REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl.br. Pn-1187/2016-94

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Heleni Frigo Bomeštar, u pravnoj stvari tužiteljice PL, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupana po ocu i punomoćniku ČL iz [adresa], protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d., OIB:22694857747 iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 282, zastupan po punomoćniku Branimiru Periću odvjetniku iz Odvjetničkog društva Grgić&partneri iz Zagreba, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 19. rujna 2025. godine u prisutnosti punomoćnika stranaka, dana 7. studenog 2025. godine,

p r e s u d i o  j e :

I Odbija se tužiteljica s tužbenim zahtjevom koji glasi:

"Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranju d.d., OIB:22694857747, 10000 Zagreb, Ulica grada Vukovara 282 da tužiteljici PL, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] isplati na ime naknade izgubljene dobiti-novčani iznos od 27.540,00 eur zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 4.1.2013. i to po stopi od 12% godišnje koje teku od 31.12.2014. godine do 31. srpnja 2015.godine, a od 1.8.2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena sve do konačne isplate, sve u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe" II Odbija se tužiteljica sa zahtjevom za naknadu prouzročenog parničnog troška. III Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku prouzročen parnični trošak u iznosu od 17.515,56 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 7. studenog 2025.godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi podnesenoj ovom sudu dana 2. siječnja 2016. godine navodi da je dana 4. siječnja 2013. stradala u prometnoj nezgodi kao pješak prilikom prijelaza preko obilježenog pješačkog prijelaza koju nezgodu je prouzročio isključivom krivnjom osiguranik tuženika. Nastavno ističe da je u prometnoj nezgodi povrijeđena te da potražuje naknadu imovinske štete zbog uništenja ili smanjenja mogućnosti daljnjeg razvijanja i napredovanja koje se očituje gubitkom zarade. Ističe da se do prometne nezgode aktivno bavila sportom, odnosno bila profesionalna sportašica, a da je štetni događaj zaustavio njeno napredovanje i predvidljiv profesionalni angažman. Bila je ponajbolja igračica u klubu "Bosco", u trenutku štetnog događaja u odbojkaškom klubu Zagreb, te je planirala nakon završetka srednje škole potpisati profesionalni ugovor s nekim od USA klubova gdje bi igrala odbojku i studirala u koju svrhu je putem meila pregovarala s četiri američka kluba o prelasku u njihov tim uz usporedno studiranje. Da nije išla u najbolju odbojkašku 1. ligu USA mogla je ići i u neku od odbojkaških liga u Europi kao što je Njemačka. Nadalje, da se nije dogodio štetni događaj ista bi i bez profesionalne odbojke svojim radom osigurala posao u Njemačkoj sa mjesečnom prosječnom plaćom od cca 1.500,00 eur. Nakon završetka liječenja, a koje je trajalo od 4.1.2013. do kraja srpnja 2014. tužiteljica si je osigurala pretpostavke za odlazak na rad u Njemačku u rujnu 2015.godine te je prvi posao u Njemačkoj si osigurala u svibnju 2015. s plaćom od 1.300,00 eur. Zbog ozljede i operacije bila je prisiljena zbog smanjenje zdravstvene sposobnosti radi s umanjenom plaćom. Ista je i bez profesionalnog bavljenja odbojkom i studiranja mogla osigurati plaću u Njemačkoj od 1.500,00 do 2.000,00 eur mjesečno. Isto tako, tužiteljica je zbog dugotrajnosti i opsežnosti liječenja propustila pristupiti polaganju 4. razreda Ekonomske gimnazije i polaganje mature, a što ju je spriječilo i na upis na željeni fakultet u drugom roku nakon završetka liječenja u Varaždinskim toplicama, tj. nakon svibnja 2013.godine. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom i to podneskom od 4. studenog 2024. i podneskom od 29. srpnja 2025. godine tužiteljica potražuje izgubljenu dobit, odnosno zaradu u razdoblju od 18 mjeseci u iznosu od 27.540,00 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 4. siječnja 2013. do isplate i mjesečnu rentu na ime izgubljene zarade u iznosu od 300,00 eur mjesečno od dana utuženja pa dok za to budu postojali zakonski razlozi.

2. U odgovoru na tužbu podneskom od 21. srpnja 2016. godine tuženik priznaje pasivnu legitimaciju i nastanak štetnog događaja. Ističe prigovor podijeljene odgovornosti tužiteljice navodeći da se nepropisno i neoprezno upusti8la u prelazak preko kolnika iako je mogla uočiti nailazeće vozilo osiguranika tuženika i ocijeniti da ne može na siguran način priječi kolnik makar i po obilježenom pješačkom prijelazu. Osporava osnov i visinu postavljenog tužbenog zahtjeva. Osporava činjenične navode tužbe u kojima tužiteljica navodi da je bila u pregovorima s američkim odbojkaškim klubovima, već da se radi o upitu tužiteljice o mogućnosti studiranja na sveučilištima u Bostonu, Indiani, i New Hampshieru i preko web stranice First Point USA. com. Od sveučilišta u Bostonu i Indiani tužiteljica je dobila automatski odgovor kojim joj se isti zahvaljuju na zanimanju za ta sveučilišta, a u odgovoru međunarodne škole sveučilišta u Indiani je navedeno kako nisu sigurni koje su stipendije dostupne za strane odlikaše. Sveučilište u New Hampshieru je tužiteljici odgovorilo da nude sportske stipendije u okviru njihova programa te je od tužiteljice zatraženo da pošalje snimke neke od svojih utakmica. Iz navedenog je jasno da nikakvih konkretnih pregovora nije bilo. Studentski odbojkaški klubovi nisu profesionalni klubovi pa sama činjenica da je tužiteljica poslala upite na iste s planom da studira i igra odbojku u suprotnosti je s činjeničnim navodima tužbe o mogućnostima potpisivanja profesionalnih ugovora s nekim od uglednih američkih klubova. Tuženik ističe da to što je tužiteljica planirala ne predstavlja dokaz o izvjesnosti i ostvarenju takva plana stoga u cijelosti osporava izvjesnost tužiteljičinog upisa na sveučilišta u Americi, mogućnost ostvarivanja stipendije i posljedično s tim gubitak zarade. Osporava činjenični navod tužbe u dijelu koji se odnosi na smanjenu radnu sposobnost tužiteljice i zbog toga rad s umanjenom plaćom. Konačno predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice uz naknadu prouzročenog parničnog troška.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je proveo po strankama sve predložene dokaze i to dokaz uvidom u potvrdu na listu 6 spisa, u ugovor na listu 7 spisa, rješenje Prekršajnog suda na listu 8 do 10 spisa, u mail korespondenciju na listu 11 do 19 spisa, u medicinsku dokumentaciju tužiteljice koja prileži spisu, potvrde o visini plaće na listu 68 do 83 spisa, u presudu Prekršajnog suda u Zagrebu PpP-12865/13, u presliku presude ovog suda br. Pn-2778/14, dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku specijaliste medicine rada dr. Jeleni Macan uz dokaz usmenim očitovanjem vještak i dokaz saslušanjem svjedoka ŽL.

4. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka, brižljivom i savjesnom ocjenom svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno kao i na temelju cjelokupnog postupka dokazivanja, a temeljem odredbe čl. 8 Zakona o parničnom postupku (NN 53/01, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - nastavno ZPP), sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

5. Među strankama nije sporna pasivna legitimacija i nastanak štetnog događaja.

5.1. Tijekom postupka, a nakon saslušanja svjedoka ŽL, osiguranika tuženika, tuženik je priznao i odgovornost za nastanak štetnog događaja.

6. Prvenstveno valja istaći da je odgovornost za štetu obvezno pravni odnos u kojem je jedna strana dužna popraviti prouzročenu štetu drugoj strani koja je ovlaštena zahtijevati takav popravak. Za nastanak takvog obveznopravnog odnosa potrebno je ispunjenje određenih pretpostavki i to je potrebno postojanje subjekata obveznog odnosa, odgovornosti za štetu, štetne radnje, štete, uzročne veze između štetne radnje i štete te protupravnosti štete radnje.

6.1. U konkretnom slučaju tužiteljica je dužna dokazati da su ispunjene pretpostavke odgovornosti za štetu, a tužiteljica to nije dokazala.

7. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je izgubljena zarada tužiteljice za razdoblje od 18 mjeseci za vrijeme liječenja i naknada buduće štete u vidu mjesečnu rentu na ime izgubljene zarade u iznosu od 300,00 eur mjesečno od dana utuženja.

8. Odredbom čl. 1095 st. 1 Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23- nastavno ZOO) određeno je da tko drugom nanese tjelesnu povredu ili mu naruši zdravlje dužan je naknaditi mu troškove oko liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi, a i zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja. Stavkom 2. navedenog članka određeno je da ako povrijeđeni zbog potpune ili djelomične nesposobnosti za rad gubi zaradu ili su mu potrebe trajno povećane ili su mu mogućnosti njegova daljnjeg napredovanja uništene ili smanjene odgovorna osoba dužna je plaćati povrijeđenom određenu novčanu rentu kao naknadu za tu štetu.

8.1. Izgubljena zarada za vrijeme liječenja je postojeća šteta, a nakon završetka liječenja buduća imovinska šteta koja se sastoji u budućem gubitku zarade oštećenika zbog potpune ili djelomične nesposobnosti za rad uslijed zadobivenih povreda ili narušenja zdravlja. Ta vrsta buduće imovinske štete sastoji se od gubitka plaće kao stalnog primanja, ali također i od gubitka drugih primanja. Ova vrsta buduće imovinske štete može biti kontinuirana buduća šteta koja je nastala u sadašnjosti i izvjesno je da će trajati i ubuduće, a može biti buduća izvjesna šteta kod koje je nastao njen uzrok, ali same štetne posljedice će tek nastupiti kad bi oštećenik obzirom na svoju dob i druge okolnosti počeo ostvarivati primanja.

9. Među strankama nije sporna činjenica da je tužiteljica u postupku pred ovim sudom posl.br. Pn-2778/14. ostvarila naknadu neimovinske štete i imovinske na ime tuđe pomoći i njege, a što je utvrđeno uvidom u presliku pravomoćne i ovršne presude koja prileži spisu.Provedenim medicinskim vještačenjem u istom utvrđeno su posljedice ozljeđivanja tužiteljice u štetnom događaju od 4. siječnja 2013. godine.

10. Sporna je osnov i visina postavljenog tužbenog zahtjeva na ime izgubljene zarade kao i postavljeni rentni zahtjev.

11. Osnov tužbenog zahtjeva sud je utvrdio provođenjem medicinskog vještačenja.

12. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka dr. Jelene Macan od 14. listopada 2024. proizlazi da je dana 04. siječnja 2013. godine tužiteljica u dobi od 18 godina ozlijeđena u prometnoj nezgodi kao pješak. Prema priloženoj medicinskoj dokumentaciji istog dana je započeto kirurško liječenje pod dijagnozama natučenja desnog koljena i natkoljenice, te natučenja glave sa sumnjom na potres mozga. Pri pregledu su zabilježena višekratna iščašenja desnog ivera sa spontanom repozicijom. Inicijalno liječenje je bilo ambulantno i konzervativno-imobilizacijom desnog koljena. Budući da se stanje na desnom koljenu nije smirivalo, dana 21.1.2013.g. kod tužiteljice je proveden artroskopski kirurški zahvat na desnom koljenu pri kojem je utvrđeno stanje nakon iščašenja ivera sa oštećenjem hrskavice i ligamenata ivera, puknuće dijela prednjeg križnog ligamenta, puknuće medijalnog kolateralnog ligamenta i slobodna zglobna hrskavična tijela. Zahvatom je zglob očišćen, uključujući slobodna tijela i oštećenje ligamenata ivera. Potom su u razdoblju od veljače do svibnja 2013.g. provođene kirurške kontrole i više ciklusa ambulantne fizikalne terapije. Kod tužiteljice zaostaje otok koljena uz nestabilnost, te je u lipnju učinjena kontrolna radiološka obrada (MR nalaz) koja potvrđuje raniji artroskopski nalaz stanja nakon djelomičnog puknuća prednjeg križnog ligamenta i puknuća medijalnog kolateralnog ligamenta, oštećenje hrskavice ivera 1. -2. stupnja i oštećenje ligemenata ivera. Potom se od strane kirurga u srpnju 2013.g. indicira reumatološki pregled radi isključenja upalnog zbivanja na koljenu (nalaz reumatologa nije priložen), a u rujnu 2013.g. preporuča se daljnje snaženje koljena vježbanjem i fizikalnom terapijom. Nestabilnost i bolovi u desnom koljenu zaostaju, te je dana 18.3.2014.g. učinjen drugi operativni zahvat rekonstrukcije prednjeg križnog ligamenta desnog koljena. Potom je u razdoblju 16.4. - 7.5.2014. provedena stacionarna rehabilitacija nakon koje je zabilježeno da su bolovi u desnom koljenu manji, a pokretljivost veća (fleksija terminalno zaostaje, ekstenzija potpuna). Zadnja kirurška kontrola 14.5.2014.g. preporuča daljnju fizikalnu terapiju i snaženje mišića desne natkoljenice. Prilikom posjete obiteljskom liječniku 5.6.2014.g. zabilježeno je da čučanj izvodi potpuno, u desnom koljenu fleksija terminalno zaostaje, ekstenzija je potpuna, bolji je tonus natkoljenične muskulature. Istog dana tužiteljici je zaključeno bolovanje koje je koristila u razdoblju 14.4. -5.6.2014.g. Osim opisane medicinske dokumentacije koja opisuje tijek liječenja ozljeda zadobivenih u predmetnoj prometnoj nezgodi, tužiteljica prilaže i osobni zdravstveni karton za razdoblje 15.10.2007. do 24.6.2014.g. (dob tužiteljice 13-20 godina). Prema zapisima u zdravstvenom kartonu je vidljivo da u navedenom razdoblju prije predmetne prometne nezgode u siječnju 2013.g. tužiteljica nije teže bolovala. Zabilježeno je više sportskih ozljeda i sindroma prenaprezanja od kojih je potrebno izdvojiti istegnuće desnog koljena sa iščašenjem ivera u travnju 2012.g. koje je liječeno kirurški (kompresivni zavoj, mirovanje) i radi kojeg tužiteljica nije išla u školu oko tjedan dana. Priložena je i medicinska dokumentacija iz Njemačke u kojoj je zabilježeno da je tužiteljici u travnju 2017.g. treći puta operirano desno koljeno nakon ponovnog iščašenja ivera prilikom pada. Ovim zahvatom su učvršćeni ligamenti ivera. Kontrolna radiološka obrada (MR nalaz) iz veljače 2021.g. učinjena je radi pogoršanja bolova oko desnog ivera unazad godinu dana. Nalaz na desnom koljenu ukazuje na stanje nakon operativnog zahvata na ligamentima ivera, oštećenje hrskavice ivera 2.stupnja, te uredan status rekonstruiranog prednjeg križnog ligamenta. Prema podacima priloženim spisu, tužiteljica je u vrijeme predmetne prometne nezgode bila učenica četvrtog razreda srednje škole ekonomskog smjera te je maturirala sa zakašnjenjem radi liječenja ozljeda zadobivenih u siječnju 2013.g. Uz redovno školovanje tužiteljica se aktivno bavila natjecateljskim sportom, trenirala je odbojku i bila registrirana u Zagrebačkom odbojkaškom savezu za klubove Don Bosco i Zagreb u razdoblju studeni 2006.-listopad 2013.g. Nastupala je na natjecanjima u kadetskoj i juniorskoj kategoriji. U 2014.g. se zaposlila kod oca u firmi na pola radnog vremena (nema podataka o kakvom se poslu radilo), te je koristila bolovanje u razdoblju 14.4. -5.6.2014.g. U svibnju 2015.g. se zaposlila u Njemačkoj (nema podataka o kakvim se poslovima radi), a od siječnja 2019.g. dodatno honorarno radi kao odbojkaški trener nakon dodatnog školovanja. Prema svemu navedenom može se zaključiti da je tužiteljica u predmetnoj prometnoj nezgodi zadobila kompleksnu ozljedu desnog koljena u vidu puknuća prednjeg križnog i medijalnog kolateralnog ligamenta sa oštećenjem unutar zglobne hrskavice. Ozljeda je kirurški liječena i rehabilitirana intenzivno do svibnja 2013.g., potom se do veljače 2014.g. prati dodatna obrada i preporuke vježbanja radi zaostale nestabilnosti koljena koja je sanirana drugim operativnim zahvatom u ožujku 2014.g. U travnju i svibnju 2014.g. provedena je rehabilitacija iza operativnog zahvata te je liječenje dovršeno pri obiteljskom liječniku 5.6.2014.g.. Tužiteljica je ozlijeđena tijekom redovnog srednjoškolskog školovanja ekonomskog smjera (završni razred), ali s aspekta njene radne sposobnosti se u istom razdoblju kao punoljetna osoba mogla zaposliti na poslovima nekvalificiranog radnika. Radi liječenja i rehabilitacije predmetne ozljede desnog koljena tužiteljica u cijelom razdoblju od 4.1.2013. do 5.6.2014.g. nije bila sposobna za sportske aktivnosti koje je ranije provodila (odbojkaški treninzi i natjecanja), kao niti za obavljanje većine poslova nekvalificiranog radnika koji redovito uključuju zahtjev za urednom funkcijom obje noge. Liječenje ozljeda zadobivenih u predmetnoj prometnoj nezgodi je tužiteljici onemogućilo redovno pohađanje nastave i učenje u drugom polugodištu četvrtog razreda srednje škole i odgodilo završetak školovanja za poslove ekonomskog tehničara (nema priloženih podataka o datumu kada je tužiteljica završila srednju školu). Zabilježeno je da se zaposlila u travnju 2014.g. u očevoj firmi (ne zna se na kojim poslovima), ali je koristila bolovanje do lipnja 2014.g. Zaključno, tužiteljica u razdoblju od 4. siječnja 2013. do završetka liječenja tj. do 5. lipnja 2014. godine nije bila radno sposobna za poslove nekvalificiranog radnika i za sportske aktivnosti (rekreativne i natjecateljske). Radna sposobnost tužiteljice za poslove ekonomskog tehničara moći će se točno procijeniti nakon uvida u datum završetka srednjoškolskog obrazovanja, ali se već sada može utvrditi da niti za ove poslove tužiteljica nije bila radno sposobna u razdoblju 17.3. -5.6.2014.g.

13. Podneskom od 4. studenog 2024. godine tužiteljica je prigovorila provedenom vještačenju i to u dijelu koji se odnosi na zaposlenost tužiteljice u očevoj firmi.

14. U svom usmenom očitovanju na ročištu održanom dana 8. srpnja 2025. stalni sudski vještak je navela da je podatke o zaposlenosti našla u osobnom zdravstvenom kartonu tužiteljice gdje je ona upravo na temelju te zaposlenosti u travnju i svibnju 2014. koristila bolovanje. Ujedno smatra da činjenica njene zaposlenosti u tom razdoblju ništa ne mijenja u njenoj ocjeni njene radne sposobnosti za isto razdoblje. U svom podnesku tužiteljica traži da ocijeni visine cijene mjesečne doživotne rente što nije u njenoj kompetenciji kao medicinskog vještaka. U cijelosti je ostala kod nalaza i mišljenja od 14.10.2024.

Punomoćnik tužiteljice je naveo da je tužiteljica bila zaposlena kod njega kao oca i da se radilo o fiktivnom ugovoru oca koji je želio zaštiti svoju kćer i omogućiti joj liječenje. Vještakinja je nastavno navela da činjenica nečije zaposlenosti ništa ne govori o radnoj sposobnosti te osobe u određenom razdoblju. Drugim riječima svi smo mi zaposleni, a u nekom razdoblju naše zaposlenosti postajemo radno nesposobni jer liječimo neku ozljedu, bolest ili neki drugi poremećaj. Prema tome ne vidi u čemu je u konkretnom slučaju problem. Tužiteljica je u tom periodu bila zaposlena i radno nesposobna.

Na postavljeno pitanje punomoćnika tužiteljice da li iz dostavljenog podneska i presude Trgovačkog suda može utvrditi da se radilo o fiktivnom ugovoru, vještakinja je odgovorila da ne može niti je to predmet njenog vještačenja.

Na pitanje punomoćnika tuženika može li vještak obrazložiti razloge zbog kojih po njegovom mišljenju tužiteljica ne bi bila sposobna završiti školsku godinu 2012./2013. po redovnom tijeku stvari, a obzirom da nije imala ozljede mozga koje bi je u tom sprječavale u učenju, nije imala ozljede očiju koje bi je sprječavale u čitanju itd., vještakinja je odgovorila da u njenom nalazu i mišljenju je detaljno opisan tijek liječenja ozljeda koje je tužiteljica zadobila u predmetnom štetnom događaju koje je uključivalo operativni zahvat na koljenu, intenzivnu rehabilitaciju do svibnja 2013. te dijagnostičku obradu do rujna 2013. uz u cijelom tom razdoblju zaostale tegobe u desnom koljenu u vidu bolova i otežane pokretljivosti. Intenzivno liječenje i rehabilitacija provođeni su upravo u razdoblju 2. polugodišta završnog razreda. Ozljeda je bila u siječnju, smatra da je liječenje i rehabilitacija i tegobe koje su u sklopu postojale opravdano smanjile mogućnosti praćenja nastave i učenja. Ona je određeno vrijeme trošila na liječenje i rehabilitaciju. Nije izvršila klinički pregled tužiteljice, pozvana je na pregled, navela da obzirom da radi u Njemačkoj nije u mogućnosti doći, dogovoren je termin on-line razgovora s tužiteljicom na koji se tužiteljica isto nije odazvala.

15. Punomoćnik tuženika je prigovorio provedenom vještačenju u bitnom dijelu navodeći da je tužiteljica u prvom polugodištu 4. razreda bila pet puta na pregledu kirurga i četiri puta na pregledu fizijatra, odnosno sveukupno devet puta što nije razlog za utvrđivanje radne sposobnosti kako je navela vještakinja i razlog nemogućnosti provođenja redovnog školskog programa stoga je predložio provođenje novog medicinskog vještačenja.

15.1. Punomoćnik tužiteljice se usprotivio provođenju novog medicinskog vještačenja.

16. Sud je odbio istaknuti dokazni prijedlog tuženika u vidu provođenja novog medicinskog vještačenja po spec. medicine rada ocjenjujući ga nebitnim za ishod ovog postupka i samim time u suprotnosti s odredbom čl.10 ZPP-a.

17. Sud je u cijelosti poklonio vjeru nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka dr. Jelene Macan cijeneći ga stručnim i objektivnim, izrađenim od strane stručne osobe i u skladu sa medicinskom dokumentacijom tužiteljice i pravilima medicinske znanosti.

18. Provedenim vještačenjem nedvojbeno je utvrđeno da je tužiteljica radi liječenja i rehabilitacije desnog koljena u razdoblju od 4.1.2013. do 5.6.2014. nije bila sposobna za sportske aktivnosti koje je ranije provodila kao i većine poslova nekvalificiranog radnika koji redovito uključuju zahtjev za urednom funkcijom obje noge. Liječenje ozljede je tužiteljici onemogućilo redovno pohađanje nastave i učenje u drugom polugodištu 4. razreda srednje škole i odgodio završetak školovanja za poslove ekonomskog tehničara, no nema podataka o datumu kada je tužiteljica završila srednju školu. To nadalje znači, a što nije ni sporno, da je tužiteljica završila srednju školu. Nadalje, tužiteljica se zaposlila u travnju 2014. u očevoj firmi, ne zna se na kojim poslovima ali je koristila bolovanje do lipnja 2014. Nadalje, iz vještačenja proizlazi da će se radna sposobnosti tužiteljice za poslove ekonomskog tehničara moći točno procijeniti nakon datuma završetka srednje školskog obrazovanja, ali se već može utvrditi da tužiteljica nije bila sposobna od 17. ožujka do 5. lipnja 2014.godine.

19. U konkretnom slučaju tužiteljica tijekom trajanja ovog postupka je više puta zvana radi saslušanja, no punomoćnik iste je uvijek opravdavao nedolazak tužiteljice na ročište navodeći da ista ne može pristupiti ročištu iz razloga što ista živi i radi u Njemačkoj.

19.1. Sud ponašanje tužiteljice cijeni temeljem odredbe čl. 269 st.2 ZPP-a i to kao krajnje nezainteresirano za ishod ovog postupka. To iz razloga bez obzira na prostornu udaljenost u dužem vremenskom periodu tužiteljica je da je htjela mogla pristupiti sudu i dati sudu potrebne informacije bitne za donošenje odluke i to kako u pogledu završetka školovanja tako i u pogledu bavljenja sportom i daljnjeg zapošljavanja tužiteljice. Isto tako, tužiteljica se na on-line razgovor sa sudskom vještakinjom dr. Jelenom Macan nije odazivala. Sve upućuje na zaključak nezainteresiranosti tužiteljice za ishod ovog postupka. Čak da se smatra i dokazanim da je tužiteljica dokazala u cijelosti osnov tužbenog zahtjeva provedenim vještačenjem po medicini rada iz kojeg proizlazi da tužiteljica u razdoblju od 4. siječnja 2013. do završetka liječenja tj. do 5. lipnja 2014. godine nije bila radno sposobna za poslove nekvalificiranog radnika i za sportske aktivnosti (rekreativne i natjecateljske). Radna sposobnost tužiteljice za poslove ekonomskog tehničara moći će se točno procijeniti nakon uvida u datum završetka srednjoškolskog obrazovanja, ali se već sada može utvrditi da niti za ove poslove tužiteljica nije bila radno sposobna u razdoblju 17.3. - 5.6.2014.g. ista nije dokazala visinu tužbenog zahtjeva, a niti je na navedenu okolnost imala bilo kakvih dokaznih prijedloga npr. u vidu provođenja financijskog vještačenja.

20. Sud nema saznanja kada i u kom periodu je tužiteljica radila, kada i koja je bila visina njene zarade. Isto tako sud nema saznanja ni kada je tužiteljica završila srednjoškolsko obrazovanje niti na kojim poslovima je ista radila i na kojima sada radi.

20.1. U dijelu činjeničnih navoda koji se odnosi na nemogućnost aktivnog bavljenja sportom zbog posljedica ozljeđivanja tužiteljica također nije imala nikakvih dokaznih prijedloga. Želje za nastavkom bavljenja sportom i očekivanja iste da će nastupiti i igrati u određenoj odbojkaškoj ligi i to profesionalno, nisu uvijek u skladu sa mogućnostima i takve stvari se ne događaju po redovnom tijeku stvari i iste se također tijekom trajanja parničnog postupka određenim dokazima moraju dokazati, a isto tužiteljica također nije dokazala.

21. U konkretnom slučaju tužiteljica je dužna dokazati da su ispunjene pretpostavke odgovornosti za štetu, a tužiteljica to nije dokazala. Naime, teret dokazivanja je dužnost određenog procesnog subjekta pružiti sudu obavještenja o dokaznim sredstvima pomoću kojih se sud može uvjeriti u istinitost određene tvrdnje. Stoga s obzirom da tužiteljica nije dostavila odnosno iznijela činjenična i dokazna sredstva prikladna da sud uvjere u istinitost tvrdnji od kojih zavisi osnovanost zahtjeva ista obvezuje sud da se navedena tvrdnja uzme kao nedokazana.

22. Znači tužiteljica nije tijekom trajanja ovog postupka dokazala niti visinu tužbenog zahtjeva, a niti je radi utvrđenja istog imala odgovarajuće dokazne prijedloge.

22.1. Također nije dokazala uzročno-posljedičnu vezu između štetnog događaja i izgubljene zarade i to kako za vrijeme liječenja tako i u odnosu na postavljeni rentni zahtjev. Činjenični navod tužiteljice da je zbog posljedice ozljeđivanja prekinula s aktivnim bavljenjem odbojke također nije dokazan pa samim time nije osnovan.

23. Slijedom svega navedenog, a kako je tijekom postupka na nedvojben način utvrđeno da štetni događaj nije u uzročno-posljedičnoj vezi sa nemogućnosti bavljenja odbojkom tužiteljice kao i uzročno-posljedično veza između štetnog događaja i gubitka zarade te konačno i visina eventualno izgubljene zarade samim time nema uvjeta za primjenu odredbe čl. 1095 st.1. i 2 ZOO-a, stoga je uz primjenu odredbe čl. 221 a ZPP-a valjalo u cijelosti odbiti tužiteljicu sa postavljenim tužbenim zahtjevom i odlučiti kao pod točkom I izreke ove presude.

24. Neovisno od prednjeg utvrđenja suda valja istaći da je tijekom postupka tužiteljica u više navrata mijenjala (povećavala i smanjivala) tužbeni zahtjev kao i postavljeni rentni zahtjev, no isto nije bitno niti odlučno za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari. Stoga sud u navedenom dijelu nije niti analizirao istaknute prigovore tuženika.

24.1. U pogledu ostalih navoda tužiteljice iznesenih tijekom trajanja ovog postupka valja istaći da sud nije iste niti analizirao niti navodio jer isti prelaze domenu raspravljanja u ovoj pravnoj stvari. Isto tako sud nije uzeo u obzir niti podnesak tužiteljice nazvan žalba na procesna rješenja od 22. rujna 2025., a koji je dostavljen nakon zaključenja glavne rasprave u ovoj pravnoj stvari.

25. U pogledu navoda tuženika valja istaći da je tužiteljica već u tužbi postavila rentni zahtjev i s te osnove zatražila isplatu iznosa od 300,00 eur stoga je u cijelosti neosnovan prigovor zastare potraživanja.

26. Odluka o kamati temelji se na odredbi čl. 29 ZOO-a, a odluka o kamati na parnični trošak temelji se na odredbi čl. 30 Ovršnog Zakona.

27. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl.154 st. 1 u svezi s čl.155 ZPP- a, a sastoji se od troška zastupanja istih po punomoćnicima-odvjetnicima i isti je odmjeren u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23).

27.1. Trošak tuženika sastoji se od troška sastava dva podneska po tbr.8 toč.1 (21.7.2016. i 21.4.2020.) od 1000 bodova, troška pristupa na deset ročišta po tbr.9 toč.1 (16.11.2017., 20.3.2018., 19.9.2018., 22.1.2019., 12.4.2019., 15.1.2020., 12.9.2023., 21.5.2024., 8.7.2025. i 19.9.2025.) od 10000 bodova, troška pristupa na dva ročišta po tbr.9 toč.5 (13.7.2017. i 16.9.2019.) od 100 bodova, odnosno sveukupno 11100 bodova, što prema važećoj vrijednosti boda po tbr.54, a prema vrijednosti predmeta spora sveukupno iznosi 22.200,00 eur uz 25% povećanja po tbr.46 u iznosu od 5.550,00 eur sveukupno iznosi 27.750,00 eur. Kako je tuženik troškovnikom zatražio isplatu od 17.500,00 eur i trošak plaćenog predujma za sudsku dostavu u iznosu od 15,56 eur, to je istom u cijelosti dosuđen zatražen trošak u iznosu od 17.515,56 eur. Tuženiku nije priznat zatraženi trošak sastava podneska od 20. rujna 2018. iz razloga što isti ne prileži spisu.

28. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 7. studenog 2025.

Sudac:

Helena Frigo Bomeštar

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa :

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno - od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda Županijskom sudu.

Dna:

1. Punomoć. tužiteljice

2. Punomoć. tuženika