Poslovni broj: P-2559/2022-25

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27, Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sutkinji Ani Kuzmanić, u pravnoj stvari tužitelja EV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku PV, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Lubina i Čutura j.t.d. u stečaju, protiv tužene Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu, radi isplate, nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene 9. listopada 2025. u prisutnosti punomoćnika parničnih stranaka, na ročištu za objavu presude 7. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

„1. Nalaže se tuženiku, Republika Hrvatska, OIB: [osobni identifikacijski broj] da u roku od 15 dana isplati tužitelju EV PV, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 4565 kuna/605,88 EUR[1] , sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 5.II.2021. godine pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena.

2. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana tužitelju plati parnične troškove sa zateznim kamatama, koje teku od objave presude pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena.“

II Nalaže se tužitelju da u roku 15 dana naknadi tuženoj trošak parničnog postupka u iznosu od 500,00 eura.

1 Fiksni tečaj konverzije: 1 EUR = 7,53450 HRK

Obrazloženje

1.1. Kod ovog suda zaprimljena je 30.svibnja 2022. tužba u kojoj se navodi da je tužitelj vlasnik stana broj 2 u [adresa], koji je položen na visokom prizemlju odnosno prvom katu u zgradi označenoj kao č. zgr. [katastarska čestica] upisanoj u ZU 5231 KO [katastarska općina]. Dio stana u površini od 64,84 m2 koristi kao zaštićeni najmoprimac HV, koji je sa tužiteljem 7.studenoga 2014. sklopio ugovor o najmu stana sa zaštićenom najamninom. HV plaća tužitelju zaštićenu najamninu u iznosu od 295,00 kn/39,15 EUR mjesečno, dok prosječna najamnina stana na predjelu [adresa] iznosi između 75,00kn/9,95 EUR i 90,00 kn/11,95 EUR mjesečno za jedan m2, što za stan od 64,84 m2 iznosi 4.860,00 kn/645,03 EUR mjesečno. Kada se od tog iznosa oduzme iznos zaštićene najamnine od 295,00 kn/39,15 EUR mjesečno se dobije iznos od 4.565,00 kn/605,88 EUR. Tolika je razlika između tržišne najamnine i zaštićene najamnine za taj stan, a tužena nije platila tužitelju tu razliku za veljaču 2021. Tužitelj se obratio tuženoj sa zahtjevima za mirno rješenje spora od 1.rujna 2021. i 2.rujna 2021., na koje je tužena odgovorila dopisima od 22.listopada 2021. navodeći da nema mogućnosti mirnog rješenja spora, i zahtjeve je odbila, premda je to protivno Ustavu Republike Hrvatske (članak 50.stavak 1.).

1.2. Slijedom navedenoga, tužitelj predlaže da sud donese presudu kojom će naložiti tuženoj da u roku 15 dana isplati tužitelju iznos od 4.565,00 kn/605,88 EUR sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 5. veljače 2021. do isplate, kao i da naloži tuženoj da naknadi tužitelju parnični trošak ovog postupka sa zateznom kamatom od objave presude do isplate.

2. U odgovoru na tužbu tužena prije svega predlaže sudu odbaciti tužbu jer ne postoje procesne pretpostavke za vođenje ovog spora, jer zahtjev za mirno rješenje spora mora sadržavati sve što i tužba, dakle trebaju biti identični kako bi se ostvarila procesna pretpostavka za podnošenje tužbe, što ovdje nije slučaj. Nadalje, tužena osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, ističe prigovor nedostatka aktivne te pomanjkanja pasivne legitimacije na strani tužene. Tužena ističe da je tužitelj vlasništvo stana stekao pravomoćnim upravnim aktom od 17. lipnja 2021., i to nakon što je donesen Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o najmu stanova (Narodne novine, broj: 68/18), koji je bio na snazi od 4. kolovoza 2018. do 25. rujna 2020., kad je ukinut odlukom Ustavnog suda RH objavljenoj u Narodnim novinama broj: 105/2020, pa nema pravnog osnova potraživati od tužene razliku između tržišne i zaštićene najamnine za dio stana koji mu pripada temeljem pravomoćnog upravnog akta za mjesec veljaču 2021. Tužitelj nije bio ovlašten zaključiti ugovor o najmu stana sa HV dana 7. studenog 2014., niti od istoga potraživati zaštićenu najamninu jer nije bio vlasnik stana. Navodi i da je tužitelj aktivno legitimiran na podnošenje ove tužbe i da je njegovo traženje osnovano (što se osporava), s obzirom da u narativnom dijelu tužbe tužitelj navodi da potražuje izgubljenu zaradu za stan broj 2 položen na visokom prizemlju zgrade i pod uvjetom da je ugovor o najmu od 7. studenog 2014. pravno valjan (što nije), tužitelj ne bi imao pravo potraživati izgubljenu zaradu za dio stana koji zaštićeni najmoprimac koristi preko 1/3 dijela. Naime, pravomoćnim rješenjem upravnog tijela određeno je da najmoprimac nastavlja koristiti predmetni stan u 1/3 dijela, te bi sve što najmoprimac koristi preko 1/3 dijela na temelju ugovora o najmu stana zaključenog s tužiteljem išlo na teret samog tužitelja.

3. Tužitelj je podneskom od 8. listopada 2025. uredio tužbeni zahtjev kako glasi u izreci presude, dok je sud u izreci presude konvertirao utuženi iznos u kunama u eure prema fiksnoj stopi konverzije kune u euro u visini od 7,53450 kuna za 1 euro propisanoj Uredbom Vijeća Europske Unije broj 2022/1208 od 12. srpnja 2022.

4.1. Tijekom postupka izveden je dokaz pregledom i čitanjem Odgovora Općinskog državnog odvjetništva u Splitu broj N-DO-737/2021 od 22. studenog 2021. (list 4 i 5 spisa), Zahtjeva za mirno rješenje spora od zaprimljenog 1. rujna 2021. kod Općinskog državnog odvjetništva u Splitu i dopune tog zahtjeva zaprimljenog kod istog tijela 2. rujna 2021. (list 6-7 spisa), Rješenje Ministarstva pravosuđa i uprave, Uprave za građansko i trgovačko pravo od 17. lipnja 2021. (list 8-14 spisa), izvatka iz zemljišne knjige z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na dan 19. svibnja 2022. (list 15-17 spisa), Oglase objavljene na internet stranici www.njuskalo.hr o stanovima koji se nude za iznajmljivanje (list 18- 24 spisa), Ugovora o najmu sa zaštićenom najamninom od 7. studenog 2014. ovjerenog u potpisu od strane javnog bilježnika Ante Šuška iz Splita pod brojem Ov- 5065/2014 dana 7. studenog 2014. (list 25-30 spisa), Privremenog rješenja Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine od 14. veljače 2025. (list 89-92 spisa), uz suglasnost tuženika zapisnik s glavne rasprave 13. ožujka 2025. u predmetu ovog suda pod posl. br. P-2105/2022 na kojoj je saslušan svjedok HV (list 93-94 spisa).

4.2. Sud nije izveo dokaz saslušanjem tužitelja, od kojeg je tužitelj odustao, a tuženik, kao i sud smatrao suvišnim.

5. U konkretnom slučaju, a sukladno članku 458. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23.; dalje: ZPP), radi se o sporu male vrijednosti jer je predmet spora potraživanje u novcu u iznosu manjem od 1320,00 eura.

6. Stranke su popisale trošak postupka.

7. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

8.1. Predmet ove parnice jest naknada imovinske štete u vidu izmakle koristi u visini razlike mjesečne tržišne i zaštićene najamnine za mjesec veljaču 2021. za stan u [adresa].

8.2. Među parničnim strankama sporna je aktivna i pasivna legitimacija te osnovanost zahtjeva za isplatu razlike između zaštićene i tržišne najamnine za mjesec veljaču 2021., a prije toga je li tužba u smislu odredbi članka 186. a ZPP-a dopuštena.

9.1. Odredbom članka 186. a ZPP-a propisano je da osoba koja namjerava podnijeti tužbu protiv Republike Hrvatske dužna se je prije podnošenja tužbe obratiti sa zahtjevom za mirno rješenje spora državnom odvjetništvu koje je stvarno i mjesno nadležno za zastupanje na sudu pred kojim namjerava podnijeti tužbu protiv Republike Hrvatske, osim u slučajevima u kojima je posebnim propisima određen rok za podnošenje tužbe. Zahtjev za mirno rješenje spora mora sadržavati sve ono što mora sadržavati tužba.

9.2. Zahtjevom za mirno rješenje spora od 1.rujna 2021. tužitelj se obratio Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu u kojem tužitelj navodi da dio njegovog stana (64,84 m2) koristi zaštićeni najmoprimac HV uz najamninu od 295,00 kn/39,15 EUR mjesečno, dok bi tržišna najamnina takvog stana iznosila 4.500,00 kn/597,25 EUR -5.250,00 kn/696,79 EUR. Stoga tužitelj potražuje od tužene isplatu razlike između tržišne i zaštićene najamnine u iznosu od 4.700,00 kn/623,80 EUR mjesečno počevši od 5. rujna 2016. pa nadalje. U dopuni tog zahtjeva od 2.rujna 2021. tužitelj je zatražio isplatu razlike tržišne i zaštićene najamnine u iznosu od 7.215,00 kn/957,60 EUR, sa zateznom kamatom od 5. u mjesecu za taj mjesec od 5. rujna 2016. pa nadalje, ovo potonje iz razloga što je u međuvremenu tužitelju rješenjem Ministarstva pravosuđa od 17. lipnja 2021. dano u vlasništvo 1/3 dijela zgrade na adresi [adresa], u površini od 110,38 m2, što predstavlja dio stana kojeg koristi najmoprimac HV.

9.3. Općinsko državno odvjetništvu u Splitu dopisima posl.br. N-DO-737/2021 i N-DO- 737/2021 od 22.studenoga 2021. obavijestila tužitelja da nema mogućnosti mirnog rješenja spora, te je njegove zahtjeve odbija, a iz razloga što u zahtjevu nije navedeno temeljem čega bi Republika Hrvatska trebala obeštetiti predlagatelja (tužitelja) niti su uz zahtjev priloženi dokazi koji opravdavaju osnovanost i visinu zahtjeva, a ujedno se ističe i prigovor zastare za tražbine dospjele prije više od tri godine računajući unatrag od podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora.

9.4. Tužitelj je postupio po odredbi članka čl.186. a st. 1. ZPP-a, te u zahtjevu naveo osnovu potraživanja i visinu u mjesečnom iznosu, za razdoblje od 5. rujna 2016. pa nadalje, dakle i za razdoblje zahtijevano ovom tužbom, o kojem zahtjevu je nadležno državno odvjetništvo odlučilo i navelo razloge odbijanja. Taj zahtjev, suprotno stavu tužene ne mora biti identičan tužbi, već je bitno da je u zahtjevom obuhvaćeno traženje tužitelja, kojemu nije udovoljeno, stoga je prigovor nedopuštenosti tužbe neosnovan.

10. S obzirom na daljnje istaknute prigovore tužene, sud je dužan postupku utvrditi je li tužitelj kao vlasnik stana aktivno legitimiran te ima li pravo na naknadu štete u vidu isplate razlike između tržišne i zaštićene najamnine za veljaču 2021. za koju odgovara Republika Hrvatska.

11. Čitanjem isprava priloženih u spis sud je utvrdio sljedeće činjenice:

- tužitelj je 7. studenog 2014. sklopio Ugovor o najmu stana sa zaštićenom najamninom kao vlasnik stana (za 5/9 dijela stana) s HV kao najmoprimcem, kojim ugovorom tužitelj daje u najam stan u [adresa], koji se nalazi u prizemlju i koji ugovor se odnosi na 5/9 dijela stana ili 64,84 m2 od ukupne površine stana od 116,72 m2,

- najmoprimac se obvezao plaćati tužitelju kao najmodavcu zaštićenu najamninu u iznosu od 295,00 kn/39,15 EUR svaki mjesec na tekući račun najkasnije do 15og u mjesecu,

- kao osobe koje su ovlaštene koristiti stan zajedno s najmoprimcem navedeni njegov sin UV i supruga EVŠ,

- navedeni stan nalazi se u zgrada [adresa], sagrađena na nekretnini oznake čest. zgr. [katastarska čestica], kuća stojna, površine 180 m2, Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina],

- u zemljišnoj knjizi u z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao suvlasnici navedene nekretnine upisani tužitelj za 2/6 dijela, IV za 3/18 dijela, NV za 1/18 dijela, VV za 2/18 dijela i Općenarodna imovina za 1/3 dijela, a kao organ upravljanja upisan je Narodni odbor Grada Splita,

- rješenjem Ministarstva pravosuđa i uprave od 17. lipnja 2021. poništeno je Rješenje Ureda državne uprave u Splitsko-dalmatinskoj županiji od 7. prosinca 2017. pod toč. I. izreke, te je u tom dijelu odlučeno da se EV daje u vlasništvo zgrada u [adresa], sagrađena na čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] za 1/3 dijela, osim nadograđenog stana br. 4, položenog u potkrovlju, odnosno trećem katu zgrade, čiji je vlasnik VV, da mu se u vlasništvo daje zemljište nužno za redovnu uporabu zgrade, označeno kao čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] za 1/3 dijela, koja zgrada je prethodno za 1/3 dijela konfiscirana prijašnjem vlasniku AV, ocu tužitelja,

- Privremenim rješenjem Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, Klasa: UP/I-371-01/24-13/890 od 14. veljače 2025. u pravnoj stvari zaštićenog najmoprimca HV i vlasnika stana EV radi određivanja prosječne najamnine tijekom provedbe programa mjera, odlučeno da je 1. siječnja 2025. prestao pravni odnos zaštićenog najma, a počeo novi pravni odnos prijelaznog zaštićenog najma koji je zaštićeni najmoprimac vlasniku plaćati u polovici iznosa najamnine iz toč. II. tog rješenja, odnosno polovicu iznosa od 547,12 EUR, na račun tužitelja, dok će preostali iznos najamnine vlasniku stana isplatiti Republika Hrvatska i to sve do iseljenja zaštićenog najmoprimca iz predmetnog stana.

12. Na temelju pročitanih isprava utvrđeno da je tužitelj na temelju pravomoćnog rješenja Ministarstva pravosuđa i uprave, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Klasa: UP/I-942-01/19-01/128 od 17. lipnja 2021. stekao u vlasništvo 1/3 idealnog dijela cjeline zgrade anagrafske oznake [adresa] sagrađene na č. zgr. [katastarska čestica] ZU 5231 K. O. [katastarska općina], kao i 1/3 dijela zemljišta nužnog za redovnu upotrebu zgrade označenog kao čest. zem. [katastarska čestica] ZU 5231 k. o. [katastarska općina], a u kojoj zgradi se nalazi predmetni stan u kojem živi kao zaštićeni najmoprimac HV. Tim je rješenjem potvrđeno prvostupanjsko rješenje Klasa: UP-I-942-04/9701/741 od 7. prosinca 2018. kojim je, između ostalog, u točki 4. izreke, utvrđeno da stanar HV i članovi njegovog obiteljskog domaćinstva za 1/3 dijela nastavljaju koristiti stan br. 02 položen na visokom prizemlju odnosno prvom katu predmetne zgrade površine 123,12 m2, a HV stječe pravni položaj zaštićenog najmoprimca odnosno nastavlja koristiti stan sukladno odredbama Zakona o najmu stanova (Narodne novine, broj: 91/96, 48/98, 66/98, 22/06, 68/18, dalje: ZNS).

13. Tužitelj svoj zahtjev temelji na osnovi naknade za korištenje dijela stana u njegovom vlasništvu od strane zaštićenog najmoprimca HV na temelju sklopljenog ugovora o najmu stana sa zaštićenom najamninom od 7. studenog 2014.

14. Budući da se zahtjev tužitelja odnosi na mjesec veljaču 2021., dakle prije nego je tužitelj stekao pravo vlasništva, to je osnovan prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja u ovoj parnici, jer tada tužitelj nije ni bio vlasnik stana, zbog čega je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan te je odlučeno kao u točki I izreke presude.

15.1. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi članka 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 26/91, 34/91, 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, nadalje: ZPP-a), s obzirom na to da je tužena Republika Hrvatska u cijelosti uspjela u parnici. Prilikom određivanja visine troškova uzeta je u obzir vrijednost predmeta spora od 605,88 EUR, te važeća Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 138/23, dalje: Tarifa) prema kojoj vrijednost 1 boda iznosi 2,00 eura.

15.2. Na temelju odredbe čl. 155. ZPP-a tuženoj su priznati troškovi potrebni za vođenje ove parnice i to trošak sastava odgovora na tužbu 50 bodova prema Tbr. 8/1 Tarife, zastupanje na ročištima 28. ožujka 2024. i 13. veljače 2025. koja su odgođena prije raspravljanja po 12,50 bodova prema Tbr. 9/5 Tarife, zastupanje na ročištu 11. ožujka 2025. 50 bodova prema Tbr. 9/1 Tarife, zastupanje na ročištima 6. svibnja 2025., 17. lipnja 2025., 10. rujna 2025. na kojima se raspravljalo o procesnim pitanjima po 25 bodova prema Tbr. 9/2 Tarife i zastupanje na ročištu 9. listopada 2025. na kojem je zaključena glavna rasprava prema Tbr. 9/1 Tarife, ukupno 250 bodova, što pomnoženo s vrijednošću boda od 2,00 eura daje iznos od 500,00 eura. Slijedom navedenog, naloženo je tužitelju da nadoknadi tuženoj troškove ovog postupka u iznosu od 500,00 eura, te je odlučeno kao u izreci presude pod točkom II.

U Splitu, 7. studenog 2025.

SUTKINJA:

Ana Kuzmanić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (za stranku koja je bila uredno obaviještena o tom ročištu) odnosno od dana dostave prijepisa presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o tom ročištu). Žalba se podnosi Općinskom sudu u Splitu, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud Republike Hrvatske.

Presuda kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a (čl. 467. st. 1. ZPP-a).

Žalba protiv ove presude ne odgađa ovrhu (čl. 467.a ZPP-a).

DNA:

- e-oglasna ploča sudova