REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg J. F. Kennedyja 11

Poslovni broj: P-1779/2025-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji Ivani Manestar, u pravnoj stvari tužitelja PC, vlasnik obrta [obrt], obrta za usluge, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa Melita Babić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Župan, Babić i Antunović d.o.o., Zagreb, Horvatova ulica 80A, protiv tuženika ADRIATIC osiguranje d.d., Zagreb, Listopadska ulica 2, OIB: 94472454976, kojeg zastupa Tamara Stanić Sertić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Grgić i partneri d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, radi isplate, nakon javne glavne rasprave zaključene 20. listopada 2025. u prisutnosti odvjetničkog vježbenika OC, zamjenika punomoćnice tužitelja i punomoćnice tuženika, dana 7. studenog 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 92,27 EUR s zateznim kamatama od 18. prosinca 2024. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev za isplatu zateznih kamata na dosuđeni iznos od 92,27 EUR za razdoblje od 24. veljače 2024. do 17. prosinca 2024., kao neosnovan

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 144,91 EUR, s zateznim kamatama od 7. studenog 2025. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 6,63 EUR s zateznim kamatama od 7. studenog 2025. do isplate, kao neosnovan.

V. Odbija se u cijelosti zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. U tužbi se navodi da je u prometnoj nezgodi koja se je dogodila 12. prosinca 2024. oštećeno vozilo BC, registarske oznake [registarska oznaka], koju je uzrokovao štetnik čiji je osiguratelj od automobilske odgovornosti bio tuženik, slijedom čega da je tuženik odgovoran za naknadu štete nastalu na njezinom vozilu. Djelatnici tuženika da su po prijavi osiguranog slučaja 18. prosinca 2024. izvršili izvid štete, temeljem kojeg da je oštećenik izvršio popravak vozila kod tužitelja, za što da mu je tužitelj izdao račun na iznos od 373,48 EUR, ali da je tuženik odbio isplatiti u korist oštećenika iznos cjelokupnog računa, već da je podmirio samo iznos od 281,21 EUR, dok preostalih 92,27 EUR, koji da se odnose na razliku u cijeni sata limara i lakirera između one koju priznaje tuženik i cijene sata tužitelja, odbija isplatiti. Tužitelj napominje da je cijena sata rada limara i lakirera u njegovoj radionici 38,04 EUR uvećano za PDV. Budući da osiguratelj ne može određivati tržišne cijene pružateljima usluga popravljanja štete nastale na vozilima te da troškovi popravka predmetnog vozila predstavljaju stvarne troškove uspostave prijašnjeg stanja, kakvo je bilo prije štetnog događaja, to da je oštećenik imao prema tuženiku tražbinu za isplatu naknade štete u visini punih troškova otklanjanja nastale štete, koji proizlazi iz tužiteljevog računa, a kako mu je tuženik propustio platiti navedeni preostali dio, to da je isti tu tražbinu ustupio tužitelju, temeljem Ugovora o cesiji od 3. travnja 2025., o čemu da je tuženik obaviješten. Stoga predlaže naložiti tuženiku isplatu iznosa od 92,27 EUR s zateznim kamatama od 24. veljače 2024. do isplate, po stopi koja se određuje sukladno odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023., 155/2023., dalje u tekstu: ZOO) u dijelu koji se odnosi na potraživanja proizašla iz izvanugovornih obveznih odnosa.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da osporava postojanje aktivne i pasivne legitimacije, nastanak štetnog događaja, odgovornost njegova osiguranika i visinu tužbenog zahtjeva te zatraženi tijek zateznih kamata (jer da isti nije prenesen cesijom). Napominje da je u konkretnom slučaju ukazao oštećeniku na mogućnost popravka oštećenog vozila na istom području na kojem se nalazi tužitelj, iste kvalitete, kod više ovlaštenih i neovlaštenih servisa, po nižoj cijeni od tužiteljeve, ali da je oštećenik odabrao vozilo popraviti po skupljoj cijeni, kod tužitelja, a da je njegova dužnost bila poduzeti sve potrebne radnje da umanji nastalu štetu. Tvrdi da on ne spori pravo oštećenika da svoje vozilo popravlja gdje i kada to hoće, ali da tuženik nije dužan platiti troškove popravka koji su veći od onog najmanjeg mogućeg iznosa za koji je bilo moguće izvršiti popravak, kvalitetno i u razumnom roku (čl. 5., 10. st. 3., 1085., 1090. i 1092. st. 1. ZOO-a). Osporava i da bi službena cijena sata rada tužitelja bila ona koju navodi u tužbi. Naposljetku, navodi i da vozilo nije popravljeno sukladno njegovom izvidu štete, slijedom čega da je potraživana naknada štete preuveličana.

3. Tužitelj prigovore tužitelja smatra neosnovanim, budući da iz obrazložene ponude tuženika od 14. veljače 2025. proizlazi da je tuženik zahtjev za naknadu štete oštećenika ocijenio pravno osnovanim te je dobrovoljno isplatio iznos naknade štete koji smatra primjerenim, a to ne bi učinio da se ne smatra odgovornim kao osiguratelj štetnika, dakle, pasivno legitimiranim te da ne priznaje nastanak štetnog događaja, a s obzirom da je oštećenik ostatak svoje tražbine po osnovi isplate naknade štete ustupio tužitelju, o čemu je tuženik obaviješten, to da je neosnovan i prigovor nedostatka aktivne legitimacije. Naposljetku, napominje da druga osiguravajuća društva priznaju i naknađuju cijenu popravka za sat rada lakirera i limara u neovlaštenom servisu u iznosu od 42,11 EUR uvećano za PDV.

4. Tijekom dokaznog postupka pročitani su račun tužitelja od 13. veljače 2025. (list 9. spisa), izvid štete tuženika (list 10. spisa), dopis tuženika – ponuda iznosa naknade štete (list 11. spisa), ispis e-mail korespondencije (list 12. spisa), izvadak prometa po računu tužitelja (list 13. spisa), cjenik usluga tužitelja (list 14. spisa), Ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja sklopljen između BC kao ustupitelja i tužitelja kao primatelja (list 15. - 16. spisa, dalje u tekstu: Ugovor o cesiji), obavijest o ustupu tražbine (list 17. - 18. spisa), ispis e-mal korespondencije – HANFA (list 42. – 43. spisa), dopis Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja (list 44. – 47. spisa), računi za popravak drugih vozila izdani od strane trećih osoba (list 70. – 72. spisa) i računi za popravak određenih vozila i potvrde o njihovom plaćanju/dopisi o spremnosti njihova plaćanja (list 79. - 95. spisa).

5. Ocjenom izvedenih dokaza, sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 28/2013., 89/2014. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023., dalje u tekstu: ZPP), sud je zaključio da je tužbeni zahtjev osnovan u pogledu glavne stvari.

6. Predmet spora jest isplata ostatka naknade za štetu koja je nastala na vozilu BC, oštećenom u prometnoj nezgodi za koju je odgovoran osiguranik tuženika.

7. Među strankama je sporno je li tuženik u cijelosti ispunio svoju obvezu isplate naknade štete na vozilu koje je oštetio njegov osiguranik, a posljedično i je li postojala tražbina koju je BC mogao ustupiti tužitelju i, ako jest, u kojem iznosu.

8. Iako tuženik formalno osporava vlastitu pasivnu legitimaciju, što podrazumijeva osporavanje da je on osiguratelj od automobilske odgovornosti štetnika, tuženik i sam tvrdi (što je i dokazano) da je kao osiguratelj štetnika oštećenom BC ponudio da vozilo popravi kod jeftinijih servisera, dok iz isprava u spisu proizlazi da je tuženik izvršio izvid štete na vozilu BC te mu je dao ponudu naknade štete u kojoj navodi da njegova odgovornost naknade nastale štete nije sporna, pri čemu je svoju obvezu utvrdio u iznosu od 281,21 EUR, koji iznos je u konačnici i isplatio.

9. Stoga je osporavanje pasivne legitimacije neosnovano.

10. Nadalje, iako tuženik formalno osporava aktivnu legitimaciju tužitelju, isti ne osporava da je tužitelj taj koji je otklonio nastala oštećenja na oštećenom vozilu BC, a ne osporava niti da je BC sklopio s tužiteljem Ugovor o cesiji kojim mu je ustupio tražbinu koju navodno ima prema tuženiku u preostalom iznosu naknade štete pa ako se utvrdi da je isti imala takvo potraživanje prema tuženiku, tada je neosnovano i osporavanje aktivne legitimacije.

11. Vlasnici odnosno korisnici vozila obvezni su se od odgovornosti za štete nanesene trećim osobama korištenjem tog vozila u prometu (čl. 2. st. 1. t. 2. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu /Narodne novine, broj: 151/2005., 36/2009., 75/2009., 76/2013., 152/2014., 155/2023., dalje u tekstu: ZOOP/).

12. Oštećena osoba može podnijeti odštetni zahtjev po osnovi obveznog automobilskog osiguranja neposredno odgovornom osiguratelju (čl. 11. st. 1. ZOOP- a).

13. Odgovorni osiguratelj dužan je u propisanom roku od dana primitka odštetnog zahtjeva, utvrditi osnovanost i visinu toga zahtjeva te dostaviti oštećenoj osobi pisanu odluku o odštetnom zahtjevu, i to, u slučaju osnovanosti, obrazloženu ponudu za naknadu štete (čl. 12. st. 1. ZOOP-a) te isplatiti iznos naknade štete iz obrazložene ponude u propisanom roku (čl. 12. st. 5. ZOOP-a).

14. U slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete ili nespornog iznosa naknade štete, u propisanom roku, oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, odnosno uz dužni nesporni iznos naknade štete ima pravo i na isplatu iznosa kamate, i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva (čl. 12. st. 6. ZOO-a).

15. Odgovorna osoba dužna je uspostaviti stanje koje je bilo prije nego što je šteta nastala (čl. 1085. st. 1. ZOO-a).

16. Ukoliko tuženik nije BC isplatio naknadu štete koja je bila dostatna za pokriće troškova otklanjanja cjelokupne štete nastale na njegovom vozilu, oštećenom u prometnoj nezgodi koji je uzrokovao osiguranik tuženika, tada je BC imao prema tuženiku tražbinu po osnovi isplate ostatka naknade štete, s kojom je mogao slobodno raspolagati.

17. Prema odredbi čl. 80. st. 1. ZOO-a vjerovnik može ugovorom sklopljenim s trećim prenijeti na ovoga svoju tražbinu, osim one čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koja je strogo osobne naravi, ili koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugoga.

18. Tražbina po osnovi naknade imovinske štete na vozilu (isplate osigurnine) niti je strogo osobne naravi, niti se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugog, a niti je njen prijenos zakonom zabranjen.

19. Stoga je BC mogao predmetnu tražbinu ustupiti tužitelju.

20. Prema odredbi čl. 88. st. 1. ZOO-a kad dužnik umjesto ispunjenja svoje obveze ustupi vjerovniku svoju tražbinu ili jedan njezin dio, sklapanjem ugovora o ustupanju dužnikova obveza se gasi do iznosa ustupljene tražbine. Ali kad dužnik ustupi svome vjerovniku svoju tražbinu samo radi ispunjenja, njegova se obveza gasi, odnosno smanjuje tek kad vjerovnik naplati ustupljenu tražbinu (čl. 88. st. 2. ZOO-a).

21. Predmetnim Ugovorom o cesiji utvrđuje se da BC ima tražbinu prema tuženiku u iznosu od 92,27 EUR, sukladno računu za popravak oštećenja na njegovom vozilu kojeg joj je izdao tužitelj (račun 42-P1-3 u ukupnom iznosu od 373,48 EUR), koji je i izvršio popravke, a koji popravak da je dužan u konačnici platiti tuženik kao odgovorni osiguratelj po polici obveznog osiguranja štetnika i izvida štete tuženika 248210515583, što predstavlja oznaku predmetnog spisa kod tuženika, slijedom čega da BC kao ustupitelj tražbine (cedent), radi namirenja svoje preostale novčane obveze prema tužitelju kao primatelju tražbine (cesionaru), u iznosu od 92,27 EUR, ustupa tužitelju tražbinu u iznosu od 92,27 EUR koju ima prema tuženiku kao svom dužniku (cesusu), s time da se njegova obveza prema tužitelju u potpunosti gasi već sklapanjem tog Ugovora o cesiji, bez obzira na to kada će tužitelj naplatiti ustupljenu mu tražbinu od tuženika (čl. 1. i 2. Ugovora o cesiji).

22. Iz toga proizlazi da predmetni Ugovor o cesiji, iako u naslovu nosi naziv ''radi ispunjenja'', jest po svojoj pravnoj naravi cesija umjesto ispunjenja, budući da se ustupiteljeva obveza prema primatelju tražbine, ovdje tužitelju, gasi samim sklapanjem ugovora o cesiji.

23. Iz dopisa tužitelja od 3. travnja 2024. i e-mail korespondencije od 5. lipnja 2025. proizlazi da je tuženik obaviješten o sklapanju predmetnog Ugovora o cesiji, sukladno odredbi čl. 82. ZOO-a.

24. Iz tuženikovog izvida predmetne štete od 18. prosinca 2024. proizlazi da je tuženik utvrdio da je u nezgodi od 12. prosinca 2024. na vozilu marke Škoda Rapid, registarske oznake [registarska oznaka], oštećen pokrov branika stražnjeg ''ST'' te da će za otklanjanje tog oštećenja biti poreban popravak uz uporabu rada limara u trajanju od 1,50 sati i rada lakirera u trajanju od 3,70 sati, uz upotrebu potrošnog materijala (cijena potrošnog materijala za lakirera iznosi 95,72 EUR, a za limara 5,25 EUR).

25. Iz računa tužitelja 42-P1-3 od 13. veljače 2025 proizlazi da je tužitelj izvršio popravke oštećenja na vozilu BC sukladno gore navedenom tuženikovom izvidu štete ista vrsta i cijena potrošnog materijala te isti broj sati limara i lakirera), samo što radni sat autolimara i autolakirera nije zaračunao u iznosu kojeg je bio spreman priznati tuženik, mada niti sam tuženik ne navodi koji je to iznos, već u iznosu od 38,04 EUR/sat uvećano za PDV (47,55 EUR), koliko iznosi njegova cijena na tržištu.

26. Iz računa kojih je dostavio tužitelj za popravak drugih vozila, koja nisu premet ovog spora, a koji računi su izdavani u razdoblju od siječnja 2022. do rujna 2023. od strane Termolakirnice ZAGI d.o.o., proizlazi da je cijena sata autolimara i autolakirera obračunavana u iznosu od 42,11 EUR (317,25 kn) uvećano za PDV (52,64 EUR), proizlazi da su određeni poduzetnici na predmetnom tržištu usluga auto popravaka naplaćivali rad limara i lakirera po cijenama višim od tuženika te da su drugi osiguratelji tako obračunate troškove uredno podmirivali.

27. Iz toga proizlazi da su cijene tužitelja tržišne cijene te se nikako ne može smatrati da je oštećenik BC time što je svoje vozilo popravio kod tužitelja po tržišnim cijenama pridonio da njegova šteta bude veća nego što bi inače bila pa da bi isti trebao sam snositi dio te štete.

28. Zato cjelokupan iznos tužiteljevog računa za popravak vozila BC u visini od 373,48 EUR predstavlja za njega stvarno nastalu štetu, a kako je od navedenog iznosa tuženik podmirio samo dio u visini od 281,21 EUR, to je oštećenik imao prema tuženiku osnovanu tražbinu po osnovi isplate ostatka naknade štete u iznosu od 92,27 EUR koju je ustupio ovdje tužitelju Ugovorom o cesiji pa je tuženik dužan navedeni iznos isplatiti tužitelju s zateznim kamatama od dana kada je zaprimio odštetni zahtjev BC, budući da s ustupljenom tražbinom prelaze na primatelja i sporedna prava, kao što su pravo na kamate (čl. 81. st. 1. ZOO-a i čl. 12. st. 6. ZOOP-a).

29. S obzirom da je da je tuženik primio odštetni zahtjev BC najkasnije 18. prosinca 2024., kada je po obavijesti oštećenika izvršio izvid štete na vozilu, to bi na ostatak neisplaćene naknade štete BC, a time i tužitelju kojemu je ta tražbina ustupljena, pripadale zatezne kamate od 18. prosinca 2024., a ne već od 24. veljače 2024., kao to tužitelj potražuje (dakle, prije nego li je 12. prosinca 2024. nastala prometna nezgoda)

30. Stoga je u tužbeni zahtjev za isplatu zateznih kamata na iznos od 92,27 EUR za razdoblje od 24. veljače 2024. do 17. prosinca 2024., valjalo odbiti kao neosnovan.

31. Zatezne kamate obračunavaju se sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a u dijelu koji se odnosi na potraživanja proizašla iz izvanugovornih odnosa, budući da tražbina koja je ustupljena tužitelju proizlazi iz izvanugovornog odnosa naknade štete.

32. S obzirom da je tužitelj uspio u parnici u u cijelosti u odnosu na glavno potraživanje, to ima pravo na naknadu troškova parničnog postupka, dok je tuženik svoje troškove dužan sam snositi (čl. 154. st. 1. ZPP-a).

33. Prema vrijednosti predmeta spora u iznosu od 92,27 EUR i sadržaju postavljenog zahtjeva, tužitelju pripada naknada za zastupanje po punomoćniku dvjetniku u visini jednokratne nagrade u iznosu od 125,00 EUR (Tbr. 7/9 i Tbr. 46 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika /Narodne novine, broj: 138/2023., dalje u tekstu: OT/), za sudsku pristojbu za tužbu u iznosu od 6,64 EUR (Tbr. 1/1 Uredbe o tarifi sudskih pristojbi /Narodne novine, broj: 37/2023., dalje u tekstu: Uredba/

- pristojba plaćena u trenutku podnošenja tužbe elektroničkim putem, u visini polovice propisanog iznosa pristojbe, sukladno odredbi čl. 7. st. 1. Zakona o sudskim pristojbama /Narodne novine, broj: 118/2018., 51/2023./) i za sudsku pristojbu za presudu u iznosu od 13,27 EUR (Tbr. 2/1 Uredbe), dakle, ukupno 144,91 EUR s zateznim kamatama od dana donošenja predmetne presude do isplate (čl. 151. st. 3. ZPP-a), po istoj stopi po kojoj se obračunavaju zatezne kamate na glavnicu utuženog potraživanja.

34. Stoga je preko iznosa od 144,91 EUR do zahtijevanog iznosa od 151,54 EUR, za iznos od 6,63 EUR, s zateznim kamatama, zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka valjalo odbiti kao neosnovan.

35. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 7. studenog 2025.

Sutkinja:

Ivana Manestar

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada se smatra da je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), koja se podnosi putem informacijskog sustava e-Komunikacija ovog suda.

U sporovima male vrijednosti presuda se može pobijati samo zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. ZPP-a, izuzev zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. ZPP-a, i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

DNA:

- tužitelju po punomoćnici

- tuženiku po punomoćnici