REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj P-902/2020-29

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu Ani Ćosić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ZD, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Srđan Kalebota, odvjetnik u Splitu, protiv tuženika, Addiko Bank d.d., OIB:14036333877, Zagreb, Slavonska avenija 6, kojeg zastupa punomoćnik Domagoj Petrinović, odvjetnik u OD Kožul&Petrinović d.o.o. u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 17. listopada 2025. u prisutnosti tužiteljice osobno, zamjenika punomoćnika tužiteljice te zamjenice punomoćnika tuženika, 7. studenog 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je ništetena i bez pravnog učinka nepoštena odredba Ugovora o kreditu broj 256-39/2007 od 14. svibnja 2007., zaključenog između tužiteljice i tuženika, u dijelu u kojem je u čl. 3. ugovoreno kako se kamate obračunavaju na iznos kredita iz članka 2. ovog ugovora te kako se kamata obračunava u CHF, a naplaćuje u kunama po važećem srednjem tečaju za CHF Hypo AlpeAdria-Bank d.d. na dan plaćanja, te članak 4. u dijelu u kojem je ugovoreno kako se kredit otplaćuje u anuitetima u kunskoj protuvrijednosti od 292,41 CHF obračunatih po srednjem tečaju za CHF Hypo Alpe-Adria Bank d.d., na dan plaćanja.

II. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba, članak 6. Ugovora o kreditu broj 256-39/2007 od 14. svibnja 2007., zaključenog između tužiteljice i tuženika, u dijelu u kojem je, ugovoreno kako je kamatna stopa promjenjiva na način da je banka ovlaštena izvršiti promjenu kamatne stope sukladno odluci o kamatnim stopama Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. ili drugom katu banke, time da korisnik kredita svojim potpisom na ovom ugovoru izjavljuje da je suglasan i da bez prigovora prihvaća pismenu obavijest banke o visini kamatne stope, vis

III. Nalaže se tuženiku, Addiko Bank d.d., OIB:14036333877 da isplati tužiteljici, ZD, OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime ništetne odredbe o valutnoj klauzuli iznos od 3.638,22 eura sa zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 1,05 eura od 7.8.2007. do isplate;

- na iznos od 0,12 eura od 20.9.2007. do isplate;

- na iznos od 2,13 eura od 22.11.2007. do isplate;

- na iznos od 5,16 eura od 25.01.2008. do isplate;

- na iznos od 7,10 eura od 4.3.2008. do isplate;

- na iznos od 7,69 eura od 31.3.2008. do isplate;

- na iznos od 5,65 eura od 9.4.2008. do isplate;

- na iznos od 0,67 eura od 20.5.2008. do isplate;

- na iznos od 2,01 eura od 23.6.2008. do isplate;

- na iznos od 1,94 eura od 18.7.2008. do isplate;

- na iznos od 0,69 eura od 1.9.2008. do isplate;

- na iznos od 2,17 eura od 11.9.2008. do isplate;

- na iznos od 6,24 eura od 9.10.2008. do isplate;

- na iznos od 11,73 eura od 17.11.2008. do isplate;

- na iznos od 10,99 eura od 23.12.2008. do isplate;

- na iznos od 19,51 eura od 30.1.2009. do isplate;

- na iznos od 23,89 eura od 27.2.2009. do isplate;

- na iznos od 20,20 eura od 31.3.2009. do isplate;

- na iznos od 18,43 eura od 8.4.2009. do isplate;

- na iznos od 16,53 eura od 29.5.2009. do isplate;

- na iznos od 16,91 eura od 19.6.2009. do isplate;

- na iznos od 17,65 eura od 14.7.2009. do isplate;

- na iznos od 15,24 eura od 13.8.2009. do isplate;

- na iznos od 17,29 eura od 15.9.2009. do isplate;

- na iznos od 15,28 eura od 16.10.2009. do isplate;

- na iznos od 15,40 eura od 9.11.2009. do isplate;

- na iznos od 16,06 eura od 10.12.2009. do isplate;

- na iznos od 20,19 eura od 11.1.2010. do isplate;

- na iznos od 22,93 eura od 10.2.2010. do isplate;

- na iznos od 26,23 eura od 30.3.2010. do isplate;

- na iznos od 25,80 eura od 29.4.2010. do isplate;

- na iznos od 27,29 eura od 31.5.2010. do isplate;

- na iznos od 38,41 eura od 29.6.2010. do isplate;

- na iznos od 33,98 eura od 29.7.2010. do isplate;

- na iznos od 46,35 eura od 31.8.2010. do isplate;

- na iznos od 43,65 eura od 28.9.2010. do isplate;

- na iznos od 39,02 eura od 29.10.2010. do isplate;

- na iznos od 44,46 eura od 12.11.2010. do isplate;

- na iznos od 50,70 eura od 7.12.2010. do isplate;

- na iznos od 52,40 eura od 20.1.2011. do isplate;

- na iznos od 48,93 eura od 14.2.2011. do isplate;

- na iznos od 52,36 eura od 29.3.2011. do isplate;

- na iznos od 52,03 eura od 26.4.2011.. do isplate;

- na iznos od 69,27 eura od 31.5.2011. do isplate;

- na iznos od 68,65 eura od 1.7.2011. do isplate;

- na iznos od 83,62 eura od 29.7.2011. do isplate;

- na iznos od 77,74 eura od 31.8.2011. do isplate;

- na iznos od 69,40 eura od 29.9.2011. do isplate;

- na iznos od 70,78 eura od 4.11.2011. do isplate;

- na iznos od 68,27 eura od 28.11.2011. do isplate;

- na iznos od 65,89 eura od 8.12.2011. do isplate;

- na iznos od 71,48 eura od 9.1.2012. do isplate;

- na iznos od 74,41 eura od 10.2.2012. do isplate;

- na iznos od 74,74 eura od 9.3.2012. do isplate;

- na iznos od 72,98 eura od 6.4.2012. do isplate;

- na iznos od 73,74 eura od 9.5.2012. do isplate;

- na iznos od 75,93 eura od 11.6.2012. do isplate;

- na iznos od 73,48 eura od 10.7.2012. do isplate;

- na iznos od 74,04 eura od 8.8.2012. do isplate;

- na iznos od 69,46 eura od 10.9.2012. do isplate;

- na iznos od 70,29 eura od 9.10.2012. do isplate;

- na iznos od 73,76 eura od 9.11.2012. do isplate;

- na iznos od 73,32 eura od 11.12.2012. do isplate;

- na iznos od 74,43 eura od 10.01.2013. do isplate;

- na iznos od 70,56 eura od 12.2.2013. do isplate;

- na iznos od 69,43 eura od 11.3.2013. do isplate;

- na iznos od 73,65 eura od 10.4.2013. do isplate;

- na iznos od 67,78 eura od 13.5.2013. do isplate;

- na iznos od 68,62 eura od 10.6.2013. do isplate;

- na iznos od 65,80 eura od 9.7.2013. do isplate;

- na iznos od 67,48 eura od 13.8.2013. do isplate;

- na iznos od 68,61 eura od 9.9.2013. do isplate;

- na iznos od 72,67 eura od 9.10.2013. do isplate;

- na iznos od 71,20 eura od 8.11.2013. do isplate;

- na iznos od 73,37 eura od 10.12.2013. do isplate;

- na iznos od 72,10 eura od 7.1.2014. do isplate;

- na iznos od 74,10 eura od 10.2.2014. do isplate;

- na iznos od 75,16 eura od 10.3.2014. do isplate;

- na iznos od 74,19 eura od 9.4.2014. do isplate;

- na iznos od 72,88 eura od 12.5.2014. do isplate;

- na iznos od 72,48 eura od 10.6.2014. do isplate;

po stopi koja je za razdoblje do 31. prosinca 2007. propisana čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

IV. Odbija se kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva koji glasi: „Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba, članak 2. Ugovora o kreditu broj 256-39/2007 od 14.5.2007. godine, zaključenog između tužiteljice i tuženika, u dijelu u kojem je, u članku 2., ugovoreno kako banka odobrava kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 20.082,00 CHF prema srednjem tečaju za CHF Hypo Alpe-AdriaBank d.d., važećem na dan korištenja kredita."

V. Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d., OIB:14036333877 da nadoknadi tužiteljici ZD, OIB: [osobni identifikacijski broj] parnične troškove u iznosu 1.791,99 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 7. studenog 2025. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

VI. Odbija se zahtjev tuženika, Addiko Bank d.d., OIB:14036333877, za naknadom parničnih troškova.

Obrazloženje

1.1. Tužiteljica je 18. veljače 2020. podnijela tužbu u kojoj navodi da je s tuženikom kao kreditorom 14. svibnja 2007. zaključila Ugovor o kreditu broj 256-39/2007 temeljem kojeg joj je tuženik stavio na raspolaganje kredit u iznosu 20.082,00 CHF, isplaćen u protuvrijednosti u kunama prema srednjem tečaju tuženika. U čl. 2. navedenog Ugovora ugovorena je valutna klauzula u valuti švicarski franak, čl. 4. otplata kredita je vezana uz navedenu valutu, čl. 3. visina kamatne stope je određena u iznosu 5,90% godišnje te je sukladno čl. 6. promjenjiva temeljem jednostrane odluke banke. Tužiteljica smatra da je ovakvim postupanjem tuženik u ugovor ugradio nepoštenu i ništetnu odredbu o valutnoj klauzuli i jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi pri čemu nije pojedinačno pregovarao sa tužiteljicom čime je prouzročio neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a sve na štetu tužiteljice. Nadalje, tužiteljica se poziva na presude donesene u postupku kolektivne zaštite interesa potrošača. Obzirom da ne raspolaže odgovarajućom dokumentacijom i podacima navodi kako ne može postaviti određeni tužbeni zahtjev te predlaže da sud rješenjem naloži tuženiku dostavu podataka iz kojih će biti vidljiv pregled obveza po ugovoru o kreditu. Po pribavi navedene dokumentacije tužiteljica navodi kako će urediti tužbeni zahtjev te predlaže donošenje presude kojom će se utvrditi da je ništetna i bez pravnog učinka odredba čl. 2., 3. i čl. 4. u dijelu u kojim je obveza vezana za valutnu klauzulu, čl. 6. u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa te naložiti tuženiku isplatu iznosa čija će se visina odrediti nakon dostave potrebne dokumentacije.

1.2. Nakon provedenog vještačenja podneskom od 11. travnja 2023. tužiteljica je uredila tužbeni zahtjev sukladno danom nalazu i mišljenju na način da predlaže donošenje presude kojom će se utvrditi da je ništetna i bez pravnog učinka odredba čl. 2., 3. i 4. u dijelovima vezanim za valutnu klauzulu, čl. 6. u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa te naložiti tuženiku isplatu 3.638,22 eura sa zateznim kamatama na pojedinačno navedene iznose (list 408 – 409), kao i naložiti tuženiku naknadu parničnog troška sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

2. U odgovoru na tužbu tuženik u cijelosti osporava osnov i visinu tužbe i tužbenog zahtjeva, ističe prigovor zastare, nedostatka pravnog interesa tužiteljice s obzirom da se od 1. siječnja 2014. na predmetni ugovor primjenjivala kamatna stopa u visini od 3,23% godišnje sukladno noveli Zakona o potrošačkom kreditiranju. Tuženik ističe kako se tužiteljica neosnovano poziva na primjenu presuda Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž-7129/13 i Pž-6632/17, te presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-249/14. Navodi kako u konkretnom slučaju tužiteljica traži utvrđenje ništetnosti i isplatu na temelju stjecanja bez osnove, a ne naknadu štete slijedom čega je pozivanje na obvezatnost navedenih presuda bespredmetno. Tuženik navodi kako je u vrijeme sklapanja ugovora u kreditu postupao sukladno važećim kogentnim propisima. Navodi kako ugovorena kamatna stopa predstavlja dopuštenu i odredivu kamatnu stopu na čiju je promjenjivost tužiteljica pristala, o kojoj se pojedinačno pregovaralo, te je ista jasna, uočljiva i lako razumljiva. Navodi kako je prilikom solemnizacije javni bilježnik potvrdio da ugovorne odredbe pa tako i odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi predstavljaju pravu volju stranaka te da stranke prihvaćaju pravne posljedice koje proizlaze iz takvih odredbi. U odnosu na valutnu klauzulu tuženik ističe kako se o istoj pojedinačno pregovaralo, da je tužiteljici kreditni referent objasnio značenje ugovaranja valutne klauzule, te je tužiteljica imala mogućnost odabira ugovora u drugoj valuti. Smatra da u slučaju utvrđenja da se o spornoj odredbi nije pregovaralo treba provesti test poštenja sporne ugovorne obveze. Ističe kako je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli jasna, lako razumljiva i lako uočljiva te u skladu s prisilnim propisima. Ističe da bi utvrđenje ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli na način kako to traži tužiteljica dovelo do posljedice kao da je među strankama ugovorena fiksna kamatna stopa, a da se ugovor o kreditu ispunjava kao ugovor o kreditu u HRK primjenjujući na njega kamatnu stopu koja vrijedi za CHF. Nakon što je tužiteljica podneskom od 11. travnja 2023. uredila tužbeni zahtjev tuženik navodi kako ne spori matematički izračun nalaza i mišljenja, ali ostaje kod svih istaknutih navoda tijekom postupka.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u dopis tuženika od 20. kolovoza 2019. (list 7 spisa), dopis tužiteljice od 16. kolovoza 2019. (list 8 spisa), ugovor o kreditu (list 9-14 spisa), metodologija promjene kamatnih stopa tuženika (list 36-38 spisa), sudsku praksu i stručne članke (list 38-154 spisa), obavijest o promjeni kamatne stope (list 166, 178, 179 spisa), otplatni plan (list 168-171, 175-177 spisa), specifikacija uplata (list 172-174 spisa), pregled prometa za klijenta (list 180-192 spisa), izjava ZDŠ (list 311-315 spisa), proveo je financijsko vještačenje po vještaku Zrinku Ručeviću iz Ručević vještačenja d.o.o. (list 397-401 spisa), saslušao tužiteljicu (list 492 spisa).

4. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno kao i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07.- Odluka USRH, 84/08., 96/08.-Odluka USRH,, 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22.,114/22., 155/23. dalje: ZPP) ovaj sud smatra da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice da sud: (1) utvrdi ništetnost dijela članka 2., 3. i 4. Ugovora o kreditu kojim je ugovorena valutna klauzula, (2) utvrdi ništetnost dijela članka 6. Ugovora o kreditu kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, te (3) naloži tuženiku da mu isplati razliku između anuiteta po početnom tečaju CHF te anuiteta koje je tuženik obračunavao prema tečaju CHF na dan plaćanja anuiteta, jer tužiteljica tvrdi da se radi o nepoštenim ugovornim odredbama kojima je povrijeđeno njezino potrošačko pravo.

6. Među strankama nije sporno, a što je utvrđeno i uvidom u Ugovor o kreditu broj 256-39/2007 da su tužiteljica i prednik tuženika Hypo Alpe-Adria Bank d.d. 14. svibnja 2007. sklopili navedeni ugovor, te je istim tužiteljici odobren i stavljen na raspolaganje kredit u iznosu kunske protuvrijednosti 20.082,00 CHF prema tečaju za CHF kreditora važećem na dan korištenja kredita, da je člankom 4. ugovorena otplata u 84. mjesečna anuiteta u kunskoj protuvrijednosti 292,41 CHF obračunato po srednjem tečaju tuženika za CHF važeće na dan plaćanja, da je člankom 6. ugovorena promjenjiva kamatna stopa sukladno odluci tuženika o kamatnim stopama.

7. Sporno je jesu li ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli kojom su iznos kredita i visina anuiteta vezani uz tečaj švicarskog franka i promjenjivu kamatnu stopu protivne pozitivnim propisima Republike Hrvatske, odnosno jesu li iste nepoštene i ništetne. Posljedično tome, sporno je ima li tužiteljica pravo na povrat iznosa koje je tuženiku platio zbog promjene valutne klauzule i promjena tečaja CHF u odnosu na tečaj na dan isplate kredita. Sporno je također jesu li protekli zakonom propisani rokovi zastare, postojanje pravnog interesa tužiteljice s obzirom da se nakon 1. siječnja 2014. na predmetni kredit primjenjivala kamatna stopa od 3,32% godišnje sukladno noveli Zakona o potrošačkom kreditiranju.

8. U odnosu na nepoštenu ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli valja istaknuti kako je vođen sudski postupak zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu koji je 4. srpnja 2013. donio presudu poslovni broj P-1401/2012 kojom je utvrđeno da je prednik tuženika u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, te u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima, ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenljiva, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik, kao trgovac, i korisnici kreditnih usluga, kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali sve na štetu potrošača pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 96/03.) u razdoblju do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09.) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

9. Presuda Trgovačkog suda u Zagrebu u dijelu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača za ugovorenu redovnu kamatnu stopu koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva potvrđena je presudom Visokog trgovačkog suda Republike poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. Vrhovni sud Republike Hrvatske je 9. travnja 2015. donio presudu poslovni broj Revt-249/14-2 kojom je odbijena, između ostalog, i revizija tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske.

10. Također, u pogledu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača za ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica švicarski franak (valutna klauzula) presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., u odnosu na koju je revizija odbijena odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Rev-2221/2018-11 od 03. rujna 2019., utvrđeno da je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak sve suprotno odredbama čl. 81., čl. 82. i čl. 90. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03., dalje: ZZP) u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 6. kolovoza 2007., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. suprotno odredbi čl. 96. i čl. 97. ZZP/07.

11. Dakle, pravomoćnim presudama u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača odlučeno je da je tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. (u kojem razdoblju je sklopljen i Ugovor o kreditu koji je predmet ove pravne stvari), povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita (uključujući i tužitelja) sklapajući ugovore o kreditima te koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom i drugim internim aktima tuženika, te u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita sklapajući ugovore o kreditima te koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula.

12. U odnosu na navode tuženika da u konkretnom slučaju nije primjenjivo pravno shvaćanje iz gore navedenih odluka, ističe se da je, sukladno članku 502.c ZPP-a i članku 118. Zakona o zaštiti potrošača, ovaj sud vezan za utvrđenja iz navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača, tj. vezan je za utvrđenje da je ništetna odredba tuženika o promjenjivoj stopi redovne kamate i odredba o valutnoj klauzuli. Naime, člankom 502.c ZPP-a propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavka 1. ovoga Zakona da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

13. Ovakvo pravno shvaćanje zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev-3142/2018-2 od 19. ožujka 2019. uz obrazloženje da sudovi nisu dužni u navedenom pravcu provoditi dokazni postupak neovisno o tome što se u postupcima kolektivne zaštite pravna zaštita pruža na općenitoj, odnosno apstraktnoj razini, s obzirom da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. st. Zakona o zaštiti potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, a kako je to propisano člankom 118. Zakona o zaštiti potrošača.

14. Citirana odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske bila je predmet ustavnosudskog ispitivanja i Ustavni sud Republike Hrvatske ju je u cijelosti potvrdio odlukom U-III-2233/2019 od 10. lipnja 2020. u kojoj je obrazložio da je Vrhovni sud detaljno obrazložio zašto o pravnom pitanju o kojem je već jednom pravomoćno odlučeno u sporu radi zaštite kolektivnih interesa i prava nije potrebno izvoditi dokaze u svakom parničnom postupku u kojem se odlučuje o individualnim restitucijskim zahtjevima potrošača, pri čemu je Vrhovni sud imao u vidu narav i svrhu pravnih sredstava kolektivne zaštite potrošača.

15. U odnosu na direktan učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača valja istaknuti i to da je tuženiku dopušteno dokazivati suprotno, ali samo u slučaju kada bi se radilo o nekim posebnim okolnostima koje bi isključivale vezanost za pravomoćnu odluku u kolektivnom sporu (npr. da tužitelj nije potrošač nego trgovac) onda je teret dokaza takve činjenice na tuženiku i dopušteno je tuženiku to dokazivati, ali u ovom postupku tuženik nije tako nešto tvrdio (ovakvo pravno shvaćanje zauzeo je Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev-18/2018 od 26. svibnja 2020.).

16. Nadalje, Ustavni sud Republike Hrvatske je u odluci brojU-III-5458/2021 od 30. lipnja 2022. iznio pravno shvaćanje da su "…u pojedinačnim potrošačkim sporovima banke ovlaštene tvrditi i dokazivati da su u postupku sklapanja pojedinačnog ugovora o kreditu (unatoč tome što ih nisu utvrdile konkretnim formularnim ili standardnim ugovorom) ipak na drugi način dale odgovarajuće obavijesti potrošaču o naravi, rizicima i posljedicama osporenih ugovornih odredaba na određivanje njegove novčane obveze i da je potrošač, unatoč punoj obaviještenosti, svejedno pristao na sklapanje takvog ugovora. U slučaju postojanja takvog informiranog pristanka, na redovnim je sudovima zadaća da u pojedinačnim potrošačkim sporovima provjere na koji način ta okolnost utječe na primjenjivost (direktni učinak) pravomoćnih presuda donesenih u kolektivnom sporu i na ocjenu poštenosti (ništetnosti) odredaba konkretnog ugovora.".

17. U odnosu na sredstva dokazivanja (dokaze) o punoj obaviještenosti konkretnog potrošača Ustavni sud je istaknuo "…da postoji već stabilna praksa redovnih sudova i Ustavnog suda o tome da se saslušanjem javnog bilježnika ne može utvrđivati obaviještenost potrošača prije sklapanja konkretnog ugovora jer javni bilježnik pri solemnizaciji ugovora o kreditu nije mogao potrošaču objasniti parametre promjene kamatne stope ili rizike fluktuacije tečaja švicarskog franka koji nisu bili navedeni u ugovoru o kreditu kojeg je solemnizirao, niti je imao takve zakonske ovlasti…".

18. Dakle, iz citiranih odluka Vrhovnog suda i Ustavnog suda slijedi da je ovaj sud vezan za utvrđenja iz navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača, ali da banka može dokazivati postojanje posebnih okolnosti zbog kojih se na konkretnog potrošača ne bi primjenjivao direktan učinak odluke iz kolektivnog spora. U tom smislu banka može predložiti da se na okolnost obavijesti koje su dane određenom potrošaču prije sklapanja konkretnog ugovora sasluša njezin zaposlenik koji je sudjelovao u sklapanju tog ugovora i to na okolnost pune obaviještenosti potrošača o značenju promjenjivosti kamatne stope i parametrima promjene kamatne stope te o rizicima fluktuacije tečaja CHF.

19. U ovom postupku tuženik je predložio saslušanje svjedokinje AD i javnog bilježnika Mihe Plećaša. Navedene dokaze sud nije provodio obzirom je tuženik na raspravi održanoj 17. listopada 2025. odustao od predloženog svjedoka. U odnosu na prijedlog za saslušanjem javnog bilježnika Mihe Plećaša prema ocjeni suda saslušanjem javnog bilježnika nije moguće utvrditi relevantne činjenice vezano za obaviještenost potrošača prije sklapanja konkretnog ugovora iz razloga što javni bilježnik prilikom solemnizacije ugovora o kreditu nema ni zakonske ovlasti ni potrebno stručno znanje da bi mogao potrošaču korisniku kredita objasniti parametre promjene kamatne stope ili rizike tečaja švicarskog franka.

20. Sud je pročitao pisanu izjavu ADŠ (list 311-315 spisa) međutim, a obzirom da iz iste proizlazi da ona nije osobno sudjelovala u razgovoru s tužiteljicom oko sklapanja ugovora i uvjeta kreditnog odnosa, sud je ocijenio da priložena isprava po svojoj dokaznoj vrijednosti nije prikladna za utvrđivanje obavijesti koje su dane tužiteljici.

21. Na okolnost pregovaranja i informiranja prije zaključenja predmetnog ugovora saslušana je tužiteljica koja je iskazala da joj je kredit bi potreban za kupnju automobila koji je koristila za osobne potrebe. Tužiteljica u trenutku podizanja kredita nije imala registrirani obrt, niti udjele u trgovačkom društvu te je bila zaposlena u društvu Metaling u Metkoviću. Kredit je podigla u poslovnici banke, gdje je pregovarala o iznosu kredita i ratama, na odredbe ugovora nije mogla utjecati, niti joj je ponuđen ugovor u drugoj valuti. U odnosu na pojam valutne klauzule tužiteljica je iskazala da joj djelatnik banke prilikom zaključenja ugovora nije objasnio što ista znači, a o tečaju CHF-a se nije informirala. Tužiteljica je navela da je znala što znači valutna klauzula, ali nije očekivala tolike fluktuacije u iznosima. Kada su iznosi počeli rasti tužiteljica nije tražila od banke nikakvu izmjenu ugovora. Nadalje, navela je da se ne sjeća da bi joj bilo objašnjeno na koji način će se mijenjati kamatna stopa, dok se ne sjeća da li je mogla ugovoriti fiksnu kamatnu stopu. Nadalje, tužiteljica je iskazala kako je bilo riječ o unaprijed pripremljenom dokumentu, koji je prije potpisa pročitala.

22. Sud u cijelosti prihvaća iskaz tužiteljice, jer ga ocjenjuje istinitim i uvjerljivim te smatra da tužiteljica nije dobila cjelovito i puno objašnjenje o značaju ugovaranja promjenjive kamatne stope i rizicima kretanja tečaja CHF, a na iskaz tužiteljice tuženik nije imao prigovora.

23. Dakle, tuženik nije dokazao, niti je učinio vjerojatnim da je u slučaju tužiteljice i ugovaranja predmetnog Ugovora o kreditu postupio drugačije nego što je to bilo predmet dokazivanja i raspravljanja u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, odnosno da je tužiteljicu u potpunosti obavijestio o naravi, rizicima i posljedicama spornih odredbi, tada je za zaključiti da se u ovom individualnom sporu primjenjuje pravno utvrđenje presude Trgovačkog suda u Zagrebu donesene u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača.

24. Također valja napomenuti da okolnost na koju upućuje tuženik - da je sporni ugovor o kreditu solemniziran - sama po sebi ne otklanja primjenu gore navedenih propisa niti utječe na pravo tužiteljice zatražiti zaštitu u smislu čl.1111.st.1. i čl.1115. u vezi s čl.323.st.1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22. i 156/22. – dalje: ZOO).

25. Nadalje, po stavu ovoga suda neosnovan je prigovor zastare u odnosu na dio tužbenog zahtjeva vezanog za utvrđenje ništetnosti odredaba Ugovora o kreditu, budući da je člankom 328. ZOO-a propisano da se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi pa ne može zastarjeti zahtjev tužiteljice kojim traži utvrđenje ništetnosti.

26. Stoga je sud prihvatio tužbeni zahtjev i utvrdio da su ništetni dijelovi članka 3., 4. i 6. Ugovora o kreditu kojima je ugovorena kamatna stopa koja je promjenjiva i valutna klauzula vezana uz CHF, a kako je to odlučeno u točkama I. i II. izreke.

27. Sud je odbio zahtjev da se utvrdi ništetnim dio odredbe čl. 2. Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovoreno kako banka odobrava kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 20.082,00 CHF prema srednjem tečaju za CHF Hypo Alpe-Adria Bank d.d., važećem na dan korištenja obzirom je istom odredbom određena visina iznosa kredita, te je kao takva navedena odredba uočljiva, jasna i nije dovela do neravnopravnosti stranaka. Do neravnopravnosti je dovela odredba prema kojoj je kamatna stopa promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora, a u kojem je dijelu utvrđeno da su odredbe (dio čl. 2. i 6. Ugovora) nepoštene, a time i ništetne te odredbe ugovora u kojima je tečaj CHF vezan za tečaj CHF banke na dan plaćanja (čl. 4. Ugovora). Slijedom navedenog, odlučeno kao u točki IV. izreke presude.

28. Kako su odredbe Ugovora o kreditima ništetne u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula to se te odredbe među strankama ne mogu primijeniti i tuženik nema pravo na naplatu svog potraživanja na temelju takvih ugovornih odredbi. Odnosno, sukladno članku 323. ZOO-a tuženik je dužan vratiti tužiteljici sve što je primio po osnovama koje su utvrđene ništetnom. Dakle, tužiteljica ima pravo na isplatu preplaćenih iznosa anuiteta i to kao razliku između iznosa koje je platio na temelju obračuna promjene valute po tečaju i iznosa obračunatog prema početnom tečaju CHF.

29. Radi utvrđenja visine tužbenog zahtjeva sud je proveo financijsko vještačenje po Zrinku Ručeviću iz Ručević vještačanja d.o.o. . Vještak je mišljenju naveo kako ugovoreni iznos od 20.082,00CHF prema srednjem tečaju kreditora na dan isplate iznosi 11.786,13 EUR; ako se promatraju samo iznosi koje je tužiteljica više platila, tada razlika obveza u razdoblju od dana dospijeća prve obveze (30. lipanj 2007.) do izračuna, a koja proizlazi iz razlike između tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate (na dan dospijeća pojedine obveze) i tečaja za valutu CHF važećeg na dan isplate kredita iznosi 3. 638,22 EUR pri čemu su pojedini mjesečni iznosi razlika dani su u stupcu 'k' Tabele 1 nalaza (list 400-401 spisa). Nadalje, ako se promatraju svi iznosi (i pozitivni i negativni, prebijeno), tada razlika obveza u razdoblju od dana dospijeća prve obveze (30.6.2007.) do konca izračuna, a koja proizlazi iz razlike između tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate (na dan plaćanja pojedine obveze) i tečaja za valutu CHF važećeg na dan isplate kredita, iznosi ukupno 3.635,19 EUR (zbroj pojedinačnih konvertiranih iznosa razlika) pri čemu su pojedini mjesečni iznosi razlika dani su u stupcu 'k' Tabele 1 iz nalaza (list 400-401 spisa).

30. Tužiteljica nije imala primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka te je sukladno nalazu i mišljenju uredio tužbeni zahtjev podneskom od 11. travnja 2023., dok je tuženik naveo kako ne osporava matematički izračun vještaka. Stoga je sud u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka smatrajući da je dan stručno, jasno i obrazloženo te sukladno članku 258. ZPP-a. Stoga je tužiteljici dosuđen preplaćeni tečaj CHF po kreditu u iznosu 3.638,22 EUR, a kako to proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka (Tabela nalaza, stupac "k", list 400-401 spisa).

31. U odnosu na prigovore tuženika, da se pri utvrđivanju visine potraživanja tužiteljice uzme u obzir i manjak koji je tuženiku nastao kao posljedica tečaja nižeg od onog važećeg na dan isplate kredita i kamatne stope niže od ugovorene, valja naglasiti kako u slučaju izostanka prigovora radi prebijanja ili materijalnopravnog prigovora prijeboja ili protutužbenog zahtjeva, u postupcima u kojima tužitelj potražuje isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe o CHF valutnoj klauzuli, sud nije ovlašten niti dužan umanjiti tužiteljevu tražbinu s tzv. potplaćenim iznosima, odnosno negativnim tečajnim razlikama koje se odnose na razdoblje kada je tečaj HRK/CHF bio manji od tečaja HRK/CHF na dan isplate kredita (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske, Rev 549/2023-4 od 18. prosinca 2023.). Obzirom da je u ovoj pravnoj stvari upravo takav slučaj, odnosno tuženik je samo istaknuo prigovor da bi sud trebao uzeti u obzir i tzv. negativne razlike, a u tom smislu nije istaknuo procesnopravni prigovor radi prebijanja, protutužbu ili materijalni prigovor prijeboja, slijedom čega nema niti postupovnopravnih pretpostavki za bilo kakvo umanjenje potraživanja tužitelja odnosno odlučivanje o osnovanosti ili neosnovanosti potraživanja tuženice.

32. U podnosu na prigovor zastare, valja istaknuti kako zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u postupku kolektivne zaštite potrošača. Potraživanje iz ove parnice zastarijeva u općem zastarnom roku od 5 godina iz članka 225. ZOO-a.

33. U odnosu na dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na isplatu, valja istaknuti kako tužiteljica potražuje isplatu samo s osnova razlike u tečaju, ne i promjenjive kamatne stope, pa stoga prigovor zastare nije osnovan, jer se zastarni rok od 5 godina računa od 14. lipnja 2018. Budući je tužba podnesena 18. veljače 2020., to proizlazi da tražbina tužiteljice s osnove razlike u tečaju CHF nije zastarjela.

34. Na svaki preplaćeni mjesečni iznos tužiteljici pripadaju zakonske zatezne sukladno članku 1115. ZOO-a i to od dana kada su izvršene uplate, a kako to proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka (Tabela nalaza, stupac"k" – stranice 400-401 spisa). Naime, tuženik je nesavjestan od trenutka kada je primio uplate od strane tužiteljice, pa je dužan kamate platiti od dana plaćanja anuiteta.

35. Visina stope zatezne kamate za razdoblje do 31. prosinca 2007. dosuđena je temeljem Uredbe o visini stope zatezne kamate ("Narodne novine", broj 76/96., 72/02. i 153/04.), za razdoblje od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15.), od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. sukladno čl. 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 78/15.), od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. sukladno čl. 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 114/2022), te od 30. prosinca 2023. pa nadalje sukladno čl. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 155/23.)

36. Nadalje, vezano za tuženikov prigovor nedostataka pravnog interesa tužiteljice s obzirom na to da se počevši od 1. siječnja 2014. na predmetni ugovor primjenjivala kamatna stopa u visini od 3,23% godišnje sukladno Noveli Zakona o potrošačkom kreditiranju valja istaknuti kako navedeno nije odlučno za ovaj spor u pogledu dijela tužbenog zahtjeva koji se odnosi na utvrđenje ništetenim odredaba ugovora koje su vezane za promjenjivu kamatnu stopu imajući u vidu odredbe čl. 327. st. 1. ZOO-a. Također, navedeni prigovor nije odlučan niti u odnosu na dio kondemantornog dijela tužbenog zahtjeva obzirom se isti odnosi na preplaćene iznose vezano za valutnu klauzulu, a ne za promjenjivu kamatnu stopu.

37. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je temeljem odredbe čl. 155. st. 5. u vezi čl. 155. st. 1. i 2. ZPP-a obzirom da tužiteljica nije uspjela u sporu samo u neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi. Također, pri donošenju odluke o troškovima postupka sud je kao vrijednost predmeta spora uzeo u obzir dio konačno postavljenog kondemnatornog tužbenog zahtjeva. Kod uspjeha u sporu nije uzet u obzir deklaratorni dio zahtjeva, jer se radi o primjeni direktnog učinka presude iz spora kolektivne zaštite potrošača.

38. Tužiteljici su priznati troškovi zastupanja po punomoćniku sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23.) i to za sastav tužbe (Tbr. 7/1 - 100 bodova), sastav podneska od 24. ožujka 2021. (Tbr. 9/1. – 100 bodova), sastav podneska od 29. rujna 2022 (Tbr. 8/1-100 bodova), zastupanja na ročištu 14. studenog 2022. (Tbr. 9/1-100 bodova), sastav podneska od 11. travnja 2023. (Tbr. 8/1-100 bodova), zastupanja na ročištu 17. listopada 2025. (Tbr. 9/1-100 bodova). Ukupno je tužiteljici priznato 600 bodova što uzimajući u obzir vrijednost jednog boda od 2,00 EUR (Tbr. 54.) i uvećano za 25% PDV-a (Tbr. 46.) iznosi 1.500,00 EUR. Također joj je priznat trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu 26,54 EUR i trošak financijskog vještačenja u iznosu 265,45 eura. Slijedom navedenog, ukupno priznati trošak tužiteljici iznosi 1.791,99 EUR.

39. Na dosuđeni trošak tužiteljici su dosuđene zakonske zatezne kamate sukladno članku 151. stavak 3. ZPP-a i članku 29. stavak 1. i 2. ZOO-a tekuće od presuđenja do isplate.

40. Zahtjev tuženika za naknadom parničnih troškova je odbijen temeljem članka 155. stavak 5. ZPP-a.

Zagreb, 7. studenoga 2025.

Sudac

Ana Ćosić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku 15 dana od dana objave presude. Žalba se podnosi ovome sudu, a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

1. Tužitelju po pun.

2. Tuženiku po pun.