REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U POŽEGI

Sv. Florijana 2, 34000 Požega

Poslovni broj: Pn-63/2025-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Požegi, po sucu Davoru Lovriću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, OIB: 84397956623, iz Zagreba, A.Mihanovića 3, Područni ured u Požegi zastupanog po opunomoćeniku po zaposlenju HJ protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., OIB: 26187994862 iz Zagreba, Vatroslava Jagića 33 zastupan po opunomoćeniku po zaposlenju AJ radi isplate, nakon održane javne rasprave zaključene 5.studenog 2025. u prisutnosti opunomoćenika tužitelja HJ i odsutnosti uredno pozvanog tuženika, dana 7.studenog 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„ Tuženik je dužan platiti tužitelju na ime naknade štete iznos od 16.500,09 € sa zakonskom zateznom kamatom na taj iznos, koja teče od dana podnošenja tužbe pa do isplate, kao i naknaditi tužitelju parnične troškove, sve na račun Državnog proračuna br. [broj bankovnog računa] (s „poziv na broj-odobrenje“, u pretpolje upisati 26, a u veće polje sljedeće šifre 5908-19-19-03117036491), sve u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude, pod prijetnjom ovrhe.“

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi navodi da je na osnovi presude Općinskog suda u Požegi br. K-12/13 od 13.11.2013., tuženik bio u obvezi periodično podmirivati tužitelju štetu na ime isplaćene invalidske mirovine i novčane naknade za tjelesno oštećenje osiguraniku tužitelja EJ, jer je imenovani zadobio teške tjelesne ozljede u prometnoj nezgodi koju je skrivio tuženikov osiguranik UJ. Kako se isplata invalidske mirovine i novčane naknade za tjelesno oštećenje osiguraniku tužitelja EJ vrši i poslije 31.08.2022., do kada je šteta utužena, nastala je nova šteta koju je tuženik dužan nadoknaditi.

1.1.Konkretno sveukupna šteta iznosi 16.500,09 €, a sastoji se od isplaćene invalidske mirovine u iznosu od 14.484,06 € u razdoblju od 01.09.2022. do 31.08.2025., te od isplaćene naknade za tjelesno oštećenje u iznosu od 2.016,03 € u razdoblju od 01.09.2022. do 31.08.2025. godine, u punom iznosu, u smislu čl. 161. st. 2. toč. 1. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine", br.96/2025 dalje u tekstu: ZOMO ).

1.2. Tužitelj ističe da u sudskoj praksi ne postoji jedinstveni stav koji pravni propis primijeniti u ovakvim predmetima, da li čl. 161. ZOMO (NN 157/13 i dr.) ili čl. 27. ZOOP-a (NN 151/05 i dr.), te vezano za to tužitelj posebno upire u novi Zakon o mirovinskom osiguranju i njegove članke 156. do 165. u kojima je ponovno Zakonodavac potvrdio da se u predmetima naknade štete od osiguravajućih zavoda ima primjenjivati kao kasniji i specijalniji zakon, Zakon o mirovinskom osiguranju, a ne Zakon o obveznim osiguranjima u prometu. Članak 165. ZOMO-a izričito regulira da se na naknadu štete Zavodu primjenjuju isključivo odredbe ZOO i odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu priznaje nastanak štetnog događaja i pasivnu legitimaciju, dok u preostalom dijelu osporava osnovu i visinu zahtjeva tužitelja. Smatra da se u konkretnom slučaju primjenjuje Zakon o obveznim osiguranjima u prometu, a u skladu s čijim odredbama tužitelju ne pripada pravo potraživati štetu od tuženika.

Predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti.

3. U provedenom postupku sud je izvršio uvid i pročitao Rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Područni ured Požega, KLASA: UP7I-502-03/12- 02/149, URBROJ:338-11-13-12-10 od 26.rujna 2012., nalaz i mišljenje vještaka o smanjenoj radnoj sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost te djelomičnog ili potpunom gubitku radne sposobnosti, Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Područni ured u Zagrebu, KLASA:

141-02/15-03/2050, URBROJ:426-04-07/5-16-4 od 10.veljače 2016., Presudu Trgovačkog suda u Osijeku, Stalna služba u Slavonskom Brodu, broj: 1/P-372/2017 od 18.srpnja 2019., potvrdu Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 1.rujna 2025. o isplaćenim mirovinskim primanjima, Presudu Općinskog suda u Požegi, broj 2K-12/13-8 od 13.studenog 2013., rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područni ured u Požegi, KLASA:UP/I 141-02/16-03/03117036491, URBROJ:341-17-06/2-16-6830 od 8.lipnja 2016., rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područni ured u Požegi, KLASA:UP/I 141-02/16- 03/03117036491, URBROJ:341-17-06/2-16-6872 od 13.lipnja 2016. i ostale dokumente i priloge koje se nalaze u spisu:

4. Svi provedeni dokazi ocijenjeni su sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23, dalje u tekstu: ZPP).

5. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Između stranaka nije sporno da je osiguranik tužitelja ŽJ stradao u prometnoj nezgodi od 12.06.2012., a koju prometnu nezgodu je skrivio UJ teretnim vozilom osiguranim kod tuženika zbog čega je i pravomoćno proglašen krivim za izazivanje te nezgode.

7.Iz dostavljenih rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 8.lipnja 2016. i 28.srpnja 2014. utvrđeno je da je osiguraniku EJ zbog ozljede na radu 100% nastao djelomičan gubitak radne sposobnosti i tjelesno oštećenje od 50% ( 6.stupanj ).Iz dostavljenog obračuna izvršenih isplata i ispisom iz banke podataka doznačenih mirovinskih primanja proizlazi da je tužitelj u skladu sa svojim rješenjima osiguraniku EJ isplatio invalidsku mirovinu za razdoblje od 01.09.2022. do 31.08.2025. u iznosu od 14.484,06 EUR kao i naknadu za tjelesno oštećenje za razdoblje od 01.09.2022. do 31.08.2025. u iznosu od 2.016,03 EUR. Dakle, sveukupno mirovinsko primanje u iznosu od 16.500,09 EUR.

8. Između stranaka prvenstveno je sporna osnova i visina zahtjeva tužitelja s obzirom na različita stajališta stranaka o propisima do čije primjene dolazi u ovoj pravnoj stvari i s tim povezanog pitanja opsega i visine odgovornosti tuženika u konkretnom slučaju.

9. Prema odredbama čl. 161. st. 1. i 2. ZOMO-a tužitelj ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja i ako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju. Naknada stvarne štete, koju ovdje tužitelj ima pravo zahtijevati u slučajevima iz ZOMO-a, obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja i to: novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na invalidsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata invalidske mirovine, bez obzira na to je li osiguranik ispunio uvjete za ostvarivanje prava na prijevremenu ili starosnu mirovinu, novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na obiteljsku mirovinu sve dok traje isplata obiteljske mirovine, bez obzira na to bi li umrli osiguranik, da je živ, ispunio uvjeta za ostvarivanje prava na prijevremenu ili starosnu mirovinu, novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na naknadu zbog tjelesnog oštećenja, kao i troškove profesionalne rehabilitacije, kao i novčane naknade u vezi s korištenjem tog prava. Odredbom čl. 164. st. 1. ZOMO-a propisano je da ovdje tužitelj ima pravo zahtijevati naknadu štete u slučajevima iz čl. 161. ZOMO-a i izravno od društva za osiguranje kod kojega su vlasnici, odnosno korisnici motornog vozila osigurani od odgovornosti za štetu (izvorno pravo na naknadu štete).

10. Međutim, ovdje tuženik je društvo koji se bavi poslovima osiguranja, između ostaloga i poslovima obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti, a što je uređeno Zakonom o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine", br. 151/05., 36/09., 75/09., 76/13., 152/14. i 155/23. – dalje: ZOOP), zbog čega se na konkretan odnos tužitelja i tuženika kao osiguratelja glede utvrđivanja visine i opsega obveze tuženika primjenjuje materijalno pravo koje regulira tu materiju, dakle ZOOP koji je i bio na snazi u vrijeme nastanka štete tužitelju, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine čiju naknadu tužitelj potražuje u ovom postupku. Prema odredbi čl. 27. st. 1. ZOOP-a društvo za osiguranje obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. Odredbom st. 2. istoga članka propisano je da se stvarnom štetom iz prethodnog stavka smatraju troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji. Prema odredbi st. 3. tog članka razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

11. Kako je u konkretnom slučaju osiguraniku tužitelja priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog ozljede na radu (štetnog događaja) i tjelesnog oštećenja te tužitelj upravo po toj osnovi potražuje predmetni iznos od tuženika, to u smislu odgovarajuće primjene citiranih odredbi čl. 27. ZOOP-a budući da se invalidska mirovina isplaćuje na temelju povrede na radu, ne postoji razlika u visini mirovine koju bi tuženik eventualno bio dužan isplatiti tužitelju. S obzirom da se stoga utuženo potraživanje tužitelja u odnosu na tuženika već samim time u cijelosti ukazuje neosnovanim, valjalo je odbiti tužbeni zahtjev kao u izreci presude.

U Požegi 7.studenog 2025.

Sudac

Davor Lovrić

Uputa o pravu na žalbu: Protiv ove presude dozvoljena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa iste. Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka ovome sudu, a o istoj odlučuje županijski sud.

DNA:

1. Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Područni ured Požega

2. Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33