- 1 -              Rev 577/2021-3

 

 

 

 

 

Broj: Rev 577/2021-3

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Šarića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja T. Š. iz Z., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnica J. D., odvjetnica u Z., protiv tuženice H. r., Z., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik I. M. i drugi odvjetnici u Odvjetničkom društvu M. & P. u Z., radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-4234/2018-5 od 3. lipnja 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-7386/2016-15 od 20. ožujka 2018., ispravljena rješenjem istog suda broj P-7386/2016-21 od 24. travnja 2018., u sjednici održanoj 4. listopada 2023.,

 

 

p r e s u d i o  j e:

 

Revizija tuženice odbija se kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

1. Ispravljenom prvostupanjskom presudom suđeno je:

 

„I Utvrđuje se da ne postoji obveznopravni odnos između tužitelja T. Š. kao obveznika plaćanja mjesečne pristojbe za prijam audiovizualnog programa i tuženice H. r. kao ubirača te mjesečne pristojbe i to od 1. siječnja 2014. te se nalaže tuženici brisati iz svojih evidencija tužitelja kao obveznika plaćanja mjesečne pristojbe u roku 15 dana.

 

II Nalaže se tuženici naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 5.800,00 kn u roku 15 dana.

 

III Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u daljnjem iznosu od 1.250,00 kn.

 

IV Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 1.875,00 kn.“.

 

2. Drugostupanjskom presudom je žalba tuženice odbijena kao neosnovana, te je ispravljena prvostupanjska presuda potvrđena u dijelu pod točkama I., II. i IV. izreke. Ujedno je odbijen zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

 

3. Ovaj sud je rješenjem broj Revd-3465/2020-2 od 24. studenoga 2020. tuženici dopustio podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude zbog sljedećeg pravnog pitanja:

„Obvezuju li odredbe čl. 3. toč. 3.3 i čl. 3 toč. 3.4 Odluke o načinu odjave Prijamnika, koju je Uprava H. r. donijela na svojoj 19. sjednici od dana 24. siječnja 2012. - u svom razdoblju do njihova ukidanja presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske posl. br. Usoz-321/2013-8 od 30. lipnja 2015.?“.

 

4. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv navedene presude tuženica je podnijela reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) zbog materijalnopravnog pitanja zbog kojeg je dopuštena. Predlaže da ovaj sud ukine prvostupanjsku i drugostupanjsku presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

5. Na reviziju nije odgovoreno.

 

6. Revizija je neosnovana.

 

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi utvrđenja da ne postoji obveznopravni odnos između tužitelja kao obveznika plaćanja mjesečne pristojbe za prijam audiovizualnog programa i tuženice H. r. kao ubirača te mjesečne pristojbe i to od 1. siječnja 2014., uz nalaganje tuženici brisanja tužitelja iz evidencija tuženice kao obveznika plaćanja mjesečne pristojbe.

 

8. Povodom revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud pobijanu drugostupanjsku presudu ispituje samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena (čl. 391. st. 1. ZPP). U reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, uz određeno pozivanje na propise i druge izvore prava. Razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir (čl. 391. st. 3. ZPP).

 

9. U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

 

- da je tužitelj prijavljen kao obveznik plaćanja RTV pristojbe od 6. svibnja 2013. kao posjednik TV prijamnika,

 

- da je tužitelj 31. prosinca 2013. tuženici preporučeno poštom poslao potpisanu izjavu, u kojoj je naveo da otkazuje RTV pretplatu jer više ne posjeduje TV prijamnik za koji je plaćao pretplatu i da više ne živi na predmetnoj adresi u Z.

 

10. Među strankama je sporno je li tužitelj tom izjavom od 31. prosinca 2013. na valjan način izvršio odjavu obzirom na tuženičinu Odluku o načinu odjave prijamnika od 24. siječnja 2012. (dalje: Odluka), budući da zahtjev za odjavu prijamnika nije podnesen na službenom obrascu H. i da potpis tužitelja nije ovjeren kod javnog bilježnika.

 

11. Prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev pozivajući se na odredbu čl. 36. st. 1. Zakona o Hrvatskoj radioteleviziji („Narodne novine“, broj 137/10 i 76/12 - dalje: ZHRT) iz koje proizlazi da obveznik koji odjavi prijamnik ne plaća pristojbu, te je ocijenio da to što izjava tužitelja od 31. prosinca 2013. nije u skladu s odredbama čl. 3. toč. 3.3. Odluke tuženice (jer potpis tužitelja nije ovjeren kod javnog bilježnika) i što ne sadrži izjavu sadržaja propisanog čl. 3. toč. 3.4. Odluke, koja odredbe Odluke su bile važeće u vrijeme davanja izjave, nije odlučno s obzirom da se radi o odredbama Odluke koje su nezakonite i u suprotnosti s odredbama ZHRT, te koje su u tom dijelu ukinute presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj Usoz-321/13-8 od 30. lipnja 2015. („Narodne novine“, broj 87/15). Stoga, obzirom da je tužitelj potpisanom izjavom kojom je tuženici poslana poštom preporučeno odjavio prijamnik, a obveznik koji je odjavio prijamnik ne plaća pristojbu, prvostupanjski sud je tužbeni zahtjev ocijenio osnovanim.

 

12. Drugostupanjski sud je odbio žalbu tuženice i potvrdio prvostupanjsku presudu, obrazlažući da je dijelove odredbi čl. 3. toč. 3.3. i toč. 3.4. Odluke tuženika, ukinuo Visoki upravni sud Republike Hrvatske presudom broj Usoz321/13-8 od 30. lipnja 2015. donesenom na temelju odredbe čl. 3. st. 2. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10, 143/12 i 152/14 - dalje: ZUS), dok je tužitelj, na kojem je teret dokazivanja odjave prijamnika, dokazao u smislu čl. 219. st. 1. ZPP da je izvršio odjavu TV prijamnika putem pisanog zahtjeva od 31. prosinca 2013. sukladno odredbi čl. 36. st. 1. ZHRT.

 

13. Prema odredbi čl. 34. st. 1. ZHRT svatko tko ima u vlasništvu ili posjedu radijski ili televizijski prijamnik odnosno drugi uređaj za prijam radijskog ili audiovizualnog programa na području Republike Hrvatske koje je pokriveno prijenosnim signalom dužan je H. plaćati mjesečnu pristojbu utvrđenu čl. 35. st. 2. ZHRT, osim ako tim Zakonom nije drugačije određeno.

 

13.1. Odredbom čl. 36. st. 1. ZHRT je propisano da osoba iz čl. 34. st. 1. tog Zakona ne plaća mjesečnu pristojbu ako prijamnik odjavi. Način odjave prijamnika i kontrole plaćanja mjesečne pristojbe utvrđuje H. svojom odlukom.

 

14. Odredbom čl. 3. toč. 3.3. Odluke o načinu odjave prijamnika od 24. siječnja 2012. propisano je da se zahtjev za odjavljivanje Prijamnika podnosi H. neposredno ili putem punomoćnika u pisanom obliku na urudžbeni odjel H. ili poštanskom preporučenom pošiljkom. Potpis Obveznika plaćanja mjesečne pristojbe, odnosno, potpis punomoćnika Obveznika plaćanja mjesečne pristojbe koji nije odvjetnik na zahtjevu mora biti javnobilježnički ovjeren. Potpis odvjetnika punomoćnika nije potrebno ovjeravati. Ako se zahtjev podnosi putem punomoćnika, neovisno je li punomoćnik odvjetnik ili nije, zahtjevu je potrebno priložiti valjano izdanu punomoć na kojoj se potpis Obveznika plaćanja mjesečne pristojbe mora ovjeriti putem javnog bilježnika.

 

14.1. Odredbom čl. 3. toč. 3.4. Odluke propisano je da se zahtjev za odjavu Prijamnika podnosi isključivo na službenom obrascu H.-a koji je priložen ovoj Odluci i čini njen sastavni dio. Izjava ovjerena kod javnog bilježnika koja je sadržana u Zahtjevu za odjavu prijamnika sadrži izjavu Obveznika plaćanja mjesečne pristojbe: (I) da izjavu daje pod kaznenom i materijalnom odgovornošću, (II) da više nema u vlasništvu i/ili posjedu Prijamnik, (III) da dopušta ovlaštenoj osobi H.-a svakodobno provođenje kontrole posjeda Prijamnika, (IV) je upoznat s činjenicom da ga je u slučaju odbijanja, odnosno, onemogućavanja H.-a u provođenju kontrole posjeda Prijamnika H. ovlašten ponovno prijaviti za plaćanje mjesečne pristojbe.

 

14.2. Dijelove odredbi čl. 3. toč. 3.3. i toč. 3.4. Odluke koji se odnose na način odjave putem službenog obrasca tuženika uz ovjereni potpis kod javnog bilježnika, ukinuo je Visoki upravni sud Republike Hrvatske presudom broj Usoz-321/13-8 od 30. lipnja 2015. u postupku ocjene zakonitosti općeg akta, Odluke o načinu odjave prijamnika od 24. siječnja 2012. koju je donijela Uprava H. na temelju odredaba čl. 36. st. 1. ZHRT, čl. 21. st. 2. ZHRT i čl. 49. st. 1. ZHRT, te čl. 17. st. 1. t. 18. Statuta Hrvatske radiotelevizije („Narodne novine“, broj 56/11 - dalje: Statut), čl. 49. st. 1. Statuta i čl. 60. st. 1. Statuta.

 

15. U reviziji tuženica ističe da je navedenom presudom Visoki upravni sud Republike Hrvatske ukinuo sporne odredbe Odluke tuženice, te da sukladno odredbi čl. 86. st. 4. ZUS ukinute odredbe općeg akta prestaju važiti danom objave presude Visokog upravnog suda u „Narodnim novinama“ , što je u konkretnom slučaja 7. kolovoza 2015. Stoga tuženica smatra da su do tog dana ukinute odredbe Odluke proizvodile pravne učinke i bile primjenjive na pravne odnose koji su nastali do tog datuma, te da se zato primjenjuju u ovom slučaju.

 

16. U odluci broj U-III-1911/2018 od 16. srpnja 2020. Ustavni sud Republike Hrvatske je istaknuo sljedeće:

 

„6. U odnosu na konkretan predmet Ustavni sud ukazuje da je Visoki upravni sud Republike Hrvatske presudom broj: Usoz-321/13-8 od 30. lipnja 2015. ("Narodne novine" broj 87/15.) ukinuo dijelove Odluke o načinu odjave prijamnika HTV-a od 24. siječnja 2012., uključujući i članak 3. točku 3.4. koja je glasila:

"Zahtjev za odjavu Prijamnika podnosi se isključivo na službenom obrascu H.-a koji je priložen Odluci i čini njen sastavni dio. Izjava ovjerena kod javnog bilježnika koja je sadržana u Zahtjevu za odjavu prijamnika sadrži izjavu Obveznika plaćanja mjesečne pristojbe: (I) da izjavu da je pod kaznenom i materijalnom odgovornošću, (II) da više nema u vlasništvu i/ili posjedu Prijamnik, (III) da dopušta ovlaštenoj osobi H.-a svakodobno provođenje kontrole posjeda Prijamnika, (IV) da je upoznat s činjenicom da ga je u slučaju odbijanja, odnosno, onemogućavanja H.-a u provođenju kontrole posjeda Prijamnika H. ovlašten ponovno prijaviti za plaćanje mjesečne pristojbe."

 

7. Nadalje, Ustavni sud je u više svojih odluka utvrdio pravila koja se primjenjuju na sudske postupke koji se vode povodom odnosa nastalih na temelju općeg akta koji je ukinuo Visoki upravni sud. Tako je Ustavni sud u odluci broj: U-III-3947/2017 od 21. rujna 2017. (www.usud.hr) utvrdio da sudske odluke koje bi bile utemeljene na ukinutom propisu, a donesene nakon njegova ukidanja (nakon objave presude Visokog upravnog suda kojom se ukida osporeni propis), ne bi bile valjane.

 

8. Ustavni sud utvrđuje da stajališta Ustavnog suda iz odluke broj: U-III-3947/2017 (pa tako ni odluka na koje se podnositelj poziva u ustavnoj tužbi) nisu primjenjiva u podnositeljevom predmetu.

Osporena presuda Visokog trgovačkog suda ne temelji se na odredbama Odluke o načinu odjave prijamnika HTV-a od 24. siječnja 2012. (u daljnjem tekstu: Odluka) koje je Visoki upravni sud ukinuo presudom broj: Usoz-321/13-8 od 30. lipnja 2015. ("Narodne novine" broj 87/15.). Naime, Visoki upravni sud nije ukinuo dio članka 3. Odluke koji glasi:

"Zahtjev za odjavljivanje Prijamnika podnosi se H.-u neposredno ili putem punomoćnika u pisanom obliku na urudžbeni odjel H.-a ili poštanskom preporučenom pošiljkom."

 

8.1. U svojoj presudi Visoki trgovački sud je točno naveo koji dio Odluke je ukinut a koji dio je ostao na snazi, te na temelju činjeničnog stanja utvrđenog u prvostupanjskom postupku i spisa predmeta, utvrdio da podnositelj nije odjavio sporna dva radio prijamnika jer nije dostavio podnesak preporučenom poštom H. r. t. kojom bi ju izvijestio o odjavi prijamnika.“

17. U odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-3947/2017 od 26. listopada 2017. izneseno je pravno shvaćanje:

„Člankom 58. stavkom 5. Ustavnog zakona propisano je:

 

"Članak 58.

(...)

(5) U postupcima u kojima o pravnoj stvari, do dana stupanja na snagu odluke Ustavnog suda kojom se ukida zakon, odnosno ... pojedina njihova odredba, nije pravomoćno odlučeno, a taj se zakon, odnosno drugi propis neposredno primjenjuje u toj pravnoj stvari, ukinuti zakon ... ili njihova ukinuta ili poništena odredba neće se primjenjivati od dana stupanja na snagu odluke Ustavnog suda."

 

5.1. Stavak 5. članka 58. Ustavnog zakona odnosi se upravo na konkretan slučaj podnositelja. Naime, riječ je o postupku u kojem o pravnoj stvari, do dana objave presude Visokog upravnog suda kojom se ukida sporni propis, nije pravomoćno odlučeno, a taj se propis neposredno primjenjuje u toj pravnoj stvari. Iz stavka 5. proizlazi da se takav ukinuti propis neće primjenjivati "od dana stupanja na snagu odluke Ustavnog suda", odnosno od dana objave presude Visokog upravnog suda kojom je propis ukinut (isto proizlazi i iz odredbe stavka 2. članka 55. Ustavnog zakona, koja propisuje da "ukinuti ... drugi propis ... prestaje važiti danom objave odluke Ustavnog suda u 'Narodnim novinama´").

 

6. Ustavni sud napominje da je u svojoj odluci broj: U-III-662/2013 od 28. veljače 2013. utvrdio: "Prema tome, proizlazi da je u konkretnom slučaju Visoki upravni sud primijenio odredbe zakona koje u vrijeme donošenja osporene presude nisu bile na snazi, jer su ukinute odlukom Ustavnog suda. Stoga Ustavni sud utvrđuje da je time Visoki upravni sud postupio protivno pravilu propisanom člankom 58. stavkom 5. Ustavnog zakona". Ustavni sud ocjenjuje da je i odluka u predmetu broj: U-III-5708/2010 od 20. ožujka 2013., u kojoj je izneseno stajalište da "ukinuti zakon i drugi propis ... prestaju važiti danom objave odluke Ustavnog suda u 'Narodnim novinama´", također primjenjiva u konkretnom slučaju.

 

Uzimajući u obzir ova ranije izražena stajališta Ustavnog suda, a imajući pritom na umu odredbu stavka 5. članka 58. Ustavnog zakona, proizlazi da odluke Ustavnog suda imaju učinak pro futuro, što bi u konkretnom slučaju značilo da sudske odluke koje bi bile utemeljene na ukinutom propisu, a donesene nakon njegova ukidanja (nakon objave presude Visokog upravnog suda kojom se ukida osporeni propis), ne bi bile valjane. Ovakvo stajalište Ustavni je sud zauzeo u predmetu broj: U-III-1673/2015 od 25. svibnja 2017. ("Narodne novine" broj 65/17.) i time otklonio sve postojeće nedoumice i razilaženja u sudskoj praksi.“.

 

17. U konkretnom predmetu je utvrđeno da je tužitelj odjavio TV prijamnik jer je tuženici dostavio preporučeno poštom izjavu kojom ju je izvijestio o odjavi prijemnika, te je na taj način postupio sukladno dijelu odredbe čl. 3. Odluke tuženice koji je ostao na snazi, odnosno nije ukinut presudom Visokog upravnog suda broj Usoz-321/13-8 od 30. lipnja 2015.

 

18. Slijedom navedenog, odgovor na postavljeno pitanje bio bi da u sudskim postupcima u kojima odluka ovisi o primjeni dijela odredbi čl. 3. toč. 3.3. i čl. 3. toč. 3.4. Odluke o načinu odjave prijamnika od 24. siječnja 2012. koje su ukinute presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj Usoz-321/2013-8 od 30. lipnja 2015., a u kojim postupcima do dana objave te presude Visokog upravnog suda nije pravomoćno odlučeno, navedeni ukinuti dio odredbi Odluke se ne primjenjuju.

 

19. Budući da ovaj sud nije našao postojanje revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava na koji se odnosi podneseno pitanje, valjalo je na temelju odredbe čl. 393. st. 1. ZPP reviziju odbiti kao neosnovanu.

 

Zagreb, 4. listopada 2023.

 

                                                                                    Predsjednik vijeća:

                                                                                    Željko Šarić, v.r.