REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj Pr-2082/2022-29

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Danijeli Marotti Andrić, u pravnoj stvari tužiteljice ZG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Marijanu Ruždjaku, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Ruždjak i Partneri u Zagrebu, protiv tuženika DHL International d.o.o., sa sjedištem u [adresa], OIB: 79069474349, zastupanog po punomoćniku Darku Tereku, odvjetniku u Zagrebu, radi nedopuštenosti otkaza, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene 17. listopada 2025., u nazočnosti zamjenice punomoćnika tužiteljice Jasminke Dugandžije, odvjetnice, zakonske zastupnice tuženika ĆG, osobno i punomoćnika tuženika Darka Tereka, odvjetnika, 7. studenog 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

"I. Utvrđuje se da je nedopuštena odluka o redovitom otkazu ugovora o radu zbog osobno uvjetovanih razloga od 20. rujna 2022.g. tuženika DHL International d.o.o., hitna dostava širom svijeta iz [adresa], OIB: 79069474349 tužiteljici ZG iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kao i Odluka tuženika od 10. listopada 2022.g. kojom je odbijen kao neosnovan Zahtjev za zaštitu prava tužiteljice.

II. Utvrđuje se da radni odnos tužiteljice kod tuženika na radnom mjestu Izvršitelj komunikacije stupanj složenosti ,,M" nije prestao, te se nalaže tuženiku da tužiteljicu vrati na rad na radno mjesto Izvršitelj komunikacije stupanj složenosti ,,M" ili drugo odgovarajuće radno mjesto u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi parnični trošak zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja presude do isplate, u roku od l5 dana."

II. Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku parnične troškove u iznosu od 500,00 eura, u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška za preostali iznos preko dosuđenog.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je bila u radnom odnosu kod tuženika neprekidno od 1993. temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 1. travnja 2022. za radno mjesto izvršitelj komunikacija, stupanj složenosti ,,M". Dalje navodi da je 20. ruina 2022. tuženik donio odluku o redovitom otkazu ugovora o radu zbog osobno uvjetovanih razloga. Protiv te odluke tužiteljica je 4. listopada 2022. izjavila zahtjev za zaštitu prava, koji je tuženik odbio svojom odlukom od 10. listopada 2022., a koju odluku je tužiteljica zaprimila 14. listopada 2022. Navodi da je navedena Odluka nezakonita. Tužiteljica je kod tuženika u radnom odnosu neprekidno gotovo trideset godina. Pobijanom odlukom o otkazu ugovora o radu, tuženik je otkazao tužiteljici ugovor o radu, jer nije u mogućnosti uredno izvršavati svoje obveze iz radnog odnosa zbog određenih trajnih osobina ili sposobnosti (osobno uvjetovani otkaz). Netočno je i suprotno stvarnom stanju stvari da bi kod tužiteljice postojale ikakve ",trajne osobine ili sposobnosti" zbog kojih ne bi mogla obavljati poslove kod tuženika kao što je to radila zadnjih gotovo trideset godina. Osim toga, obrazloženje otkaza niti ne sadrži navode o tome o kojim se to trajnim osobinama i sposobnostima radi. Sukus obrazloženja razloga za otkazivanje ugovora o radu tužiteljici je to što je ista često odsutna s posla u dužem vremenskom razdoblju, pa ne može odraditi kvalitetno i u cijelosti poslove koji su joj povjereni. Činjenica je da su se kod tužiteljice pojavile zdravstvene smetnje zbog kojih je bila primorana otvoriti bolovanje radi liječenja. No, kod tužiteljice nije došlo ni do kakvih trajnih nesposobnosti za rad, već do privremene nesposobnosti za rad koja se rješava liječenjem. Tužiteljica stoga iz opravdanog razloga nije bila u mogućnosti dolaziti na posao tijekom 2022., sve do 16. rujna 2022. Odmah po zatvaranju bolovanja i povratku na posao 19. rujna 2022. tužiteljici nije omogućen rad, nisu joj dati radni zadaci, kao ni računalo kako bi mogla raditi, da bi 20. rujna 2022. tuženik donio odluku o otkazu ugovora o radu. Dakle, evidentno je da je razlog otkazivanja ugovora o radu tužiteljici njen izostanak s rada zbog potrebe liječenja, što je nedvosmisleno navedeno i u obrazloženju otkaza ugovora o radu i u Odluci tuženika od 10. listopada 2022. Kako izostanak s posla zbog privremene nesposobnosti za rad zbog bolovanja, te iz navedenog razloga nemogućnost izvršavanja poslovnih obveza, ne mogu predstavljati opravdani razlog za osobno uvjetovani otkaz ugovora o radu, to je predmetni otkaz nezakonit. Tužiteljica tužbom predlaže utvrditi nedopuštenom Odluku tuženika o redovitom otkazu ugovora o radu zbog osobno uvjetovanih razloga od 20. rujna 2022., kao i Odluku tuženika od 10. listopada 2022. kojom je odbijen kao neosnovan Zahtjev za zaštitu prava tužiteljice, utvrditi da radni odnos tužiteljice kod tuženika na radnom mjestu Izvršitelj komunikacije stupanj složenosti ,,M" nije prestao, naložiti tuženiku da tužiteljicu vrati na rad na radno mjesto Izvršitelj komunikacije stupanj složenosti ,,M" ili drugo odgovarajuće radno mjesto, kao i naložiti tuženiku da tužiteljici naknadi parnični trošak zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja presude.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka navodi da u cijelosti osporava navode tužbe. Nisu točni navodi tužbe da je tužiteljici ugovor o radu otkazan zbog bolovanja koje je trajalo u vremenskom razdoblju od 31. siječnja 2022. do 16. rujna 2022. Ističe da je tužiteljica često izostajala s posla i u ranijem vremenskom razdoblju prije spomenutog bolovanja, a njeni izostanci s posla, kašnjenje na posao i ranije napuštanje radnog mjesta nisu uzrokovani samo bolovanjima, već i velikim brojem drugih osobnih razloga, a o čemu je dostavio pregled izostanaka tužiteljice zbog bolovanja u vremenskom razdoblju od 2017. do 2021. godine. Navodi da kašnjenja na posao ili raniji odlasci nisu evidentirani u službenim evidencijama, ali su bili učestali i uzrokovani razlozima koji su vezani uz osobne probleme tužiteljice. Tužiteljica je svoje pretpostavljene i ostale kolege na poslu vrlo često opterećivala svojim privatnim situacijama tako da je znatan dio radnog vremena, kada je i bila na poslu, provodila u njihovu rješavanju. Konkretno, radilo se o sudskim sporovima vezanim uz deložiranje njezina oca iz kuće iz koje je morao iseliti, nakon čega se preselio kod tužiteljice. Nadalje se tužiteljica na poslu bavila prodajom stana, sudskim sporovima kada je njezin pas nekoga ugrizao, poplavom koja je nastala u stanu, zdravstvenim problemima sa psom i veterinarima, kao i sličnim osobnim problemima. Često je neposrednoj rukovoditeljici TG javljala da taj dan ne može doći na posao ili da će kasniti jer ima probleme s kralježnicom, glavoboljom, neurozom, da ima osipe, temperaturu, proljev, da se ne osjeća dobro, tako da se nikada nije znalo hoće li taj dan doći na posao ili ne. Govorila je da će ići doktorici, pa da će, ako joj ova ne otvori bolovanje, taj dan koristiti godišnji odmor i slično. Tužiteljičine trajne osobine i sposobnosti su bile takve da tuženik nikada nije bio siguran može li na tužiteljicu računati ili ne. Tužiteljica je zbog svojih osobnih problema i problema za koje je navodila da su zdravstveni bila potpuno nepouzdana za obavljanje bilo kakvog važnijeg posla. Osim toga, zbog svojih privatnih problema je i druge radnike ometala u obavljanju njihovih poslova. Tužiteljica je često navodila da ne može funkcionirati dok ne popije tablete za smirenje, a kada ih je i popila, uglavnom nije bila sposobna obavljati svoje poslove. Tužiteljica je govorila da je stara i da ne može obaviti zadane poslove, ali je prigovarala kako drugi napreduju, a ona ne. Žalila se i na plaću, na mogućnost napredovanja i slično. Kod tuženika se zbog digitalizacije poslovanje i tempo posla ubrzavao što tužiteljica zbog svojih trajnih osobina i sposobnosti nije mogla pratiti. Drugi radnici su na edukacijama i treninzima organiziranim od strane poslodavca usavršavali svoja znanja i kompetencije, ali to tužiteljica zbog čestih izostanaka i privatnih problema nije uspijevala pratiti. Tužiteljica je od tuženika tražila da zbog svojih privatnih problema poslove svoga radnog mjesta obavlja od kuće, ali se to nije moglo odobriti, a da se i odobrilo, to bi stvorilo presedan radi kojega bi i drugi radnici tražili isto. Zbog svih učestalih izostanaka s posla tužiteljica nije mogla uspješno obavljati projekte koje joj je tuženik imao namjeru povjeriti. Poslovi koje tužiteljica treba obavljati zahtijevaju stalno učenje i usavršavanje, a to traži sudjelovanje na radionicama, treninzima, obukama i sastancima, što zbog svojih osobnih problema tužiteljica nije uspijevala. Kada se i nalazila na poslu, tužiteljica nije uspijevala savladati nova znanja i postupke i upotrebu novih alata. Osim toga, nije pokazivana ni interes ni inicijativu da sama nešto kreira ili predloži. Poslovanje tuženika kao međunarodne korporacije i lidera u hitnoj dostavi širom svijeta zahtijeva usvajanje i korištenje novih tehnologija, postupaka i procedura, što tužiteljica nije uspijevala pratiti. Osim navedenog, tužiteljica nije sudjelovala u planiranju, izvršavanju i praćenju marketinških kampanja. Tužiteljica je iste pokušala ostvariti, započinjala je iste, ali zbog opetovanih izostanaka iste nije završavala (izrada brošura i promotivnih materijala za klijente, marketinške kampanje kao podrška prodaji, komunikacija s dobavljačima i nabava promotivnih artikala, inventure i vođenje evidencije marketinškog skladišta, koordinacija i podrška raznim internim kampanjama i sl.). Zbog propuštenog, po povratku bi kontinuirano tražila asistenciju i individualni pristup. Tužiteljica također nije uspjela uspostaviti dobru komunikaciju s dobavljačima u postupku nabave materijala potrebnih za kampanje, a niti internu komunikaciju s kolegama unutar radnog okruženja. Tužiteljica također nije savladala implementaciju i održavanje aktivnosti na društvenim mrežama jer alate za te aktivnosti nije usvojila. Tužiteljica je nadalje trebala sudjelovati na izradi maloprodajne web stranice, ION odredišnih stranica, Google MyBusiness, dot.digital, Percolate, SmartConnect, Sociuu – pristup platformi ambasadora robne marke DHL, kao i na primjeni ostalih alata koji su u međuvremenu razvijeni i implementirani, ali se tužiteljica tim alatima nije uspijevala koristiti jer za to nije imala znanja ni sposobnosti. Tuženik je investirao u kupnju licence InDesign kako bi se olakšala priprema materijala za podršku prodaji, no tužiteljica ni korištenje tog alata nije uspjela samostalno savladati, dok su njezine zamjene to uspješno činile. Zbog učestalih izostanaka i nepouzdanosti tužiteljici nije mogao biti dodijeljen niti jedan novi strateški projekt – marketinška podrška razvoju maloprodajne mreže. Tužiteljica nije uspjela savladati nit osnovne alate kojima vladaju svi zaposlenici poput Zoom-a, MS Teamsa, Excela te je zbog toga redovito opterećivala kolege i tražila asistenciju, tako da se često jedino ona ne bi uspjela spojiti na određeno video poziv jer samostalno nije znala koristiti te platforme za komunikaciju. Osim navedenog, tužiteljica se nije odazivala na sastanke, propuštala je dogovorene konferencijske pozive, kasnila s početkom obavljanja rada i slično. Zbog toga je komunikacija tužiteljice s nadređenim radnicima i ostalim kolegama iz okruženja bila otežana, neproduktivna i neodgovarajuća. Tužiteljica se često žalila na nedostatak koncentracije, da se osjeća loše, te je zbog toga morala uzeti neku terapiju kako bi mogla preživjeti dan. Teško ili gotovo nikako se nije mogla nositi s pritiskom i dinamikom posla, tražila je razumijevanje za sporiji rad jer se zbog svojih trajnih osobina i ne/sposobnosti nije mogla nositi s dinamikom posla. Tuženik posebno naglašava da su se svi drugi radnici osim tužiteljice relativno brzo i lako uklopili u dinamiku i savladali nove alate elektroničke audio i video komunikacije. Tuženik naglašava da su zz tuženika, ĆG, neposredno nadređena TG i drugi radnici s kojima je tužiteljica bila u istoj kancelariji pokazali dosta razumijevanja za privatne probleme tužiteljice, ali se to moglo provoditi i tolerirati do određenog stupnja. Kada to više nije bilo moguće, tuženik je bio prisiljen na donošenje odluke kojom je tužiteljici otkazan ugovor o radu. Nisu sporni navodi tužbe da je tužiteljica dugogodišnji radnik tuženika, ali se ne mogu prihvatiti tvrdnje da je tužiteljici ugovor o radu otkazan samo zbog bolovanja u vremenskom razdoblju od siječnja do rujna 2022. Razlozi za otkaz ugovora postoje i u puno ranijem vremenskom razdoblju i zbog mnogih drugih razloga, kako je to tuženik naveo u ovom odgovoru. Zbog navedenog tuženik predlaže tužbeni zahtjev tužiteljice odbiti kao neosnovan te da se tužiteljici naloži da tuženiku naknadi troškove ovog postupka.

3. Sud je tijekom dokaznog postupka pročitao svu dokumentaciju koja prileži spisu, saslušani su svjedoci TG, PG, ZGK, JG, KG te je saslušana zz tuženika ĆG kao stranka u postupku.

4. Ocjenom provedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti neosnovan.

5. U ovoj fazi postupka među strankama nije sporno da je tužiteljica radila kod tuženika neprekidno od 1993. godine, a zadnje temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 1. travnja 2022., na radnom mjestu izvršitelj komunikacija, stupanj složenosti "M", da je tuženik 20. rujna 2022. donio Odluku o redovitom otkazu Ugovora o radu zbog osobno uvjetovanih razloga, da je tužiteljica u zakonskom roku podnijela zahtjev za zaštitu prava protiv navedene Odluke, da je tuženik Odlukom od 10. listopada 2022. odbio zahtjev tužiteljice za zaštitu prava kao neosnovan te da je tužiteljica podnijela predmetnu tužbu u rokovima iz čl. 133. st. 1. Zakona o radu ("", broj: 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 64/23, dalje: ZR).

6. Između stranaka je sporno je li tuženik imao opravdane razloge za donošenje Odluke o redovitom otkazu Ugovora o radu zbog osobno uvjetovanih razloga, odnosno je li navedena Odluka zakonita i dopuštena, kao i Odluka tuženika kojom je odbio kao neosnovan zahtjev tužiteljice za zaštitu prava iz radnog odnosa.

7. U konkretnom slučaju radi se o osobno uvjetovanom otkazu propisanim odredbom čl. 115. st. 1. toč. 2. ZR-a koja određuje da poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok ako za to ima opravdani razlog ako radnik nije u mogućnosti uredno izvršavati svoje obveze iz radnog odnosa zbog određenih trajnih osobina ili sposobnosti.

8. Nadalje čl. 135. st. 3. ZR-a propisano je da ako poslodavac otkazuje ugovor o radu, a za valjanost istog se traži postojanje opravdanog razloga, on mora dokazati postojanje opravdanog razloga. Dakle, u konkretnom slučaju teret dokazivanja je na tuženom.

9. Iz Odluke o redovitom otkazu Ugovora o radu zbog osobno uvjetovanih razloga od 20. rujna 2022. proizlazi da tuženik kao poslodavac, otkazuje tužiteljici kao radnici, koja radi kod tuženika na radnom mjestu Izvršitelj komunikacija, stupanj složenosti (RCS Grade) ,,M", Ugovor o radu na neodređeno vrijeme, sklopljen 1. travnja 2022. , zbog toga što radnica nije u mogućnosti uredno izvršavati svoje obveze iz radnog odnosa zbog određenih trajnih osobina ili sposobnosti (osobno uvjetovani otkaz).

9.1. Iz obrazloženja navedene odluke proizlazi da radnica zbog učestalih isprekidanih izostanaka u dužem vremenskom razdoblju, nije prošla odgovarajuću obuku nužnu da bi mogla uspješno obavljati poslove svog radnog mjesta i projekte koje joj je Poslodavac imao namjeru povjeriti. Potrebe posla zahtijevaju stalno učenje i prilagodbe, a što podrazumijeva prisustvo na poslu, sudjelovanje na radionicama, treninzima, obukama i sastancima tijekom kojih se predstavljaju, implementiraju i analiziraju nova rješenja neophodna za izvršavanje radnih zadataka Radnice i drugih kolega. Nedostatak poznavanja procedura, poslovnih postupaka i načina obavljanja posla proizlaze iz neprekidnog ponavljanog ali isprekidanog izostajanja s posla i osobnih problema, kao i nemogućnosti i nevoljkosti praćenja promjena koje zahtijeva dinamika posla i usvajanja potrebnih novih znanja i vještina. I kad je prisutna na radu, po povratku, Z teško ili nikako savladava i usvaja nova znanja i postupke, uporabu novih alata i neučinkovita je. Nedostatak poznavanja procedura, postupaka i načina rada i nemogućnost prilagodbe zahtjevima posla i dinamici odvijanja poslovnih procesa predstavlja trajno stanje i poslodavac je prisiljen donijeti ovu odluku jer Z nije u stanju i ne obavlja uspješno poslove svog radnog mjesta. Između ostalog, Z nije sudjelovala u planiranju, izvršavanju i praćenju marketinških kampanja, te ima poteškoća u svladavanju propuštenog. Poslovi koje treba obavljati zahtijevaju prisutnost na radu, sudjelovanje i točno vođenje administracije, izrade izvješća, što radnica ne uspijeva napraviti. Radnica je u nekim slučajevima započela marketinšku kampanju, projekte, ali istu nije završila radi odsustva, tako da je izostala komunikacija s agencijama u pripremi kreativnih planova, oglašavanja u ostvarenju komercijalnih ciljeva, uključujući plasiranje novih proizvoda i usluga. Radnica ne posjeduje znanja za kreiranje sadržaja, implementaciju i održavanje aktivnosti na društvenim mrežama jer te alate nije savladala. U vezi s poslovima koje bi Z trebala obaviti na izradi web stranice (maloprodajna web stranica), na izradi ION odredišnih stranica, Google MyBusiness, pristup podacima SVP-a Sociuu - pristup platformi ambasadora robne marke DHL, kao i na primjeni ostalih alata koji su razvijeni i implementirani u odsutnosti Ć, iste ona ne može koristiti jer za to nema znanja ni sposobnosti. Uz navedeno, Radnica se ponekad ne odaziva na sastanke, propušta dogovorene telefonske konferencijske pozive, ne započinje s radom odnosno kasni s početkom obavljanja rada kod kuće uz javljanje Poslodavcu da će se uključiti" kasnije jer joj nije dobro, ali ne na način da obavijesti o privremenoj nesposobnosti za rad već na način da Poslodavca i nadređenog radnika ostavlja u zabludi hoće li ili neće raditi toga dana uz kontinuirano podsjećanje nadređenog radnika na potrebu definiranja statusa izostanka, odnosno, radi li se o bolovanju ili godišnjem odmoru. Radnica učestalo, vrlo detaljno, komunicira Poslodavcu svoje osobne probleme, primjerice, objašnjava osobne razloge zbog kojih iz ureda mora izaći ranije. U takvim situacijama Z je uzrujana, emotivna i plače. Komunikacija Radnice s nadređenim radnikom je neodgovarajuća i neproduktivna. Od Poslodavca je Z tražila opciju stalnoga rada od kuće ali je to odbijeno jer ne može imati drukčiji tretman od ostalih radnika niti je moguće uspješno obavljanje rada stalnim radom od kuće. Radnica zbog trajnog diskontinuiteta u obavljanju poslova ne uspijeva provoditi komunikaciju s dobavljačima u postupku nabave materijala potrebnih za kampanje, kao ni internu komunikaciju s kolegama unutar radnog okruženja. Sve gore navedeno utječe na procese rada, usporava ih, remeti organizaciju posla, utječe i na odnose između zaposlenika. Drugim zaposlenicima, posebno nadređenom radniku, nelagodna je komunikacija s T u kojoj Z kontinuirano iznosi vrlo detaljne informacije o osobnim razlozima, sve kao opravdanje kašnjenja u izvršavanju poslovnih zadataka u predviđenim rokovima, ranijem odlasku s posla, nepoznavanju određene procedure, postupka, alata, neobavljanju radnog zadatka ili loše obavljenom radnom zadatku. Nadređeni radnik i Poslodavac bili su maksimalno tolerantni i fleksibilni i nastojali na svaki način izlaziti u susret Radnici no nepromijenjenost tih okolnosti u sad već višegodišnjemu razdoblju utječe na nužnost donošenja ove odluke. Procesi rada ne dopuštaju više prilagodbu trajnim osobnim okolnostima Radnice niti Poslodavac nadalje može prihvatiti da takve okolnosti remete i usporavaju radne procese i utječu na kvalitetu pružanja usluga i poslovanje općenito. Uzimajući u obzir stanje i osobine Radnice, Poslodavac je utvrdio da Radnica zbog svojih trajnih osobina i sposobnosti i osobnih problema kojima je zaokupljena više nije u stanju obavljati poslove svoga radnog mjesta, pa je bio prisiljen donijeti ovu odluku. Dalje je navedeno da budući da kod Poslodavca ne postoji radničko vijeće niti sindikalni povjerenik s pravima i obvezama radničkog vijeća, to je odluka donijeta bez savjetovanja.

10. Iz Pregleda izostanaka tužiteljice zbog bolovanja po godinama u vremenskom razdoblju od 2017. do 2022. godine proizlazi da je tužiteljica tijekom 2017. godine izostala sa posla 99 dana, tijekom 2018. godine 125 dana, tijekom 2019. godine 134 dana, tijekom 2020. godine 16 dana, tijekom 2021. godine 118 dana te tijekom 2022. godine sve do dana uručenja odluke o otkazu 166 dana.

11. Iz Opisa o postupanju i problemima tužiteljice od 28. rujna 2021. do 5. listopada 2021. proizlazi da u istom TG citira poruke koje joj je tužiteljica slala putem WhatsApp aplikacije, opisuje tijek razgovora koji se odvijao u sobi TG **.**.2021. kada je tužiteljica tražila da joj se zbog njenih privatnih problema odobri rad od kuće, kao i opcije koje su tužiteljici ponuđene od strane neposredno nadređene kao i od zz tuženika ĆG koja je pozvana u sobu TG kako bi se ista upoznala sa situacijom koja se odvijala u sobi. Nadalje iz istog proizlazi da je 1. listopada 2021. uočeno da tužiteljica nije aktivna na Skype-u, kao i da se 5. listopada 2021. dobavljač žalio na komunikaciju sa tužiteljicom, molio pomoć TG te da dobavljač konstatira da je sa tužiteljicom vrlo teška komunikacija, da je tužiteljica odsutna, zaboravlja, ponavlja ista pitanja na koje je dobila pisane odgovore te mole TG da se uključi jer gube puno vremena.

12. Iz e-mail poruke od 12. listopada 2021. proizlazi da TG obavještava JG i ĆG o ponovnom cjelodnevnom izostanku tužiteljice s posla, kao i razgovorima koje ima sa tužiteljicom te komunikaciji tužiteljice putem WhatsApp aplikacije. Također, u istoj poruci TG izražava svoj nemir koji osjeća nakon razgovora sa tužiteljicom jer tužiteljica spominje suicid i svoje čudne osjećaje u glavi.

13. Iz e-mail poruke od 17. kolovoza 2021. proizlazi da istom TG obavještava JG i ĆG o razgovoru sa tužiteljicom u kojem je tužiteljica izražavala svoje razočarenje sa svime posebice nezadovoljstvo zbog ne napredovanja kod tuženika.

14 Iz e-amil poruke od 5. veljače 2021. proizlazi da TG obavještava ĆG o razgovoru sa tužiteljicom.

15. Iz ispisa poruka koje je tužiteljica slala TG i ZGK proizlazi da u istima tužiteljica potvrđuje neizvjesnost dolaska na posao i definiranje njenog statusa, iznosi svoje dijagnoze, ne navodi jasno da li zatvara bolovanje ili ne, najavljuje povratak na posao ali ipak nije sigurna da će doći. Vidljivo je da se tužiteljica pozivala da dostavi doznake nakon završenog bolovanja, da je tužiteljica zaboravila koristiti alate, da traži asistenciju, ne zna se spajati na osnovne aplikacije putem kojih se treba spajati na sastanke, ne uspijeva shvatiti slike ekrana. Nadalje vidljivo je da je tužiteljici fokus isključivo na privatne probleme, da očekuje da joj se nadređeni javlja tijekom bolovanja, vidljivo je da tužiteljica vrši pritisak na ZGK da joj javlja informacije sa posla, da kasni sa zadacima.

16. Iz iskaza svjedokinje TG proizlazi da je bila neposredno nadređena tužiteljici, da tužiteljica nije ostvarivala rezultate kakvi su se od nje očekivali, da je primijetila da tužiteljica učestalo izostaje s posla, a u periodima kada je bila na poslu nije mogla pratiti zahtjeve koji su pred njom bili postavljeni. Nakon što tužiteljica neko duže vrijeme nije bila prisutna na poslu po povratku ista ne bi mogla patiti daljnji tijek organizacije rada kod tuženika, obzirom na sve poslovne aktivnosti provedene za vrijeme njenog odsustva. S vremenom je uočeno da postoji dosta propusta na radnom mjestu tužiteljice, da je tužiteljica dok je bila prisutna na poslu često bila odsutna mislima, ne fokusirana, s nedostatkom koncentracije. Navela je da je ona osobno kao i kolege uložili puno truda i vremena da tužiteljicu uhodaju u posao nakon što bi se ista vratila s bolovanja. Za tužiteljicu je pokazano iznimno razumijevanje i to kako od nje kao nadređene tako i od kolege. Tužiteljici je redovito davana nova prilika a onda bi se opet dogodilo dulje odsustvo te ponovno uhodavanje u posao. Tužiteljica je učestalo kasnila na posao, objašnjavajući zašto kasni, često je iskazivala da ima zdravstvene probleme, neprospavane noći, nemir, isticala bi svoje osobne probleme i životne okolnosti u kojima se našla. Dalje je svjedokinja navela da kao voditelj odjela nije znala je li može računati na tužiteljicu u smislu hoće li doći na posao, hoće li biti u stanju obaviti svoj posao. Učestalo je s tužiteljicom imala razgovore na temelju statusa njenog odsustva, odnosno hoće li će otvoriti bolovanje ili će koristiti dane godišnjeg odmora, a tuženik kao poslodavac je bio jako fleksibilan prema tužiteljici. Ona je tužiteljici učestalo bila podrška te bi preuzela zadatke koje je tužiteljica započela, a ne bi završila npr. kada su bili blagdani trebalo je naručiti kalendare i promotivne poklone, tužiteljica je taj zadatak započela ali nije dovršila. Tužiteljici su i kolege uskakali u pomoć, na način da bi joj pomagali ili je čak mijenjali u izvršenju poslova, a tužiteljica je i kolege opterećivala iznoseći svoje osobne probleme. Zbog toga što tužiteljica nije obavljala svoje poslove morali su neke radne zadatke iz odjela prebaciti u druge odjele kao npr. novo uvedeni komunikacijski alat. Iako je tužiteljica učestalo kasnila s dolaskom na posao i odlazila ranije to nikada tužiteljici nije bilo odbijeno od plaće. Zbog učestalog odsustva tužiteljice poslodavac nije mogao u odnosu na nju napraviti niti godišnju procjenu učinkovitosti, a čak i za periode kada je bila prisutna njena učinkovitost je bila jako loša. Tužiteljica je imala nerealnu percepciju svojih vještina i sposobnosti, bila je nesamostalna u obavljanju svojih radnih zadataka te je učestalo tražila asistenciju kolega, tužiteljici je trebalo puno više vremena nego drugim kolegama za obaviti određeni radni zadatak, očekivala je da svi imaju vremena se njoj posvetiti. Ona osobno je tužiteljici posvećivala veći postotak svoga radnog vremena nego što su trebali svi drugi zajedno. Tužiteljica učestalo nije prolazila potrebite edukacije koje su se održavale u vrijeme njenog odsustva, a po povratku na posao edukacije se nisu mogle ponovno organizirati samo za tužiteljicu. Stoga su tužiteljicu kolege s odjela pokušavali uvoditi u rad s novim alatima, a nekad su jednostavno i to preskočili jer nisu imali resursa. Kod tuženika je bio organiziran i rad studenata te su studenti znali preuzeti radne zadatke tužiteljice u situaciji kada ona nije mogla ni htjela obavljati svoje radne zadatke. Istaknula je situaciju kada je za poslodavca trebalo otvoriti profile na društvenim mrežama što je bio zadatak tužiteljice, kao i održavati profile, tužiteljica isto nije znala napraviti te je tražila posebne edukacije i individualizirani pristup za obavljanje takvih zadataka. Također je bilo situacija kada bi student započeo s radom na nekom zadatku čekajući da se tužiteljica vrati, a kada bi se tužiteljica vratila s bolovanja studenta bi zadržali još dan dva očekujući da tužiteljica preuzme daljnji rad na zadatku ali se isto ne bi dogodilo jer bi nakon kratkog vremena tužiteljica opet otišla. Osobno je uočila da je tužiteljica odsutna i nekoncentrirana. Istaknula je primjer da je tužiteljica znala doći ujutro na posao te u svoju bilježnicu unijeti zadatke i prioritete koji se trebaju obaviti, pa bi se u toku istoga dana opet obraćala s istim pitanjima "što ono treba napraviti". Tužiteljica bi sama znala kazati da se nije naspavala, da se osjeća loše, da ne može pratiti i da joj je sve preintenzivno. Poslodavac nije uputio tužiteljicu na zdravstveni pregled kod liječnika medicine rada za utvrđivanje njene radne sposobnost. Osobno je uočila da tužiteljica nije izvršavala zadatke koje je dobivala, trebalo joj je puno vremena za obaviti zadane zadatke uz učestalo traženje asistencije. Tužiteljica je u svojih 30 godina staža kod tuženika znala dobivati usmene opomene da nije obavila svoje zadatke, dok pisanu opomenu nikada nije dobila. Tužiteljici po povratku s bolovanja 19. rujna 2022. nisu dani radni zadaci. Prije toga tužiteljica je bila na dugotrajnom bolovanju te je u petak javila da dolazi na posao u ponedjeljak. Kada je tužiteljica u ponedjeljak došla na posao dano joj je računalo na kojem nisu bili instalirani potrebni alati ali su programeri negdje do podne uspjeli sve instalirati. Kada je računalo osposobljeno zadala je tužiteljici zadatak vezao za pronalaženje marketinških materijala pa je stoga tužiteljica u toku prvog dana po povratku s bolovanja dobila radne zadatke, ali je tužiteljica još u toku toga dana došla kod nje zatražiti rad od kuće, hiperventirala je, histerizirala. Svjedokinja je zatražila pomoć direktorice odjurila je po vodu za tužiteljicu i pružila joj podršku. Tužiteljica je redovito dostavljala doznake za svoje bolovanje. Tužiteljici je uvijek opravdavala njeno kašnjenje na posao i raniji odlazak jer je imala razumijevanje za nju budući je ista zaista bila u lošem stanju. Kod tuženika ne postoji evidencija radnih sati, tužiteljica nije radila prekovremeno. Ona nije osobno upozoravala tužiteljicu da ne smije razgovarati s kolegama oko svojih privatnih problema. Sa tužiteljicom je bila u korektnim odnosima jer su dugogodišnje kolegice te je imala saznanja oko njene privatne situacije te je s tužiteljicom u privatnoj komunikaciji preko WhatsApp i e-maila komunicirala te joj postavljala pitanja koja se tiču njenih privatnih problema. I ona je tužiteljici prenosila detalje iz svog osobnog života, pričala o bolesti djece i slično. Tužiteljicu je znala upozoravati i opominjati da propušta dogovorene pozive, da propušta pozive da se ne odaziva na dogovorene konferencije, a takve opomene joj je davala uglavnom telefonskim putem. Komunicirala je s tužiteljicom dok je bila na bolovanju, a na isti način se odnosila i prema drugim zaposlenicima. S tužiteljicom nije razgovarala oko radnih zadataka dok je bila na bolovanju osim u iznimnim situacijama kada je bio organiziran rad od kuće ili ako bi trebao neki poseban podatak. Tužiteljica je za vrijeme radnog odnosa kod tuženika dobivala pohvale i priznanja i to osobno od nje.

17. Iz iskaza svjedoka PG proizlazi da je radio kod tuženika na istom radnom mjestu kao i tužiteljica, primijetio je da je tužiteljica učestalo odsutna te je upravo on dobio zadataka da obavi radne zadatke koje je trebala obaviti tužiteljica, zadatke mu je delegirala nadređena. Kada bi se tužiteljica vratila na posao tražila je je da je se uvede u posao, da joj se pokaže i objasni kako treba raditi, a nakon što bi tužiteljica bi počela raditi vrlo brzo bi ponovno otišla na bolovanje te bi on opet preuzeo njene radne zadatke. Tužiteljica mu je znala iznositi nekada svoje privatne probleme, a to nije utjecalo na njega, ali je zbog odsustva tužiteljice on osobno imao problem jer je morao obaviti veći broj zadataka, a radne zadatke tužiteljice ponekad je nastavio i obavljati i nakon što bi se ista vratila s bolovanja jer bi veći problem bio prekinuti započeti posao. Druge kolege znale su se požaliti na tužiteljicu jer bi ista kad bi bila prisutna znala rasporediti svoje radne zadatke na druge.

18. Iz iskaza svjedokinje ZGK proizlazi da je često radila s tužiteljicom a zbog njenog neizvršavanja radnih zadataka, ona je učestalo morala iste odrađivati na način da je morala dovršiti započete radne zadatke i iste u cijelosti odraditi. Znala je odrađivati tužiteljičine radne zadatke i onda kada bi tužiteljica bila prisutna na poslu, za vrijeme kada je radila na radnom mjestu koordinator više kanalne prodaje te je obzirom na tu poziciju direktno surađivala s odjelom marketinga u kojem je jedino zaposlena bila tužiteljica. Njena neposredno nadređena joj je prebacila dio tužiteljičinih radnih zadataka obzirom da se cijeli posao ne bi mogao završiti dok nisu odrađeni i radni zadaci radnog mjesta na kojem je radila tužiteljica. Tada bi u joj izvršavanju radnih zadataka tužiteljice pomagala i voditeljica TG. Sa tužiteljicom je imala dobru komunikaciju. Primijetila je da tužiteljica zbog svojih privatnih problema ne funkcionira dobro na poslu u smislu da bi često zaboravljala što treba napraviti, na koji način treba napraviti, učestalo bi je molila za pomoć, tražila je podršku u najjednostavnijim radnim zadacima, a traženje pomoći od strane tužiteljice je postajalo sve učestalije. Kod tuženika su bili organizirani sastanci za koje su znali unaprijed, a tužiteljica se ne bi pojavila na svakom sastanku. Međusobno su komunicirali putem Whats App grupe, tužiteljica bi znala kazati da se ne može spojiti te bi iznosila druge razloge. Za vrijeme dok je tužiteljica bila na bolovanju istu je mijenjala ona, voditeljica TG, a jedno vrijeme njene radne zadatke je odrađivala studentica HG. Kod tuženika se prvo koristio osnovni alat Dot digital koji je koristio marketinški odjel, a taj alat je morala upravo na (svjedokinja) savladati zbog učestalog odrađivanja radnih zadataka tužiteljice. Što se tiče drugih alata koji su se koristili kod tuženika Zoom, My biznis, Excel, Teams, tužiteljica je tražila podršku u korištenju istima. Tužiteljica je u zadnje tri godine radnog odnosa kod tuženika bila sve manje sposobna samostalno obavljati svoje radne zadatke, sve je više zaboravljala te je sve više tražila podršku. S tužiteljicom je učestalo komunicirala te joj je tužiteljica iznosila sve svoje probleme, privatne, zdravstvene, o njenim problemima je razmišljala i nakon završenog razgovora te ju je isto opterećivalo. I ona je tužiteljici iznosila svoje privatne stvari, svoje osjećaje.

19. Iz iskaza svjedokinje JG proizlazi da je kao menadžer ljudskih potencijala, na kojem radnom mjestu radi od veljače 2021., dobivala pritužbe na rad tužiteljice, a pritužbe bi dobivala od strane nadređenih tužiteljici, konkretno TG, koja je prigovarala da se tužiteljica ne spaja na sastanke, odnosno da ima problema pri spajanju, da tužiteljica probija rokove za izvršenje radnih zadataka, da tužitelijca učestalo traži pomoć i podršku, da zahtijeva da joj se odobri rad od kuće zbog privatnih problema, da se na tužiteljicu ne može računati niti znati hoće li doći na posao ili neće, hoće li otvoriti bolovanje ili će uzeti godišnji odmor. Pritužbe na rad tužiteljice je iznosio i poslovni partner koji je naveo da ima problema u komunikaciji s tužiteljicom. Tužiteljica je bila na dugotrajnom bolovanju, istoj je po povratku s bolovanja omogućena sva potrebna edukacija. Tužiteljica se nije znala služiti sa svim alatima za izvršavanja svojih radnih zadataka. Tužiteljica nije od strane tuženika upućena na zdravstvene preglede za utvrđivanje njene privremene ili trajne nesposobnosti za rad. Sve kolege pružali su tužiteljici svu potrebnu pomoć i podršku koju je tražila. Ona i tužiteljica su trebale zajedno odraditi projekt u digitalnoj platformi za zaposlenike, ali na kraju je svjedokinja sama iznijela cijeli projekt jer je tužiteljica bila odsutna cijelo vrijeme trajanja projekta a kad se vratila s bolovanja projekt je već bio gotov. Tužiteljica se njoj osobno učestalo žalila te joj je učestalo iznosila svoje privatne probleme, suosjećala se s tužiteljicom i nije znala kako joj pomoći, loše se osjećala nakon razgovora s tužiteljicom. Jednom je čak bila pozvana i hitna pomoć zbog toga što je tužiteljici bilo loše a sve zbog privatne situacije koja se tada događala tužiteljici. Svako bolovanje tužiteljice bilo je opravdano te je tužiteljica za svako dostavljala urednu dokumentaciju. Rad na digitalnoj platformi se odvijao i nakon što se tužiteljica vratila sa bolovanja te je tužiteljica na projektu mogla sudjelovati nakon povratka s bolovanja.

20. Iz iskaza svjedokinje KG proizlazi da u trenucima kada je surađivala sa tužiteljicom od tužiteljice je dobivala odgovore sa zakašnjenjem, nekada ne bi uopće dobila odgovor, nekada bi dobili zadatke koji bi samo bili proslijeđeni bez da ih je tužiteljica izvršila, u takvim situacijama bi uvijek netko drugi odradio zadatak koji je trebala odraditi tužiteljica. Tuženik je zbog tužiteljice imao problema u poslovanju zbog učestalog kašnjenja izvršenja zadataka od strane tužiteljice, u odjelu u kojem je radila tužiteljica ostali su neizvršeni zadaci, osobe koje su preuzeli takve zadatke nisu bili upućeni od strane tužiteljice što dalje treba raditi ili ne bi bili na vrijeme upućeni. Tuženik je znao angažirati studente za izvršavanje zadataka za vrijeme dok je tužiteljica bila odsutna, a angažirani studenti bi bez problema odrađivali zadatke za koje je bila zadužena tužiteljica iako su neki bili druge struke. Tužiteljica je za odrađivanje svojih zadataka trebala savladati rad na određenim programima za koje je tuženik kupio licencu, ciljano za zadatke tužiteljice, a tužiteljica nije uspjela savladati rad na tim programima zbog ne kontinuiranog prisustva na poslu, čak i u trenucima kad je bila na poslu isto nije uspjela savladati. Bila je prisutna na sastancima na kojima je neposredno nadređena tužiteljici iznosila primjedbe koje je imala na rad tužiteljice. Pretpostavlja da je tužiteljica bila odsutna s posla zbog bolovanja, i drugi djelatnici tuženika znaju biti na bolovanju, a kod tuženika nitko nema problema zbog korištenja bolovanja. Svi odjeli kod tuženika su povezani na način da međusobno surađuju. Iznijela je situaciju oko projekta koji se događa svake godine u listopadu, za taj projekt je zadužen odjel u kojem ona radi, tužiteljica na projektu surađuje u smislu izrade marketinškog dijela, pripremanje igara, prezentacija, u tom smislu se komunikacija odvijala interno unutar tuženika, a tužiteljica nije obavila svoj dio posla već je taj dio preuzeo odjel u kojem radi svjedokinja, a nakon obavljenog posla tužiteljica je iznosila kritike na kvalitetu obavljenog posla. Ova situacija se odgađala kroz negdje 2020. ili 2019.

21. Iz iskaza zz tuženika ĆG proizlazi da je Uprava tuženika bila upoznata sa cijelom situacijom vezano uz tužiteljicu, budući da je Uprava održavala redovite sastanke na kojima je bila prisutna neposredno nadređena tužiteljici TG, a koja je na tim sastancima iznosila pritužbe na račun tužiteljice u smislu da tužiteljica ne izvršava dodijeljene joj radne zadatke, da zbog učestalog izbivanja tužiteljica nije uspijevala nadoknaditi propušteno, a što je utjecalo na cjelokupni tim u kojem je radila tužiteljica. Zbog takvog ponašanja tužiteljice drugi članovi tima su morali uz svoje radne zadatke odrađivati i radne zadatke tužiteljice, a sve se na kraju prenosilo i na učinkovitost cijelog tima, a što je utjecalo na cjelokupno poslovanje tuženika. Poslovanje tuženika je izrazito dinamično te u cjelokupnoj digitalizaciji koja se provodila kod tuženika tužiteljica zbog učestalih izostanaka nije uspjela savladati alate koji su bili potrebni za izvršavanje dodijeljenih joj radnih zadataka. Sa tužiteljicom su vršeni razgovori te je upozoravana na potrebu savladavanja svih alata te kontinuiranog prisustva na poslu. Tužiteljica je nakon svakog povratka s dužeg izostanka zahtijevala od članova tima da je ponovno uvedu u posao te joj prenesu stečena znanja kod služenja raznim alatima, a nakon što bi se tužiteljici pokušalo pomoći na način da je se uvede u posao, ista je tražila ponovnu pomoć te bi nakon što je djelomično savladala određena alate ponovno bilo naznaka da odlazi na bolovanje te se nikada nije znalo koliko dugo je neće biti. Što se tiče složenosti poslova koji su bili dodijeljeni tužiteljici navela je da su za vrijeme izostanka tužiteljice ti poslovi učestalo znali biti dodijeljeni i studentima koji bi bez problema iste odradili u zadanim rokovima služeći se s zadanim alatima, dok bi se tužiteljica po povratku s bolovanja dulje vrijeme trudila isto savladati. Što se tiče alata koje je tužiteljica trebala savladati posebno ističe IN DESIGN, koji je tuženik kupio na inzistiranje tužiteljice a koji joj je bio potreban za izradu internog lista. Nakon što je tuženik nabavio navedeni alat i isti platio tadašnjih 40.000,00 kuna tužiteljica se nikada nije služila predmetnim alatom te je u tom smislu nastao i financijski trošak za tuženika. Što se tiče komunikacije tužiteljice s ostalim kolegama ista je bila dobra ali je pri tome tužiteljica učestalo opterećivala kolege s svojim privatnim problemima, a na što su kolege prigovarale voditeljici. Tužiteljica je imala određeni broj dobavljača a isti su tuženika tražili da se tužiteljica ukloni iz komunikacije s njima jer ta komunikacija nije bila profesionalna. Zbog učestalog izostanka tužiteljice s radnog mjesta ista nije prolazila potrebne edukacije i treninge koji su bili potrebni za savladavanje njezinih radnih zadataka. Stoga bi po povratku tužiteljice s bolovanja istoj pomagali njene kolege koji su prošli potrebne treninge i edukacije te su je pokušali uvesti u posao. Svi treninzi i edukacije koji su bili provedeni on line na isti način su bili dostupni i tužiteljici te ih je tužiteljica mogla savladati. Tuženik je kao poslodavac bio fleksibilan prema tužiteljici zbog njene privatne situacije te joj je tolerirao učestalo kašnjenje na posao. Tužiteljica je učestalo kolegama iznosila svoju privatnu situaciju i to situaciju vezanu uz oca, psa, probleme sa situacijom u stanu, prodaji stana, popravcima u stanu. Tužiteljica je vrlo teško savladavala informatičke alate kod tuženika, odnosno njena razina znanja za korištenje istih nije bila zadovoljavajuća. Jedan od bitnih alata koje je tužiteljica morala koristiti pri izvršavanja svojih radnih zadataka je SMARTCONNECT, a koji alat tužiteljica nije uopće savladala. Uglavnom se radilo o alatima koji su služili za komunikaciju s korisnicima, za obavljanje marketinških kampanja kojima su htjeli privući nove korisnike, a što je sve bilo bitno za poslovanje tuženika. Tužiteljica je zbog svojih osobnih problema tražila da joj se odobri rad od kuće u cijelosti. Međutim obzirom da tužiteljica radi u timu te da svi imaju jednaka prava što se tiče rada od kuće tuženik je odbio takav zahtjev tužiteljice. Osobno je bila prisutna trenutku kada je tužiteljica saznala za odluku tuženika da joj je odbijen zahtjev za rad od kuće te je tom prilikom tužiteljica histerizirala te je govorila da ona to ne može jer joj je pas bolestan. U vrijeme kada je tužiteljica bila odsutna sa posla ista je učestalo imala problema sa spajanjem na konferencijske pozive, imala je tehničke poteškoće za spojiti se na takve pozive, učestalo se nije javljala na zaprimljene pozive pa bi poslije rekla da je jednostavno zaboravila te stoga ne bi sudjelovala na pozivima. Što se tiče sastanaka tužiteljica bi na istima prisustvovala ako bi bila prisutna na radnom mjestu. Tužiteljica je svaki put svoj izostanak uredno opravdala s pripadajućim doznakama, ali je znalo biti i situacija kada tužiteljica ne bi došla raditi te bi tražila da joj se taj dan uzme kao godišnji. Tužiteljica je najviše izostanaka s posla imala u periodu od 2017. do 2022. Tuženik je na temelju svih informacija koje je dobio od voditelja došao do zaključka da kod tužiteljice postoje trajne osobine i sposobnosti zbog kojih nije u mogućnosti uredno izvršavati svoje obveze iz radnog odnosa. Tužiteljici je neposredno nadređena TG bila nadređena u periodu od 2010. do 2022. Tuženik je imao velikog razumijevanja prema tužiteljici te je tužiteljica više puta bila pozivana na razgovor te bi joj se tada ukazalo na propuste i neizvršavanje zadataka. Tužiteljici nikada nije bila dana pisana opomena, međutim postoji e-mail korespondencija iz koje je vidljivo da je tužiteljica upozoravana. Tužiteljica je kod zasnivanja radnog odnosa bila zaposlena na radno mjestu prodavača, ali kako nije zadovoljavala zahtjeva toga radnog mjesta ista je prebačena na radno mjesto izvršitelj komunikacije koje je bilo manje zahtjevno. Tužiteljica svih svojih 30 godina rada kod tuženika nije zadovoljavajuće obnašala svoje radne zadatke, odnosno nije ispunila očekivanja poslodavca koja su mjerljiva. Tuženik nije nikada tužiteljicu uputio na pregled kod specijaliste medicine rada radi utvrđivanja njene radne sposobnosti.

22. Sud je u cijelosti prihvatio iskaze svih saslušanih svjedoka i zz tuženika te je iste ocijenio kao uvjerljive, budući su logični, činjenično identični u bitnim dijelovima, suglasni te sukladni materijalnoj dokumentaciji priloženoj spisu pa u objektivnost istih ovaj sud nije našao razloga posumnjati. Naime, na temelju suglasnih iskaza svih saslušanih svjedoka i zz tuženika sud je zaključio da je tuženik dokazao postojanje opravdanih razloga za donošenje osporene Odluke o redovitom otkazu Ugovora o radu tužiteljici i to zbog osobno uvjetovanih razloga koji postoje na strani tužiteljice. Naime, iz iskaza svih saslušanih svjedoka i zz tuženika sud je nedvojbeno utvrdio da tužiteljica zbog učestalih isprekidanih izostanaka u dužem vremenskom razdoblju, nije prošla odgovarajuću obuku nužnu da bi mogla uspješno obavljati poslove svog radnog mjesta i projekte koje joj je tuženik kao poslodavac imao namjeru povjeriti, da nedostatak poznavanja procedura, poslovnih postupaka i načina obavljanja posla proizlaze iz neprekidnog ponavljanog ali isprekidanog izostajanja s posla i osobnih problema, kao i nemogućnosti i nevoljkosti praćenja promjena koje zahtijeva dinamika posla i usvajanja potrebnih novih znanja i vještina. Nadalje iz iskaza svih saslušanih svjedoka i zz tuženika jasno proizlazi da tužiteljica i kada je prisutna na radu, po povratku nakon izostanka, teško ili nikako savladava i usvaja nova znanja i postupke, uporabu novih alata i neučinkovita je. Nedostatak poznavanja procedura, postupaka i načina rada i nemogućnost prilagodbe zahtjevima posla i dinamici odvijanja poslovnih procesa predstavlja trajno stanje kod tužiteljice jer ista nije u stanju i ne obavlja uspješno poslove svog radnog mjesta. Nadalje iz navedenih iskaza proizlazi da tužiteljica nije sudjelovala u planiranju, izvršavanju i praćenju marketinških kampanja, te ima poteškoća u svladavanju propuštenog, da je tužiteljica u nekim slučajevima započela marketinšku kampanju, odnosno projekte, ali iste nije završila radi odsustva te da tužiteljica ne posjeduje znanja za kreiranje sadržaja, implementaciju i održavanje aktivnosti na društvenim mrežama jer te alate nije savladala, kao i da tužiteljica ne može koristi alate koji su razvijeni i implementirani za vrijeme njenog odsustva, a koji su potrebni u vezi poslova koje je tužiteljica trebala obaviti, iako su tužiteljici po povratku na posao kolege pružale svu pomoć u savladavanju novih alata te usprkos činjenici što je tužiteljica bila zadužena za poslove koji su bez ikakvih problema obavljali studenti u njenoj odsutnosti. Također iz iskaza svjedokonje TG i zz tuženika proizlazi da se tužiteljica ponekad nije odazivala na sastanke, propuštala je dogovorene telefonske konferencijske pozive, ne započinje s radom odnosno kasni s početkom obavljanja rada te da je poslodavca i nadređenog radnika ostavljala u zabludi hoće li ili neće raditi određenog dana uz kontinuirano podsjećanje nadređenog radnika na potrebu definiranja statusa izostanka, odnosno, radi li se o bolovanju ili godišnjem odmoru. Također iz iskaza svjedokinje TG, koja je bila neposredno nadređena tužiteljici jasno proizlazi da je tužiteljica učestalo i vrlo detaljno komunicirala svoje osobne probleme, zbog čega je komunikacija tužiteljice sa njoj nadređenom neodgovarajuća i neproduktivna. Također iz iskaza svjedokinje JG proizlazi da je pritužbe na rad tužiteljice iznosio i poslovni partner koji je naveo da ima problema u komunikaciji s tužiteljicom pa je tako na temelju tog iskaza utvrđen i navod iz osporene Odluke o otkazu da tužiteljica zbog trajnog diskontinuiteta u obavljanju poslova ne uspijeva provoditi komunikaciju s dobavljačima u postupku nabave materijala potrebnih za kampanje, kao ni internu komunikaciju s kolegama unutar radnog okruženja. Nadalje iz iskaza svih saslušanih svjedoka i zz tuženika proizlazi da je cjelokupno ponašanje tužiteljice utjecalo na procese rada kod tuženika, usporava ih, remeti organizaciju posla, utječe i na odnose između zaposlenika, kao i da je drugim zaposlenicima, posebno njoj nadređenoj TG, nelagodna komunikacija s tužiteljicom, jer tužiteljica u komunikaciji sa drugim zaposlenicima posebice svojoj neposredno nadređenoj kontinuirano iznosi vrlo detaljne informacije o osobnim razlozima, sve kao opravdanje kašnjenja u izvršavanju poslovnih zadataka u predviđenim rokovima, ranijem odlasku s posla, nepoznavanju određene procedure, postupka, alata, neobavljanju radnog zadatka ili loše obavljenom radnom zadatku. Stoga sud smatra da tuženik opravdano ističe da sve navedene okolnosti remete i usporavaju radne procese kod tuženika i utječu na kvalitetu pružanja usluga i poslovanje općenito te da je tuženik osnovano i opravdano, a uzimajući u obzir stanje i osobine tužiteljice, utvrdio da tužiteljica zbog svojih trajnih osobina i sposobnosti i osobnih problema kojima je zaokupljena više nije u stanju obavljati poslove svoga radnog mjesta.

23. Naime iz iskaza saslušanih svjedoka i zz tuženika, koje je sud u cijelosti prihvatio, sud je utvrdio da je je tužiteljica tijekom svog višegodišnjeg radnog odnosa kod tuženika imala različite životne situacije s kojima se teško nosila i koje su neminovno ostavile traga na njenim trajnim osobinama i sposobnostima i mogućnostima da uspješno prati razvoj novih, prvenstveno informatičkih tehnologija koje je tuženik kao međunarodna korporacija koja se bavi hitnom dostavi širom svijeta morao neminovno uvoditi. Zbog osobnih problema i izostanaka s posla, tužiteljica nije mogla pratiti odgovarajuću obuku nužnu da bi mogla uspješno obavljati poslove svog radnog mjesta i projekte koje joj je tuženika kao poslodavac imao namjeru povjeriti. Potrebe posla zahtijevale su stalno učenje i prilagodbe što tužiteljica nije mogla pratiti. Trebalo je stalno sudjelovati na radionicama, treninzima, obukama i sastancima tijekom kojih se predstavljaju, implementiraju i analiziraju nova rješenja neophodna za izvršavanje radnih zadataka, a tužiteljica čak i kada bila prisutna na radu, teško je ili nikako savladava i usvajala nova znanja i postupke i uporabu novih alata. Iz iskaza svjedokinja TG i JG, kao i iz iskaza zz tuženika utvrđeno je da je tužiteljica dok je bila na poslu rješavala svoje privatne probleme, a usput s tim problemima i opterećivala kolege s kojima radi, kao i da nemogućnost odvajanja privatnog od profesionalnog života kod tužiteljice predstavlja dugoročan problem koji je uzrokovao pad produktivnosti kod svih radnika s kojima bi tužiteljica komunicirala. Ovaj sud je stava da tuženik osnovano ističe da ako se netko na poslu bavi pitanjem prodaje stana, deložacijom oca koji je morao iseliti iz kuće, sudskim sporovima vezanim uz psa, zdravstvenim problemima psa, poplavom u stanu i slično i time stalno uznemirava i opterećuje radnu okolinu, takva osoba nema trajne osobine i sposobnosti za uredno obavljanje poslova svog radnog mjesta, kao i da je učestala nemogućnost sudjelovanja na edukacijama i treninzima dovelo do situacije da tužiteljica potpuno zaostane u stjecanju novih znanja i vještina, te zbog toga više nije u mogućnosti odrađivati zadane poslove, što sve predstavlja opravdani razlog za osobno uvjetovani otkaz.

24. Stoga su potpuno neosnovani navodi tužiteljice izneseni tijekom postupka kojima tužiteljica navodi da je jedini razlog otkazivanja ugovora o radu njen izostanak s posla zbog potrebe liječenja. Naime, predmet ispitivanja u sudskom postupku koji se vodi povodom otkaza mogu biti samo razlozi za otkaz koji su navedeni u Odluci o otkazu ugovora o radu. Tuženik je u osporenoj odluci o otkazu jasno i nedvosmisleno naveo i obrazložio koji su razlozi za otkaz tužiteljici te je kao razloge za otkazivanja naveo trajne osobine i sposobnosti tužiteljice zbog kojih nije u mogućnosti uredno izvršavati svoje obveze iz radnog odnosa. Iz provedenih dokaza jasno proizlazi da tuženik kao poslodavac nije tužiteljicu pisano upozoravao na povrede iz radnog odnosa što tuženik ne spori, a sve iz razloga što tuženik nije ni tvrdio da je tužiteljica počinila povrede radnih obveza. Naime tuženik je tužiteljici otkazao ugovor o radu zbog osobno uvjetovanih razloga, a ne zbog skrivljenog ponašanja u kojem slučaju bi, sukladno odredbi čl. 119. st. 1. ZR-a, poslodavac bio dužan radnika pisano upozoriti na obvezu iz radnog odnosa i ukazati mu na mogućnost otkaza u slučaju nastavka povrede te obveze.

25. Na temelju svega navedenog i ovaj sud je stava da tuženiku kao poslodavcu nije preostalo drugo rješenje nego da otkaže ugovor o radu tužiteljici koja zbog učestalih i isprekidanih izostanaka s posla po povratku na rad nije mogla savladati alate potrebne za izvršavanje radnih zadataka njenog radnog mjesta, nije bila u mogućnosti samostalno obavljati poslove svog radnog mjesta po povratku na posao, učestalo je tražila pomoć kolega, a nakon pružene pomoći i dalje je kod tužiteljica bila prisutna nevoljkost praćenja novih promjena i usvajanja potrebnih novih znanja i vještina, teško je ili nikako savladavala i usvajala nova znanja i postupke, uporabu novih alata i načina rada te je kod tužiteljice utvrđeno kao trajno stanje nemogućnosti prilagodbe zahtjevima posla i dinamici odvijanja poslovnih procesa, zbog trajnog diskontinuiteta u obavljanju poslova tužiteljica nije uspijevala provoditi potrebnu komunikaciju s dobavljačima, a što ulazi u opis radnih zadataka njenog radnog mjesta, kao i da tužiteljica učestalo opterećuje druge zaposlenike kod tuženika svojim privatnim problemima a što sve utječe na procese rada kod tuženika, usporava i remeti organizaciju posla i utječe na odnose između zaposlenika, kao i da je tuženik dosljedno pratio i ukazivao na propuste tužiteljice u izvršavanju njezinih radnih zadataka te istu usmeno upozoravao na neizvršavanje radnih zadataka, ali isto nije utjecalo na okolnosti koje postoje kod tužiteljice pa stoga ovaj sud smatra da su ispunjene sve pretpostavke iz čl. 115. st. 1. toč. 2. ZR-a za osobno uvjetovani otkaz. Ovdje se napominje da je i prema stajalištu revizijskog suda iznesenom u činjenično i pravno primjenjivom sporu, neispunjavanje planskih obveza predstavlja opravdan razlog za osobno uvjetovan otkaz ugovora o radu (presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske, Broj: Revr 589/2018 od 2. listopada 2019.)

26. Obzirom na sve prednje navedeno, ovaj sud je savjesnom i brižljivom ocjenom svih izvedenih dokaza kod ovog suda, i to svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno u njihovoj sveukupnosti, utvrdio da je tuženik u konkretnom slučaju dokazao postojanje opravdanog razloga za otkaz, a sve u skladu s čl. 135. st. 3. ZR-a. Stoga je osporenu Odluku o osobno uvjetovanom otkazu ugovora o radu, kao i Odluku tuženika kojom je odbijen zahtjev tužiteljice za zaštitu prava kao neosnovan ovaj sud utvrdio zakonitima i dopuštenima. Radi navedenog valjalo je u cijelosti odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice, kao i zahtjev tužiteljice za naknadom parničnih troškova.

27. Sud je na glavnoj raspravi održanoj 17. listopada 2025. odustao do prihvaćenog dokaznog prijedloga tužiteljice za njenim saslušanjem, smatrajući da je isto nepotrebno za potpuno i pravilno utvrđivanje činjeničnog stanja jer je predmet spora dovoljno raspravljen za donošenje odluke. Posebno se napominje da je tužiteljica u dva navrata pozivana na saslušanje i to na glavnu raspravu zakazanu za 26. svibnja 2025. kojem pozivu se tužiteljica nije odazvala niti je svoj izostanak opravdala te je tužiteljica ponovno pozvana na saslušanje na glavnu raspravu zakazanu za 17. listopada 2025., kojem pozivu se tužiteljica ponovno nije odazvala već je njena punomoćnica liječničkom potvrdom ispričala njen izostanak. Pri tome je sud stava da je tužiteljica tijekom postupka imala mogućnosti iznositi sve navode i dokaze koji joj idu u korist te iako je tužiteljica kao dokaz za svoje navode predložila samo uvid u priloženu dokumentaciju i svoje saslušanje ista se uredno zaprimljenom pozivu suda za saslušanjem nije odazvala pa je sud odlučio da se tužiteljica kao stranka neće saslušati sukladno odredbi čl. 265. st. 2. ZPP-a. Osim toga ovaj sud je također stava da bi ponovnom pozivanjem na saslušanje tužiteljice kao stranke bilo neekonomično i dovelo bi do bespotrebnog odugovlačenja ovog postupka, a što bi bilo protivno odredbi čl. 10. ZPP-a.

28. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a, prema kojoj je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci naknaditi troškove. S obzirom da je tužiteljica izgubila parnicu, dužna je temeljem citirane oderdbe tuženiku naknaditi troškove parničnog postupka, dok je zahtjev tužiteljice za naknadom troška odbijen.

29. Tako je tuženiku prema odredbi Tbr. 52/4 važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23), priznat trošak prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, dalje OT), koja je bila na snazi u vrijeme pokretanja postupka, i to visini jednokratne nagrade za zastupanje u prvostupanjskom postupku u iznosu od 200 bodova (Tbr. 7/2 OT), a što uz vrijednost boda od 2,00 eura, uvećano za trošak PDV od 25% (Tbr. 42 OT), trošak tuženika sveukupno iznosi 500,00 eura.

30. Slijedom navedenog, zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu preko dosuđenog je odbijen.

31. Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu, 7. studenoga 2025.

Sutkinja:

Danijela Marotti Andrić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe nadležnom Županijskom sudu u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi pismeno, u 4 primjerka, putem ovog suda.

DNA:

1. punomoćniku tužiteljice

2. punomoćniku tuženika