Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

Poslovni broj: P-415/2020-57

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sutkinji toga suda Heleni Topić Vuković, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika JC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Borisu Subotiću, odvjetniku u Osijeku, protiv tuženice-protutužiteljice OC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Domagoju Rešetaru, odvjetniku u Osijeku, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 1. listopada 2025., u nazočnosti punomoćnika tužitelja-protutuženika i punomoćnika tuženice- protutužiteljice, te uz javnu objavu presude, 7. studenog 2025.

p r e s u d i o  j e

I/ Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

„ Nalaže se tuženici OC, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], da isplati tužitelju JC, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 6.410,09 EUR- a/48.300,00 kn, zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 9. veljače 2018., primjenom prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za 3 postotnih poena, sve u roku 15 dana.

Nalaže se tuženici OC, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], nadoknaditi tužitelju troškove parničnog postupka."

II/ Odbija se kao neosnovan protutužbeni zahtjev koji glasi:

„ Nalaže se tužitelju da tuženici isplati iznos od 1.000,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na iznos od 500,00 kn od dana 20. prosinca 2018. do isplate, te na iznos od 500,00 kn od dana 16. travnja 2019. do isplate, po stopi koja teče određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.“

III/ Nalaže se tužitelju-protutuženiku JC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tuženici-protutužiteljici OC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], plati trošak postupka u iznosu od 1.500,00 EUR-a (tisuću- petsto-eura) sa zateznim kamatama koje teku od 7. studenog 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje sa svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj-protutuženik u tužbi navodi da je tuženici-protutužiteljici, na njen zahtjev i zamolbu, 25. siječnja 2018., pozajmio iznos od 51.800,00 kuna, uz dogovor da će mu tuženica-protutužiteljica isto vratiti nakon realizacije kredita za kupnju stana čija realizacija je bila u tijeku kod OTP banke. Navedeni iznos je bio potreban tuženici- protutužiteljici kao kapara za kupnju nekretnine – stana, upisanu u z.k. naslovnog suda, zk. ul br. [broj ZK uloška] i to suvlasničko dio 1236/10000 etažno vlasništvo (e-2), stan s- 2istočno, u etažnom planu označen crvenom bojom, prizemlje, koji se sastoji od dnevni boravak sa kuhinjom 23,34m2, sobe s 10,90m2, sobe s 9,24m2, kupaonice s 4,96m2, predsoblje s 3,44m2, ostava sa 1,25m2 ukupne površine 53,13 m2. Stranke su u navedeno vrijeme bile u ljubavnoj vezi. Tuženica-protutužiteljica je 25. siječnja 2018. (isti dan kad je predmet zajma predan tuženici) sklopila ugovor o kupoprodaji nekretnine navedene u točci 2. tužbe. Iz navedenog je vidljivo da je tuženica- protutužiteljica dala prodavatelju ĆC iz [adresa] kaparu za stan, a nakon realizacije kredita i ostatak sredstava. Tuženica-proutužiteljica je nakon realizacije kredita postala vlasnik predmetne nekretnine. Stranke su nedugo nakon kupnje navedene nekretnine raskinuli vezu, a tuženica-protutužiteljica se obvezala vratiti zajam tužitelju-protutuženiku u skorom roku, unatoč tome što je već realizirala kredit, tvrdeći da je novac u potpunosti potrošila na kupnju nekretnine. Tuženica-protutužiteljica je svojevoljno počela uplaćivati tužitelju 500,00 kuna mjesečno te dug na dan podnošenja ove tužbe iznosi 48.300,00 kuna. S obzirom da se tuženica-protutužiteljica nije javljala tužitelju- protutuženiku niti je vratila dug, a prestala je samovoljno uplaćivati tužitelju- protutuženiku 500,00 kuna mjesečno, pa je tužitelj-protutuženik putem punomoćnika poslao i pismeni zahtjev za povrat duga 4. veljače 2020. s obzirom da je od realizacije kredita prošlo 2 (dvije) godine a na koji se tuženica nije očitovala. S obzirom da je tuženica-protutužiteljica u zakašnjenje došla dan nakon realizacije kredita, pored glavnice, duguje i zatezne kamate.

1.1. Tijekom postupka tužitelj-protutuženik navodi da je na zahtjev tuženice- protutužiteljice dao zajam u gotovini, a koji iznos je tuženica-protutužiteljica odmah predala MC, kao prodavatelju, na ime kapare. Nadalje, navodi da o činjenici davanja zajma svjedoče i uplate iznosa od po 500,00 kuna, koje je tuženica- protutužiteljica uplaćivala tužitelju-protutuženiku kao povrat dijela zajma. Nadalje, smatra kako je iz podudaranosti datuma, iznosa i činjenice djelomičnog vraćanja zajma, razvidno da postoji dug, kako po osnovi, tako i po visini.

1.2. Tužitelj-protutuženik se protivio protutužbenom zahtjevu istaknutom od tuženice- protutužiteljice na ročištu 18. ožujka 2021. jer za isto ne postoji niti jedna potvrda niti dokazni prijedlog koji bi o istom svjedočio, a tužitelj-protutuženik je isto uzeo u obzir pri postavljanju tužbenog zahtjeva. Nadalje, naveo je da je iz dostavljene dokumentacije potpuno razvidno da tužitelj-protutuženik nije koristio podignuti iznos za poslovanje trgovačkog društva u svom vlasništvu/suvlasništvu, s obzirom da su uplaćivane samo svote – promet koje je društvo kao noćni bar ostvarilo, a ne iznos koji je skinuo s računa i dao tadašnjoj djevojci, ovdje tuženici-protutužiteljici. U odnosu na račun tuženice-protutužiteljice, naveo je da je tuženica-protutužiteljica ta koja je tvrdila da je imala otvoren račun u PBZ d.d. pa na njoj leži teret dokaza, a tužitelj-protutuženik je vodeći se istim, zatražio navedeni podatak. Nadalje, životno i fizički je nemoguće da je tužitelj-protutuženik uplatio podignuti novac na račun trgovačkog društva prije nego što je podignuo s PBZ-a.

2. U odgovoru na tužbu tuženik-protutužitelj je naveo da su neistiniti navodi tužbe. Iz prometa računa tužitelja-protutuženika koji je tužitelj-protutuženik dostavio uz tužbu, od 24. 01. 2018. (na iznos od 4.000,00 kn) i od 25. 01. 2018. godine (na iznos od 40.000,00 kn), te da je razvidno da je tužitelj-protutuženik sam sebi isplatio navedene iznose. Kako je tuženica-protutužiteljica imala otvoreni račun kod Zagrebačke Banke tužitelj-protutuženik je mogao bez ikakvih problema uplatu izvršiti na njezin račun, te bi imao nesporan dokaz o toj činjenici. Tuženica-protutužiteljica se protivila tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti.

2.1. Tijekom postupka tuženica-protutužiteljica navodi da je iz ugovora o kupoprodaji vidljivo je da je tuženica-protutužiteljica gospodinu MC na ime kapare isplatila 10.000,00 kn i to u trenutku potpisivanja predugovora odnosno dana 16.12.2017. što znači da navedeni iznos nije nikako povezan s prometnog računa tužitelja od 24. i 25. siječnja 2018. Iz ugovora o kupoprodaji također proizlazi i da se preostali iznos ugovorne kupoprodajne cijene od 49.175,00 eura tuženica-protutužiteljica se obvezala isplatiti na način da će 45.000,00 eura isplati kreditom OTP banke koji je isplaćen 8. veljače 2018.g., dok je iznos od 4.175,00 eura se obvezuje isplatiti iz vlastitih sredstava. Sam prodavatelj nekretnine gospodin MC je izjavom ovjerenom kod javnog bilježnika Hrvatina Šustića potvrdio da mu je kapara isplaćena u iznosu od 10.000,00 kn prilikom zaključenja predugovora dio cijene da mu je isplaćen dana 8.2.2018.g. kreditom u iznosu od 45.000,00 eura te da mu je istog dana na ruke isplaćen od 31.016,00 kn. Prilaže izjavu gospodina MC ovjerenog javnog bilježnika i presliku ugovora o kupoprodaji i ugovora o kreditu. U odnosu na dvije uplate od 500,00 kn koje je tuženica-protutužiteljica uplatila tužitelju-protutuženiku i to dana 19.12.2018. i 15.4.2019. ističe se da je navedene uplate vršila kao pozajmicu obzirom da je tužitelj-protutuženik ostao bez posla, te ju je tražio pomoć, na što je pristala. Slijedom navedenog, tuženica-protutužiteljica je podnijela protutužbeni zahtjev radi isplate iznosa od 1.000,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na iznos od 500,00 kn od dana 20.12.2018. do isplate te na iznos od 500,00 kn od dana 16.4.2019. do isplate.

3. Radi utvrđenja spornih činjenica sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u cjelokupan spis i svu priliježeću dokumentaciju te je pročitao presliku detalja prometa po računu (list spisa 4-5), Ugovor o kupoprodaji nekretnine (list spisa 6-8), izvadak iz zk. ul. br. [broj ZK uloška] (list spisa 9-10), Zahtjev za povrat zajma (list spisa 11), dopis trgovačkog društva Poduzetnik Osijek d.o.o. (list spisa 24), Izjava MC od 8.2.2018. ovjerena kod javnog bilježnika (list spisa 25), Predugovor o kupoprodaji nekretnine (list spisa 26-28), Ugovor o stambenom potrošačkom kreditu (list spisa 29-37), preslik iznosa transakcije (list spisa 38-39), Izvadci o stanju prometa po računu Altum pressura j.d.o.o. (list spisa 55-122), dopis PBZ banke d.d. (list spisa 123), dopis trgovačkog društva Poduzetnik Osijek d.o.o. uz prilog Konto kartice od 8.4.2022. i 10.6.2022. (list spisa 124-126 i 137-139), dopis trgovačkog društva Poduzetnik Osijek d.o.o. uz prilog Izvatke o stanju prometa po računu trgovačkog društva Altum pressura j.d.o.o. (list spisa 155-180), te je saslušao svjedoke.

3.1. Odbijen je dokazni prijedlog tuženice – protutužiteljice za provođenjem financijsko-knjigovodstvenog vještačenja radi utvrđenja svrhe tuženicinih uplata na račun tužitelja-protutuženika, jer se svrha uplata može utvrditi na temelju dokumentacije koja se nalazi u spisu. Tijekom postupka preminula je predložena svjedokinja EC pa sud nije mogao saslušati navedenu svjedokinju.

4. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

4.1. Protutužbeni zahtjev nije osnovan.

5. Predmet spora je spora je zahtjev tužitelja-protutuženika protiv tuženice- protutužiteljice za isplatu iznosa koji je pozajmio tuženici-protutužiteljici kada je kupovala nekretninu, te zahtjev tuženice-protutužiteljice protiv tuženika-protutužitelja (protutužbeni zahtjev) za isplatu iznosa koji je tuženica-protutužiteljica pozajmila tužitelju-protutuženiku.

6. Među parničnim strankama nije sporno da su bili u emotivnoj vezi prije nego je tuženica kupila stan od MC, a nije sporno niti da je dio kupoprodajne cijene isplaćen iz sredstava tuženicinog kredita.

7. Među parničnim strankama je sporno je li tužitelj tuženici pozajmio iznos od 51.800,00 kn a kako bi ista mogla platiti kaparu prodavatelju stana MC.

8. Iz preslike detalja prometa po računu (list spisa 4-5) proizlazi da je JC 24. i 25. siječnja 2018. s jednog tekućeg računa uplatio iznos od 4.000,00 kn i iznos od 40.000,00 kn na drugi račun čiji vlasnik je isto on, JC.

9. Iz Ugovora o kupoprodaji nekretnine (list spisa 6-8) proizlazi da je sklopljen 25. siječnja 2018. između MC kao prodavatelja i tuženice-protutužiteljice kao kupca, te da je predmet kupoprodajnog ugovora stan površine 53,13 m2, te da kupoprodajna cijena iznosi 50.500,00 EUR-a, te da je kupac prodavatelju isplatio potpisivanjem Predugovora iznos od 10.000,00 kn, a preostali iznos i to iznos od 45.000,00 EUR-a će kupac isplatiti prodavatelju iz kredita, a iznos od 4.175,00 EUR- a će isplatiti iz vlastitih sredstava na dan isplate kredita.

10. Iz izvadak iz zk. ul. br. [broj ZK uloška] (list spisa 9-10) proizlazi da se tuženica- protutužiteljica 9. veljače 2018. uknjižila kao vlasnica stana S-2 površine 53,13 m2 upisane u kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

11. Iz Zahtjeva za povrat zajma (list spisa 11) proizlazi da je zahtjev uputio tužitelj- protutuženik, tuženici-protutužiteljici preko svog punomoćnika CC, i to 4. veljače 2020.

12. Iz Izjave MC od 8. veljače 2018. ovjerene kod javnog bilježnika (list spisa 25) proizlazi da je prodavatelj stana MC potvrdio da mu je prilikom zaključenja predugovora isplaćen iznos od 10.000,00 kn na ime kapare, 8. veljače 2018. mu je isplaćen iznos od 45.000,00 EUR-a iz sredstava kredita, te mu je isti dan na ruke isplaćen iznos od 31.016,00 kn, te da mu je u cijelosti isplaćena kupoprodajna cijena.

13. Iz Predugovora o kupoprodaji nekretnine (list spisa 26-28) proizlazi da je sklopljen 16. prosinca 2017. između tuženice-protutužiteljice kao kupca i MC kao prodavatelja stana u [adresa], površine 53,13 m2, te da je ugovorena kupoprodajna cijena iznosila 50.500,00 EUR-a, te da je kupac potpisivanjem predugovora prodavatelju isplatio iznos od 10.000,00 kn na ime kapare.

14. Iz Ugovora o stambenom potrošačkom kreditu od 26. siječnja 2018. (list spisa 29- 37) proizlazi da je korisnik kredita OC, a AC je solidarni dužnik, iznos kredita je 45.000,00 EUR-a s rokom otplate od 25 godina, a namjena kredita je bila za kupnju stana. Ugovor je solemniziran 1. veljače 2018.

15. Iz preslike iznosa transakcije (list spisa 38-39) proizlazi da je OC tužitelju-protutuženiku uplatila iznos od 500,00 kn 15. travnja 2019. i 19. prosinca 2018.

16. Iz Izvatka o stanju prometa po računu Altum pressura j.d.o.o. (list spisa 55-122, kao i sa lista spisa 155-180) proizlazi da su s navedenog računa uplaćivani novčani iznosi i tužitelju i da su na isti račun uplaćivani iznosi.

17. Iz dopisa trgovačkog društva Poduzetnik Osijek d.o.o. uz prilog Izvatke o stanju prometa po računu trgovačkog društva Altum pressura j.d.o.o. (list spisa 155-180)

18. Iz iskaza svjedoka ŠC proizlazi da je tuženica-protutužiteljica je bila kupac njegovog stana, kojeg je prodavao na adresi [adresa] u [adresa]. Detalja oko isplate kapare se ne sjeća. Sjeća se da je prilikom gledanja stana uvijek dolazila sama, jednom prilikom ju je pitao hoće li sama biti u stanu i rekla je da će biti sama i da nema dečka. Sjeća se da su jednom došli i njezini roditelji pogledati stan. Nikada dečko nije bio, niti ne zna tko je taj dečko. Ne sjeća se detalja oko kapare, ne zna je li joj netko pomagao, možda roditelji. Kupoprodajna cijena je bila isplaćena putem banke iz kredita. Ne sjeća se je li kapara bila uračunata u kupoprodajnu cijenu. Ne sjeća se je li potpisivao tuženici-protutužiteljici da je primio neke novce na ime kupoprodaje ili kapare, sve što su radili ima u papirima. To se sve odvijalo oko mjesec dana i nikada nije vidio ovdje tužitelja-protutuženika sa tuženicom- protutužiteljicom. Ne sjeća se je li imao drugih kupaca za stan. Ne sjeća se je li mu kapara bila hitna, navodi da sve ima u papirima.

19. Iz iskaza svjedoka DC proizlazi da se kao ekipa družio sa tužiteljem-protutuženikom i tuženicom-protutužiteljicom i sjeća se da je tuženica- protutužiteljica htjela kupiti stan i da joj je trebao novac. Sjeća se da su oni pričali i tužitelj-protutuženik i tuženica-protutužiteljica da joj je tužitelj-protutuženik pozajmio 40.000,00 kn - 50,000,00 kn, a to je bilo otprilike prije 6 godina. To zna iz njihovih priča. Nakon što joj je dao novac, prekinuli su vezu. Zna da je tuženica- protutužiteljica kupila stan, nije ga nikada vidio. Misli da je prekid bio poslije kupnje stana. Nije bilo priče tko će živjeti u tom stanu. Novac joj je trebao za kupnju stana. Rekao mu je tužitelj-protutuženik da je tuženici-protutužiteljici odnio i dao novac. Zna da mu je vraćala te novce. Sjeća se jednom prilikom kada je bio s njim da mu je poslala poruku u kojoj mu je napisala da mu više neće vraćati novac, a tu poruku mu pokazao tužitelj. Ne zna zašto je rekla da mu više neće vraćati novac. Zaključio je da se novac koji je vraćala tužitelju-protutuženik odnosio na pozajmljeni novac, jer je zaključio da nema što drugo biti, jer je jedino o tome bila priča. Misli da mu je tužitelj- protutuženik rekao da je tuženici novac dao 2019., a to mu je rečeno dok su bili zajedno. Nije bio prisutan predaji novca. Ne zna kakvo je financijsko stanje tužitelja- protutuženika tada bilo. Ne zna, misli da tužitelj-protutuženik nije bio vlasnik nekakvog trgovačkog društva. Misli da je tužitelj-protutuženik u to vrijeme bio zaposlen u firmi koja popravlja liftove, ne zna, možda je to bilo i poslije. Ne zna koliku je plaću imao tužitelj-protutuženik, a nije mu niti pričao o plaći. Tužitelja-protutućenika je upoznao godinu prije njegovog prekida s tuženicom-protutužiteljicom, imali su kontakte jednom tjedno ili jednom u dva tjedna, vikendom. Nije mu poznato ime SC. Tužitelj-protutuženik mu nije pričao odakle mu novac za pozajmicu. Ne može se točno izjasniti o iznosu koji je tužitelj-protutuženik dao tuženici- protutužiteljici. U to vrijeme za njega je to bio velik novac, one bi taj novac dao curi. Nije ga pitao odakle mu taj novac. Tužitelj-protutuženik mu nije govorio da je tuženica-protutužiteljica njemu pozajmila novac. Misli da je joj je dao pozajmicu na ruke. Misli da mu je tuženica-protutužiteljica, prije prekida veze s tužiteljem- protutuženikom, govorila da je pozajmila novac od tužitelja-protutuženika. Tuženica- protutužiteljica mu nije govorila da vraća novac tužitelju-protutuženiku, jer su tada već prekinuli, a on se nastavio družiti s tužiteljem-protutuženikom.

20. Iz iskaza svjedoka ČC proizlazi da su se u to vrijeme, 2018. ili 2019., 2020. družili i sjeća se da je bila priča da bi tužitelj-protutuženik i tuženica- protutužiteljica kupili neki stan i da je nedostajalo novaca za kaparu. Koliko se sjeća, nedostajalo joj je oko 50.000,00 kn, a koji novac joj je tužitelj-protutuženik trebao pozajmiti. Ta priča je bila više puta, kada su kartali, a tada je bila prisutna i tuženica- protutužiteljica. Zna da je tuženica-protutužiteljica kupila stan, nije bio u stanu jer su nedugo nakon toga prekinuli. Sjeća se priče da je trebala dići kredit, ali da nešto nije imala dovoljno. Ne zna gdje je radila u to vrijeme. Ne zna gdje je tužitelj-protutuženik radio u to vrijeme, misli u bolnici ili Spaz firmi za održavanje uređaja. Nije bio prisutan predaji novca, a koliko se sjeća bila je predaja u gotovini. Priča da će se pozajmiti novac bila je prije kupovine, a priča da je tužitelj-protutuženik pozajmio novac tuženici-protutužiteljici bila je i nakon pozajmice. Nije bilo razgovora o tome na koji način i kako će se vraćati pozajmljeni novac. Koliko se sjeća tužitelj-protutuženik mu je rekao da mu je jednom ili dva puta nešto vratila, ali ne zna o kojem je iznosu riječ. Misli da OC nije posuđivala novce tužitelju-protutuženiku. Nije bio prisutan dogovoru između tužitelja-protutuženika i tuženice-protutužiteljice oko pozajmice. Nije mu rekao u kojem roku se treba vratiti pozajmica. Nije mu poznato je li tužitelj- protutuženik imao trgovačko društvo – firmu. Od 2018.—2020. družili su se u parovima pa i sa tuženicom-protutužiteljicom. Ne zna kad su točno prekinuli. Ne zna niti koje godine je stan kupljen. Nije bio u stanu koji je tuženica-protutužiteljica kupila, a ne poznaje niti njezine roditelje. Ne zna na koji način je isplaćena kupoprodajna cijena za stan. Nikad nije čuo za trgovačko društvo Altum Pressura. Zna da je baš bilo riječ o zajmu zato zna da joj je tužitelj-protutuženik posudio novce. Nakon prekida njihove veze nije se družio s tuženicom-protutužiteljicom. Nije se družio s tuženicom-protutužiteljicom kada je kupila stan.

21. Iz iskaza svjedoka RC proizlazi da se sjeća je njegova kći, ovdje tuženica-protutužiteljica, kupovala stan i išao je sa suprugom i kćerkom gledati dva puta taj stan, a njegova supruga je sa kćerkom išla još nekoliko puta. Njegova kći je trebala dići kredit, ali trebala joj je akontacija, odnosno kapara, u iznosu otprilike 40.000,00 kn. Nešto novca je imao on, a nešto novca je posudio od svojih roditelja, jer su njegovi roditelji imali dobre mirovine, otac mu je imao njemačku mirovinu a i majka mi je imala mirovinu i dio novca su roditelji njemu posudili. Taj novac, njegov i od roditelja, je dao kćerki za kaparu. U stanu joj je dao novce, ne zna je li još netko bio s njima, ne sjeća se, ali se sjeća da je to bilo prije potpisivanja ugovora. Cijeli iznos za kaparu koji joj je bio potreban joj je dao pa nije imala potrebe od još nekog posudit novce. Ne zna je li u to vrijeme tužitelj-protutuženik bio zaposlen, zna da je imao neki lokal i ne zna kako mu je išlo, a kada je došla ova tužba vidio je da je njegova kćerka neke novce posuđivala tužitelju-protutuženiku, a ne zna zašto mu je posuđivala. Misli da lokal tužitelja-protutuženika nije dobro poslovao. Ne može točno reći, ali njegova kćerka je raskinula vezu sa tužiteljem-protutuženikom pet do šest mjeseci prije kupnje stana. Sjeća se da je njegova kći nakon raskida veze sa tužiteljem-protutuženikom bila u podstanarstvu i živjela sa prijateljicom, a došla je potom kod njih u stan. Prije raskida veze živjela je kod tužitelja-protutuženika. Nakon što je došla živjeti kod njih odlučila je tražiti stan i zato je krenula u traženje stana i kupnju svog stana. Ne zna je li njegova kći posuđivala novce tužitelju-protutuženiku za vrijeme ili poslije njihove veze. Bili su u vezi oko dvije godine. Koliko zna, nakon što je otišla od njega nisu nastavili nikakvu komunikaciju.

22. Iz iskaza svjedokinje TC proizlazi da J zna čitav život, sjeća se da joj je predložila da kupi stan jer je bila u dobrim odnosima sa ŽC, od kojeg je kupila stan. Zna da su joj baka i djed darovali neki novac, iznos ne zna, a zna da su joj i mama i tata dali novac, a ostalo je kupila tako što je dignula kredit. U vrijeme kada je kupovala stan nije bila u vezi sa tužiteljem- protutuženikom, a zna da je stanovala jedno vrijeme kao podstanar te potom kod roditelja. Kada je bila u vezi sa tužiteljem-protutuženikom, jedno godinu dana je živjela kod njega, a prestali su živjeti zajedno jer su prekinuli. Ne zna o kojem se iznosu novca radi koji joj darovan od strane bake i djeda, te od roditelja. Ne sjeća se je li imala komunikaciju i kontakte s tužiteljem-protutuženikom, nakon što je došlo do prekida njihove veze, misli da je bilo samo osnovno. Ne zna je li tužitelj-protutuženik bio zaposlen, ali zna da je imao kafić. Nju je sve iznenadilo, jer zna da je ona njega pomagala. Zna da mu je u više navrata davala iznos po 500,00 kn. Ne zna po kojoj osnovi mu je davala iznose, je li to bila pozajmica ili darovanje. Ne zna ni je mu navedeni iznos davala nakon prestanka njihove veze. Misli da je kapara iznosila oko 40.000,00 kn. Saznanja o tome da je pozajmicu dobila od bake, djeda i roditelja ima od tuženice-protutužiteljice, a i od MC, prodavatelja stana, koji mu je rekao da je tuženica-protutužitelja došla sa mamom i da su dale te novce. Nije vidjela trenutak kada su joj predani novci od strane roditelja, bake i djeda. Poznaje JC, a nakon što su prekinuli vezu, znala je nekada otići na piće sa tužiteljem- protutuženikom te joj nikada nije spomenuo da je on pozajmio neke novce tuženici- protutužiteljici. Dva puta je bila kod tužitelja-protutuženika u stanu dok su on i tuženica-protutužiteljica živjeli zajedno. Za pozajmicu tužitelja-protutuženika prvi put je čula kada joj je tuženica-protutužiteljica to rekla i kada ju je pitala hoće li biti svjedok u ovom postupku.

23. Iskaz svjedoka MC sud je ocijenio vjerodostojnim jer je jasan i bez proturječnosti, i u skladu je s izvatkom iz zemljišnih knjiga za stan koji je bio predmetnom kupoprodajnog ugovora. Iskaze svjedoka TC i RC sud je ocijenio vjerodostojnima jer su jasni, bez proturječnosti, a i međusobno su sukladni i to u vezi činjenice da je tuženica-protutužiteljica dio novca za kupnju stana dobila od bake, a dio nova od roditelja, kao i da je dio kupoprodajne cijene isplaćen iz kredita.

24. Iskaze svjedoka DC i ČC sud je ocijenio nevjerodostojnim u dijelu koji se odnosi na odlučne činjenice, odnosno na činjenicu je li tužitelj-protutuženik pozajmio novac tuženici-protutužiteljici. Naime, svjedoci DC i ČC su iskazivali na način da su bili prisutni prilikom razgovora da tuženici-protutužiteljici nedostaje dio novca a kako bi isplatila kupoprodajnu cijenu za kupnju stana, te da je bila priča o tome da će tužitelj- protutuženik pozajmiti novac tuženici-protutužiteljici. Međutim, svjedoci nisu bili prisutni prilikom navodne predaje pozajmice tuženici-protutužiteljici, a niti im je to tuženica-protutužiteljica potvrdila, dok svjedok DC navodi da misli da mu je tuženica-protutužiteljica rekla da je pozajmila novac od tužitelja-protutuženika. Dakle, navedeni svjedoci imaju samo saznanja da je u njihovom društvu bila priča da će tužitelj-protutuženik pozajmiti tuženici-protutužiteljici novac za kupnju stanja, a priču da je pozajmljen novac tuženici-protutužiteljici čuli su od tužitelja-protutuženika. Isto tako, iskaz svjedoka DC sud je ocijenio nevjerodostojnim u dijelu u kojem je naveo da zna da je tuženica-protutužiteljica vraćala tužitelju-protutuženiku pozajmicu, jer je navedeni svjedok rekao da je to sam zaključio, odnosno svjedok je sam zaključio da je tuženica-protutužiteljica vraćala pozajmicu tužitelju-protutuženiku (ne zna je li uplata navedenog iznosa od 500,00 kn bila uplata po nekoj drugoj osnovi), a da svjedoku to nitko nije rekao niti potvrdio. Nadalje, u dijelu u kojem je svjedok naveo da je bio s tužiteljem-protutuženikom kada da mu je tuženica- protutužiteljica poslala poruku u kojoj mu je napisala da mu više neće vraćati novac, a tu poruku mu pokazao tužitelj-protutuženik, sud je ocijenio nevjerodostojnim jer svjedok nije naveo da li se upravo vraćanje navedenog iznosa od strane tuženice- protutužiteljice odnosi upravo na vraćanje navodnog zajma za kupnju stana.

25. Ocjenom svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno ovaj sud je utvrdio da je:

- tuženica-protutužiteljica prilikom sklapanja Predugovora o kupnji nekretnine, prodavatelju MC, **.**.2017. dala iznos od 10.000,00 kn na ime kapare,

- da je prodavatelju MC isplaćena 8. veljače 2018. kupoprodajna cijena i to iznos od 45.000,00 EUR-a iz sredstva kredita koji je isplatila banka tuženice- protutužiteljice, kao i iznos od 31.016,00 kn koji iznos mu je isplaćen na ruke navedenog dana,

- da je preostali iznos novca, odnosno iznos od 31.016,00 kn tuženica-protutužiteljica dobila od svoje bake i roditelja (sud utvrdio na temelju iskaza svjedoka TC i RC),

- da je tuženica-protutužiteljica dolazila sama ili u pratnji roditelja gledati stan, te na pregovore prilikom kupnje stana,

- da je 24. i 25. siječnja 2018. tužitelj-protutuženik sa jednog svog računa na drugi račun uplatio iznos od 4.000,00 kn a potom iznos od 40.000,00 kn,

- da u potvrdama o uplatama iznosa od 500,00 kn u travnju i prosincu 2018. koje iznose tuženica-protutužiteljica uplaćuje tužitelju-protutuženiku nije navedena svrha uplate.

26. Odredbom čl. 7. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14. 70/19., 80/22. i 114/22., u nastavku: ZPP) propisano je da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, dok je čl. 219. st. 1. ZPP-a propisano da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

27. Nadalje, odredbom čl. 220. st. 1. ZPP-a propisano je da dokazivanje obuhvaća sve činjenice koje su važne za donošenje odluke.

28. Imajući na umu prethodno navedene odredbe ZPP-a, na tužitelju-protutuženiku je teret dokazivanja da je tuženici-protutužiteljici pozajmio 25. siječnja 2018. iznos od 51.800,00 kn na ime kapare, a kako to tvrdi u tužbi i tijekom postupka, te je teret dokazivanja sadržaj dogovora kojim su tužitelj-protutuženik i tužiteljica-protutuženica dogovorili zajam, kao i način vraćanja a kako bi sud mogao utvrditi eventualno dospijeće tužiteljeve-protutuženikove tražbine.

28.1. U konkretnom slučaju, prema ocijeni ovoga suda, tužitelj-protutuženik na kojemu je teret dokazivanja, nije dokazao svoje navode odnosno da je 25. siječnja 2018. pozajmio iznos od 51.800,00 kn tuženici-protutužiteljici na ime kapare za kupnju stana. Naime, na temelju Predugovora o kupnji nekretnine 16. prosinca 2017. sud je utvrdio da je tom prilikom tuženica-protutužiteljica prodavatelju MC isplatila kaparu u iznosu od 10.000,00 kn. Dakle, kapru je tuženica- protutužiteljica platila više od mjesec dana prije nego što to tužitelj-protutuženik tvrdi u tužbi i tijekom postupka. Nadalje, 25. siječnja 2018. tuženica-protutužiteljica je sklopila Ugovor o kupoprodaji nekretnine, ali kupoprodajna cijena je u cijelosti isplaćena 8. veljače 2018. i to iznos koji se isplatio iz sredstva tuženicinog- protutužiteljicinog kredita kao i iznos od 31.016,00 kn koji je isplatila 8. veljače 2018. prodavatelju a što proizlazi iz Ugovora o stambenom potrošačkom kreditu i Izjave Kristijana MC od 8. veljače 2018. Ovdje se ističe da tuženica-protutužiteljica dokazala da je dio kupoprodajne cijene isplatila prodavatelju iz novčanih sredstava koje je dobila od roditelja i bake (sud utvrdio na temelju iskaza svjedoka TC i RC), a preostali dio iz sredstava kredita.

28.2. Isto tako, ističe se da iz uplata od 24. i 25. siječnja 2018. koje je tužitelj- protutuženik dostavio uz tužbu ne proizlazi da je tužitelj-protutuženik navedene iznose od 4.000,00 kn kao i iznos od 40.000,00 kn uplatio tuženici-protutužiteljici, nego da je uplatio sam sebi, uplatom s jednog računa na drugi. Osim toga, tužitelj- protutuženik potražuje isplatu iznosa od 48.300,00 kn navodeći da mu je dio novca tuženica-protutužiteljica vratila, ali tužitelj-protutuženik nije dokazao da se tuženicne-

1 0

protutužiteljicine uplate na račun tužitelja-protutuženika i to iznosa od 500,00 kn u prosincu 2018. i travnju 2019. odnose upravo na povrat predmetnog zajma.

29. Dakle, tužitelj-protutuženik na kojemu je sukladno čl. 219. st. 1. ZPP-a teret dokazivanja činjenice da je tuženici-protutužiteljici pozajmio iznos od 51.800,00 kn, nije dokazao da je 25. siječnja 2018. tuženici-protutužiteljici pozajmio navedeni iznos, kao niti kada je tuženica-protutužiteljica trebala vratiti navodno pozajmljeni iznos, odnosno tužitelj-protutuženik nije dokazao niti osnovu niti visinu tužbenog zahtjeva, pa je stoga tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan, te je odlučeno kao pod toč. I/ izreke.

30. U vezi protutužbenog zahtjeva koji je tuženica-protutužiteljica istaknula na ročištu 18. ožujka 2021. potrebno je reći da je tuženica-protutužiteljica od tužitelja- protutuženika zahtijevala isplatu iznosa od 1.000,00 kn sa pripadajućim zateznim kamatama navodeći da je tužitelju-protutuženiku pozajmila dva puta iznos od 500,00 kn.

30.1. Tuženica-protutužiteljica, na kojoj je sukladno čl. 219. st. 1. ZPP-a teret dokaza da je doista tužitelju-protutuženiku pozajmila utuženi iznos, isto nije dokazala. Naime, tuženica-protutužiteljica nije dokazala svrhu izvršenih uplata, predstavljaju li navedene uplate darovanje navedenog iznosa ili su uplaćene po nekoj drugoj osnovi. Ovdje se ističe da je sud odbio dokazni prijedlog tuženice – protutužiteljice za provođenjem financijsko-knjigovodstvenog vještačenja radi utvrđenja svrhe tuženicinih uplata na račun tužitelja-protutuženika, jer se svrha uplata može utvrditi na temelju dokumentacije koja se nalazi u spisu, a ne može se utvrditi navedenim vještačenjem jer nije naznačen opis uplate. Slijedom navedenoga, odbijen je kao neosnovan protutužbeni zahtjev, te je odlučeno kao pod toč. II/ izreke.

31. U vezi troškova postupka potrebno je reći da u predmetima u kojima je podnesena i tužba i protutužba, sud polazi od toga da je protutužba samostalna tužba pa se i o troškovima parničnog postupka samostalno odlučuje i o tužbi i o protutužbi, odnosno vrijednost predmeta spora obračunava se sukladno vrijednosti predmeta spora i tužbe i protutužbe. Stoga se uspjeh stranaka u sporu posebno utvrđuje u odnosu na zahtjev tužbe i u odnosu na zahtjev protutužbe (tako i u odluci VSRH broj Rev-1356/2021 od 26. travnja 2022.).

31.1. Tužitelj-protutuženik je u cijelosti izgubio u sporu koji se vodio povodom tužbe, a uspio u sporu u povodu protutužbe. Tuženica-protutužiteljica je u cijelosti uspjela u sporu u povodu tužbe, a izgubila u sporu u povodu protutužbe.

31.2. Iz troškovnika koji je podnio tužitelj-protutuženik proizlazi da zahtjeva naknadu troška postupka u povodu tužbe, ali ne i u povodu protutužbe, odnosno nije postavio određeni troškovnik vezan za vrijednost predmeta spora protutužbe i radnje poduzete u vezi protutužbe, pa stoga sud nije odlučivao o naknadi troška tužitelju- protutuženiku vezano za njegov uspjeh sa protutužbenim zahtjevom. Nadalje, tužitelj- protutuženik s tužbenim zahtjevom nije uspio pa mu ne pripada naknada tog troška postupka.

32. Tuženica-protutužiteljica je u sporu koji se vodio u povodu tužbe uspjela u cijelosti, pa joj sukladno čl. 154. st. 2. ZPP-a pripada naknada troška postupka i to

1 1

trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 EUR-a sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023., u nastavku: Tarifa), trošak zastupanja na ročištima održanim 18. ožujka 2021., 2. prosinca 2021., 8. svibnja 2025. i 1. listopada 2025. u iznosu od 200,00 EUR-a za svako ročište sukladno Tbr.9. toč. 1. Tarife, te trošak sastava podneska od 30. ožujka 2023. u iznosu od 200,00 EUR-a sukladno Tbr. 8. toč. 1. Tarife, što sveukupno iznosi 1.200,00 EUR-a, uvećano za 25% PDV-a iznosi 1.500,00 EUR-a sa zateznim kamatama tekućim od 7. studenog 2025. pa do isplate (tuženik je zatezne kamate na trošak zahtijevao u podnesku od 30. ožujka 2023.) sukladno čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a. Slijedom navedenoga, odlučeno je kao u toč. III/ izreke.

32.1. Tuženici-protutužiteljici nije priznat trošak sastava podneska od 27. travnja 2022., 25. svibnja 2023., 9. svibnja 2025. i 18. lipnja 2025., jer nisu bili potrebni za odlučivanje u ovoj pravnoj stvari (čl. 155. st. 1. ZPP-a), a i navode iz podneska mogla je iznijeti na ročištima.

Osijek, 7. studenog 2025.

Sutkinja

Helena Topić Vuković

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave iste. Žalba se predaje putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DOSTAVITI:

1. Pun. tužitelja-protutuženika

2. Pun. tuženice-protutužiteljice