REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U OSIJEKU

Europska avenija 7

P-710/2025-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sucu Nikolini Primorac, u pravnoj stvari tužitelja ĐĐ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Krešimiru Rastiji, odvjetniku iz Osijeka, protiv tuženika Elektronik centar trgovina d.o.o., iz Zagreba, Kopernikova 5, OIB: 83632578347, zastupanog po punomoćniku Alanu Čuriku, odvjetniku iz Osijeka, radi ispunjenja ugovorne obveze, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 7. listopada 2025. u prisutnosti tužitelja, punomoćnika tužitelja Krešimira Rastije i punomoćnika tuženika Alana Čurika, 7. studenog 2025., objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku da Elektronik centar trgovina d.o.o. da tužitelju ĐĐ, izda valjanu tabularnu ispravu podobnu za upis prava vlasništva tužitelja na nekretnini koja u naravi predstavlja poslovni prostor u prizemlju i podrumu površine 128,50 čm, koji posebni dio je neodvojivo povezan sa suvlasničkim dijelom cijele nekretnine, koji je jednako velik kao i ostali suvlasnički dijelovi, a koji poslovni prostor predstavlja 1. suvlasnički dio s neodređenim omjerom etažno vlasništvo (E-1), nekretnine u naravi [adresa], površine 604 m2, od čega dvorište, površine 369 m2, stambena zgrada, [adresa], površine 235 m2, izgrađene na kčbr. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], za k. o. [katastarska općina], u roku od 15 dana, a koju ispravu će u protivnom zamijeniti ova presuda.

II. Nalaže se tuženiku Elektronik centar trgovina d.o.o. da tužitelju ĐĐ naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu 2.521,84 eura zajedno s pripadajućom zateznom kamatom računajući od dana donošenja prvostupanjske presude 7. studenog 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 3. lipnja 2016. podnio tužbu u kojoj je naveo da je s bivšom suprugom ČĐ bio osnivač trgovačkog društva Electronic centar d.o.o. (pravni prednik tuženika), da je radi uređenja međusobnih imovinskih odnosa sa ČĐ sklopio Ugovor o nagodbi 27. srpnja 2010. (u nastavku: Ugovor) kojim se u čl. 3. Ugovora obvezao prenijeti ČĐ 50% poslovnog udjela koji mu je pripadao u trgovačkom društvu tuženika što je isti i učinio, pa je ČĐ rješenjem Trgovačkog suda u Osijeku broj Tt-10/1252-2 postala jedini osnivač i direktor tuženika. Navodi da se ČĐ kao član uprave tuženika u čl. 4. Ugovora obvezala poduzeti sve potrebne radnje radi upisa prava vlasništva na poslovnom prostoru koji se nalazi u prizemlju i podrumu stambene zgrade u [adresa], sagrađene na k. č. br. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], upisanog kao zk. tijelo IV, 1. etaža, 0/0 od 128,50 m[2] na ime i vlasništvo tužitelja s tim što je u čl. 6. Ugovora ugovoreno da će se radi realizacije navedene obveze sklopiti posebni pravni poslovi. Navodi da je zajedno s tuženikom i odvjetnicom ZĐ **.**.2011. sklopio Sporazum kojim su ugovorne strane još jednom potvrdile sklopljeni Ugovor i aneks tom Ugovoru. Budući da tuženik nije ispunio ugovorom preuzetu obvezu iako se 25. travnja 2016. temeljem rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Z-18000/16 upisao kao vlasnik predmetnog poslovnog prostora, predložio je sudu da donese presudu kojom će obvezati tuženika da s tužiteljem sklopi ugovor o darovanju nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica], u naravi dvorište u Tratinskoj 20, od 604 m[2] , zk. tijelo IV, 1. etaža 0/0, poslovni prostor u prizemlju i podrumu od 128,50 m[2] .

2. U odgovoru na tužbu tuženik se u cijelosti usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu. Ne osporava da su tužitelj i ČĐ u početku bili osnivači tuženika, te da su 27. srpnja 2010. sklopili Ugovor kojim se tužitelj obvezao prenijeti ČĐ 50% poslovnog udjela tuženika, da je tužitelj ispunio navedenu obvezu i da je ČĐ tako postala jedini osnivač i direktor tuženika. Osporava da je tuženik sklopio Ugovor budući da Ugovor nije ovjeren štambiljom tuženika, niti je potpisan po ovlaštenoj osobi, već tvrdi da su Ugovor potpisali tužitelj i ČĐ kao fizičke osobe. Navodi da tuženik nikada nije preuzeo obvezu sklapanja ugovora o darovanju predmetne nekretnine tužitelju osobito imajući u vidu činjenicu da je tuženik pravna osoba. Napominje da obvezno sklapanje ugovora mora proizlaziti iz zakona što u konkretnoj situaciji nije slučaj. Navodi da se tuženik obvezao Ugovorom prvo isplatiti dug LĐ za poslovni prostor u Tratinskoj 20, pod uvjetom da isti dostavi tuženiku valjanu dokumentaciju za uknjižbu tuženika na navedenom poslovnom prostoru u zemljišne knjige, dok je u čl.4. st.2. Ugovora ugovoreno da će poslovni prostor neometano koristiti tužitelj, a da će mu tuženik dati sva potrebna odobrenja ili suglasnost za upis prava vlasništva na njegovo ime. Tuženik je istakao i prigovor zastare navodeći da su se ugovorne strane Ugovorom obvezale u roku 28 dana od dana zaključenja Ugovora realizirati odredbe Ugovora. Budući da je Ugovor ovjeren kod javnog bilježnika 30. srpnja 2010., tužitelj je od 27. kolovoza 2010. mogao tražiti poduzimanje posebnih pravnih radnji radi realiziranja Ugovora. S obzirom da je tužba u ovom predmetu podnesena 3. lipnja 2016., smatra da je prošao opći zastarni rok od pet godina za ispunjenje ugovorne obveze. Tuženik je istakao i prigovor nedostatka pravnog interesa tužitelja za podnošenje tužbe u ovom postupku. Dalje tijekom postupka tuženik se poziva i na ništetnost odredbe čl.4. Ugovora navodeći da je predmetna nekretnina tj. poslovni prostor u Zagrebu u Tratinskoj 20 zapravo imovina tuženika kao pravne osobe zbog čega tužitelj i ČĐ nisu mogli Ugovorom raspolagati tom nekretninom, dakle vlasništvom trgovačkog društva, već da su mogli samo podijeliti poslovne udjele tuženika pri diobi zajedničke bračne stečevine. Napominje da bi ČĐ u slučaju da postupi po čl.4. Ugovora, počinila kazneno djelo zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju ili eventualno kazneno djelo prouzročenja stečaja, jer bi besplatnim raspolaganjem vrijednom nekretninom društva znatno umanjila njegovu imovinu. Uzimajući u obzir sve navedeno, tuženik je predložio sudu da odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan.

3. Podneskom od 26. siječnja 2018. tužitelj je preinačio tužbu na način da je pored postavljenog tužbenog zahtjeva istakao i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev na način da sud, ako utvrdi da tužbeni zahtjev iz tužbe (glavni tužbeni zahtjev) nije osnovan, donese presudu kojom će naložiti tuženiku da tužitelju izda ispravu podobnu za upis prava vlasništva na predmetnoj nekretnini. Tvrdi da su Ugovor sklopili ĐĐ i ČĐ kao članovi uprave tuženika zbog čega osporava tvrdnje tuženika da Ugovor nije potpisan po ovlaštenoj osobi tuženika. Navodi da ima pravni interes za podnošenje predmetne tužbe, te smatra neosnovanim tuženikov prigovor zastare budući da se tuženik upisao u zemljišne knjige na predmetnom poslovnom prostoru nakon što je pribavio valjanu dokumentaciju i to 25. travnja 2016. zbog čega je tuženik tek od tog dana bio u mogućnosti tužitelju izdati sva potrebna odobrenja i suglasnosti za upis prava vlasništva na ime tužitelja.

3.1. U odnosu na eventualno kumulirani tužbeni zahtjev, tuženik je isti osporio navodeći da se radi o zahtjevu za izdavanje tabularne isprave, dakle o zahtjevu za ispunjenje ugovorne obveze, a ne o vlasničkoj tužbi zbog čega takav zahtjev zastarijeva u općem zastarnom roku od 5 godina koji je također mogao biti postavljen najkasnije do 27. kolovoza 2015.

3.2. Na ročištu 2. srpnja 2021. tužitelj je pored postojećih tužbenih zahtjeva istakao i treći tužbeni zahtjev na način da je predložio sudu da ako utvrdi da nisu osnovani tužbeni zahtjev iz tužbe kao ni sporedni tužbeni zahtjev, da donese presudu kojom će naložiti tuženiku da s tužiteljem sklopi ugovor o kupoprodaji predmetne nekretnine čiji je sadržaj naveden na listu 120 spisa.

3.3. Na ročištu održanom 7. listopada 2025. sud je dopustio sve preinake tužbe koje su učinjene tijekom postupka budući da je isto svrsishodno radi konačnog rješenja spora među strankama. Na navedenom ročištu tužitelj je djelomično povukao tužbu u odnosu na sporedne tužbene zahtjeve kojima je tražio sklapanje darovnog i kupoprodajnog ugovora, a s obzirom da se tuženik nije protivio djelomičnom povlačenju tužbe, raspravnim rješenjem od 7. listopada 2025. je utvrđeno da je tužba u tom dijelu djelomično povučena. Tužitelj je tako ostao kod tužbenog zahtjeva za izdavanje tabularne izjave pobliže opisanog u točki I. izreke ove presude.

4. U dokaznom postupku pročitani su: Ugovor o nagodbi od 27. srpnja 2010 (list 10-11 spisa), aneks Ugovora o nagodbi od 27. srpnja 2010. (list 12 spisa), Sporazum od 7. studenog 2011. (list 13 spisa), izvadak iz zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] (list 14- 15 spisa), povijesni izvadak iz sudskog registra (list 7-9 spisa), izvadak iz zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica] (list 66 spisa), Ugovor o kupoprodaji nekretnine od 16. listopada 2006. (116-119 spisa), Sporazum od 21. listopada 2016. (list 131-133 spisa), rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu broj Tt-22/14552-2 od 31. ožujka 2022. (152-153 spisa), rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu Tt-21/54668-2 od 14. prosinca 2021. (list 154-155 spisa), izvadak iz zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica] (list 214-216 spisa), presuda Trgovačkog suda u Osijeku broj Povrv-336/2024 od 18. ožujka 2025. (list 219-225 spisa). Proveden je dokaz saslušanjem tužitelja ĐĐ (list 109-112 spisa) i zakonskog zastupnika tuženika ČĐ (list 112- 115 spisa). Tužitelj je odustao od dokaznog prijedloga za saslušanje svjedoka ZĐ.

4.1. Sud je odbio dokazni prijedlog tužitelja za saslušanje svjedoka ĆĐ na okolnost sklapanja Sporazuma od 7. studenog 2011. i prave volje stranaka u vezi sklapanja istog, budući da je te činjenice sud utvrdio na temelju drugih dokaza, o čemu više u nastavku obrazloženja ove presude.

5. Predmet spora u ovom postupku je zahtjev tužitelja za izdavanje tabularne isprave podobne za upis prava vlasništva tužitelja na nekretnini tuženika upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica], dvorište i stambena zgrada u [adresa], E-1, suvlasnički dio s neodređenim omjerom koji se sastoji od poslovnog prostora u prizemlju i podrumu od 128,50 m[2] (u nastavku: nekretnina u Zagrebu, u Tratinskoj 20).

6. Među strankama nije sporno:

- da su tužitelj i ČĐ bivši bračni drugovi,

- da je tuženik pravni sljednik Electronic centar prometa d.o.o. koji je pravni sljednik Electronic centra d.o.o.,

- da je nekretnina u Zagrebu, u Tratinskoj 20, prvo bila upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k o. Grad Zagreb, k. č. br. [katastarska čestica], te da je ista sada upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica],

- da su tužitelj i tuženik ispunili obveze iz čl.1., 2., 3. i 5. Ugovora.

6.1. Navedene nesporne činjenice proizlaze i iz rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu broj Tt-22/14552 od 31. ožujka 2022. i Tt-21/54668 od 14. prosinca 2021. (list 152-155 spisa), izvadaka iz zemljišne knjige (list 14-15, 214-216 spisa), te iz iskaza tužitelja i zakonskog zastupnika tuženika ČĐ.

7. Među strankama je sporno ima li tužitelj pravni interes za podnošenje tužbe u ovom predmetu, tko je sklopio Ugovor (ĐĐ i ČĐ kao fizičke osobe ili kao osobe ovlaštene za zastupanje tuženika), je li nastupila zastara tužiteljevog potraživanja, je li odredba čl.4. Ugovora valjana, te je li tuženik dužan izdati tužitelju tabularnu ispravu radi uknjižbe prava vlasništva tužitelja na nekretnini u Zagrebu, u Tratinskoj 20.

7.1. Sud je utvrdio neosnovanim tuženikov prigovor nedostatka pravnog interesa tužitelja za podnošenje tužbe u ovom predmetu budući da se druga ugovorna strana Ugovorom obvezala ispuniti određenu ugovornu obvezu u korist tužitelja koji stoga kao sudionik tog obvezno pravnog odnosa ima interes da tužbom potražuje ispunjenje ugovorne obveze. Za napomenuti je pri tome da su postojanje pravnog interesa, kao procesna pretpostavka za podnošenje tužbe, i konačna odluka o osnovanosti tužbenog zahtjeva dvije različite stvari.

8. Prema odredbi čl.150. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05, 41/08 , u nastavku: ZOO) koji je bio na snazi u trenutku sklapanja Ugovora, ugovorom o nagodbi osobe između kojih postoji spor ili neizvjesnost o nekom pravnom odnosu, uzajamnim popuštanjima, prekidaju spor, odnosno otklanjaju neizvjesnost i određuju svoja uzajamna prava i obveze.

8.1. Prema odredbi čl.18. st.5. ZOO, za pravnu osobu volju očituju njezina tijela u pravnim poslovima i postupcima koje poduzimaju u tome svojstvu.

8.2. Prema odredbi čl. 309. st.1. ZOO, ugovor što ga sklopi zastupnik u ime zastupane osobe i u granicama svojih ovlaštenja obvezuje neposredno zastupanog i drugu ugovornu stranu.

9. Iz Ugovora (list 10-11- spisa) proizlazi da su isti potpisali tužitelj i ČĐ, te da su isti svoje potpise ovjerili kod Javnog bilježnika Mandice Popović u Osijeku 30. srpnja 2010., da je na samom kraju Ugovora navedeno da ga potpisuju tužitelj i ČĐ kao članovi uprave tuženika. Člankom 1. Ugovora je ugovoreno da će tuženik izvršiti uknjižbu prava vlasništva na nekretnini u Zagrebu, u Tratinskoj 20 na ime tužitelja, dok će ČĐ u ime tuženika izvršiti povlačenje tužbe i odricanje od tužbenog zahtjeva u predmetu Općinskog suda u Osijeku broj P-2261/2006. Člankom 2. Ugovora tužitelj se obvezao svoju polovicu nekretnine u Osijeku, Jagerova 14, darovnim ugovorom prenijeti na ČĐ. Člankom 3. Ugovora tužitelj se obvezao sa ČĐ zaključiti ugovor o prijenosu 50% poslovnog udjela koje ima u društvu tuženika na ČĐ, bez naknade, te ujedno odustati od revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj P-1658/2009. Člankom 4. Ugovora tuženik je preuzeo obvezu isplate duga LĐ u iznosu od 374.587,20 kuna za poslovni prostor u Zagrebu, u Tratinskoj 20. Nadalje je ugovoreno da će se isplata izvršiti pod uvjetom da LĐ dostavi potrebnu dokumentaciju za uknjižbu tuženika u zemljišne knjige. Stavkom 2. čl. 4. je ugovoreno da su se ČĐ i ĐĐ kao članovi uprave tuženika sporazumno dogovorili da će navedeni poslovni prostor svo vrijeme neometano i bez naknade koristiti tužitelj, a da će mu tuženik dati sva potrebna odobrenja za upis prava vlasništva na njegovo ime. Člankom 5. Ugovora ugovorne strane su se dogovorile da će se vlasništvo vozila Jeep grand Cherokee (OS693HP) i Jaguar, s imena tuženika prenijeti na ime tužitelja. Člankom 6. Ugovora ugovorne strane su se obvezale povući sve ostale sudske postupke uz plaćanje svatko svojih troškova, te da će u roku od 28 dana od dana zaključenja ugovora posebnim pravnim poslovima realizirati odredbe ovog ugovora, a ako se ne izvrši obveza zaključenja posebnih pravnih poslova, smatrat će se da ugovor nije ni zaključen.

9.1. Iz aneksa Ugovora (list 12 spisa) proizlazi da su tužitelj i ČĐ dodatno regulirali svoje međusobne odnose iz prethodno sklopljenog Ugovora, a koji se odnose na raspolaganje nekretninom u Osijeku, Jagerova 14.

10. Iz Sporazuma od 7. studenog 2011. (list 13 spisa) proizlazi da su tuženik, tužitelj, odvjetnica ZĐ i odvjetnik ĆĐ dogovorili svoje međusobne odnose na način da se tuženik obvezao opozvati punomoć ĆĐ i dati punomoć za zastupanje ZĐ, odvjetnici iz [adresa] i to u predmetima Općinskog građanskog suda u Zagrebu koji se vode u pravnoj stvari tužitelja LĐ, protiv tuženika Electronic Centar d.o.o. radi predaje nekretnine u posjed, te radi ispunjenja ugovorne obveze i naknade štete broj P-11969/10 i Ps-384/10. Člankom 2. Sporazuma je potvrđeno da su tužitelj i ČĐ kao direktor tuženika, prethodno 27. srpnja 2010. Ugovorom i aneksom tome Ugovoru utvrdili obveze tuženika prema tužitelju. U stavku 2. čl.2. navedenog sporazuma je ugovoreno da tuženik, a vezano za spomenute parnične predmete, preuzima obvezu isplate iznosa utvrđenog u Ugovoru, dok će svaki iznos preko toga snositi tužitelj.

11. Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica], dvorište u Tratinskoj 20 od 604 m[2] (list 14-15 spisa) utvrđeno je da je u zk. tijelu IV, 1. etaža 0/0 upisan poslovni prostor u prizemlju i podrumu od 128,50 čm, da je navedeni poslovni prostor prethodno bio vlasništvo LĐ, te da je nakon njega vlasništvo upisano u korist tuženika 6. travnja 2016. kada je opravdana predbilježba upisa prava vlasništva.

12. Iz ovlaštenja za zastupanje i odobrenje sklopljenog pravnog posla (list 118-119 spisa) proizlazi da je ČĐ kao direktor tuženika potvrdila da je tuženik vlasnik poslovnog prostora u [adresa], upisanog u zk. ul. br. [broj ZK uloška], PU 6, k. o. [katastarska općina], te da se ista kao zakonski zastupnik tuženika obvezala izdati odobrenje tužitelju za sklapanje ugovora kojim će tuženik prodati navedeni poslovni prostor i prenijeti ga u vlasništvo tužitelja. Iz ovlaštenja nadalje proizlazi da je tuženik dozvolio tužitelju da se u zemljišnim knjigama upiše kao vlasnik nekretnine u Zagrebu, u Tratinskoj 19.

13. Iz Sporazuma od 21. listopada 2016. koji je sklopljen između LĐ i tuženika (list 131-133 spisa), proizlazi da su ugovorne strane suglasno utvrdile da tuženik ima dospjelu novčanu tražbinu prema LĐ u iznosu 56.412,80 kuna zajedno sa zateznim kamatama od 2. lipnja 2005. do isplate, te da je navedena novčana tražbina s obračunatom zateznom kamatom na dan 17. rujna 2015. iznosila 134.141,48 kuna. Člankom 2. Sporazuma je utvrđeno da LĐ ima dospjelu novčanu tražbinu prema tuženiku u iznosu 431.000,00 kuna zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 2. lipnja 2010. do isplate, te tražbinu u iznosu 38.020,00 kuna zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 19. prosinca 2013., a koje novčane tražbine na dan 17. rujna 2015. s obračunatom zateznom kamatom iznose 711.855,19 kuna na ime glavnice i 45.789,33 kune na ime troškova postupka odnosno sveukupno 757.644,52 kune. Člankom 3. navedenog sporazuma je izvršen prijeboj međusobnih novčanih tražbina ugovornih strana, a nakon kojeg prijeboja je tuženik ostao u obvezi isplatiti LĐ na dan 20. srpnja 2016. iznos od 652.704,37 kuna. Člankom 4. Sporazuma ugovorne strane su dodatno utvrdile da je tuženik LĐ isplatio daljnji iznos od 375.000,00 kuna, te da je u konačnici ostala obveza tuženika prema LĐ u iznosu 286.241,47 kuna zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 20. listopada 2016. do isplate.

14. Iz nepravomoćne presude Trgovačkog suda u Osijeku broj Povrv-336/2024-14 od 18. ožujka 2025. proizlazi da je tuženik iz tog predmeta Kronos d.o.o. dužan Elektronik centru trgovini d.o.o. (ovdje tuženiku) predati slobodan od svojih stvari i osoba, nekretninu u Zagrebu, u Tratinskoj 20.

15. Tužitelj ĐĐ je iskazao da se ovdje zapravo radi o diobi bračne stečevine, da se 2003. razveo od ČĐ, da je tvrtka Eelectronic centar bila osnovana još za vrijeme njihovog braka, da je on u početku bio osnivač tuženika i jedni vlasnik, da se u vrijeme razvoda sa ČĐ dogovorio da će 50% tuženika biti u njegovom vlasništvu, a 50 % u vlasništvu ČĐ, da je nakon toga došlo do problema i da više nije htio voditi firmu pola - pola nakon čega je došlo do drugih sporazuma. Iskazao je da su se tada dogovorili da tuženik u cijelosti pripadne ČĐ zajedno s poslovnim prostorom u Osijeku iz kojega je firma poslovala, a da poslovni prostori u Zagrebu u Tratinskoj 19 i Tratinskoj 20 pripadnu njemu. Iskazao je da je on ispoštovao svoj dio sporazuma, dok je ČĐ na njega prenijela samo poslovni prostor u Tratinskoj 19, a ovaj u Tratinskoj 20 nije, zbog čega se sada zapravo i vodi postupak u ovom predmetu. Tužitelj je nadalje iskazao da u trenutku potpisivanja Ugovora poslovni prostor u Tratinskoj 20 nije bio upisan kao vlasništvo tuženika zbog čega je dogovor i bio da će se taj poslovni prostor prepisati na njega nakon što se isti prethodno upiše na ime tuženika. Dakle, Ugovorom je rješavana zapravo bračna stečevina, s tim što je tužitelj svoju obvezu iz Ugovora u cijelosti ispunio, a ČĐ nije. Tužitelj je iskazao da je dug iz čl.4. Ugovora i čl.2. Sporazuma (list 10 i 13 spisa) u iznosu od 374 i nešto tisuća kuna podmirio tuženik, dok je razliku preko tog iznosa podmirio on osobno prije nekoliko godina.

16. Zakonska zastupnica tuženika ČĐ je iskazala da se u vrijeme potpisivanja Ugovor bojala za egzistenciju i svoj život, ali da taj Ugovor nije potpisala pod prisilom iako je bila u teškom emocionalnom stanju jer se morala brinuti o dvije kćeri o kojima se tužitelj nije brinuo, s tim da je plaćao alimentaciju. Iskazala je da je tuženik bio bračna stečevina i da je ovaj Ugovor bio samo jedan od ugovora kojim su ona i tužitelj pokušali riješiti svoju bračnu stečevinu, da se ona kao ČĐ, dakle kao fizička osoba obvezala prenijeti na tužitelja u vlasništvo poslovni prostor u Tratinskoj 20 i Tratinskoj 19 u Zagrebu, te da je poslovni prostor u Tratinskoj 19 prenijela u vlasništvo tužitelja sukladno njegovim "muljažama". Iskazala je da je Ugovor ovjerila kod javnog bilježnika kao fizička osoba, a ne kao član uprave, da ona nije pravnik, da predmetni Ugovor nije sastavila i da je u vrijeme potpisivanja tog Ugovora bila članica tuženika zajedno s tužiteljem. Sporazum od 7. studenog 2011. je potpisala u ime tuženika jer je tada bila direktor. Iskazala je da nekretninu u Tratinskoj 20 nije prenijela na tužitelja jer je postojao odnos između tužitelja i LĐ koji je tužio tuženika za nekih 430.000,00 kn, a onda se to sve svelo na više od 750.000,00 kn zajedno s kamatama. Iskazala je da je tuženik platio dug prema LĐ u iznosu 375 i nešto tisuća kuna, te da je LĐ bio dužan i tuženiku zbog čega je vođena ovrha i u konačnici je napravljen izračun duga prema kojem je opet tuženik ostao dužan LĐ. Iako se tužitelj obvezao platiti dug prema LĐ, on taj dug nije podmirio. Pojasnila je da je po Ugovoru o nagodbi dug prema ŽĐ bio oko 375.000,00 kn i da je taj dug trebao podmiriti tužitelj koji to nije učinio već da je tuženik podmirio tih 375.000,00 kn. Iskazala je da se tuženik uknjižio tek 2016. na nekretnini u Tratinskoj 20, jer je ŽĐ tek tada dao tabularnu ispravu s tim što je odmah ovrhom sjeo na tu istu nekretninu. Na poseban upit ako ona kao zastupnik tuženika nije preuzela obveze iz Ugovora zašto je prepisala vlasništvo nekretnine u Tratinskoj 19 na tužitelja, iskazala je da ju je sve ovo psihički jako razaralo i da je htjela sve to riješiti. Potvrdila je da je i vozila u vlasništvu tuženika prenijela na tužitelja nakon što je potpisan sporazum, dakle nakon što je postala vlasnik tuženika. Motiv da prenese ta vozila na tužitelja je bio samo da što prije sve završi i da više ne dolazi u ove sudnice.

17. Sud je povjerovao iskazima tužitelja i ČĐ u dijelu u kojem su iskazivali da su predmetni Ugovor sklopili kao jedan u nizu ugovora kako bi riješili svoje međusobne imovinsko pravne odnose i podijelili bračnu stečevinu, budući da su u tome dijelu njihovi iskazi suglasni, logični i uvjerljivi i u skladu su s ostalom materijalnom dokumentacijom koja se nalazi u spisu. Sud nije povjerovao ČĐ u dijelu u kojem je rekla da je Ugovor potpisala kao fizička osoba dakle, samo u svoje ime, iz razloga što je isto u suprotnosti sa sadržajem Ugovora i Sporazumom od 7. studenog 2011., što je dalje obrazloženo u nastavku obrazloženja ove presude. Sud nije povjerovao ČĐ ni u dijelu u kojem je iskazivala da je dug prema ŽĐ od oko 375.000,00 kn trebao podmiriti tužitelj, iz razloga što je isto u suprotnosti sa čl.4. st.1. Ugovora u kojem je ugovoreno da će tuženik, a ne tužitelj, podmiriti taj dug. Budući da je tuženik ispunio svoje obveze prema tužitelju iz čl.1. i 5. Ugovora na način da je nekretninu u Zagrebu, u Tratinskoj 19 i automobile prenio na ime tužitelja, sud smatra da je ČĐ svoj iskaz, u dijelu u kojem je osporavala da se Ugovorom obvezala u ime tuženika, dala u cilju izbjegavanja izvršenja ugovorne obveze iz čl. 4. Ugovora.

18. Na temelju ovako provedenog dokaznog postupka, sud je utvrdio da su predmetni Ugovor sklopili tužitelj i ČĐ i da su navedenim Ugovorom isti preuzeli obveze iz Ugovora kako u svoje ime, tako i u ime tuženika jer to proizlazi iz samog teksta Ugovora, teksta Sporazuma od 7. studenog 2011., a i iz volje svih ugovornih strana. Naime, u čl.1. Ugovora stoji da se tuženik obvezuje izvršiti uknjižbu nekretnine u Zagrebu, u Tratinskoj 19 u korist tužitelja i snositi prateći trošak. U čl. 4. Ugovora stoji da se tuženik obvezuje isplatiti dug prema LĐ i dati tužitelju potrebna odobrenja za uknjižbu prava vlasništva na nekretnini u Zagrebu, u Tratinskoj 20. U čl. 6. stoji da se tuženik obvezuje dati pisanu izjavu da nema nenamirenih potraživanja…. Pored takvog utvrđenja, neosnovane su tvrdnje tuženika da se navedenim Ugovorom nije obvezao, kada je i sama ČĐ kao zakonski zastupnik tuženika u svom iskazu potvrdila da je Sporazum od 7. studenog 2011. sklopila u ime tuženika i kada je u čl. II. tog Sporazuma navedeno da upravo tuženik potvrđuje da je člankom 4. Ugovora tuženik preuzeo obvezu prema tužitelju. S druge pak strane, nije logično da je tuženik izvršio sve ostale obveze iz Ugovora (osim obveze iz čl.4.) na način da je u vlasništvo tužitelja prenio nekretninu u Zagrebu, u Tratinskoj 19 i automobile, a da se prethodno Ugovorom nije obvezao da će to učiniti. Ni sama ČĐ prilikom iskazivanja nije dala logično i razumljivo objašnjenje na pitanje zašto je tuženik na tužitelja prepisao vlasništvo nekretnine u Tratinskoj 19 ako ona kao zastupnik tuženika u ime tuženika nije preuzela tu obvezu iz Ugovora. Dakle, uzimajući u obzir da su i tužitelj i ČĐ u vrijeme sklapanja Ugovora bili članovi tuženika ovlašteni za zastupanje istog, da su navedeni Ugovor potpisali, da je na više mjesta u Ugovoru ugovorena obveza kako tužitelja i ČĐ, tako i tuženika, da je tuženik ispunio sve obveze iz Ugovora osim ove iz čl.4., da je naknadnim Sporazumom od 7. studenog 2011. tuženik potvrdio da je u Ugovoru preuzeo obvezu iz čl.4. prema tužitelju, te da ni sama ČĐ u svom iskazu nije osporavala da je ona kao osoba ovlaštena za zastupanje tuženika potpisala navedeni Sporazum, utvrđeno je da je jedna od ugovornih strana Ugovora bio i tuženik koji je između ostalih, Ugovorom preuzeo i obvezu prema tužitelju iz čl.4. Ugovora.

18.1. Analizirajući sadržaj Ugovora i uzimajući u obzir iskaze tužitelja i ČĐ, sud je utvrdio da je prava volja svih ugovornih strana bila rješavanje međusobno spornih pravnih odnosa. Tako je utvrđeno da je svaka od ugovornih strana preuzela određenu obvezu od povlačenja tužbe, odustajanja od revizije i svih ostalih postupaka, preuzimanja duga, do obveze prijenosa prava vlasništva i plaćanja troškova postupaka. Stoga je sud utvrdio da su ugovorne strane svojim uzajamnim popuštanjem i prekidanjem postojećih sporova, zaista imale namjeru odrediti svoja uzajamna prava i obveze, sve sukladno čl. 150. ZOO. U konačnici, stranke tijekom postupka nisu niti osporavale valjanost Ugovora kao ugovora o nagodbi iz čl.150. ZOO. sa svim njegovim elementima.

19. U odnosu na prigovor tuženika da je odredba čl.4. Ugovora ništetna jer je nekretnina u Zagrebu, u Tratinskoj 20 zapravo imovina tuženika kao pravne osobe zbog čega tužitelj i ČĐ nisu mogli Ugovorom raspolagati tom nekretninom, dakle vlasništvom trgovačkog društva, već da su mogli samo podijeliti poslovne udjele tuženika pri diobi zajedničke bračne stečevine, sud je utvrdio da tužitelj i ČĐ Ugovorom nisu dijelili imovinu tuženika, već da se tuženik obvezao sam raspolagati svojom imovinom. Činjenica jeste da je imovina tuženika kao pravne osobe odvojena od imovine članova društva i da bračni drugovi ne mogu dijeliti bračnu stečevinu na način da dijele imovinu društva, nego da u tom slučaju mogu podijeliti jedino poslovne udjele u društvu. Uvidom u predmetni Ugovor je utvrđeno da je obvezu prenošenja nekretnine u Zagrebu, u Tratinskoj 20 s imena tuženika na ime tužitelja, preuzeo tuženik, kao što je tuženik preuzeo i obvezu prijenosa prava vlasništva na tužitelja nekretnine u Zagrebu, u Tratinskoj 19 i automobila Jaguar i Jeep grand Cherokee, a koju je obvezu tuženik ispunio, a da pri tome nije dovodio u pitanje tko je preuzeo tu obvezu. Nadalje je utvrđeno da su se ugovorne strane u čl.6. Ugovora obvezale radi ispunjenja obveza iz Ugovora naknadno poduzeti posebne pravne poslove, pa da je tako i sam tuženik preuzeo obvezu da će naknadno, odgovarajućim pravnim poslom prenijeti pravo vlasništva nekretnine u Zagrebu, u Tratinskoj 20 na tužitelja. Koji će to pravni posao biti i na koji će način tuženik u konačnici izuzeti predmetnu nekretninu iz svoje imovine ovisi naravno o zakonskoj regulativi koja je propisana Zakonom o trgovačkim društvima i ostalim poreznim zakonima i pri tome nema sumnje da sve radnje koje će tuženik poduzeti u tom smislu moraju biti u skladu sa zakonom. Stoga se neosnovano tuženik poziva na eventualno počinjenje kaznenog djela od strane ČĐ kao jedinog osnivača i člana tuženika budući da je notorna činjenica da trgovačka društva, pa tako i tuženik kao društvo s ograničenom odgovornošću raspolažu svojom imovinom.

20. U odnosu na dug prema LĐ, za napomenuti je da tijekom postupka nije bilo sporno da je LĐ u konačnici izdao tuženiku tabularnu ispravu temeljem koje se ovaj upisao kao vlasnik predmetne nekretnine u Zagrebu, u Tratinskoj 20 zbog čega je očigledno da je dug plaćen, a da su postojali neki drugi odnosi između tužitelja i tuženika iz kojih bi proizlazili razlozi za neispunjenje ugovorne obveze iz čl. 4. Ugovora, tuženik tijekom postupka nije dokazao. Postojanje tužbe u predmetu ovoga suda broj P-252/2022 (zapravo P-235/2022) na koji se tuženik poziva u podnesku od 24. listopada 2022. nije valjani dokaz o tome, a za napomenuti je i to da taj postupak nije pravomoćno okončan.

21. Uzimajući u obzir sve navedeno, utvrđeno je da je tuženik čl. 4. Ugovora preuzeo obvezu prijenosa prava vlasništva na nekretnini u Zagrebu, u Tratinskoj 20 u korist tužitelja sukladno čl. 309. u vezi čl.18. st.5. i čl.152. ZOO zbog čega je isti dužan ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje sukladno čl. 9. i 4. ZOO, pa je stoga odlučeno kao u točki I. izreke.

22. Sud je utvrdio neosnovanim tuženikov prigovor zastare iz razloga što tužbeni zahtjev na izdavanje tabularne izjave kao obvezno pravni zahtjev zastarijeva u općem zastarnom roku od 5 godina. Budući da iz izvatka iz zemljišne knjige (list 14-15 spisa) proizlazi da je tuženik svoje pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini upisao tek 6. travnja 2016. (opravdavanjem predbilježbe prava vlasništva), a da je tužitelj podneskom od 26. siječnja 2018., kada je preinačio tužbu, tražio od suda da obveže tuženika da mu izda ispravu podobnu za upis prava vlasništva, utvrđeno je da nije protekao zastarni rok od 5 godina budući da tužitelj od tuženika nije ni mogao tražiti izdavanje tabularne isprave prije nego što se ovaj upisao u zemljišne knjige, sve sukladno čl. 215. st.1. ZOO., što proizlazi i iz čl.4. st.1. Ugovora.

23. Budući da je tužitelj u cijelosti uspio u postupku, sud mu je dosudio trošak na temelju čl.154. st.1. ZPP. Tužitelju je, prema vrijednosti predmeta spora, dosuđen trošak u iznosu 2.521,84 eura, a koji trošak obuhvaća sastav tužbe 100 bodova prema Tbr.7.t.1., sastav obrazloženog podneska od 29. siječnja 2018., 8. listopada 2020. i 30. rujna 2025., 100 bodova svaki prema T.br. 8.t.1., sastav podneska od 6. lipnja 2018., 11. svibnja 2018., 14. srpnja 2016., 25 bodova svaki prema T.br. 8.t.4., sastav žalbe od 3. listopada 2016. 62,5 bodova, prema T.br. 10.t.4., zastupanje na ročištima 13. rujna 2016., 2. srpnja 2021., 19. listopada 2022., 7. listopada 2025., 100 bodova svaki prema T.br.9.t.1., zastupanje na ročištima 5. listopada 2020. i 25. ožujka 2021., 25 bodova svaki prema T.br.9.5. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23) i pripadajući PDV u iznosu 493,75 eura. Sud je priznao tužitelju i trošak pristojbe na tužbu u iznosu 53,09 eura. Sud tužitelju nije priznao trošak sastava žalbe od 12. travnja 2021. jer s istom nije uspio, trošak odgovora na žalbu od 18. rujna 2018. jer isti nije bio potreban za vođenje parnice. Sud mu nije priznao ni trošak zastupanja na ročištima 18. srpnja 2016., 15. svibnja 2018. i 13. rujna 2018. jer na istima nije bio prisutan. U odnosu na podneske od 6. lipnja 2018., 11. svibnja 2018., 14. srpnja 2016., sud tužitelju nije priznao trošak kao za sastav obrazloženog već za sastav tzv. "ostalog" podneska budući da se ne radi o obrazloženom podnesku. Nije mu priznat ni trošak sudske pristojbe na presudu i rješenje o privremenoj mjeri jer je uvidom u e-spis utvrđeno da tu pristojbu nije ni platio.

Osijek, 7. studenog 2025.

Sudac

Nikolina Primorac

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave iste. Žalba se podnosi elektronskim putem ovome sudu, a o istoj odlučuje nadležni županijski sud.

Za stranku koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok za žalbu teče od dana objave presude, a za stranku koja nije uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok za žalbu teče od dana primitka presude.

DOSTAVITI:

1. pun. tužitelja

2. pun. tuženika