bila toliko zaprljana da nisu služila svojoj svrsi. Tužitelj RB u trenutku prometne nesreće pri koncentraciji od 2,34 g/kg etilnog alkohola u krvi bio u tolikoj mjeri pod utjecajem alkohola da su njegove vozačke sposobnosti zbog toga bile bitno smanjene.

35. Utvrđeno je da je do naleta na tužitelja došlo na ravnom dijelu ceste, da je bio sumrak i da je osiguranik tuženika imao upaljena kratka svijetla.

36. Iz nalaza i mišljenja prometnog vještaka i njegovog usmenog očitovanja utvrđeno je da se neposredno prije nesreće vozilo kretalo brzinom od oko 80 km/h. Vozač teretnog vozila sa upaljenim kratkim svjetlima mogao je uočiti tužitelja na biciklu na oko 30 m ispred vozila, a sa upaljenim dugim svjetlima na udaljenosti od oko 90 m ispred sebe. Zaustavni put osiguranika tuženika obzirom na brzinu kojom se kretao iznosio je 67,3 m. U trenutku reagiranja kočenjem tužitelj se nalazio ispred vozila osiguranika tuženika za oko 31 m. Da je osiguranik tuženika imao upaljena duga svjetla mogao je vidjeti tužitelja na udaljenosti od 90 m i kočenjem izbjeći nalet na tužitelja.

37. Odredbom čl. 51. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine br. 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20) propisano je da je vozač dužan brzinu kretanja vozila prilagoditi osobinama i stanju ceste, vidljivosti, preglednosti, atmosferskim prilikama, stanju vozila i tereta te gustoći prometa tako da vozilo može pravodobno zaustaviti pred svakom zaprekom koju, u konkretnim uvjetima, može predvidjeti, odnosno da može pravodobno postupiti prema prometnom pravilu ili znaku.

38. Odredbom čl. 106. st. 1. istog Zakona propisano je da za osvjetljavanje ceste vozač motornog vozila u pravilu, upotrebljava duga svjetla, a odredbom st.2. istog članka propisano je da je vozač motornog vozila dužan umjesto dugih svjetala za osvjetljavanje ceste upotrebljavati kratka svjetla prije mimoilaženja s drugim vozilom na udaljenosti s koje prosudi da svjetlom svojeg vozila zasljepljuje vozača vozila koje mu dolazi ususret, a pri mimoilaženju s drugim vozilom, kad vozač tog vozila prijeđe na kratka svjetla ili kad naizmjeničnim paljenjem i gašenjem svjetala upozorava da mu duga svjetla smetaju, a uvijek na udaljenosti manjoj od 200 metara.

39. S druge strane, da su se na stražnjem dijelu bicikla nalazila upaljena crvena svjetla, vozač teretnog vozila mogao bi opaziti tužitelja na udaljenosti od 70 – 90 m i kočenjem izbjeći kontakt sa tužiteljem. Isto tako da se tužitelj kretao biciklom uz desni rub kolnika, reagiranjem vozača teretnog vozila kočenjem i skretanjem u lijevo na razmaku od mjesta okrznuća tužitelja od 37,3 m, uspio bi na tom razmaku skrenuti sa vozilom do mjesta okrznuća i zaobići tužitelja sa lijeve strane, pa do nesreće ne bi došlo.

40. Imajući u vidu utvrđenu dinamiku nastanka prometne nesreće, ovaj sud je utvrdio doprinos osiguranika tuženika u nastanku prometne nesreće u omjeru od 70% iz razloga jer nije koristio duga svijetla što je suprotno obvezi iz članka 106. ZSPC-a, kao i u činjenici da nije prilagodio brzinu kretanja uvjetima na cesti i slabijoj vidljivosti pri upaljenim kratkim svjetlima radi čega se nije mogao pravovremeno zaustaviti kada je prvi puta uočio tužitelja (pod kratkim svjetlima osiguranik je tužitelja mogao vidjeti na 30 metara, a pod brzinom kojom se kretao zaustavni put je iznosio 67,3 metra), što znači da se očigledno nije kretao brzinom koja je bila prilagođena uvjetima, sukladno obvezi iz članka 51. ZSPC-a.

41. Naime, prilagođena brzina je potpuno različita kategorija od dopuštene brzine. Prilagođena brzina nikada nije brojkom propisana već o njoj moraju odlučiti sami vozači u svakoj konkretnoj situaciji i može se u određenim prometnim situacijama zavisno od kriterija iz članka 51.stavak 1.ZSPC drastično razlikovati od dopuštene brzine. Dakle, imajući u vidu utvrđenu dinamiku nastanka prometne nesreće, kao i činjenicu je vozilo kojim je upravljao osiguranik tuženika naletjelo na tužitelja koji se kretao u istom smjeru, a da bi nezgoda bila izbjegnuta da je osiguranik tuženika vozio s upaljenim dugim svjetlima, kao i činjenicu da osiguranik tuženika nije prilagodio brzinu kretanja uvjetima na cesti i slabijoj vidljivosti pri upaljenim kratkim svjetlima (iako se kretao dopuštenom brzinom), utvrđeno je da je osiguranik tuženika koji je upravljao opasnom stvari pridonio nastanku ovog štetnog događaja u omjeru od 70%.

42. S druge strane, doprinos tužitelja u nastanku štetnog događaja u omjeru od 30% očituje se u činjenici što se protivno propisima kretao po srediti kolničke trake, a ne bliže desnom rubu kolnika, a do čega je moguće došlo uslijed upravljanja biciklom pod utjecajem alkohola, pri čemu je irelevantno što tužitelj nije imao reflektirajući prsluk obzirom da označenost reflektirajućim prslukom ili reflektirajućom biciklističkom odjećom ne bi utjecala na mogućnost izbjegavanja naleta na tužitelja obzirom da je utvrđeno prilikom korištenja kratkih svjetala snop svjetala vozila obasjava noge pješaka ili bicikliste tako da odjeća koju na sebi ima u prvom uočavanju nije bitna. U situaciji kada je osiguranik tuženika vozio s upaljenim kratkim svjetlima.

43. Obzirom da je sve činjenice potrebne za odlučivanja o odgovornosti sudionika nastanku štetnog događaja sud utvrdio temeljem provedenih i ocijenjenih dokaza, odbio je prijedlog tužitelja da se u ponovljenom postupku provede dokaz dopune nalaza i mišljenja prometnog vještaka obzirom da je isto u suprotnosti s načelom ekonomičnosti postupka.

44. Radi utvrđivanja osnovanosti i visine tužbenog zahtjeva provedeno je medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku dr. Augustu Mijiću koji je u svom pisanom nalazu i mišljenju naveo je tužitelj u štetnom događaju zadobio slijedeće ozljede: nagnječenje desnog stopala (prijelom dijafize 2. metatarzalne kosti s pomakom, prijelom u području baze distalne falange 2. prsta bez pomaka ulomaka, iščašenje i dijastaza u proksimalnom interfalangealnom zglobu 2. prsta, prijelom baze 3. metatarzalne kosti bez pomaka ulomaka, prijelom distalnog dijela dijafize 3 metatarzalne kosti, bez pomaka ulomaka, prijelom nokatnog nastavka distalne falange 3. prsta bez bitnijeg pomaka ulomaka, prijelom baze proksimalne falange 4. prsta s impakcijom i angulacijom ulomaka, prijelom baze proksimalne falange 5. prsta, luksacija u petom metatarzofalangealnom zglobu pri čemu je peti prst u potpunosti luksiran prema kranijalno i dorzalno) prijelom unutarnjeg maleola lijeve goljenične kosti bez pomaka.

45. Trajne posljedice ozljede umanjuju opću, životnu i radnu sposobnost tužitelja za 20% u kojem omjeru su potrebni pojačani napori u svakodnevnom životu i radu. Tužitelj je trpio osjećaj nelagode tijekom bolničkog liječenja zbog (vezanost za bolnički krevet, izlaganje dijagnostičkim postupcima, tijekom primanja terapije i previjanja, otežanog održavanja higijene u bolničkim uvjetima, kao i fizioloških potreba). Tzv. primarni strah (koji se javlja za vrijeme neposredne životne ugroženosti kao i prije pristupa 4 veća operativna zahvata) bio je jakog intenziteta i kratkog trajanja tijekom samog ozljeđivanja kao i prije pristupa svakom operativnom zahvatu). Tzv. sekundarni strah (tj. strah koji se javlja radi tjelesnih ozljeda i brige za ishod liječenja) je u jakom intenzitetu trajao 10 dana, u srednjem 15 dana, a u manjem 60 dana. Bol jakog intenziteta je trajala oko 10 dana, srednjeg oko 20 dana, manjeg još oko 60 dana. Zaostale manje boli su trajnog karaktera i kao takve se ubrajaju u pojačane napore. Naruženost je srednjeg do velikog stupnja. Tuđa pomoć druge osobe bila je potrebna za vrijeme provedenog liječenja (mirovanje) kod kuće od 22.08.2016. do 08.11.2016. po 4 sata dnevno; nakon toga 2 mjeseca po 2 sata dnevno.

46. Tuženik je predložio pozvati vještaka radi usmenog iznošenja nalaza i mišljenja i obrazloženja istog i omogućavanja tuženiku da neposredno postavlja pitanja vještaku.

47. Vještak dr. August Mijić u svom usmenom očitovanju naveo je da je inicijalno liječenje tužitelja završeno 9.3.2017. nakon izlaska iz Daruvarskih toplica. Naruženost je cijenio s obzirom na način kretanja, s obzirom na zaostale otekline u području gležnja i potkoljenice, s obzirom na gubitak 4 prsta desnog stopala, s obzirom na deformitet kože desnog stopala, srednjeg do velikog stupnja i kod toga ostaje u cijelosti. Na upit punomoćnika tuženika obzirom da je vještak u nalazu naveo da je tužitelj pretila osoba odnosno da ima 140 kg, a kako je u obzir pri donošenju ocijene o naruženosti uzeo u obzir način hoda, da li je isto od utjecaja, vještak je naveo da je uzeo u obzir da je tužitelj pretio tj. da ima veliku tjelesnu težinu, pa s obzirom na to da se prilikom hoda gega sigurno je da bi s tjelesnom težinom kada bi bila primjerena njegovoj visini lakše hodao i imao manje opterećenje na oba dva stopala, međutim, naruženost ne bi bila manja. Na daljnje pitanje punomoćnika tuženika da li nošenje specijalne ortopedske cipele koja je preporučena tužitelju utječe na naruženost na način da se tužitelj s njima bolje kreće te mu se stvara manje opterećenje stopala vještak je odgovorio da nošenje ortopedske cipele nije dominantno utjecalo na njegovu odluku, nije je niti naveo u svom nalazu kod pregleda tužitelja jer su mu što se tiče naruženja upadale primarno u oči njegova gibljivost, zaostale posljedice zbog amputacije prstiju desnog stopala i otekline gležnja, i na temelju toga je utvrdio naruženje srednjeg do velikog stupnja. Nošenje ortopedskih cipela olakšava svakodnevni hod tužitelja i bez nošenja sigurno bi došlo do jačih bolova, jačeg šepanja, te mogućnosti javljanja posljedica i na drugim zglobovima lokomotornog sustava zbog nepravilnog hoda.

48. Nakon usmenog očitovanja vještaka medicinske struke stranke nisu imale primjedbi niti dokaznih prijedloga.

49. Nalaz i mišljenje vještaka dr. Augusta Mijića i njegovo usmeno očitovanje u svrhu dokaza sud prihvaća u cijelosti ocjenjujući ga uvjerljivim, objektivnim i izrađenim u skladu s pravilima medicinske znanosti i iskustva.

50. Temeljem provedenih dokaza utvrđena je uzročno-posljedična veza između štetnog događaja i ozljeda tužitelja te je utvrđeno da je zadobivanjem ozljeda u ovom štetnom događaju povrijeđeno pravo osobnosti tužitelja na tjelesno i duševno zdravlje čime je tužitelju nastala neimovinska šteta (čl. 19. st. 2. u vezi sa čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima, Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, u daljnjem tekstu: ZOO).

51. Utvrđena težina povrede i sve okolnosti u ovom slučaju opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu sukladno čl. 1100. st. 1. ZOO. U ovom slučaju radi se o kumulaciji više povreda prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, pa je za tako međusobno povezane oblike tih povreda opravdano dosuditi jedan iznos pravične novčane naknade za sve utvrđene oblike neimovinske štete.

52. Uzimajući u obzir vrstu ozljeda, trajanje i intenzitet fizičkih bolova, neugodnosti koje je tužitelj trpio tijekom liječenja (vezanost za bolnički krevet, izlaganje dijagnostičkim postupcima, otežano održavanje higijene u bolničkim uvjetima, kao i fizioloških potreba, 4 veća operativna zahvata), trajanje i intenzitet straha, omjer smanjenja životne aktivnosti (20 %) te dob tužitelja u vrijeme štetnog događaja (43 godine), temeljem odredbe čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO, a primjenom čl. 223. ZPP, tužitelju pripada pravo na naknadu neimovinske štete u iznosu od 12.077,77 eur i to s obzirom na fizičke bolove u iznosu od 2.521,73 eur, s obzirom na strah u iznosu od 2.256,29 eur, s obzirom na duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti u iznosu od 3.318,07 eur te s obzirom na naruženje u iznosu od 3.981,68 eur.

53. Cijeneći nalazom i mišljenjem vještaka utvrđeni obim tuđe pomoći i njege, sud je utvrdio da je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć i njega druge osobe u obimu od ukupno 436 sati ( 79 dana x 4 sata = 316 sati i 60 dana x 2 sata = 120 sati), s time da tužitelju pripada naknada za tuđu pomoć i njegu i onda kada je ta pomoć pružana besplatno, od strane ukućana. Visina te naknade dosuđuje se prema neto zaradi osobe koja bi u mjestu u kojem je ta pomoć pružana bila sposobna pružiti takvu vrstu usluge, a ukoliko takva osoba ne postoji, visina te naknade dosuđuje se prema slobodnoj ocjeni suda. Imajući u vidu navedeno, sud je tužitelju, temeljem odredbe čl. 1095. st. 1. ZOO, a u vezi s odredbom čl. 223. ZPP, po ovoj osnovi dosudio zatraženi iznos od 1.447,52 jer cijena sata tuđe pomoći i njege koja je tužitelju bila potrebna, a prema prilikama i standardima troškova života iznosi po ocjeni ovog suda 3,32 eur po satu (3,32 x 436 sati = 1.447,52 eur).

54. Dakle, tužitelju ukupno s osnova neimovinske štete te naknade za tuđu pomoć i njegu pripada iznos od 13.525,29 eur. Obzirom na utvrđeni omjer suodgovornosti tužitelja u omjeru od 30% tužitelju je dosuđen iznos od 9.467,70 eur dok je tužitelj odbijen s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva do iznosa od 11.789,77 eur (tužitelj je sam svoj tužbeni zahtjev u iznosu od 15.395,85 eur umanjio za omjer doprinosa od 30%) odnosno u iznosu od 2.322,07 eur.

55. Obveza tuženika na plaćanje naknade štete proizlazi iz ugovora o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti zbog čega se prava i obveze tuženika, kao osiguratelja, moraju i ocjenjivati sukladno odredbama specijalnog propisa i to ZOOP-u. Odredbom čl. 12. st. 4. ZOOP-a propisano je da u slučaju neizvršenja obveze isplate iz st. 1. tog članka, tj. isplate naknade neimovinske štete u roku od 30 dana, te imovinske štete u roku od 14 dana od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, ima pravo i na isplatu iznosa kamata i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Primjenom odredbe čl. 12. st. 4. ZOOP-a tuženik nikako nije mogao pasti u zakašnjenje za plaćanje naknade neimovinske štete u iznosima zatraženim podnescima tužitelja od 06.07.2000. i 09. 08.2021. iz razloga što je tužitelj tek navedenim podnescima zatražio isplatu naknade štete za daljnji - povećani iznos od 929,06 eur i povećani iznos od 11.533,61 eur odnosno za iznos koji je veći od onoga zatraženog u tužbi.

56. Vezano za primjenu čl. 12. ZOOP-a Vrhovni sud Republike Hrvatske se izjasnio u odluci broj Rev-550/14-2 od 18. studenoga 2015., u kojoj odluci je izneseno shvaćanje prema kojem tužitelj koji je u odštetnom zahtjevu i/ili tužbi tražio naknadu štete s osnova tuđe njege i pomoći zatezne kamate može tražiti samo od dana postavljanja odštetnog zahtjeva i/ili tužbe dok za traženje tuđe njege i pomoći koje je povisio i postavio tijekom postupka, odnosno nakon podnošenja tužbe, zatezne kamate može tražiti tek od dana kada je tako povišeni (preinačeni) tužbeni zahtjev i postavio sve ovo u smislu čl. 12. ZOOP-a.

57. Stoga, obzirom da je sud tužitelju dosudio naknadu neimovinske štete i naknade za tuđu pomoć i njegu u iznosu koji je veći od onoga zatraženog tužbom sud je zakonske zatezne kamate na iznos štete na preinačeni tužbeni zahtjev dosudio od preinake tužbe, slijedom čega je tužitelju na iznos naknade štete u iznosu od 5.308,91 eur koliko je potraživao tužbom dosuđen od dana podnošenja tužbenog zahtjeva 22.05.2017. do isplate, na dalji dosuđeni iznos od 929,06 eur od dana podnošenja preinake 06.07.2000., te na preostali dosuđeni iznos od 3.229,73 eur od podnošenja preinake tužbe 09.08.2021. do isplate, dok je u preostalom dijelu tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos naknade štete odbio kao neosnovan te je odlučeno kao u izreci presude pod točkom III.

58. Prigovor zastare tužbe u odnosu na preinačeni dio (povećanje tužbenog zahtjeva) nije osnovan. Naime odredbom čl. 241. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, u daljnjem tekstu: ZOO) propisano je da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine. Dakle, podnošenjem tužbe prekinuta je zastara.

59. Tužitelju je zakonska zatezna kamata dosuđena po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO.

60. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154 st. 2. i čl. 155. ZPP.

61. Tužitelju je priznat trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku sukladno važećoj tarifa Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 138/23) u skladu s dostavljenim troškovnikom te prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu.

62. Tužitelju je priznat trošak sastava odštetnog zahtjeva 100 bodova (Tbr. 28), za sastav tužbe 100 bodova (Tbr. 7/1), za sastav četiri obrazložena podnesaka - 20.2.2018., 6.7.2020., 9.8.2021. i 8.9. 2021., svaki po 100 bodova (Tbr. 8/1), za sastav podnesaka od 18.12.2017., 17.12.2019. i 29.10.2020. svaki po 25 bodova (Tbr. 8/3), za zastupanje na ročištima 8.5.2018., 28.11.2018., 3.4.2019., 24.9.2020., 10.3.2022. i 23.092025., svako po 100 bodova (Tbr. 9/1), za sastav žalbe od 10.05.2022. 50 bodova (Tbr. 10/4), za sastav odgovora na žalbu 100 bodova (Tbr. 10/6), te za pristup na ročište za objavu presude 26.04.2022. i 07.11.2025., svako po 50 bodova (Tbr. 9/3), dakle ukupno 1525 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 eur i PDV od 25% ukupno iznosi 3.812,50 eur. Obzirom da je tužitelj uspio sa 90% svog zahtjeva (100% sa osnovom i 80% sa visinom zahtjeva) od kojeg je oduzet postotak uspjeha tuženika u sporu (10%), tužitelju je priznato 80% troška odnosno 3.050,00 eur.

63. Navedenom trošku pribrojen je trošak predujma radi provođenja medicinskog vještačenja u iznosu od 199,08 eur u cijelosti, te trošak pristupa vještaka na ročište u iznosu od 33,18 eur jer su isti bili nužni radi utvrđivanja osnovanosti i visine tužbenog zahtjeva.

64. Slijedom navedenog tužitelju je dosuđen ukupan trošak u iznosu od 3.282,26 eur (3.050,00 eur + 199,08 eur + 33,18 eur).

65. Tužitelju nije dosuđen trošak sastava podnesaka od 29.3.2018., 9.5.2018., 13.9.2019., 14.2.2020., 5.3.2020. i 19.3.2021. svaki po 25 bodova obzirom da isti prema ocjeni ovog suda nisu bili nužni radi vođenja postupka. Tužitelju nije dosuđen trošak sastava podnesaka od 18.10.2021., 30.11.2021. i 16.2.2022., svaki po 100 bodova obzirom da tužitelj sukladno Tbr. 8/3 Tarife ima pravo nagrade na sveukupno 4 obrazložena podneska.

66. Na dosuđene troškove parničnog postupka tužitelju je dosuđena kamata od dana donošenja presude do isplate sukladno odredbi čl. 30. Ovršnog zakona (Narodne novine 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20).

67. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu, 07. studenog 2025.

Sudac:

Gordana Lozančić

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi pisanim putem ovom sudu u 4 primjerka, a o istoj odlučuje županijski sud.

Ako stranka ne pristupi na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. st. 9. ZPP).

DNA:

1. pun. tužitelja

2. pun. tuženika