Republika Hrvatska

Trgovački sud u Osijeku

Osijek, Zagrebačka 2

Poslovni broj: P-171/2025-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

TRGOVAČKI SUD U OSIJEKU, po sucu pojedincu Gordani Njari, u pravnoj stvari tužitelja Republika Hrvatska, OIB: 52634238587, za Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i ribarstva, tuženika, kojeg zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Osijeku protiv tuženika Bovis d.o.o., OIB: 87538853023, Viškovci, Grobljanska 70 kojeg zastupa punomoćnica Mirela Džoja Petrlić odvjetnica iz ZOU Ivana Mandić i Mirela Džoja Petrlić iz Osijeka, radi stjecanja bez osnove, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave dana 16. listopada 2025 u nazočnosti zakonskog zastupnika tužitelja i pun. tuženika, te ročišta za objavu presude održanog 7. studenog 2025.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku BOVIS d.o.o., OIB: 87538853023, Viškovci, Grobljanska 70, da tužitelju Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587 za Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i ribarstva vrati iznos od 11.389,45 EUR-a kn (jedanaesttisućatristoosam- desetdeveteuraičetrdesetpetcenti) sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom počev od 24. svibnja 2022. pa do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana, nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. godine prema stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećanoj za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja , a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.000,00 EUR-a (tisućueura) sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude, pa nadalje po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja , a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužitelj je podnio tužbu protiv tuženika radi stjecanja bez osnove.

2. U tužbi navodi da se je sukladno čl 186.a Zakona o parničnom postupku prije podnošenja tužbe obratio tuženiku sa zahtjevom za mirno rješenje spora, na što se tuženik oglušio slijedom čega su ispunjene procesne pretpostavke za podnošenje ove tužbe.

3. Navodi da je tužitelju je presudom Trgovačkog suda u Osijeku, poslovni broj

3. P-257/2018-44 od 10. prosinca 2020. godine koja je postala ovršna 10. ožujka 2022. godine naloženo isplatiti tuženiku iznos od 48.632,75 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, a tuženik je dana 24. ožujka 2022. dostavio FINI zahtjev za izravnu naplatu radi izvršenja osnove po presudi broj P-257/2018 od 10. prosinca 2020.

4. Dodaje da je tužitelj izvršio plaćanje tuženiku tražbine temeljem predmetne presude dana 4. travnja 2022., ali tuženik unatoč tome nije obustavio postupak prisilne naplate, pa je povodom zahtjeva za izravnu naplatu izvršeno plaćanje 24. svibnja 2022. godine u iznosu od 85.813,81 kn čime je došlo do dvostrukog plaćanja iste tražbine.

5. Navodi da tuženik u roku za dobrovoljno ispunjenje nije izvršio povrat stečenog bez osnove u iznosu od 11.389,45 EUR-a/85.813,81 kn, slijedom čega predlaže donošenje presude kao u izreci sukladno članku 1111. i 1113. Zakona o obveznim odnosima.

6. U odgovoru na tužbu tuženik osporava navode tužitelja da je došlo do dvostrukog plaćanja iste tražbine jer tužitelj nije podmirio obvezu temeljem presude ovoga suda, poslovni broj P-257/2018-44 od 10. prosinca 2020. godine do datuma tuženikovog podnošenja Zahtjeva za izravnu naplatu FINI slijedom čega je tuženik pokrenuo postupak izravne naplate, a u tom trenutku obveza iz presude nije bila podmirena.

7. Dodaje da je u konkretnom slučaju prijenos imovine sukladno čl. 1111. ZOO-a izvršen temeljem ovršne isprave slijedom čega se ne može smatrati stjecanjem bez osnove te da nema osnove niti za primjenu čl. 1113. ZOO-a jer tužitelj mora dokazati da je isti dug doista platio dva puta, te da su obje uplate bile usmjerene na istu tražbinu.

8. Nadalje osporava i visinu tužbenog zahtjeva navodeći da je nejasno na temelju čega tužitelj sada potražuje upravo iznos od 85.813,81 kn odnosno 11.389,45 EUR, kao iznos navodno stečen bez osnove, a također osporava i potraživanje tužitelja po po osnovu zateznih kamata na predmetni iznos, navodeći da je tuženik u vrijeme isplate po navedenoj presudi bio pošteni stjecatelj jer tužitelj po presudi nije ispunio svoju obvezu u paricijskom roku.

9. Tužitelj navodi da je tuženik postao nepošten kada je prilikom prisilne naplate znao da prima nešto što mu ne pripada odnosno da je tuženik znao da je tužitelj već ranije izvršio svoju obvezu i da je dug već podmiren.

10. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u dokumentaciju u spisu koju čine: zahtjev za mirno rješenje spora od 21. prosinca 2023., zahtjev za izravnu naplatu FINI od 25. ožujka 2022., preslika presude i rješenja ovog suda poslovni broj P-257/18-44 od 10. prosinca 2020., potvrda o zaprimljenoj uplati u iznosu od 85.717,29 kn od 4. travanj 2022., specifikacija izvršenja osnove za plaćanje od 24. ožujka 2022., preslika presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Rev- 778/2023-2 od 9. listopada 2024.

11. Nije sporno da je da se je tužitelj prije podnošenje tužbe obratio tuženiku sa zahtjevom za mirno rješenje spora na koji zahtjev se tuženik nije očitovao, slijedom čega su ispunjene pretpostavke za podnošenje ove tužbe sukladno čl. 186a. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01., 117/03., 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. u daljnjem tekstu ZPP).

12. Također nije sporno da je tuženik dana 25. ožujka 2022. dostavio zahtjev FINI za izravnu naplatu novčane tražbine od tužitelja temeljem pravomoćne i ovršne presude ovoga suda poslovni broj P-257/18-44 od 10. prosinca 2020. (list spisa 10- 32) kojom presudom je tužitelj bio obvezan tuženiku isplatiti iznos od 48.632,75 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom i troškovima postupka u iznosu od 18.440,00 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od donošenja presude do isplate kao i da je FINA postupajući po zahtjevu za izravnu naplatu skinula s računa tužitelja iznos od 85.813,81 kn dana 24. svibnja 2022. i to na ime glavnice 68.072,75 kn i po osnovu kamata iznos od 17.741,06 kn. (list spisa 48).

13. Isto tako je nesporno da je tužitelj tuženiku izvršio uplatu iznosa od 85.717,29 kn dana 4. travnja 2022. a iz potvrde o zaprimljenoj uplati je razvidno da je tužitelj navedeni iznos uplatio tuženiku po presudi ovog suda poslovni broj P- 257/18-44 (list spisa 47)

14. Sukladno čl. 1111. st. 1 Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05., 41/08., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23. u daljnjem tekstu ZOO-a),kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi, a sukladno st. 2., pod prijelazom imovine razumijeva se i stjecanje koristi izvršenom radnjom.

15. Sukladno čl. 1113. ZOO-a, tko je isti dug platio dva puta, pa makar jednom i po osnovi ovršne isprave, ima pravo zahtijevati povrat po pravilima ovoga odjeljka.

16. U konkretnom slučaju je nesporno da je tužitelj isti dug temeljem pravomoćne i ovršne presude ovog suda poslovni broj P-257/18-44 od 10. prosinca 2020 tuženiku platio 2 puta i to prvi puta uplatom u iznosu od 85.717,29 kn dana 4. travnja 2022. i drugi puta u iznosu od 85.813,81 kn dana 24. svibnja 2022. kada je FINA postupajući po zahtjevu tuženika za izravnu naplatu od 24. ožujka 2022. skinula s računa tužitelja ukupan iznos od 85.813,81 kn, slijedom čega isti osnovano od tužitelja potražuje od tuženika iznos od 11.389,45 EUR-a (ranije 85.813,81 kn) temeljem stjecanja bez osnove sukladno čl. 1113. ZOO-a.

17. Sukladno čl. 1115. ZOO-a, kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

18. Tuženik nakon uplate tužitelja u iznosu od 85.717,29 kn dana 4. travnja 2022. nije povukao zahtjev za izravnu naplatu koji je podnio FINI 24. ožujka 2022. slijedom čega je isti postao nepošten stjecatelj pa tužitelj osnovano potražuje i zakonsku zateznu kamatu na glavni dug od 11.389,45 EUR-a od dana stjecanja odnosno od 24. svibnja 2022. do isplate.

19. Slijedom navedenog valjalo je presuditi kao u izreci presude sukladno čl. 29, čl. 1111., čl. 1113. i čl. 1115. ZOO-a.

20. Odluka o trošku temelji se na odredbi iz čl. 154. st. 5 a u svezi s čl. 155. i čl. 163. ZPP-a pa je tužitelju dosuđen trošak u iznosu od 1.000,00 EUR-a na ime troškova zastupanja po punomoćniku – državnom odvjetniku u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15., 37/22., 126/22. i 138/23.) Tbr. 7. t. 1, Tbr. 8. t. 1 i Tbr. 9. t. 1 - za sastav zahtjeva za mirno rješenje spora – 200,00 EUR-a, za sastav tužbe – 200,00 EUR-a, za sastavu podneska od 10. rujna 2025. – 200,00 EUR-a, za pristup na ročište od 23. rujna 2025 – 200,00 EUR-a, za pristup na ročište od 16. listopada 2025. – 200,00 EUR-a.

U Osijeku 7. studenog 2025.

S U D A C

Gordana Njari

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude može nezadovoljna stranka izjaviti žalbu Visokom Trgovačkom sudu RH u Zagrebu u roku od 15 dana od dana objave pismeno putem ovog suda.