- 1 -              Rev 1187/2021-2

 

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1187/2021-2

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Darka Milkovića člana vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. S., (OIB ...), iz Z., kojeg zastupa punomoćnik A. J., odvjetnik u Z. protiv tuženika G. Z., (OIB ...), Z., kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva M. & L., u Z. radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-1493/2019-2 od 10. prosinca 2019. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3148/17-70 od 29. studenog 2018., u sjednici održanoj 4. listopada 2023.,

 

 

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se revizija tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž -1493/2019-2 od 10. prosinca 2019.

 

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom u točki I. naloženo je tuženiku na ima naknade štete isplatiti iznos od 79.941,40 kn sa zakonskom zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, kako je to pobliže navedeno u izreci te naknaditi parnični trošak u iznosu od 36.450,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 29. studenog 2018. do isplate, sve u roku od 15 dana. U točki II. odbijen je dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 56.945,06 kuna. U točki III. naloženo je tužitelju naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 18.385,93 kn, u roku od 15 dana.

 

2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3148/17-70 od 29. studenog 2018. u dijelu pod stavkom II. i III. izreke. U točki II. preinačena je prvostupanjska presuda u dijelu pod stavcima I. i III. izreke u dijelu u kojem nije prihvaćen zahtjev tuženika za naknadu daljnjeg troška parničnog postupka u iznosu od 24.270,32 kn te je odbijen tužbeni zahtjev za iznos od 79.941,40 kn s zakonskom zateznom kamatom te za naknadu parničnog troška u iznosu od 36.450,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 29. studenog 2018. do isplate. U točki III. naloženo je tužitelju platiti daljnji trošak parničnog postupka u iznosu od 24.270,32 kn, u roku od 15 dana. U točki IV. naloženo je tužitelju platiti trošak žalbenog postupka u iznosu od 3.862,50 kn. U točki V. odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka.

 

3. Ovaj sud je rješenjem poslovni broj Revd-3595/2020 od 1. prosinca 2020. dopustio reviziju protiv drugostupanjske presude zbog pravnog pitanja:

 

„Ima li pravo na naknadu štete zakupnik ako je do raskida ugovora o zakupu došlo zbog pravnog nedostatka na predmetu zakupa te od kakvog je značaja za ostvarivanje prava na naknadu činjenica što je zakupnik odbio ponuđeni zamjenski prostor zbog nepovoljnih uvjeta?“.

 

4. Postupajući po navedenom dopuštenju tužitelj je protiv navedene presude podnio

reviziju pozivom na odredbu članka 382. stavka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP-a), zbog materijalno pravnog pitanja zbog kojeg je revizija dopuštena. Predlaže prihvatiti reviziju tužitelja i preinačiti drugostupanjsku presudu, a podredno ukinuti presudu prvostupanjskog i drugostupanjskog suda te predmet vrati nižestupanjskom sudu na

ponovno suđenje. Traži trošak za sastav revizije.

 

5. Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

6. Revizija je neosnovana.

 

7. Predmet spora su zahtjevi tužitelja za naknadu štete u iznosu od 136.886,46 kn sa zateznim kamatama s osnove naknade štete za izgubljenu zaradu i za izvršena ulaganja u predmetni poslovni prostor.

 

8. Postupajući sukladno odredbi članka 391. stavka 1. ZPP-a revizijski sud je u povodu revizije iz članka 382. toga zakona ispituje pobijanu odluku samo u dijelu u kojem je revizijom dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

 

9.U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

 

-da su 21. listopada 2002. tužitelj i tuženik sklopili ugovor o zakupu poslovnog prostora na adresi u Z., ...

 

-da su 27. ožujka 2003. sklopili Aneks ugovora o zakupu kojim je odobrena promjena djelatnosti

 

-da je tuženik 12. svibnja 2003. obavijestio tužitelja da odmah zaustavi eventualne započete radove na uređenju predmetnog poslovnog prostora budući da je tuženik 9. svibnja 2003. saznao da je predmetni poslovni prostor privatno vlasništvo treće osobe, P. Š.

 

-da je tužitelj 8. rujna 2003. uputio zamolbu tuženiku da mu da zamjenski prostor koji mu je obećan kada je obaviješten da se raskida ugovor o zakupu za poslovni prostor na adresi Z., ...; zamolbu je ponovio 22. svibnja 2003. uz traženje naknade za izvršena ulaganja u prostoru

 

- da je tužitelj nakon pregleda zamjenskog poslovnog prostora 7. studenog 2003. izjavio da pristaje da mu se poslovni prostor koji se nalazi na adresi ... dade u zakup kao zamjenski pod istim uvjetima na isti rok zakupa

 

-da je G. p. g. Z. 15. siječnja 2004. donijelo zaključak kojim odobrava tužitelju zakupniku zaključenje ugovora o zakupu zamjenskog poslovnog prostora u Z., ... u skladu sa zaključkom Klasa: 372-01/02-01/237, Ur. broj 251-01-05/03-03-2 od 6. veljače 2003.

 

-da je 18. svibnja 2004. u prostorije tog ureda pristupio tužitelj koji je izjavio da odustaje od sklapanja ugovora o zakupu zamjenskog poslovnog prostora na adresi ... i to zbog visine mjesečne zakupnine te zbog samog položaja prostora koji nije na prometnom mjestu.

 

10. Kraj tako utvrđenog činjeničnog stanja drugostupanjski sud zaključuje da tuženiku ne pripada naknada štete s osnove izgubljene zarade u periodu od 1. rujna 2003. do 31. kolovoza 2004., jer je u tom razdoblju držao tuženika u uvjerenju da pristaje na zamjenski poslovni prostor u ... te ukoliko je smatrao da takav prostor nije adekvatan prostoru na ..., mogao je to odmah prigovoriti u studenom 2003., a ne čekati sa odbijanjem te zamjene do 18. svibnja 2004. U odnosu na naknadu štete za uložena sredstva u prostor koji je tužitelju dat u zakup stranke su sklopile Aneks ugovora o zakupu kojim se tuženik odrekao prava potraživanja naknade štete za uložena sredstva u poslovni prostor s bilo koje osnove, bez obzira jesu li ta sredstva uložena uz suglasnost ili bez suglasnosti zakupodavca. Iz tih razloga drugostupanjski sud je potvrdio prvostupanjsku presudu u dijelu u kojem je odbijen zahtjev tužitelja za iznos od 56.945,06 kn sa zateznim kamatama, a u preostalom dijelu za iznos od 79.941,40 sa zateznim kamatama preinačena je prvostupanjska presuda i odbijen je tužbeni zahtjev.

 

11. U ovom predmetu mjerodavne su slijedeće zakonske odredbe :

 

Člankom 580. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 53/91, 73/91, 3/94, 107/95,7/96, 91/96, 112/99, 88/01, dalje: ZOO/91) propisano je da ako se utvrdi da trećemu pripada neko pravo koje sasvim isključuje pravo zakupca na uporabu stvari, ugovor o zakupu se raskida po samom zakonu, a zakupodavac je dužan naknaditi zakupniku štetu.

 

Člankom 121. ZOO propisano je u stavku 2. da ugovaratelj odgovara i za pravne nedostatke ispunjenja i dužan je štititi drugu stranu od prava i zahtijeva trećih osoba kojima bi njezino pravo bilo isključeno ili suženo. U stavku 3. istog članka propisano je da se na ove obveze prenosioca na odgovarajući se način primjenjuju odredbe ovog zakona o odgovornosti prodavaoca za materijalne i pravne nedostatke, ako za određeni slučaj nije što drugo propisano.

 

Člankom 510. stavkom 3. ZOO propisano je da kupac u svakom slučaju ima pravo na naknadu pretrpljene štete.

 

12. Iz ranije citiranih odredbi proizlazi da zakupnik u slučaju raskida ugovora o zakupu zbog pravnog nedostatka na stvari, a koji nedostatak dovodi do raskida ugovora po sili zakona ima pravo na naknadu štetu. Međutim, imajući u vidu utvrđenja nižestupanjskih sudova pretpostavke za naknadu štete u konkretnom slučaju se nisu ispunile.

 

12.1. Iz ponašanja tužitelja u kojem je prvo sklopio ugovor o zakupu poslovnog prostora u listopadu 2002., a zatim zatražio Aneks ugovora o zakupu poslovnog prostora zbog promjene djelatnosti u ožujku 2003., zatim da mu se dodijeli odgovarajući zamjenski poslovni prostor pod istim uvjetima i sa istim iznosom zakupnine, koji je prvo prihvatio u studenom 2003., a onda u svibnju 2004. samoinicijativno odbio, ne može se zaključiti da bi u konkretnom slučaju bilo ispunjene pretpostavke za naknadu štete. Tim više, jer prema provedenom građevinskom vještačenju, prvostupanjski sud je utvrdio da su ulaganja u predmetni prostor bila neznatna ( a tužitelj ih se i odrekao u članku 5. Aneksa ugovora o zakupu), da je većina građevinskog materijala za koji je tužitelj tvrdio da ga je pribavio za izvođenje građevinskih radova u predmetnom poslovnom prostoru odvezen, upotrijebljen u druge svrhe, poklonjen, odnosno dio je i propao zbog nepravilnog skladištenja. Evidentno je da bez izvršenih ulaganja tužitelj ne bi mogao niti započeti obavljanje djelatnosti u poslovnom prostoru što je pretpostavka za naknadu štete zbog izgubljene zarade.

 

13. Odgovor na postavljeno pitanje glasi:

 

„U slučaju raskida ugovora o zakupu, a do kojeg je došlo zbog pravnog nedostatka na predmetu zakupa, zakupnik ima pravo na naknadu štete, jer mu to pravo proizlazi iz Zakona o obveznim odnosima.

 

Međutim, polazeći od činjenica utvrđenih u konkretnom predmetu, da tužitelj u tijeku postupku nije dokazao da mu je doista nastupila šteta u vidu izgubljene zarade, odnosno šteta zbog izvršenih ulaganja u predmetni poslovni prostor, pravilno je odbijen tužbeni zahtjev. Dakle, odgovor na postavljeno pitanje ne može se svesti samo na okolnost odbijanja ponuđenog zamjenskog poslovnog prostora kako to tužitelj implicira kroz postavljeno pitanje, već treba sagledati ukupnu činjeničnu situaciju u svakom pojedinom predmetu.“.

 

14. Slijedom svega navedenog, budući da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je na temelju odredbe članka 393. stavka 1. ZPP-a reviziju tuženika odbiti kao neosnovanu, te odlučiti kao u izreci ove presude.

 

Zagreb, 4. listopada 2023.