REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-9410/2023-51

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Nives Šimunović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Suvlasnika stambene zgrade u [adresa] i to: VMC VM i dr., svi zastupani po upravitelju zgrade Stambeni servis - poslovni centar d.o.o., Zagreb, Gjure Čanića 5, OIB: 42547882422, svi zastupani po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Mikuličić - Lončarić - Bahun - Topić j.t.d. u Zagrebu, protiv tuženice IMC, Manzanares, 3692, PB DTO. 2, Buenos Aires, Argentina, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Zvjezdani Znidarčić - Begović, odvjetnici u Zagrebu, radi isplate, nakon glavne i javne rasprave zaključene dana 22. listopada 2025. godine, u prisutnosti punomoćnika tužitelja Nevena Bahuna, odvjetnika i zamjenice punomoćnika tuženice Morane Glowacky Dukić, odvjetnice, dana 07. studenog 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I.

Nalaže se tuženici ĐMC, Manzanares, 3692, PB DTO. 2, Buenos Aires, Argentina, OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužiteljima Suvlasnicima stambene zgrade u [adresa], isplati iznos od 1.757,80 eura, sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 39,95 eura od dana 27.05.2014.g. do isplate

- na iznos od 39,95 eura od dana 26.06.2014.g. do isplate

- na iznos od 39,95 eura od dana 27.07.2014.g. do isplate

- na iznos od 39,95 eura od dana 27.08.2014.g. do isplate

- na iznos od 39,95 eura od dana 26.09.2014.g. do isplate

- na iznos od 39,95 eura od dana 27.10.2014.g. do isplate

- na iznos od 39,95 eura od dana 26.11.2014.g. do isplate

- na iznos od 39,95 eura od dana 27.12.2014.g. do isplate

- na iznos od 39,95 eura od dana 27.01.2015.g. do isplate

- na iznos od 39,95 eura od dana 25.02.2015.g. do isplate

- na iznos od 39,95 eura od dana 27.03.2015.g. do isplate

- na iznos od 39,95 eura od dana 26.04.2015.g. do isplate

- na iznos od 39,95 eura od dana 27.05.2015.g. do isplate

- na iznos od 39,95 eura od dana 26.06.2015.g. do isplate

- na iznos od 39,95 eura od dana 27.07.2015.g. do isplate

- na iznos od 39,95 eura od dana 27.08.2015.g. do isplate

- na iznos od 39,95 eura od dana 26.09.2015.g. do isplate

- na iznos od 39,95 eura od dana 27.10.2015.g. do isplate

- na iznos od 39,95 eura od dana 26.11.2015.g. do isplate

- na iznos od 39,95 eura od dana 27.12.2015.g. do isplate

- na iznos od 39,95 eura od dana 27.01.2016.g. do isplate

- na iznos od 39,95 eura od dana 26.02.2016.g. do isplate

- na iznos od 39,95 eura od dana 27.03.2016.g. do isplate

- na iznos od 39,95 eura od dana 26.04.2016.g. do isplate

- na iznos od 39,95 eura od dana 27.05.2016.g. do isplate

- na iznos od 39,95 eura od dana 26.06.2016.g. do isplate

- na iznos od 39,95 eura od dana 27.07.2016.g. do isplate

- na iznos od 39,95 eura od dana 27.08.2016.g. do isplate

- na iznos od 39,95 eura od dana 26.09.2016.g. do isplate

- na iznos od 39,95 eura od dana 27.10.2016.g. do isplate

- na iznos od 39,95 eura od dana 26.11.2016.g. do isplate

- na iznos od 39,95 eura od dana 27.12.2016.g. do isplate

- na iznos od 39,95 eura od dana 27.01.2017.g. do isplate

- na iznos od 39,95 eura od dana 25. 02.2017.g. do isplate

- na iznos od 39,95 eura od dana 27.03.2017.g. do isplate

- na iznos od 39,95 eura od dana 26.04. 2017.g. do isplate

- na iznos od 39,95 eura od dana 27.05.2017.g. do isplate

- na iznos od 39,95 eura od dana 26.06.2017.g. do isplate

- na iznos od 39,95 eura od dana 27.07.2017.g. do isplate

- na iznos od 39,95 eura od dana 27.08.2017.g. do isplate

- na iznos od 39,95 eura od dana 26.09.2017.g. do isplate

- na iznos od 39,95 eura od dana 27.10.2017.g. do isplate

- na iznos od 39,95 eura od dana 26.11.2017.g. do isplate

- na iznos od 39,95 eura od dana 27.12.2017.g. do isplate

koja od dospijeća prvog dosuđenog iznosa do 31. 07. 2015.g. teče po eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećana za pet postotnih poena, a od 01. 08. 2015.g. do 31.12.2022.g., po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a, od 01.01.2023.g. do 29.12.2023.g., po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, od 01. siječnja 2024. godine do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 01. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženici nadoknaditi tužiteljima parnični trošak u iznosu od 3.503,86 eura, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 07. studenog 2025.g. do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 01. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Presudom ovog sud naloženo je tuženici da tužiteljima isplati iznos od 9.030,00 kn, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate. Odbijen je tužbeni zahtjev u preostalom dijelu zatraženog iznosa od 4.214,00 kn, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama kao neosnovan. Naloženo je tuženici naknaditi tužiteljima parnični trošak u iznosu od 6.025,00 kn, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate.

2. Protiv navedene presude stranke su podnijele pravodobne žalbe.

3. Tužitelji u žalbi navode da nije došlo do zastare dijela potraživanja, u kojem dijelu je prvostupanjski sud odbio tužbu kao neosnovanu, te se tužitelji pozivaju na čl. 243. Zakona o obveznim odnosima (dalje ZOO/05) koji se odnosi na odbacivanje tužbe zbog nenadležnosti. Navode da je zastara prekinuta podnošenjem prijedloga za ovrhu javnom bilježniku. Tužitelji pobijaju i odluku o trošku navodeći da im sud nije priznao trošak pristojbe na presudu i da nije uzeo u obzir da je tužitelj uspio i sa dokazivanjem osnove tužbenog zahtjeva.

4. Tuženica navodi da je ovaj postupak prekinut i vođen u ime osoba koje su umrle, znatno prije njegova pokretanja, a označene su kao tužitelji u tužbi presudi, a pri tom spominje IM koji je umro **.**.2007.g. i ĐM koja je umrla **.**.2011.g., pa smatra da je tužbu trebalo odbaciti. Navodi da se suvlasnici nekretnine odnosno pojedinih posebnih dijelova određuju isključivo temeljem činjenice upisa vlasništva u zemljišnoj knjizi u kojoj nesporno nisu upisane niti CM niti VMC. Stoga, tvrdi da odluka o povećanju pričuve nije donesena zakonito niti može predstavljati osnov za visinu utuženog potraživanja. Tuženica, ne prihvaća ni dio obrazloženja presude o trenutku stjecanja vlasništva stana samom činjenicom smrti prednice tuženice, jer se u ovom predmetu primjenjuju odredbe Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, prema kojima se vlasništvo stječe zakonom predviđenim upisom stjecanja vlasništva u zemljišnu knjigu, a koji upis je omogućen donošenjem presude. Tuženica navodi da je činjenica upisa vlasništva u zemljišnoj knjizi odlučna za donošenje odluke o istaknutom prigovoru promašene pasivne legitimacije, te da i iz datuma podnošenja tužbe jasno da su i tužitelji čekali provedbu upisa prava vlasništva u zemljišnoj knjizi u korist tuženice. Osporava i odluku o parničnom trošku kao neosnovanu.

5. Odlučujući o žalbama stranaka, Županijski sud u Zagrebu je ukinuo prvostupanjsku presudu u cijelosti i predmet vratio ovome sudu na ponovno odlučivanje. U obrazloženju se navodi da je prvostupanjski sud počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku, je presuda nema razloga o odlučnim činjenicama, a izneseni razlozi su proturječni stanju spisa, zbog čega se presuda ne može ispitati. Navodi se da je nejasno na kojoj dokumentaciji sud temelji svoj zaključak da je Zapisnik od 30.06.2011.g. temeljem kojeg je povećana pričuva, potpisan od strane većine suvlasnika. Osim toga, navodi se da popis suvlasnika nije potpisan po suvlasnicima, a iz povijesnog izvatka iz zemljišnih knjiga nije razvidna površina stanova suvlasnika, niti je razvidno da li su isti bili suvlasnici u vrijeme potpisivanja predmetnog zapisnika. Također se navodi da nisu utvrđene ni površine pojedinih suvlasničkih dijelova, niti površina cijele zgrade.

6. Tijekom cjelokupnog postupka provedeni su dokazi pregledom otvorenih stavki izvatka iz ZK, međuvlasničkog ugovora, ugovora o upravljanju, odluke o povećanju pričuve, popisa suvlasnika, rješenja o nasljeđivanju, prijedloga za ovrhu na temelju vrijednosne isprave, rješenja kojim je odbačen prijedlog za ovrhu, rješenja Županijskog suda u Zagrebu, zapisnika sa sastanka suvlasnika od dana 30. lipnja 2011. g., generalne punomoći, ostavinskog spisa O-3595/12, rješenja o nasljeđivanju iza pok. CMC, povijesnog zk izvatka 12445 k. o. [katastarska općina].

7. Nakon provedenih dokaza i ocijene istih, sud nalazi da je tužbeni zahtjev osnovan.

8. U podnesku od dana 10. veljače 2025.g. tužitelji su precizirali tužbeni zahtjev kojim su zatražili donošenje presude kojom će se naložiti tuženici da isplati tužiteljima iznos od 1.757,80 eura, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa od isplate.

9. Nije sporno da je tuženica suvlasnica predmetne nekretnine, odnosno vlasnica stana koji se nalazi u stambenoj zgradi na adresi [adresa], u [adresa]. također nije sporno da tuženica u utuženom razdoblju nije bila u posjedu predmetne nekretnine.

10. U ovoj fazi postupka i dalje je sporno pitanje nedostatka aktivne legitimacije, pasivna legitimacija tuženice, pitanje zastare potraživanja i visine tuženog zahtjeva.

11. Tuženica osporava valjanost Zapisnika o povećanju pričuve, navodeći da iz popisa suvlasnika ne proizlazi da su ga potpisali suvlasnici čiji suvlasnički udjeli iznose 51%.

12. Ponajprije je potrebno navesti da prigovor zastare koji se odnosi na razdoblje od 27.svibnja 2014.g. do 26. lipnja 2015.g., nije osnovan. Naime, u odnosu na to potraživanje, tužitelj je podnio prijedlog za ovrhu dana 28. travnja 2017.g., koji prijedlog je ovaj sud odbacio rješenjem poslovni broj Ovrv-9322/17-3 od 29. svibnja 2017.g. zbog apsolutne nenadležnosti domaćeg suda, koje rješenje je potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž Ovr-2049/17-3 od 17. svibnja 2018.g.

13. U ovom slučaju, treba primijeniti odredbu čl. 243. st. 1. ZOO/05, koja propisuje da ako je tužba protiv dužnika odbačena zbog nenadležnosti suda ili kojeg drugog uzroka koji se ne tiče biti stvari, pa vjerovnik ponovno podnese tužbu u roku od tri mjeseca od dana pravomoćnosti odluke o odbacivanju tužbe, smatra se da je zastara prekinuta prvom podnesenom tužbom.

14. Konkretno, tužitelji su ponovno 26. srpnja 2018.g. podnijeli tužbu radi isplate potraživanja pričuve za razdoblje od 27. svibnja 2014.g. do 26. lipnja 2015.g., što znači da su podnijeli tužbu nepuna dva mjeseca od pravomoćnosti prethodno spomenutog rješenja Županijskog suda u Zagrebu. Prema tome, shodno čl. 243. st. 1. ZOO/05, zastara je prekinuta podnošenjem ovršnog prijedloga od 28. travnja 2017.g.

15. Inače, kod plaćanja obveza iz zajedničke pričuve primjenjuje se trogodišnji zastarni rok propisan čl. 226 .ZOO/05, pa je taj rok primijenjen i u ovom slučaju.

16. U pogledu prigovora nedostatka aktivne legitimacije i prigovora da zapisnik o povećanju pričuve nije bio potpisan od strane propisane većine, navodi se slijedeće: U tužbi su kao tužitelji naznačeni svi suvlasnici zgrade u trenutku podnošenja tužbe, a zastupani su po upravitelju zgrade, koji je ex lege ovlašten zastupati tužitelje.

17. Prema podacima iz povijesnog izvatka iz zemljišne knjige, sada utrnutog zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u vrijeme donošenja Odluke o povećanju pričuve, dana 30. lipnja 2011.g. suvlasnici zgrade su bili:

- DM - etažno vlasništvo E-1, površine 86 m2,

- VM - etažno vlasnišvo E-2, površine 71,29 m2,

- KM i DMC (suvlasnici) - etažno vlasništvo E-3, površine 86 m2,

- ĐM i IM, JM (suvlasnici) - etažno vlasništvo E-4, površine 66,82 m2,

- ĐM i KMC (suvlasnici) - etažno vlasništvo E-5, površine 70,82 m2

- ČM i ŽM (suvlasnici) - etažno vlasništvo E-6 , površine 72,52 m2,

- JMC i PM (suvlasnici) - etažno vlasništvo E-7, površine 29,37 m2,

- OM - upisano u Knjigu položenih ugovora, površine 72,14 m2.

18. Važno je naglasiti da su odluku o povećanju pričuve potpisali sljedeći suvlasnici zgrade:

- CMC, u svojstvu vlasnice stana upisanog kao etažno vlasništvo E-1 i kao punomoćnik temeljem generalne punomoći kojom je zastupala ĐM i ČMC, za nekretnine upisane kao etažno vlasništvo E- 4 i E-5

- ŠM, kao suvlasnica stana upisanog kao etažno vlasništvo E-

- ČM, kao suvlasnik stana upisanog kao etažno vlasništvo E-6

- PM, kao suvlasnik stana upisanog kao etažno vlasništvo E-7 s upisanom površinom stana 29,37 m2, iako je stvarna površina 82,57 m2

- VMC s ovlaštenjem supruga VM, koji je vlasnik stana upisanog kao etažno vlasništvo E-2.

19. U pogledu posebnih dijelova na kojima postoji pravo suvlasništva a Odluku je potpisao samo jedan od njih, ukazuje se na čl. 70. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, kojom je propisano da, ako bi na bilo kojem temelju odgovarajući suvlasnički dio nekretnine zajedno sa vlasništvom određenog posebnog dijela stekle dvije ili više osoba kao suvlasnici ili zajednički vlasnici, sva prava i dužnosti u svezi sa vlasništvom posebnog dijela nekretnine oni će moći izvršavati samo solidarno, pa će se u odnosu prema trećima i prema ostalim suvlasnicima iste nekretnine uzimati da su jedna osoba, kako glede upravljanja cijelom nekretninom, tako i svih ostalih prava i obveza iz te glave zakona.

20. Također se primjenjuje i odredba čl. 38. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, koja propisuje da svaki suvlasnik, ako što drugo nije određeno, smije izvršavati glede cijele stvari sve ovlasti koje ima kao nositelj dijela prava vlasništva, bez suglasnosti ostalih suvlasnika, ako time ne vrijeđa kakvo njihovo pravo. To znači, da suvlasnici nekog posebnog dijela primjerice stana u zgradi, prema ostalim suvlasnicima predstavljaju jednu osobu, pa kako dužnosti tako i ostala prava i obveze izvršavaju samo solidarno, što znači da se u pravnom poslu kao pravovaljan uvažava samo potpis jednog suvlasnika.

21. Iako postoji razlika u izraženoj ukupnoj površini zgrade u popisu suvlasnika na listu 43 spisa i u popisu suvlasnika na listu 102 spisa (do čega je došlo radi razlike upisane i stvarne površine stana PM i JMC), u svakom slučaju je Odluka o povećanju pričuve potpisana od strane potrebne većine suvlasnika (više od 51%), pa je Odluka s obzirom na to, valjana.

22. Nije osnovan prigovor promašene pasivne legitimacije, jer je tuženica suvlasnica predmetne nekretnine, odnosno vlasnica trosobnog stana u stambenoj zgradi na adresi [adresa] u [adresa]. Vlasništvo stana je stekla nasljeđivanjem iza pok. DM (kao nećakinja – nasljednica drugog nasljednog reda), koja je umrla dana **.**.2012.

23. Iako se ostavinski postupak vodio nekoliko godina i bio u prekidu radi parnice u kojoj se odlučivalo o postojanju usmene oporuke (koji tužbeni zahtjev je pravomoćno odbijen), nije relevantan trenutak pravomoćnosti rješenja, već trenutak smrti pok. ostaviteljice.

24. Naime, nasljedno pravo se stječe u trenutku ostaviteljeve smrti, kako to propisuje odredba čl. 4. st. 4. Zakona o nasljeđivanju. Stjecatelj nasljednog prava, pa tako i tužiteljica, može se odreći nasljednog prava, pa će se uzeti kao da ga nikada nije niti stekao. Ali, tuženica to nije učinila već se prihvatila nasljedstva.

25. Odredba čl. 5. st. 2. Zakona o nasljeđivanju, propisuje da ostaviteljevom smrću prelazi njegova ostavina na nasljednika, čime postaje njegovo nasljedstvo. Dakle, u trenutku smrti ostaviteljice dana 21. travnja 2012. g. tuženica je postala vlasnica stana i od tada postoji njezina obveza plaćanja pričuve.

26. Pravni temelj ove tužbe nalazi se u odredbi čl. 380. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, koja propisuje obvezu plaćanja pričuve tj. novčanog doprinosa u sredstva zajedničke pričuve, kao zakonsku obvezu svakog vlasnika odnosno suvlasnika nekretnine.

27. Članak 90. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, propisuje da je zajednička pričuva namjenski vezana zajednička imovina svih suvlasnika nekretnine, namijenjena za pokriće troškova održavanja i poboljšavanja nekretnine te za otplaćivanje zajma za pokriće tih troškova, a st. 2. istog članka propisuje da zajedničku pričuvu tvore novčani doprinosi koje su suvlasnici uplatili na temelju odluke donesene većinom suvlasničkih dijelova, odnosno odluke koju je na zahtjev nekog suvlasnika donio sud. Članak 89. st. 2. istog Zakona definira da svi suvlasnici doprinose u zajedničku pričuvu razmjerno svojim suvlasničkim dijelovima.

28. Nisu od važnosti tvrdnje tuženice da nije imala pristup predmetnom stanu. Jer, plaćanje pričuve spada u obvezu vlasnika nekretnine koja obveza proizlazi direktno iz zakona, pa je u pravu tužitelj kada navodi da ta obveza ne može biti predmet dispozicije stranaka.

29. Stoga je tuženica u obvezi platiti iznose dužne pričuve.

30. Što se tiče visine tužbenog zahtjeva, navodi se da je mjesečna cijena pričuve dobivena množenjem cijene od 3,50 kn/m2 i površine stana od 86 m2, pa je tako dobiven iznos od 301,00 kn, odnosno 39,95 eura mjesečno.

31. Slijedom izloženog, prihvaćen je tužbeni zahtjev i naloženo tuženici da s osnova neplaćene pričuve tužiteljima plati ukupan iznos od 1.757,80 eura, sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, kako je precizirano u izreci ove presude,

32. Dosuđena je kamatna stopa od dospijeća prvog dosuđenog iznosa do 31. 07.2015.g. teče po eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećana za pet postotnih poena, od 01. 08. 2015.g. do 31.12.2022.g. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a, od 01.01.2023.g. do 29.12.2023.g., po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, od 01. siječnja 2024. godine do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 01. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.

33. Kako nisu bile ispunjene zakonske pretpostavke za izdavanje platnog naloga, to sud nije izdao platni nalog, već nastavio postupka po pravilima parničnog postupka.

34. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. Zakona o parničnom trošku, a odnosi se na troškove zastupanja tužitelja po punomoćniku - odvjetniku. Troškovi su obračunati prema važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika po kojoj vrijednost jednog boda iznosi 2,00 eura.

35. Troškovi tužitelja obuhvaćaju: sastav tužbe – 100 bodova, pristup na ročište 17. 10. 2019. g. – 100 bodova, ročište 04. 12. 2019. g. – 25 bodova, sastav podnesak od dana 10. 12. 2019. g. – 100 bodova, ročište 06. 02. 2020. g. – 100 bodova, ročište 01. 10. 2020. g. – 100 bodova, ročište 18. 03. 2021. g. – 100 bodova, ročište 20. 05. 2021. g. 100 bodova, ročište 23. 09. 2021. g. – 100 bodova, ročište 30. 09. 2021. g. – 100 bodova, ročište 27. 10. 2021. g. – 100 bodova, ročište 09. 12. 2021. g. – 100 bodova, sastav žalbe - 125 bodova, pristup na ročište 12.02.2025. - 25 bodova, pristup na ročište 22.10.2025. - 100 bodova, što je ukupno 1375 bodova, odnosno 2.750,00 eura, te PDV u iznosu od 687,50 eura, te trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 66,36 eura, što je ukupno 3.503,86 eura, koliko je tuženica dužna naknaditi tužiteljima s osnova parničnog troška.

36. Dosuđene su zatezne kamate na parnični trošak koje teku od presuđenja do isplate tj. od 07. studenog 2025. godine do isplate, temeljem odredbe čl. 155. st.3. Zakona o parničnom postupku, a kamate teku po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 01. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.

U Zagrebu, dana 07. studenog 2025. godine

Sutkinja

Nives Šimunović

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi pismeno u 4 primjerka, putem ovoga suda. O žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženice