Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Stalna služba u

Opatiji

Maršala Tita 4

51410 Opatija

Poslovni broj P-2909/2019-37

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, po sucu Renati Slavić, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja VK, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćnici Antoneli Sesar, odvjetnici u Rijeci, protiv tuženika Addiko bank d.d., OIB:14036333877, Zagreb, Slavonska avenija 6, zastupanog po punomoćniku Zlatku Knezoviću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Knezović & partneri j.t.d. u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, nakon glavne i javne rasprave održane 17. rujna 2025., u nazočnosti zamjenika punomoćnika stranaka i tužiteljice osobno, temeljem objave od 7. studenog 2025.

p r e s u d i o  j e

I-Utvrđuje se da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu broj 306- 233/2006 od dana 19. travnja 2006.godine sklopljenog između tužitelja i tuženika i potvrđenog po javnom bilježniku Mariji Grozdanić-Deklevi iz Rijeke pod brojem OU-712/2006 u dijelu u kojem je ugovorena redovna kamatna stopa koja je promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika.

II-Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana po pravomoćnosti ove Presude isplati tužitelju s osnove ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi sukladno jednostranoj odluci tuženika preplaćeni iznos od 7.225,52 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi od 15% godišnje do 31. prosinca 2007.godine, a od 01.siječnja 2008.g. do 30.06.2011. godine po stopi od 14% godišnje, od 01.07.2011. godine do 31. srpnja 2015. godine po stopi od 12% godišnje, od 01. kolovoza do 31. prosinca 2015. godine po stopi od 8,14% godišnje, od 01. siječnja do 30. lipnja 2016. godine po stopi od 8,05% godišnje, od 01. srpnja do 31. prosinca 2016. godine po stopi od 7,88% godišnje, od 01. siječnja do 30. lipnja 2017. godine po stopi od 7,68% godišnje, od 01. srpnja do 31. prosinca 2017. godine po stopi od 7,41% godišnje, od 01. siječnja do 30. lipnja 2018. godine po stopi od 7,09% godišnje, od 01. srpnja do 31. prosinca 2018. godine po stopi od 6,82% godišnje, od 01. siječnja do 30. lipnja 2019. godine po stopi od 6,54% godišnje, od 01. srpnja do 31. prosinca 2019. godine po stopi od 6,30 %, od 01. siječnja 2020. do 30. lipnja 2020. godine po stopi od 6,11 % godišnje, od 01. srpnja do 31. prosinca 2020. godine po stopi od 5,89% godišnje, od 01. siječnja do 30. lipnja 2021. godine po stopi od 5,75% godišnje, od 01. srpnja do 31. prosinca 2021. godine, po stopi od 5,61% godišnje, od 01. siječnja do 30. lipnja 2022. godine po stopi od 5,49% godišnje, od 01. srpnja 2022. godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi od 5,31%, od 01. siječnja 2023. godine do 30. lipnja 2023.godine po stopi od 5,50% godišnje, od 01. srpnja do 31. prosinca 2023. godine po stopi od 8% godišnje, od 01. siječnja do 30. lipnja 2024. godine po stopi od 7,5%, od 01. srpnja do 31. prosinca 2024. godine po stopi od 7,25%, a od 1. siječnja 2025. godine po stopi 6,15%, a u slučaju promjene kamatne stope sukladno članku 29. Zakona o obveznim odnosima, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, i koja teče na pojedinačne iznose, od dana njihova dospijeća pa do isplate, i to kako slijedi:

na iznos od 33,13 € od 25.4.2007 do isplate,

na iznos od 32,66 € od 1.5.2007 do isplate,

na iznos od 32,24 € od 1.6.2007 do isplate,

na iznos od 31,94 € od 3.7.2007 do isplate,

na iznos od 31,90 € od 7.8.2007 do isplate,

na iznos od 31,90 € od 7.9.2007 do isplate,

na iznos od 48,93 € od 10.10.2007 do isplate,

na iznos od 48,73 € od 3.11.2007 do isplate,

na iznos od 49,14 € od 4.12.2007 do isplate,

na iznos od 49,02 € od 3.1.2008 do isplate,

na iznos od 49,83 € od 2.2.2008 do isplate,

na iznos od 50,06 € od 1.3.2008 do isplate,

na iznos od 95,10 € od 1.4.2008 do isplate,

na iznos od 92,55 € od 1.5.2008 do isplate,

na iznos od 91,42 € od 3.6.2008 do isplate,

na iznos od 92,35 € od 1.7.2008 do isplate,

na iznos od 90,49 € od 1.8.2008 do isplate,

na iznos od 90,36 € od 2.9.2008 do isplate,

na iznos od 91,38 € od 2.10.2008 do isplate,

na iznos od 98,31 € od 1.11.2008 do isplate,

na iznos od 94,36 € od 3.12.2008 do isplate,

na iznos od 108,88 € od 1.1.2009 do isplate,

na iznos od 109,67 € od 3.2.2009 do isplate,

na iznos od 109,88 € od 3.3.2009 do isplate,

na iznos od 108,30 € od 1.4.2009 do isplate,

na iznos od 108,28 € od 1.5.2009 do isplate,

na iznos od 106,02 € od 2.6.2009 do isplate,

na iznos od 104,29 € od 1.7.2009 do isplate,

na iznos od 104,40 € od 1.8.2009 do isplate,

na iznos od 104,90 € od 1.9.2009 do isplate,

na iznos od 104,55 € od 1.10.2009 do isplate,

na iznos od 103,50 € od 3.11.2009 do isplate,

na iznos od 104,66 € od 1.12.2009 do isplate,

na iznos od 105,52 € od 1.1.2010 do isplate,

na iznos od 106,87 € od 2.2.2010 do isplate,

na iznos od 106,18 € od 2.3.2010 do isplate,

na iznos od 108,08 € od 1.4.2010 do isplate,

na iznos od 107,36 € od 1.5.2010 do isplate,

na iznos od 108,18 € od 2.6.2010 do isplate,

na iznos od 114,52 € od 1.7.2010 do isplate,

na iznos od 112,74 € od 3.8.2010 do isplate,

na iznos od 116,77 € od 1.9.2010 do isplate,

na iznos od 114,89 € od 1.10.2010 do isplate,

na iznos od 112,12 € od 1.11.2010 do isplate,

na iznos od 116,84 € od 1.12.2010 do isplate,

na iznos od 110,24 € od 1.1.2011 do isplate,

na iznos od 105,79 € od 1.2.2011 do isplate,

na iznos od 106,99 € od 1.3.2011 do isplate,

na iznos od 104,82 € od 1.4.2011 do isplate,

na iznos od 104,77 € od 1.5.2011 do isplate,

na iznos od 112,01 € od 1.6.2011 do isplate,

na iznos od 112,35 € od 1.7.2011 do isplate,

na iznos od 118,25 € od 2.8.2011 do isplate,

na iznos od 114,58 € od 1.9.2011 do isplate,

na iznos od 110,63 € od 1.10.2011 do isplate,

na iznos od 84,89 € od 1.11.2011 do isplate,

na iznos od 84,35 € od 1.12.2011 do isplate,

na iznos od 85,29 € od 1.1.2012 do isplate,

na iznos od 86,05 € od 1.2.2012 do isplate,

na iznos od 85,84 € od 1.3.2012 do isplate,

na iznos od 84,72 € od 1.4.2012 do isplate,

na iznos od 84,87 € od 1.5.2012 do isplate,

na iznos od 84,85 € od 1.6.2012 do isplate,

na iznos od 83,90 € od 1.7.2012 do isplate,

na iznos od 83,68 € od 1.8.2012 do isplate,

na iznos od 82,87 € od 1.9.2012 do isplate,

na iznos od 81,56 € od 1.10.2012 do isplate,

na iznos od 82,19 € od 1.11.2012 do isplate,

na iznos od 82,27 € od 1.12.2012 do isplate,

na iznos od 81,54 € od 1.1.2013 do isplate,

na iznos od 79,29 € od 1.2.2013 do isplate,

na iznos od 80,48 € od 1.3.2013 do isplate,

na iznos od 80,21 € od 3.4.2013 do isplate,

na iznos od 79,22 € od 1.5.2013 do isplate,

na iznos od 76,94 € od 1.6.2013 do isplate,

na iznos od 76,49 € od 2.7.2013 do isplate,

na iznos od 76,55 € od 1.8.2013 do isplate,

na iznos od 76,88 € od 1.9.2013 do isplate,

na iznos od 77,47 € od 1.10.2013 do isplate,

na iznos od 76,54 € od 1.11.2013 do isplate,

na iznos od 76,48 € od 1.12.2013 do isplate,

na iznos od 76,47 € od 1.1.2014 do isplate,

III-Utvrđuje se da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu broj 306- 233/2006 od dana 19. travnja 2006.godine sklopljenog između tužitelja i tuženika i potvrđenog po javnom bilježniku Mariji Grozdanić-Deklevi iz Rijeke pod brojem OU-712/2006 u dijelu u kojem je ugovoreno da se glavnica kredita veže uz valutu švicarski franak kao i u dijelu u kojem je ugovoreno da je plaćanje mjesečnih anuiteta vezano u valutu švicarski franak po srednjem tečaju na dan plaćanja.

IV-Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana po pravomoćnosti ove Presude isplati tužitelju s osnove ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u švicarskim francima preplaćeni iznos od 9.937,59 € zajedno sa sa zakonskom zateznom kamatom po stopi od 15% godišnje do 31. prosinca 2007.godine, a od 01.siječnja 2008.g. do 30.06.2011. godine po stopi od 14% godišnje, od 01.07.2011. godine do 31. srpnja 2015. godine po stopi od 12% godišnje, od 01. kolovoza do 31. prosinca 2015. godine po stopi od 8,14% godišnje, od 01. siječnja do 30. lipnja 2016. godine po stopi od 8,05% godišnje, od 01. srpnja do 31. prosinca 2016. godine po stopi od 7,88% godišnje, od 01. siječnja do 30. lipnja 2017. godine po stopi od 7,68% godišnje, od 01. srpnja do 31. prosinca 2017. godine po stopi od 7,41% godišnje, od 01. siječnja do 30. lipnja 2018. godine po stopi od 7,09% godišnje, od 01. srpnja do 31. prosinca 2018. godine po stopi od 6,82% godišnje, od 01. siječnja do 30. lipnja 2019. godine po stopi od 6,54% godišnje, od 01. srpnja do 31. prosinca 2019. godine po stopi od 6,30 %, od 01. siječnja 2020. do 30. lipnja 2020. godine po stopi od 6,11 % godišnje, od 01. srpnja do 31. prosinca 2020. godine po stopi od 5,89% godišnje, od 01. siječnja do 30. lipnja 2021. godine po stopi od 5,75% godišnje, od 01. srpnja do 31. prosinca 2021. godine, po stopi od 5,61% godišnje, od 01. siječnja do 30. lipnja 2022. godine po stopi od 5,49% godišnje, od 01. srpnja 2022. godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi od 5,31%, od 01. siječnja 2023. godine do 30. lipnja 2023.godine po stopi od 5,50% godišnje, od 01. srpnja do 31. prosinca 2023. godine po stopi od 8% godišnje, od 01. siječnja do 30. lipnja 2024. godine po stopi od 7,5%, od 01. srpnja do 31. prosinca 2024. godine po stopi od 7,25%, a od 1. siječnja 2025. godine po stopi 6,15%, a u slučaju promjene kamatne stope sukladno članku 29. Zakona o obveznim odnosima, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, i koja teče na pojedinačne iznose, od dana njihova dospijeća pa do isplate i to kako slijedi:

na iznos od 3,79 € od 21.6.2006 do isplate,

na iznos od 3,32 € od 1.8.2006 do isplate,

na iznos od 1,44 € od 1.9.2006 do isplate,

na iznos od 3,42 € od 3.10.2006 do isplate,

na iznos od 3,71 € od 1.11.2006 do isplate,

na iznos od 3,03 € od 1.12.2006 do isplate,

na iznos od 1,08 € od 3.1.2007 do isplate,

na iznos od 0,94 € od 1.4.2008 do isplate,

na iznos od 18,92 € od 1.11.2008 do isplate,

na iznos od 4,71 € od 3.12.2008 do isplate,

na iznos od 23,85 € od 1.1.2009 do isplate,

na iznos od 27,53 € od 3.2.2009 do isplate,

na iznos od 29,20 € od 3.3.2009 do isplate,

na iznos od 24,65 € od 1.4.2009 do isplate,

na iznos od 25,55 € od 1.5.2009 do isplate,

na iznos od 18,57 € od 2.6.2009 do isplate,

na iznos od 13,43 € od 1.7.2009 do isplate,

na iznos od 14,81 € od 1.8.2009 do isplate,

na iznos od 17,54 € od 1.9.2009 do isplate,

na iznos od 17,32 € od 1.10.2009 do isplate,

na iznos od 14,57 € od 3.11.2009 do isplate,

na iznos od 19,76 € od 1.12.2009 do isplate,

na iznos od 23,93 € od 1.1.2010 do isplate,

na iznos od 29,85 € od 2.2.2010 do isplate,

na iznos od 28,52 € od 2.3.2010 do isplate,

na iznos od 36,58 € od 1.4.2010 do isplate,

na iznos od 35,08 € od 1.5.2010 do isplate,

na iznos od 39,31 € od 2.6.2010 do isplate,

na iznos od 63,89 € od 1.7.2010 do isplate,

na iznos od 58,63 € od 3.8.2010 do isplate,

na iznos od 74,92 € od 1.9.2010 do isplate,

na iznos od 69,37 € od 1.10.2010 do isplate,

na iznos od 60,39 € od 1.11.2010 do isplate,

na iznos od 79,52 € od 1.12.2010 do isplate,

na iznos od 104,95 € od 1.1.2011 do isplate,

na iznos od 87,64 € od 1.2.2011 do isplate,

na iznos od 94,41 € od 1.3.2011 do isplate,

na iznos od 86,70 € od 1.4.2011 do isplate,

na iznos od 88,19 € od 1.5.2011 do isplate,

na iznos od 121,25 € od 1.6.2011 do isplate,

na iznos od 124,57 € od 1.7.2011 do isplate,

na iznos od 152,27 € od 2.8.2011 do isplate,

na iznos od 138,21 € od 1.9.2011 do isplate,

na iznos od 122,78 € od 1.10.2011 do isplate,

na iznos od 123,63 € od 1.11.2011 do isplate,

na iznos od 122,49 € od 1.12.2011 do isplate,

na iznos od 130,15 € od 1.1.2012 do isplate,

na iznos od 136,86 € od 1.2.2012 do isplate,

na iznos od 137,84 € od 1.3.2012 do isplate,

na iznos od 133,35 € od 1.4.2012 do isplate,

na iznos od 136,55 € od 1.5.2012 do isplate,

na iznos od 138,76 € od 1.6.2012 do isplate,

na iznos od 135,29 € od 1.7.2012 do isplate,

na iznos od 136,33 € od 1.8.2012 do isplate,

na iznos od 133,75 € od 1.9.2012 do isplate,

na iznos od 128,14 € od 1.10.2012 do isplate,

na iznos od 134,42 € od 1.11.2012 do isplate,

na iznos od 137,49 € od 1.12.2012 do isplate,

na iznos od 135,43 € od 1.1.2013 do isplate,

na iznos od 123,84 € od 1.2.2013 do isplate,

na iznos od 133,87 € od 1.3.2013 do isplate,

na iznos od 134,85 € od 3.4.2013 do isplate,

na iznos od 131,05 € od 1.5.2013 do isplate,

na iznos od 119,01 € od 1.6.2013 do isplate,

na iznos od 118,80 € od 2.7.2013 do isplate,

na iznos od 121,88 € od 1.8.2013 do isplate,

na iznos od 126,77 € od 1.9.2013 do isplate,

na iznos od 133,52 € od 1.10.2013 do isplate,

na iznos od 130,19 € od 1.11.2013 do isplate,

na iznos od 132,73 € od 1.12.2013 do isplate,

na iznos od 135,60 € od 1.1.2014 do isplate,

na iznos od 143,04 € od 1.2.2014 do isplate,

na iznos od 146,82 € od 1.3.2014 do isplate,

na iznos od 145,58 € od 1.4.2014 do isplate,

na iznos od 141,41 € od 1.5.2014 do isplate,

na iznos od 140,07 € od 1.6.2014 do isplate,

na iznos od 140,67 € od 1.7.2014 do isplate,

na iznos od 145,41 € od 1.8.2014 do isplate,

na iznos od 149,41 € od 2.9.2014 do isplate,

na iznos od 148,58 € od 1.10.2014 do isplate,

na iznos od 152,03 € od 1.11.2014 do isplate,

na iznos od 154,38 € od 2.12.2014 do isplate,

na iznos od 153,00 € od 1.1.2015 do isplate,

na iznos od 1.486,74 € od 16.1.2015 do isplate,

na iznos od 34,16 € od 1.2.2015 do isplate,

na iznos od 137,70 € od 1.3.2015 do isplate,

na iznos od 137,70 € od 1.4.2015 do isplate,

na iznos od 137,70 € od 1.5.2015 do isplate,

na iznos od 137,70 € od 2.6.2015 do isplate,

na iznos od 137,70 € od 1.7.2015 do isplate,

na iznos od 137,70 € od 1.8.2015 do isplate,

na iznos od 137,70 € od 1.9.2015 do isplate,

na iznos od 137,70 € od 1.10.2015 do isplate.

V- Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana po pravomoćnosti ove Presude isplati tužitelju s osnove razlike u EUR glavnici definiranoj od strane banke u postupku konverzije na dan 30.09.2015. godine prema srednjem tečaju HNB-a i stanju CHF glavnice prema realiziranoj otplati na dan 30.09.2015. godine, a prema tečaju CHF/HRK tečaju isplate kredita, iznos od 1.977,37 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 01.10.2015. pa do isplate po stopi od 8,14% godišnje do 31. prosinca 2015. godine, od 01. siječnja do 30. lipnja 2016. godine po stopi od 8,05% godišnje, od 01. srpnja do 31. prosinca 2016. godine po stopi od 7,88% godišnje, od 01. siječnja do 30. lipnja 2017. godine po stopi od 7,68% godišnje, od 01. srpnja do 31. prosinca 2017. godine po stopi od 7,41% godišnje, od 01. siječnja do 30. lipnja 2018. godine po stopi od 7,09% godišnje, od 01. srpnja do 31. prosinca 2018. godine po stopi od 6,82% godišnje, od 01. siječnja 2019. godine po stopi od 6,54% godišnje, od 01. srpnja do 31. prosinca 2019. godine po stopi od 6,30 % godišnje, od 01. siječnja do 30. lipnja 2020. godine po stopi od 6,11 % godišnje, od 01. srpnja do 31. prosinca 2020. godine po stopi od 5,89% godišnje, od 01. siječnja do 30. lipnja 2021. godine po stopi od 5,75% godišnje, od 01. srpnja do 31. prosinca 2021. godine po stopi od 5,61% godišnje, od 01. siječnja do 30. lipnja 2022. godine po stopi od 5,49% godišnje, od 01. srpnja 2022. godine po stopi od 5,31%, od 01. siječnja 2023. godine do 30. lipnja 2023.godine po stopi od 5,50% godišnje, od 01. srpnja do 31. prosinca 2023. godine po stopi od 7% godišnje, od 01. siječnja do 30 lipnja 2024. godine po stopi od 7,5%, od 01. srpnja 2024. godine po stopi od 7,25%, od 1. siječnja 2025. godine po stopi 6,15%, a u slučaju promjene kamatne stope sukladno članku 29. Zakona o obveznim odnosima, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, i koja teče na pojedinačne iznose, od dana njihova dospijeća pa do isplate.

VI-Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 7.715,59 eur, s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od donošenja prvostupanjske presude do isplate po stopi od 6,15% godišnje, a u slučaju promjene kamatne stope u skladu s odredbom članka 29. Zakona o obveznim odnosima, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužiteljica u tužbi, izjavljenoj 12. lipnja 2019., navodi da joj je tuženik, Ugovorom o kreditu od 19. travnja 2006., br. Ugovora 306-233/2006,. potvrđenim po javnom bilježniku Mariji Grozdanić – Dekleva pod br. OU- 712/2006, odobrio kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 94.800,00 CHF po srednjem tečaju za CHF tuženika važećem na dan korištenja kredita, a koji se tužiteljica obvezala vratiti tuženiku u 204 jednaka mjesečna anuiteta u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tačaju za CHF tuženika važećem na dan dospijeća, odnosno dan plaćanja ukoliko se isto vrši prije dospijeća zajedno s kamatom po godišnjoj kamatnoj stopi koja je ugovorena kao promjenjiva sukladno odluci tuženika. Međutim, upravo zbog ove dvije međusobno povezane ugovorne odredbe, i to one o promjenjivoj kamatnoj stopi sukladno odluci tuženika i one o valutnoj klauzuli u CHF, za vrijeme otplate kredita došlo je do znatnog povećanja mjesečnih anuiteta.

2.Naime, odredbom članka 6. Ugovora, ugovorena je godišnja kamatna stopa koja je promjenjiva sukladno odluci tuženika, a koja je u trenutku sklapanja Ugovora iznosila 3,88% godišnje te je takođe temeljem iste odredbe tuženik bio ovlašten obavijestiti tužiteljicu o visini kamatne stope i visini anuiteta u skladu s proijenjenom kamatnom stopom, a koja se mijenja sukladno odluci o kamatnim stopama tuženika.

3.Shodno tome, tuženik je jednostrano mijenjao kamatnu stopu na način da je ista za vrijeme otplate kredita bila veća od prvotno ugovorene. Povećanje kamatne stope rezultiralo je povećanjem mjesečnog anuiteta.

4.Tužiteljica se poziva na utvrđenja iz presude Visokog trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. koji je potvrdio presudu Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1401/12 od 4. srpnja 2013., kao i stav iz presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl.br. Revt.249/14 od 9. travnja 2015.

5.Tužiteljica nadalje navodi da je ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi sukladno odluci banke odredba iz koje tužiteljica nije mogla predvidjeti učinke koje će za nju proizaći u budućnosti pa da samim time predstavlja nerazumljivu ugovornu odredbu o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, tužiteljica na nju nije imala utjecaja te joj je suprotno načelu savjesnosti i poštenja nametnuta obveza koju ona objektivno nije mogla sagledati kao cjelinu u vrijeme sklapanja ugovora, pa time i ništetnu odredbu. U slučaju ništetnosti ugovorne odredbe, svaka ugovorna strana je dužna vratiti drugoj sve što je primila na temelju takve ništetne odredbe. Tuženik je dužan tužiteljici vratiti sve iznose koje joj je naplatio na temelju povećane kamatne stope, umanjene za iznose koje bi mu naplatio po početnoj ugovorenoj kamatnoj stopi.

6.Također, odredbom članka 2. Ugovora, ugovoreno je da je švicarski franak valuta uz koju je vezana glavnica. Ugovorena je valutna klauzula u švicarskim francima. Tuženik je tužiteljici u trenutku sklapanja Ugovora stavio na raspolaganje iznos u kunama koji je odgovarao protuvrijednosti od 94.800,00 CHF i to po srednjem tečaju za CHF važećem na dan korištenja kredita, dok je odredbom članka 4. Ugovora tuženik obvezao tužiteljicu da dobiveni iznos, zajedno s opisanom kamatom, vrati kroz 204 mjesečna anuiteta u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF važećem na dan plaćanja.

7.Iako je u početku otplate kredita srednji tečaj CHF u odnosu na koji su se vršile isplate bio relativno stabilan, kasnije je naglo krenuo rast tečaja s početnih 4,664 za 1 CHF, da bi tijekom otplate kredita dosegao 6,965 kn za 1 CHF. Ista činjenica rezultirala je povećanjem mjesečnog anuiteta.

8.Tužiteljica se poziva na utvrđenja iz presude Visokog trgovačkog suda posl.br. Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1401/12 od 4. srpnja 2013.

9.Ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u sebi ne sadrže objašnjenje samog mehanizma promjene u CHF valutu, ni odnosa tog mehanizma spram mehanizma koji se odnosi na isplatu kredita, zbog čega tužiteljica nije bila u stanju na temelju razumljivih kriterija procijeniti ekonomske posljedice koje za nju proizlaze iz ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli. Tuženik ju nije informirao o svim rizicima, već je isto prešutio i nudio joj (kao potrošaču – slabijoj ugovornoj strani), nižu kamatnu stopu stvarajući opći dojam o povoljnsoti takvog kredita. Tužiteljica je dovedena u situaciju s neizjesvnim iznosom cijene glavnice obzirom da su i iznos glavnice i iznos kamate u CHF valuti, čime je tuženik uzrokovao znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranaka. Odredbe s valutnom klauzulom da su stoga nepoštene, pa time i ništtne ugovorne odredbe, u kojem slučaju je tuženik dužan vratiti tužiteljici sve iznose koje joj je naplatio na ime povećanja srednjeg tečaja CHF u odnosu na srednji tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita.

10.Tužiteljica je konačni tužbeni zahtjev uredila i postavila nakon provedenog financijskog vještačenja, sve na način kao što je odlučeno u izreci presude.

11.Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da izričito osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. Navodi da tužiteljica nema pravni interes za podnošenje kondemnatorne tužbe, pri čemu se tuženik poziva na presudu Županijskog suda u Varaždinu Gž-3317/15-4 od 7. srpnja 2017.

12.Tužiteljica u ovom konkretnom slučaju traži kondemnatornu pravnu zaštitu zahtijevajući od suda da naloži tuženiku isplatu odgovarajućeg novčanog iznosa, a tuženik tvrdi da tužiteljica nema pravni interes za podnošenje kondemnatorne tužbe. Navedeno iz razloga što je tužiteljicaj provedbom konverzije sukladno ZID ZPK u potpunosti već ostvarila pravnu zaštitu koju traži u ovom postupku, a to predstavlja negativnu procesnu pretpostavku za vođenje ove parnice.

13.U prvom redu, tuženik osporava da bi navedene odredbe Osnovnog ugovora bile ništetne (o tome ne postoji niti jedan dokaz u spisu). Međutim, bez obzira na navedeno odnosno bez potrebe raspravljanja i odlučivanja o tome jesu li ili nisu ništetne navedene odredbe Osnovnog ugovora, tuženik ističe kako je pitanje vraćanja iznosa koje traži tužiteljica konačno i sporazumno riješeno temeljem Aneksa uz Ugovor o kreditu broj: 306- 233/2006 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine (dalje u tekstu: „Aneks“) sklopljenim među strankama ovog spora sukladno ZID ZPK.

14.Temeljno načelo konverzije propisano je u članku 19.b ZID ZPK: „Konverzija kredita denominiranog u CHF u kredit denominiran u EUR i kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR podrazumijeva konverziju kredita radi promjene valute, odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i provodi se na način da se položaj potrošača s kreditom denominiranim u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u EUR, a položaj potrošača s kreditom denominiranim u kunama s valutnom klauzulom u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR .“ Iz navedenog je nedvojbeno razvidno kako se provedbom konverzije postiže izjednačavanje korisnika kredita u CHF sa korisnicima kredita u EUR odnosno dovođenje potrošača iz ugovora o kreditu u CHF u pravni položaj potrošača iz ugovora o kreditu u EUR.

15.ZID ZPK da predstavlja konačno i trajno rješenje problematike kredita denominiranih u CHF i denominiranih u kunama s valutnom klauzulom u CHF.

16.Tužiteljica da je temeljem provedene konverzije već obeštećena za iznose koje potražuje tužbom.

17.Tuženik ukazuje na Rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl.br. Gos-1/2019 od 4. ožujka 2020.

18.Tuženik predlaže odbaciti tužbu zbog nedostatka pravnog interesa.

Podredno, tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

19.Tuženik ističe prigovor zastare, kao i da tužiteljica nema pravo na vraćanje iznosa plaćenih po osnovnom ugovoru, nakon izvršene konverzije. Prvotni ugovor u CHF da je nakon konverzije u eurski kredit prestao postojati, obzirom da konverzija ima pravni učinak ex tunc.

20.Ugovorne strane da su izvršile svojevrsnu novaciju obveza sui generis s učinkom prestanka prijašnjih obveza vezanih uz valutu CHF i nastanka novih obveza vezanih za valutu eur. Tužitelj koji je prihvatio konverziju da već po toj osnovi ne može imati nikakvih tražbina prema tuženiku temeljem osnovnog ugovora.

21.Nadalje, osporavaju se navodi tužbe o ništetnosti odredaba osnovnog ugovora o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi. Predmetne odredbe da su valjane, pa da tužiteljica nema i ne može imati po toj osnovi nikakve tražbine prema tuženiku. Navodi da je neosnovano pozivanje tužitelja na utvrđenja iz presuda iz kolektivnog spora. U trenutku sklapanja osnovno ugovora nije uopće postojala mogućnost kolektivne zaštite potrošača, koje pravo im je omogućeno tek temeljem pravnih propisa koji su stupili na snagu nakon sklapanja osnovnog ugovora, a koji se ne primjenjuju retroaktivno.

22.Tuženik tvrdi da tužiteljica nema pravni interes za utvrđenje ništetnosti odredaba osnovnog ugovora, jer da su konverzijom prestala postojati prva i obveze stranaka temeljem spornih odredaba osnovnog ugovora. Nakon sklapanja Aneksa između stranaka da je dalje postojao isključivo obveznopravni odnos temeljem Aneksa.

23.Podnositelj kolektivne tužbe da ne ostvaruje povrijeđeno subjekitvno pravo potrošača. Pravna zaštita u Kolektivnom sporu da se ne može smatrati ostvarenjem konkretne pravne zaštite tužiteljice koja se temelji na pretpostavci spornih odredaba osnovnog ugovora. Pravomoćnost presuda iz Kolektivnog spora da ne znači automatski ipso iure da su odredbe osnovnog ugovora o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi ništetne. Potrebno je uzeti u obzir sve okolnosti konkretnog predmeta. Tuženik tvrdi da rečene odredbe nisu ništetne.

24.Zakon o obveznim odnosima važeći u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora, dozvoljavao je ugovaranje valutne klauzule u članku 22. stavak 1. (NN 35/05). Stranke su dobrovoljno pristale na rizik promjenjivosti tečaja. Tuženik je istovremeno nudio kredite s valutnom klauzulom u različitim valutama i tužiteljica je imala pravo izbora između više kreditnih proizvoda tuženika. Nije bila prisiljena sklopiti ugovor s valutnom klauzulom u CHF.

25.Tuženik tvrdi da su ispunjeni uvjeti iz članka 84. ZZP / 03, pa da se sporne ugovorne odredbe ne mogu utvrditi nepoštenima, ni ništetnima. Valutna klauzula da je uočljiva, jasna i razumljiva. Tuženik da je tužiteljicu putem svog kreditnog referenta prije sklapanja osnovnog ugovora detaljno upoznao s potencijalnim rizicima promjene tečaja. O valutnoj klauzuli da se pojedinačno pregovaralo i ista da ne uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama na štetu potrošača. Tuženik nije postupao suprotno načelu savjesnosti i poštenja. Tuženik nije mogao predvidjeti kretanje tečaja HRK/CHF, odnosno oscilacije istog.

26.I odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi da nisu ništetne, već su uočljive, jasne i razumljive, o istima da se pojedinačno pregovaralo, tužiteljica je razmotrila sve opcije i odlučila se za predmetni ugovor. Tuženik nije bez primjene adekvatnih kriterija mijenjao kamatne stope, već isključivo prema tržišnim parametrima.

27.Tuženik se protivi i visini tužbenog zahtjeva. Predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva i potražuje naknadu parničnih troškova.

28. Sud je proveo dokaze uvidom u Ugovor o kreditu sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine br. 306-233/2006 od 19. travnja 2006., solemniziran 21. travnja 2006.. kod javnog bilježnika Marije Grozdanić – Dekleva pod br. Ov-712/2006, u izvadak iz knjige položenih ugovora , u Ugovor o kupoprodaji stana od 12. travnja 2006., u aneks ugovoru o kreditu od 16. siječnja 2016., u reklamne materijale, pisanu izjavu VKŠ od 24. kolovoza 2020., financijskim vještačenjem po vještaku Tomislavu Prpiću, dipl. oec. i uvidom u nalaz i mišljenje vještaka te osobnim saslušanjem tužiteljice.

29.Tuženik je odustao od saslušanja svjedokinje FK

30.Tuženik je uložio u spis pisanu izjavu VKŠ, no ista je dana uopćeno i ne navodi ništa o konkretnom ugovornom odnosu.

31.Provedenim dokazima utvrđeno je da su tužiteljica VK, kao korisnik kredita (te ŽK kao sudužnik) i tuženik, tada Hypo Alpe – Adria Bank d.d.) dana 19. travnja 2006. zaključili Ugovor o kreditu sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine br. 306-233/2006, solemniziran 21. travnja 2006. od strane Javnog bilježnika Marije Grozdanić – Dekleva pod br. Ov-712/2006, sa slijedećim osnovnim i relevantnim odredbama :

-U članku 2. ugovoren je stambeni kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 94.800,00 CHF prema srednjem tečaju za CHF banke tuženika važećem na dan korištenja kredita, a za kupovinu stana

-U članku 3. ugovoreno je da se na iznos odobrenog kredita obračunavaju kamate od 3,88 % dekurzivno godišnje. Kamate se obračunavaju mjesečno, od dana stavljanja kredita u otplatu i uključene su u anuitete.

-U članku 4. ugovoren je rok otplate kredita od 17 godina te se otplaćuje u 204 mjesečna anuiteta u kunskoj protuvrijednosti 635,42 CHF obračunatih po srednjem tečaju za CHF banke tuženika na dan plaćanja.

-U članku 6. ugovoreno je da banka ugovorenu kamatnu stopu iz članka 3. ugovora neće mijenjati do 28. veljače 2007. ako se korisnik kredita pridržava svih odredbi ugovora. Banka je ovlaštena za cijelo vrijeme otplate kredita promijeniti kamatnu stopu u komercijalnu ako se korisnik kredita ne pridržava bilo koje odredbe ugovora. Kamatna stopa mijenja se sukladno Odluci o kamatnim stopama Hypo Alpe – Adria Bank d.d. ili drugog akta banke. Korisnik kredita suglasan je i bez prigovora prihvaća pismenu obavijest banke o visini kamatne stope i visini anuiteta u skladu s promijenjenom kamatnom stopom.

32.Vještak je imao na uvidu kompletnu kreditnu dokumentaciju prilikom izrade nalaza i mišljenja, o čemu će se nastavno navesti.

33.Prileži i Ugovor o kupoprodaji stana od 12. travnja 2006. kojim NK prodaje, a VK i CK kupuju stan u zgradi na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Priloženi su i z.k. izvaci.

34.Stranke su sklopile Aneks rečenom Ugovoru dana 5. studenog 2015., kojim na temelju pisanog prihvata konverzije od strane korisnika kredita, reguliraju konverziju kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u eur. Sukladno izračunu konverzije, stanje glavnice kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u eur na dan 30. rujna 2015. iznosi 30.263,84 eur.

35.Ugovorne strane suglasno utvrđuju da preplata na dan 30. rujna 2015. iznosi 27.219,14 kn te se ista može promijeniti u prijelaznom razdoblju o čemu će banka pisanim putem obavijestiti korisnika odmah po provedbi aneksa u poslovnim knjigama banke. Iznos preplate koristi se za namirenje budućih anuiteta i to najviše do 50% dospjelog anuiteta, sve dok se preplata u potpunosti ne iskoristi.

36.Provedeno je financijsko vještačenje po vještaku Tomislavu Prpiću, dipl. oec., a temeljem slijedeće financijske i ostale relevantne dokumentacije:

Ugovor o kreditu broj 306-233/2006 od 19.04.2006. te naknadno, na zahtjev vještaka dostavljena dokumentacija od strane tuženika, a koja se dostavlja i kao prilog Nalazu i mišljenju, kako slijedi: Aneks uz Ugovor o kreditu 306- 485/2006 (konverzija kredita u kredit uz valutnu klauzulu u EUR) od 16.01.2016., Izračun konverzije kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF na dan 30.09.2015., Pregled prometa za klijenta po kreditu br 306-233/2006, partija 25316829 (knjigovodstvena kartica), Pregled prometa za klijenta po kreditu br 306-233/2006, partija 25308873 (knjigovodstvena kartica), Specifikacija uplata (CHF), Specifikacija uplata (EUR), Realizirani otplatni plan CHF, Realizirani otplatni plan EUR, Inicijalni otplatni plan CHF, Inicijalni otplatni plan EUR.

37.Vještak je koristio arhivsku tečajnu listu banke, dostupnu na web stranici www.addiko.hr U nalazu i mišljenju korišten je fiksni tečaj konverzije 7,53450 kuna za 1 EUR.

38.Iz nalaza i mišljenja utvrđeno je slijedeće :

39.Tužiteljica je je dana 19.04.2006. godine sklopila ugovor o kreditu broj 306-233/2006 (solemniziran 21.04.2006.) s Hypo Alpe-Adria Bank d.d. (sada Addiko bank d.d.), sa slijedećim bitnim odredbama kredita:

Korisnik kredita VK

Kreditor Hypo Alpe-Adria Bank d.d. (sada Addiko bank d.d.)

Ugovor/ kreditna parija br 306-233/2006, partija 25316829

Datum ugovora 19.4.2006.

Iznos kredita 94.800,00 CHF 436.838,40 HRK

Jednokratna otplata sa zadnjom ratom kredita

Iznos kredita koji se vraća u anuitetima 94.800,00 CHF

Isplata kredita (odobrenje) 28.4.2006.

Tečaj CHF na dan puštanja kredita u otplatu 4,608000

Rok otplate (mjeseci) 204

Rok otplate godine 17

Kamatna stopa prilikom potpisa Ugovora 3,880%

Efektivna kamatna stopa

Anuitet prilikom ugovaranja u valuti 635,42 CHF

Iznos anuiteta na dan puštanja kredita 2.928,02 HRK

Tečaj po ugovoru srednji tečaj banke na dan plaćanja

Zatvaranje kredita Konverzija u kredit sa valutnom klauzulom EUR na dan 30.09.2015.

Stanje nedospjelog duga na dan otplate/konverzije 46.936,18 CHF

40.Kamatna stopa koja je iskazana u Ugovoru i inicijalnom otplatnom planu koji je dostavljen tužitelju prilikom plasmana kredita iznosila je 3,880% godišnje, s primijenjenom proporcionalnom metodom obračuna. Tužitelj je ugovorio iznos od 94.800,00 CHF, što na dan isplate 28.04.2006. (utvrđeno prema podatku na dokumentu izračuna konverzije ) iznosi 436.838,40 kn, prema srednjem tečaju banke na dan 4,608000 HRK za 1 CHF.

41.Prema ugovoru i inicijalnom otplatnom planu, kredit se otplaćuje kroz 204 mjesečnih anuiteta u visini od 635,42 CHF, sve prema srednjem tečaju banke na dan plaćanja. Anuiteti dopijevaju na naplatu posljednjeg dana u mjesecu. Prema isplatnom tečaju navedeni anuitet iznosi 2.928,02 kn.

42.Dana 15.01.2015. tužiteljica je izvršila prijevremenu djelomičnu otplatu kredita uplativši iznos od 40.000,00 kn (39.999,97 kn) na ime glavnice, što prema primjenjennom tečaju 6,400405 kn za 1CHF iznosi 6.249,60 CHF.

43.S danom 30.09.2015. provedena je konverzija kredita s valutnom klauzulom CHF u kredit s valutnom klauzulom EUR, sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (N.N. 102/15). Konverzija je provedena sukladno potpisanom Dodatku ugovoru o kreditu od 16.01.2016.

44.Tuženik je u periodu otplate kredita sedam puta mijenjao kamatnu stopu te se ona kretala kako slijedi:

28.04.2006 do 28.02.2007 3,88% 31.05.2006 635,42 CHF

28.02.2007 do 31.08.2007 4,60% 31.03.2007 669,16 CHF

31.08.2007 do 29.02.2008 5,00% 30.09.2007 687,82 CHF

29.02.2008 do 30.11.2008 5,99% 31.03.2008 733,94 CHF

30.11.2008 do 30.11.2010 6,20% 31.12.2008 743,53 CHF

30.11.2010 do 30.09.2011 5,95% 31.12.2010 733,46 CHF

30.09.2011 do 31.12.2013 5,45% 31.10.2011 714,72 CHF

31.12.2013 do 30.09.2015 3,23% 31.01.2014 648,51 CHF

45.Posljednja izmjena je učinjena sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN br. 143/2013) čijim odredbama je regulirana kamatnu stopu na stambene kredite s valutnom klauzulom CHF.

46.Temeljem prethodno navedene dokumentacije vještak je izvršio izračun visine potraživanja nastale na ime više uplaćenoga s osnova kamata i tečajnih razlika, sve navedeno po mjesecima u utuženom razdoblju.

47.Vještak je rekonstruirao početni otplatni plan u CHF prema svim ugovornim odredbama za sve anuitete koji dospijevaju u razdoblju od 31.05.2006. do 30.09.2015. godine sa simuliranom prijevremenom djelomičnom otplatom kredita na odgovarajući datum(15.01.2015.) Prilikom rekonstrukcije inicijalnog plana korištena je dokumentacija: Ugovor o kreditu broj 306-233/2006 od 19.04.2006., Realizirani otplatni plan CHF, Inicijalni otplatni plan CHF, prikazano u Tablici 3.

48.Otplatni plan u CHF prema obračunu banke primjenom izmijenjenih kamatnih stopa, za sve anuitete koji dospijevaju u razdoblju od 30.09.2006. do 30.09.2015. godine, sa prikazom datuma na koje je dospjela obveza zatvarana u cijelosti, izrađen na temelju dostavljene dokumentacije: Pregled prometa za klijenta po kreditu br 306-233/2006, partija 25316829 (knjigovodstvena kartica), Specifikacija uplata (CHF), Realizirani otplatni plan CHF, Tablica 4.

49.Prva zadaća vještaka je da izračuna razliku između iznosa kojeg je tužiteljica platila na temelju obračuna tužene kao banke prema promjenjivoj kamatnoj stopi i iznosa obračunatog prema početno ugovorenog kamatnoj stopi za redovnu kamatu.

50.Načelno, promjena kamatne stope rezultira većim iznosom povećanja kamate u odnosu na rast anuiteta. Razlog tome je to što je anuitet zbroj dva parametra, kamate i otplate glavnice. Prilikom plaćanja pojedinog anuiteta korisnik kredita otplaćuje kamatu i vrši otplatu glavnice, tj. isplaćenog kredita. Promjenom kamatne stope mijenja se iznos kamate koju korisnik kredita plaća kreditoru (banci), iznos otplate glavnice i sumarno iznos anuiteta. Pri tome povećanje kamatne stope povećava kamatu, umanjuje otplatu glavnice i sveukupno povećava iznos anuiteta. To znači da kada se poveća kamatna stopa, plaćanjem povećanog anuiteta korisnik kredita otplaćuje i novi povećani iznos kamate, ali iznos povećanja plaćene kamate je veći od povećanja iznosa ukupnog anuiteta i to upravo onoliko koliko se istovremeno smanjila otplata glavnice od otplate glavnice prema početnom otplatnom planu.

51.Kako je korisnik kredita smanjio otplatu glavnice, tj povećanjem kamate, usporio smanjivanje ukupnog duga u danom trenutku otplate, tako se može zaključiti da je razlika plaćene kamate novoga otplatnog plana i inicijalnoga otplatnog plana unutar anuiteta, zapravo ona razlika koja se traži, budući da se nedovoljno umanjeni dug ne može uzeti u obzir, jer isti ostaje kao daljnje dugovanje korisnika kredita, dok razlika preplaćenoga iznosa temeljem promjene kamate nastaje upravo u vrijeme kada je korisnik uplatila.

52.Tijekom otplate kredita otplata glavnice po obračunu banke postaje veća od otplate glavnice prema početnom otplatnom planu, i to da bi dostigla usporenje iz prvog dijela otplatnog razdoblja. Razdoblje manje i veće otplate glavnice se do eventualne konačne otplate neutraliziraju, ali u slučaju prijevremene otplate ili konverzije kredita, zatečena glavnica u tome trenutku različita je od one u početnom otplatnom planu i to kao posljedica gore opisanoga.

53.U razdoblju od odobrenja kredita do konverzije kredita, kamata se mijenjala sedam puta, te se kretala u rasponu od 3,23 do 6,20 postotnih bodova. U prvi obračun su uzeti pozitivni, preplaćeni iznosi, (manje uplaćenih iznosa nije ni bilo jer je kamata samo rasla u odnosu na ugovorenu, osim kod primjene zakonske kamatne stope 3,23%) iskazani kao više uplaćeno na ime plaćene kamate i predstavljaju tužiteljičino potraživanje.

54.Vještak je prilikom izračuna razlika utvrdio iznose koji su više plaćeni na ime kamate u odnosu na inicijalno ugovoreni otplatni plan pod pretpostavkom da je kamatna stopa cijelo vrijeme otplate kredita jednaka onoj navedenoj u Ugovoru o kreditu (3,88%), koristeći pri tome prosječni tečaj po stvarnim uplatama, prikazujući datum kada je u potpunosti zatvarana dospjela obveza, odnosno datum dospijeća ako je obveza zatvarana prijevremeno, te ih prikazuje u tablici 5.

55.Uplate na ime zateznih kamata i troškova nisu se uzimale u obzir kao uplate za zatvaranje dospjele glavnice i redovne kamate.

56.U razdoblju otplate kredita, do konverzije, pod pretpostavkom da je bila primijenjena kamatna stopa koja je bila poznata na dan sklapanja ugovora o kreditu, tužiteljica je preplatila na ime kamate iznos od 7.225,52 €.

57.Slijedeća zadaća vještaka jest da izračuna razliku između iznosa kojeg je tužiteljica platila na temelju obračuna promjene valute po srednjem tečaju tužene kao banke i iznosa anuiteta obračunatog prema početnom tečaju CHF, sve u ukupnom iznosu i po mjesecima, iskazano u važećoj valuti.

58.U razdoblju od odobrenja kredita do konačne otplate kredita tečaj CHF je oscilirao, te je u razdoblju otplate bio i niži i viši od tečaja prilikom plasmana kredita ,a u nastavku su, sukladno zadaći kojom se traže preplate, navedeni iznosi potraživanja za period kada je tečaj dospijeća anuiteta bio viši od tečaja prilikom isplate kredita.

59.Kredit je i isplaćen i otplaćivan prema srednjem tečaju banke, a potraživanje tužiteljice predstavljaju vrijednosti koje odgovaraju iznosu koji čini umnožak dospjelog anuiteta i pozitivne razlike primijenjenog tečaja i tečaja na dan puštanja kredita (4,608000 HRK za 1 CHF), umanjeno za pripadajuću tečajnu razliku već prikazanih preplaćenih kamata, da bi se izbjeglo udvostručenje potraživanja, prikazujući uz to stvarne uplate i prosječni tečaj po uplaćenome, te datume plaćanja, odnosno datume kada je u potpunosti zatvarana dospjela obveza, odnosno datume dospijeća ako je obveza zatvorena prijevremeno.

60.U razdoblju otplate kredita do konverzije, pod pretpostavkom da se tečaj CHF nije mijenjao, tužiteljica je tako preplatila na ime tečajnih razlika iznos od 9.937,59 € , a razlike se prikazuju u tablici 6- Pregled pozitivnih tečajnih razlika na dan plaćanja.

61.U nastavku vještak navodi i iznose za period kada je prosječni tečaj plaćenog anuiteta bio manji od tečaja prilikom isplate kredita, odnosno vrijednosti koje odgovaraju iznosu koji čini umnožak dospjelog anuiteta i anuiteta i negativne razlike primijenjenog tečaja i tečaja na dan puštanja kredita (4,608000 HRK za 1 CHF)

62.U razdoblju otplate kredita do konverzije, pod pretpostavkom da se tečaj CHF nije mijenjao, tužiteljica je tako manje platila na ime tečajnih razlika iznos od 255,97 € , a razlike se prikazuju u Tablici 7 – Pregled negativnih tečajnih razlika na dan plaćanja.

63.Slijedeća zadaća vještaku je da analizira provedenu konverziju i da se očituje na okolnost da li su sve uplate u kunama koje je tužiteljica izvršila na ime otplate glavnice i kamate po kreditu s valutnom klauzulom u CHF uključujući i ona plaćanja koja su posljedica povećanja tečaja CHF i povećanja kamatne stope, a isplatu kojih iznosa tužiteljica traži kondemnatornim dijelom tužbenog zahtjeva u ovom postupku, iskorištene za zatvaranje obveza po konvertiranom kreditu s valutnom klauzulom u EUR.

64.Vještak je analizirao provedenu konverziju temeljem slijedeće dokumentacije: Aneks uz Ugovor o kreditu 306-485/2006 (konverzija kredita u kredit uz valutnu klauzulu u EUR) od 16.01.2016., Izračun konverzije kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF na dan 30.09.2015., Pregled prometa za klijenta po kreditu br 306-233/2006, partija 25316829 (knjigovodstvena kartica), Specifikacija uplata (CHF).

65.Tuženik je proveo konverziju tužiteljičinog kredita iz CHF u EUR na dan 30.09.2015, sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (N.N. 102/15). Suština konverzije jest da se kredit konvertira na način da se simulira otplatni plan EUR kredita, koji za pretpostavku ima slijedeće:

-Početni iznos jest stvarno isplaćeni iznos u kunama pretvoren u EUR po tečaju na dan isplate kredita, tj 436.838,40 kn, odnosno 59.964,09 €

-Ročnost, odnosno trajanje kredita je ista kao i kod CHF kredita

-Banka na simulirani EUR kredit primjenjuje kamatne stope koje su vrijedile za EUR kredite.

66.S takvim pretpostavkama simulirani EUR kredit postaje konvertirani, uzimajući u obzir sve uplate koje je tužiteljica izvršila u periodu otplate, do trenutka konverzije.

67.Iznos preostale glavnice prema tako simuliranom (konvertiranom) kreditu prema obračunu banke na dan 30.09.2015.godine, naveden u Dodatku Ugovora o kreditu jest 30.263,84 €, odnosno 231.180,39 kn po primijenjenom tečaju 7,638832 za 1 EUR. Navedeni iznos ostatka glavnice neovisan je o uplatama tužiteljice, već predstavlja stanje glavnice po simuliranom EUR kreditu. Preostala glavnica prema stvarno realiziranom otplatnom planu iznosi 46.936,18 CHF, odnosno primjenom tečaja CHF/HRK na dan isplate kredita 216.281,92 kn. Razlika gore navedenih iznosa, odnosno preostale glavnice prema obračunu banke u odnosu na iznos preostale glavnice prema realiziranom otplatnom planu primjenom tečaja na dan isplate kredita stoga je jednaka razlici 231.180,39 kn - 216.281,92 kn, što iznosi 14.898,47 kn / 1.977,37 € na dan 30.09.2015. i predstavlja nedovoljno umanjenu glavnicu u provedenoj konverziji, Tablica 8.

-Glavnica na dan 30.09.2015 prema obračunu banke (EUR) 30.263,84 €

-Tečaj pretvorbe (30.09.2015) EUR/HRK 7,638832

-Glavnica na dan 30.09.2015 prema obračunu banke (HRK) 231.180,39 kn

-Glavnica na dan 30.09.2015 - stanje CHF glavnice prema realiziranoj otplati 46.936,18 CHF

-Tečaj pretvorbe - tečaj isplate CHF/HRK 4,608000

-Glavnica na dan 30.09.2015. prema realiziranoj otplati (HRK) 216.281,92 kn

-Razlika glavnice prilikom konverzije na dan 30.09.2015 14.898,47 kn

68.Gledajući iz perspektive da valutna klauzula CHF nije ništetna, tuženik je umanjio preostalu glavnicu u procesu konverzije za 96.959,60 kn (sa 328.139,99 kn na 231.180,39 kn), no s pretpostavkom da je valutna klauzula ništava, potrebno je bilo glavnicu umanjiti za dodatnih 14.898,47 kn / 1.977,37 € , kao što je navedeno u tablici 8.

69.Tuženik je u obzir uzeo sve uplate tužiteljice po CHF kreditu, te ih stavio u odnos s uplatama koje su bile potrebne da bi se namirila potraživanja po simuliranom EUR kreditu, te primijenjenim tečajem EUR/kn na dan pojedinih uplata tužitelja.

70.Vještak ističe da je slijedom svega navedenoga tuženik proveo konverziju tužiteljičinog kredita iz CHF u EUR na dan 30.09.2015, sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (N.N. 102/15), te je na taj način matematički izjednačio tužiteljice sa jednakim kreditom podignutim sa valutnom klauzulom EUR.

71.No to je usporedba sa simuliranim EUR kreditom, tj. to nije matematičko izjednačavanje koje bi bilo jednako onome kada bi ga usporedili s kreditom s valutnom klauzulom u CHF, pod pretpostavkom da se tijekom razdoblja otplate nije mogla mijenjati kamatna stopa i tečaj, a čega je predmet prethodna točka zadaće vještačenja.

72.Iz mišljenja vještaka utvrđeno je slijedeće :

-Pod pretpostavkom da se tijekom cijelog razdoblja otplate kredita kamatna stopa nije mijenjala, odnosno da je korištena kamatna stopa u visini kamatne stope koja je bila poznata na dan sklapanja ugovora o kreditu, tužiteljica je, na ime kamata, do konverzije kredita više uplatila iznos od 7.225,52 € .

-Pod pretpostavkom da je tijekom cijelog razdoblja otplate kredita do konverzije tečaj CHF bio jednak tečaju na dan isplate kredita, tužiteljica je, na ime tečajnih razlika, više uplatila 9.937,59 € .

-Pod pretpostavkom da je tijekom cijelog razdoblja otplate kredita do konverzije tečaj CHF bio jednak tečaju na dan isplate kredita, tužiteljica je, na ime tečajnih razlika, manje uplatila 255,97 € .

-Nedovoljno umanjena glavnica u provedenoj konverziji (razlika glavnice) na dan 30.09.2015. iznosi 1.977,37 €. Dakle, tuženik je za navedeni iznos manje umanjio glavnicu prilikom konverzije u odnosu na zatečenu glavnicu po početnom tečaju.

-Tuženik je proveo konverziju tužiteljičinog kredita iz CHF u EUR na dan 30.09.2015., sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (N.N. 102/15), te je na taj način matematički izjednačio tužiteljice s jednakim kreditom podignutim s valutnom klauzulom EUR. U obzir su uzete sve uplate tužitelja, pa tako i oni iznose koji su ovdje iskazani kao njegova preplata po kamati i valuti u odnosu na ništetnost promjene kamate i valutne klauzule CHF, ali samo ako se gleda kao usporedba s kreditom podignutim s valutnom klauzulom EUR, ali ne i sa CHF kreditom s ništetnim odredbama o promjeni kamate i valutnom klauzulom, za kakvo bi obeštećenje tuženik još dugovao iznose po točkama mišljenja 1, 2 i 4.

73.Tužiteljica nije imala primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka te je podneskom zaprimljenim 31. ožujka 2025. i konačno uredila tužbeni zahtjev sukladno istome.

74.Tuženik se usprotivio preinaci tužbenog zahtjeva te istakao prigovor zastare u odnosu na preinačeni (povišeni ) tužbeni zahtjev.

75.Podneskom od 8. rujna 2025. tuženik navodi da sukladno nalazu i mišljenju vještaka, specificira prigovor radi prijeboja u odnosu na manje plaćene razlike s osnova valutne klauzule u iznosu od 255,97 EUR.

76.Tuženik opetovano ističe ono što tvrdi od početka ovog spora: da u ovom predmetu ne postoji „preplata“ i da tužitelj nema pravo na nikakvo „obeštećenje“. Kao što proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka, svaka kunska uplata koju je tužitelj uplatio tuženiku ima svoj pravni temelj u Aneksu, koji je sklopljen na temelju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/15). Tim Aneksom u cijelosti su i retroaktivno izmijenjene navodno ništetne odredbe prvotno sklopljenog Ugovora o kreditu na temelju kojih tužitelj zahtijeva isplatu zbog stjecanja bez osnove. Tužitelj dakle zahtijeva „obeštećenje“ zbog navodne ništetnosti nepostojećih ugovornih odredbi. S obzirom na to da sukladno pravno obvezujućem shvaćanju Vrhovnog suda RH iz oglednog spora taj Aneks proizvodi pravne učinke neovisno o eventualnoj ništetnosti odredbi prvotno sklopljenog ugovora te predstavlja, Vrhovni sud RH to izričito navodi, novu pravnu osnovu, tužiteljev zahtjev da je neosnovan jer ovdje ne može biti govora o tuženikovom stjecanju bez osnove. Stoga tuženik predlaže sudu da sukladno tome odbije tužbeni zahtjev i obveže tužitelja na naknadu parničnog troška.

77.Opreza radi, ako sud zanemari pravno obvezujuće shvaćanje Vrhovnog suda RH i odluči postupiti sukladno dijelu nalaza i mišljenja u kojemu vještak utvrđuje „preplatu“ s obzirom na navodnu ništetnost odredbi koje ne postoje jer su retroaktivno i u cijelosti zamijenjene Aneksom, tuženik ističe kako je sud pogrešno odredio zadatak vještaku financijsko knjigovodstvene struke. Naime, čak i ako sud utvrdi ništetnost odredbi Ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi, tada da je zapravo riječ o kunskom kreditu s fiksnom kamatnom stopom. Sukladno tomu, dolazimo do zaključka da je eventualno moguće primijeniti kamatnu stopu koja je u tom razdoblju vrijedila upravo za kunske kredite s fiksnom kamatnom stopom. Za razliku od toga, ovako sačinjen nalaz i mišljenje polazi od nekakve hibridne konstrukcije prema kojoj se u ovom slučaju ima primijeniti kunski kredit u kojemu je kamatna stopa fiksirana na iznos početno ugovorene kamatne stope koja je vrijedila za ugovor o kreditu s valutnom klauzulom i promjenjivom kamatnom stopom. Općepoznato je, naime, da je kamatna stopa na kunske kredite veća nego na kredite s valutnom klauzulom i da je kredit s fiksnom kamatnom stopom (u startu) skuplji bankarski proizvod od kredita s promjenjivom kamatnom stopom. Iz navedenih razloga tuženik smatra da je u ovom slučaju eventualno moguće primijeniti kamatnu stopu koja je vrijedila na kunske kredite s fiksnom kamatnom stopom. Tome u prilog govori i to što je prema odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/15) prilikom provođenja konverzije kredita predviđena primjena kamatne stope jednake kamatnoj stopi (po iznosu, vrsti i razdoblju promjene) koju su banke primjenjivale na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu, pri tome uvažavajući smanjenja kamatnih stopa, tečaj ili uvjete odobrene određenim istovrsnim skupinama potrošača temeljem dobi, namjene kredita, iste vrste i trajanja u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF. Drugim riječima, nakon što je spomenutim Zakonom ugovor o kreditu s valutnom klauzulom u švicarskom franku pretvoren u ugovor o kreditu s valutnom klauzulom u euru, primijenjena je i kamatna stopa koja je vrijedila za ugovore o kreditu s valutnom klauzulom u euru. Tako je i u ovom slučaju, ako je već prvotno sklopljeni ugovor pretvoren u kunski ugovor s fiksnom kamatnom stopom, jedino ispravno primijeniti kamatnu stopu koja je vrijedila upravo za takve kredite.

78.Prihvaćanjem tužbenog zahtjeva sukladno ovako provedenom financijskom vještačenju, da bi u neravnopravan položaj bili dovedeni korisnici ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u euru i korisnici kunskih ugovora o kreditu s fiksnom kamatnom stopom jer oni nisu imali priliku sklopiti ugovore o kreditu uz tako nisku kamatnu stopu, s obzirom na to da je tu visinu kamatne stope bilo moguće ostvariti isključivo sklapanjem ugovora o kreditu u valutnoj klauzuli CHF. Također, takvom presudom da ne bi bio uspostavljen temeljni cilj potrošačkog zakonodavstva – uspostava stvarne ravnoteže između ugovornih strana. Naime, u slučaju ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli ugovor o kreditu zapravo je pretvoren u kunski kredit i stoga bi se stvarna ravnoteža uspostavila jedino primjenom kamatne stope koja je vrijedila upravo za takve kredite. Slijedom navedenog, tuženik je predlagao dopunu vještačenja na način da vještak usporedi stvarni otplatni plan s izračunom u kojemu bi primijenio kamatnu stopu koja je u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu vrijedila za kunske kredite.

79.Osobno saslušana tužiteljica izjavila je da joj je kredit je bio potreban za kupnju stana. Raspitivali su se i nekako im je ovaj izgledao najpovoljniji. Dolaskom u banku rečeno joj je da je kreditno sposobna. Vjerovala je banci. Nitko ju na ništa posebno nije upozorio odnosno da će toliko rasti anuiteti. Banka joj je nudila samo kredit u CHF. Banka je pripremila ugovor. Tužiteljica nije imala utjecaj na njegov sadržaj. Ugovor je pročitala. Nije joj bilo ništa posebno nejasno. Vjerovala je banci. Novac od kredita je uložen u kupnju stana za stambene potrebe. U stanu nije obavljala nikakvu djelatnost, nije imala prijavljen obrt niti firmu. Ne može se sjetiti koliko je rata iznosila u početku, no nakon jedno dvije godine je to eksplodiralo. Da je to znala, ne bi zaključila takav ugovor. Banka ju kod sklapanja ugovora nije upozorila na nikakve rizike koji bi se odnosili na valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu. Za konverziju se odlučila kako bi se riješili toga kredita, a morali su i posuditi novac da bi isti vratili. Prilikom konverzije nije se odrekla svojih potraživanja.

80.Službenik banke joj nije ništa dodatno objašnjavao vezano za valutnu klauzulu i kamatnu stopu. Javni bilježnik ju nije upoznao s odredbama ugovora. Ne sjeća se, bilo je davno, da li je bilježnik čitao cijeli ugovor.

81.Tužiteljica je upoznata s pojmovima tečaj, te fiksna i promjenjiva kamatna stopa. Rečeno je da će mjesečni anuitet biti ovisan o kamatnoj stopi, ali nitko nije rekao da može toliko narasti.

82.Ocjenom svih provedenih dokaza, kako svakog posebno, tako i svih u cjelini, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

83.Nije osnovan tuženikov prigovor zastare. U konkretnom slučaju ne radi se o naknadi štete već o stjecanju bez osnove – odredba članka 1111. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, dalje : ZOO) čijim stavkom 1. je određeno da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Po odredbi stavka 2. istog članka, pod prijelazom imovine razumijeva se i stjecanje koristi izvršenom radnjom. Stavkom 3. je propisano da obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala.

84.U tom slučaju se na potraživanje tužitelja ima primijeniti opći zastarni rok od pet godina. Pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača 4. travnja 2012. došlo je do prekida zastare, te je ona počela teći ispočetka od trenutka pravomoćnosti presude donesene u tom postupku. U odnosu za zahtjev koji se odnosi na preplatu na temelju ništetne odredbe koja se odnosi na promjenjivost kamatne stope zastara je počela ponovo teći s danom 13. lipnja 2014. kada je pravomoćna odluka Visokog trgovačkog suda RH posl.br. Pž-7129/13, za dio zahtjeva koji se odnosi na stjecanje bez osnove na temelju ništetne odredbe o valuti zastara je ponovo počela teći od 14. lipnja 2018., kada je pravomoćna odluka Visokog trgovačkog suda RH posl.br. Pž-6632/17.

85.Tužbu je tužiteljica podnijela 12. lipnja 2019. dakle nije protekao rok od pet godina tj. zastarni rok za stjecanje bez osnove kada se uzme u obzir datum kada je postala pravomoćna odluka iz kolektivnog spora.

86.Presudom Visokog trgovačkog suda RH posl.br. Pž-7129/13–4 od 13. lipnja 2014. koja je donesena po žalbi izjavljenoj na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P–1401/12 od 4. srpnja 2013. u parnici tužitelja Udruge potrošač, protiv ovdje tužene banke i drugih radi zaštite kolektivnih interesa, utvrđeno je u točki 2. da su kamatne stope banke mijenjale bez ugovorenih parametara, s jednostranom odlukom banke, samim obavještavanjem o promjeni, dakle o kojoj promjeni se nije pojedinačno pregovaralo, čime je došlo do povrede kolektivnih interesa i prava potrošača, korisnika kredita, što je imalo za posljedicu nepoštenost, odnosno ništetnost navedene ugovorne odredbe. Istovremeno je sud u točki 1. izreke preinačio navedenu presudu Trgovačkog suda i odbija kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenje da su banke, među njima i tužena banka, u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedile kolektivne interese prava potrošača, kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valutna klauzula uz koji je vezana glavnica CHF, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo.

87.Vrhovni sud je u svojoj odluci Revt–249/14 od 9. travnja 2015. odbio revizije tuženika od 1 – 7, a koje su izjavljene protiv presude Visokog trgovačkog suda RH broj Pž–7129/13–4 od 13. lipnja 2014. kojom je djelomično potvrđena, djelomično preinačena i djelomično ukinuta presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P–1401/12 od 4. srpnja 2013.

88.Odlukom broj U–III–2521/2015, U-III–2536/2015, U-III–2547/2015, U-III– 2565/2015, U-III–2603/2015, U-III–2604/2015, U-III–2605/2015 od 13. prosinca 2016. Ustavni sud RH je djelomično usvojio ustavnu tužbu tužitelja, te je ukinuo odluku VSRH broj Revt–249/14-2 od 9. travnja 2015. u dijelu u kojem je odbijena revizija tužitelja protiv presude VTSRH broj Pž–7129/13 od 13. lipnja 2014., a kojim je preinačenjem prvostupanjske presude odbijen zahtjev tužitelja upravljen na utvrđenje da su tuženici „povrijedili kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita koristeći u potrošačkim ugovorima o kreditima nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo.

89.Ponovno odlučujući o reviziji VSRH je rješenjem broj Revt-575/16–5 od 3. listopada 2017. ukinuo presudu VTSRH broj Pž–7129/13 od 13. lipnja 2014. u dijelu koji se tiče zahtjeva za utvrđenje da su 1 do 7 tuženici povrijedili kolektivne interese i prava potrošača ugovaranjem valutne klauzule uz koji je vezana glavnica CHF.

90.VTSRH je donio novu presudu po posl.br. Pž–6632/2017–10 od 14. lipnja 2018. kojom je odbio žalbu tuženih banaka i potvrdio presudu TS u Zagrebu posl.br. P–1401/2012. od 4. srpnja 2013. kojom je utvrđeno da su sve tužene banke povrijedile kolektivne interese prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditima koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe tako da je ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koji je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke temeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi sklapanja tih ugovora o kreditu. Dakle, VTSRH je novom odlukom pravomoćno utvrdio da su svih 8 tuženih banaka koristile nepoštene ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi, kako je bilo utvrđeno prvostupanjskom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu.

91.Vrhovni sud RH je po podnesenim revizijama donio odluku broj Rev– 2221/2018-11 od 3. rujna 2019., kojom je u bitnom odbio revizije i na taj način potvrdio utvrđenja VTS-a o tome da su banke koristile nepoštene i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i o promjenjivoj kamatnoj stopi.

92.Ishod parnice radi zaštite kolektivnih interesa omogućio je potrošačima da u individualnim restitucijskim sudskim parnicama kakva je i ova potražuju preplaćeno s osnove promjene kamatne stope, te s osnove valutne klauzule kod koje je zbog povećanja tečaja švicarskog franka došlo do povećanja mjesečnih iznosa anuiteta jer je plaćanje bilo vezano za valutu CHF.

93.Tužitelj je postavio kondemnatorni zahtjev za isplatom. Ništetnost nastupa po samom zakonu i konverzija ne može osnažiti ništetne odredbe.

94.Ovaj je sud ocijenio da su odredbe ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli nepoštene i time ništetne.

95.U vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu na snazi je bio Zakon o zaštiti potrošača (2003-NN 96/03), koji u odredbama članaka 81. do 88. određuje o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima.

96.Prema odredbi članka 81. stavak 1. toga Zakona, ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Prema stavku 2. istog članka, smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. Sukladno stavku 4. istog članka, ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Prema odredbi članka 87. stavak 1. istog Zakona, nepoštena odredba ugovora je ništava, a po odredbi stavka 2. istog članka, ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost i samog ugovora ako on može opstati bez ništave odredbe.

97.U konkretnom slučaju stranke su sklopile Ugovor o kreditu u unaprijed formuliranom sadržaju od strane tuženika. Tuženik je pri tom u ugovor unio nepoštene odredbe o ugovorenoj valuti uz koju je vezana glavnica kredita, CHF, te odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi kojom je tuženiku omogućeno da ju jednostrano mijenja, a kojim se odredbama nije pojedinačno pregovaralo, odredbe su unaprijed formulirane od strane tuženika, tužiteljica na iste nije imala utjecaja, a što sve te odredbe čini ništavima, odnosno ništetnima. Navedeno je utvrđeno i uvidom u ugovor te osobnim saslušanjem tužiteljice.

98.Tužiteljica je iskazala da je banka pripremila ugovora i da ona nije imala utjecaj na sadržaj ugovora, da nije upozorena na nikakve rizike, niti joj je u banci išta dodatno pojašnjavano. Rečeno joj je da je kreditno sposobna za kredit u CHF valuti, i samo takav ugovor joj je banka ponudila. Nije upozorena na nikakve rizike ugovora.

99.Nadalje, u kolektivnoj tužbi Udruge Potrošač u predmetu koji se vodio kod Trgovačkog suda u Zagrebu, pod poslovnim brojem P-1401/12 donesena je pravomoćna i ovršna presuda. Utvrđeno je da je tuženik (jedna od ukupno 8 banaka) sklapao s korisnicima kredita u određenom vremenskom razdoblju ugovore koji su sadržavali nepoštene i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli u valuti CHF te nepoštene i ništetne odredbe da banka može svojom jednostranom odlukom, bez utvrđenih egzaktnih parametara i metode njihovog izračuna, mijenjati visinu kamatne stope za vrijeme trajanja ugovora.

100.Odredbe o promjenjivim kamatnim stopama utvrđene su ništetnima, kao i odredbe o valutnoj klauzuli u valuti CHF, osim ukoliko bi banka dokazala da je potrošača informirala na način da je isti mogao donijeti razboritu i informiranu odluku, što tuženi nije dokazao.

101.Na konkretan slučaj odnosno predmetni ugovor sklopljen između stranaka, primjenjuje se navedena presuda u kolektivnom sporu (članak 502.c ZPP-a).

102.Vezano za promjenjivu kamatnu stopu, iz presude u kolektivnom sporu proizlazi da se radi o ništetnoj odredbi u dijelu kojom se mijenja kamatna stopa i to iz razloga jer banka nije ugovorila parametre za promjenu kamatne stope pa je predmetna odredba nepoštena. Razlozi promjene kamatnih stopa nisu bili jasni i provjerljivi.

103.Nepoštena je i ništetna ugovorna odredba kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, a da prije i u vrijeme sklapanja ugovora banka nije s potrošačem pojedinačno pregovarala i utvrdila egzaktne parametre i metode izračuna, što je dovelo za posljedicu nastanak neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih stranaka, na štetu tužitelja.

104.Iz odluke Vrhovnog suda RH proizlazi da je odredba o kamatnoj stopi ništetna, osim u dijelu u kojem je utvrđena početna kamatna stopa (Revt-249/14-2) od 9. travnja 2015. Početna kamatna stopa nije sporna, a odredba o načinu promjene kamatne stope je ništetna. Među strankama ostaje valjano dogovorena početna kamatna stopa.

105.Tuženik je u unaprijed formulirani ugovor unio nepoštenu odredbu o načinu promjene kamatne stope koju je sud proglasio ništetnom. Time što je tuženiku omogućeno da jednostrano mijenja kamatnu stopu, povrijeđena su tužiteljeva prava kao potrošača, na način da je tuženik koristio nedopuštenu ugovornu odredbu.

106.Navedena povreda ugovornih odredbi utvrđena je pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. donesenoj u kolektivnom sporu koji je radi zaštite prava potrošača pokrenula udruga Potrošač protiv osam banaka koje posluju u RH između ostalog i tuženika. Pravomoćnost se odnosi na dio vezan uz promjenu kamatne stope jednostranom odlukom tuženika.

107.Odredbe predmetnog Ugovora o kreditu o kamatnoj stopi, navedene u izreci, su nepoštene ugovorne odredbe. Tuženik je bio dužan, sukladno Zakonu o zaštiti potrošača, tužitelju kao potrošaču, u pisanom obliku dati sve potrebne informacije koje se odnose na ukupan iznos kredita, da bi tužitelj kao potrošač donio informiranu odluku. Bio je dužan prije sklapanja ugovora pružiti tužitelju odgovarajuća objašnjenja koja bi tužitelju omogućio procjenu da li je predloženi ugovor prilagođen njegovim potrebama i financijskoj situaciji te mu pojasniti bitne značajke predloženog proizvoda i posebnih učinaka koje oni mogu imati na tužitelja, a koja obveza tuženika proizlazi i iz Zakona o kreditnim institucijama. Tuženika na ovakvo ponašanje obvezuju i sama načela obveznog prava i to načelo savjesnosti i poštenja s dužnom primjenom profesionalne pažnje, načelo jednake vrijednosti prestacija sa zabranom zloupotrebe prava i načelo zabrane prouzročenja štete drugoj strani. Tuženik provedenim dokazima nije dokazao da bi tako postupio.

108.Predmetni ugovor o kreditu sklopljen je na unaprijed formuliranom standardnom obrascu, te se temeljem zakonske presumpcije ima uzeti da se radi o unaprijed formuliranim ugovornim odredbama o kojima stranke nisu pregovarale, pa tužiteljica nije imala nikakvog utjecaja na njihov sadržaj. To proizlazi i iz stranačkog iskaza tužiteljice, a koji je prethodno citiran.

109.Zakon o zaštiti potrošača (2003.) u članku 81. stavak 1. propisuje da se odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Odredbom članka 82. ZZP utvrđeno je koje se odredbe mogu smatrati nepoštenima, a primjenjivo na konkretan slučaj to su : odredba kojom se trgovcu dopušta da jednostrano mijenja ugovorne odredbe bez valjanog, ugovorom predviđenog, razloga, odredba kojom se potrošač obvezuje na ispunjenje ugovorne činidbe, dok je ispunjenje obveze trgovca uvjetovano okolnošću čije ispunjenje ovisi isključivo o volji trgovca, odredba kojom se potrošaču nameću određene obveze, a da potrošač prije sklapanja ugovora nije bio u mogućnosti upoznati se s tom odredbom. Nepoštena ugovorna odredba je ništetna.

110.Zakon o obveznim odnosima u članku 270. stavak 1. propisuje da je ugovor ništetan u slučaju da je činidba neodređena ili neodrediva, a po članku 272. činidba je odrediva u slučaju da ugovor sadrži podatke s pomoću kojih se može odrediti ili su strane postavile trećoj strani da je odredi. Dakle, ništetna je odredba po kojoj je jednoj od ugovornih strana ostavljeno da određuje činidbu. Naknadno određivanje moguće je samo ukoliko to obavlja treća strana, u suprotnom činidba mora biti određena u samom ugovoru.

111.U predmetnom ugovoru visina kamatne stope nije određena niti je odrediva obzirom je ugovorena kao promjenjiva na temelju odluke tuženika, tj. jedne od ugovornih strana. Odredba o promjeni ugovorne kamate ovisi isključivo o odluci jednog ugovaratelja, a nisu ujedno precizno bili određeni uvjeti promjenjivosti i referentne stope za koje se veže promjena. Isto uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, na štetu potrošača. Banka je jednostrano odredila obvezu dužnika, koji promjenu ne može predvidjeti, a nema niti egzaktnih kriterija kojima bi mogao provjeriti pravilnost promjene. Radi se o znatnoj neravnoteži u pravima i obvezama stranaka, na štetu potrošača. Povrijeđeno je pravo potrošača na informiranje, kao osnovno načelo zaštite potrošača, jer prilikom sklapanja ugovora potrošaču kao neprofesionalcu nisu pružene dostatne informacije o kalkulaciji koja utječe na promjenjivost kamatne stope. Za vrijeme trajanja ugovornog odnosa, kamatna stopa tužiteljici je povećavana i mijenjana nekoliko puta, a kako to i proizlazi iz dokumentacije te nalaza i mišljenja vještaka. To je rezultiralo porastom rate kredita.

112.Nadalje, tuženik je bio dužan tužiteljici kao potrošaču, a sukladno Zakonu o zaštiti potrošača, dati sve potrebne informacije i objašnjenja koji se tiču valute i vrste tečaja, te druge potrebne podatke, a kako bi tužiteljica donijela informiranu odluku.

113.Zakon o obveznim odnosima dopušta valutnu klauzulu, no sukladno Zakonu o zaštiti potrošača ta konkretna odredba nije jasna i razumljiva te ne daje dovoljno informacija, a ni sam tuženik to nije učinio na drugi način koji bi bio prikladan. Odredba o riziku promjene tečaja mora biti razumljiva, odnosno potrošač mora biti uredno obaviješten, mora znati za mogućnost deprecijacije nacionalne valute u odnosu na stranu valutu i moći procijeniti gospodarske posljedice koje bi takva odredba moga imati za njegove financijske obveze.

114.Teret dokaza o tome da je tuženik informirao tužiteljicu na prikladan način o valutnom riziku jest na tuženiku koji to nije dokazao. Ovaj sud ocjenjuje da tuženik nije, sukladno svojoj obvezi, detaljno i razumljivo informirao tužiteljicu, a kako bi ista donijela razboritu i informiranu odluku.

115.U presudi poslovni broj Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019. Vrhovni sud RH odbio je revizije banaka u kolektivnom sporu Udruge Potrošač čime je riješeno i pitanje valutne klauzule za valutu CHF te je odlučeno da pojedinačni potrošači imaju pravo tražiti povrat iznosa preplaćenih s osnova valutne klauzule u toj valuti.

116.Utvrđeno je da su banke propustile u fazi pregovaranja i komuniciranja s potrošačima dati im sve potrebne informacije na temelju kojih bi prosječno informirani potrošač mogao razumjeti značaj i posljedice ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima u ugovorima o kreditu i sve rizike koje takve ugovorne odredbe nose, a priroda i specifičnost valute CHF je poznata bankama.

117.Iz rečene Presude Vrhovnog suda RH br. Rev-2221/2018 proizlazi da su ugovorne odredbe u ugovorima o kreditu u kojima je glavnica kredita vezana uz valutu CHF bile za klijente nerazumljive, da nisu na valjani način objašnjene posljedice i doseg takvih ugovornih odredbi, da su banke (među njima i ovdje tuženik) kao trgovci bile svjesne rizika po korisnike kredita kao potrošače zbog ugovaranja ovih kredita uz primjenu valutne klauzule u CHF i da su svjesno propustile o tome informirati klijente.

118.Iz svega navedenog proizlazi i da su ugovorne odredbe u kojima se glavnica kredita vezana uz CHF, navedene u izreci, a o čemu se nije pojedinačno pregovaralo, nepoštene, time i ništetne.

119.Tužiteljica u svom iskazu navodi da joj je tuženik ponudio kredit u valuti CHF kao najpovoljniji, proizlazi iz iskaza da nije upozorena na rizike i ekonomske posljedice ugovaranja valutne klauzule, da je ugovor bio pripremljen i da nije imala utjecaja na njegov sadržaj.

120.Temeljem odredbe članka 323. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, dalje ZOO), posljedica ništetnosti je da je svaka ugovorna strana dužna vratiti ono što je primila na temelju ništetne odredbe. Početna visina kamatne stope je između stranka usuglašena, utvrđen je i nesporan iznos glavnice kojeg je tuženik isplatio tužiteljici, te tužiteljici osnovano pripadaju iznosi koje je tuženik stekao temeljem ništetnih odredaba odnosno koje je stekao bez osnove.

121.Tužiteljica je tužbeni zahtjev konačno uredila te ga postavila nakon provedenog financijskog vještačenja, a što je i mogla učiniti tek po izradi nalaza i mišljenja vještaka, te se ne radi o nedopuštenoj preinaci tužbe, odnosno sud je istu dopustio, sukladno odredbi članka 190. stavak 3. ZPP-a, kao svrsishodnu za konačno rješenje odnosa među strankama.

122.Sklapanjem Dodatka ugovora nije otklonjena posljedica ništetnosti dijela odredbi Ugovora o kreditu u pogledu kamatne stope i valutne klauzule I nije uspostavljeno stanje kakvo je bilo prije ispunjenja ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi.

123.Dana 30. rujna 2015. donijet je Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (ZID ZPK) temeljem kojeg je pružena mogućnost korisnicima kredita konvertirati svoje kreditne obveze iz valute CHF u valutu EUR. Rečenim zakonom određena je metodologija izračuna novog iznosa kreditne obveze potrošača koja se u bitnom sastojala u tome da se od početka kredita izradi preračun iz valute CHF u valutu EUR kako bi se dobila nova glavnica kredita na dan 30. rujna 2015. u EUR po kojoj će se pro futuro plaćati kredit. Način izračuna konverzije propisan je člankom 19.c ZID ZPK, a sastojao se u tome da su se uplate potrošača po stvarnom kreditu uspoređivale s uvjetima simuliranog kredita u valuti EUR, stvarnim uplatama se zatvarao fiktivni kredit i na taj način se izradilo stanje kredita na dan 30. rujna 2015. Navedenom usporedbom potrošači su imali manjak ili višak plaćenih sredstava te im je na temelju tog stanja ponuđena mogućnost sklapanja dodataka ugovora o kreditu za daljnju otplatu kredita (čl. 19.e st. 1. ZID ZPK). Tužiteljica je potpisala dodatak ugovora. Time je osigurana istovjetnost postojećeg ugovornog odnosa.

124.U vrijeme sklapanja Dodatka ugovora primjenom ZID ZPK, presuda u kolektivnom sporu nije postala pravomoćna, niti je u pojedinačnom sporu između ugovornih strana utvrđena ništetnost odredbi o valutnoj klauzuli iz osnovnog ugovora o kreditu i promjenjivoj kamatnoj stopi. Naime, aneks osnovnog ugovora sklopljen je 16. siječnja 2016., dok je u odnosu na ništetnost odredbi o valutnoj klauzuli izraženoj u valuti švicarski franak, presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., postala pravomoćna 14. lipnja 2018., (dan donošenja presude Visokog trgovačkog suda RH). Prethodno sklapanju aneksa primjenom ZID ZPK, tužitelj kao prosječan potrošač nije znao, niti je razumno mogao znati za ništetnost odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi, te shodno tome pretpostaviti ishod postupka po kolektivnoj tužbi.

125.Iako je sklapanjem dodataka ugovora primjenom ZID ZPK, izvršen povrat dijela preplaćenih iznosa anuiteta na način propisan odredbama članka 19.c, time nije prestalo pravo tužiteljice na potpunu restituciju odnosno povrat preostalih preplaćenih iznosa u ispunjenju ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi prema odluci banke.

126.Cilj ZID ZPK bio je izjednačiti korisnike kredita u CHF s korisnicima kredita u valuti EUR. Tužiteljica se nije odrekla svog potraživanja niti prava na potpuno obeštećenje, a što je i propisano odredbom članka 41. Zakona o zaštiti potrošača. Potrošač se ne može odreći svojih prava niti mu se ista mogu ograničiti. Sukladno pravnom shvaćanju iz presude Suda EU C-452/18 (Ibercaja Banco) odricanje potrošača od zaštite koju mu pruža Direktiva 93/13 može biti samo ukoliko to potrošač želi i izričito iskaže (slobodno i informirano). Cilj ZID ZPK bio je prvenstveno gospodarske prirode, a to je da se olakša otplata kredita potrošačima i da ih se dovede u situaciju da od 30. rujna 2015. otplaćuju kredite na način kako ih otplaćuju potrošači koji su ugovorili kredite s valutnom klauzulom u EUR. ZID ZPK nije do 30. rujna 2015. ispravljao odredbu o kamatnoj stopi niti je propisana posebna metodologija obračuna kamata u konverziji, a niti je kredit sveden na kredit u kunama bez valute CHF. Primjenom tog propisa nije se za potrošača utvrđivao pojedinačni iznos za koji je potrošač bio oštećen po nepoštenim ugovornim odredbama, niti su utvrđivani iznosi koje je trgovac neosnovano stekao. Vrhovni sud Republike Hrvatske u obrazloženju svoje odluke Gos 1/2019 navodi da je cilj navedenog propisa bilo otklanjanje nepoštene poslovne prakse kreditnih institucija i otklanjanje dužničke krize.

127.Konverzija dakle ima samo učinak promjene valute kredita, a ne i saniranja nevaljane odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi odnosno ne i obeštećenje potrošača.

128.Vrhovni sud Republike Hrvatske je u oglednom postupku broj Gos 1/2019 4. ožujka 2020. donio odluku da "Sporazum o konverziji sklopljen na osnovi Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (N.N. 102/15) ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli." Ustavni sud Republike Hrvatske ZID ZPK ocijenio je usklađenim s Ustavom Republike Hrvatske, te Rješenjem broj U-I-3685/20'15 i dr. od 4. travnja 2017. nije prihvatio prijedlog za ocjenu suglasnosti s Ustavom tog Zakona. Ustavni sud navodi da pored formalne i materijalne ustavnosti ZID ZPK ima legitiman cilj koji se ogleda u povećanju socijalne zaštite, sprječavanju nastavljanja nepoštene poslovne prakse kreditnih institucija i sprječavanju produbljivanja dužničke krize, te da je navedena mjera (konverzija) razmjerna legitimnom cilju koji se htio postići jer su propisane mjere bile prikladne i nužne te nije postojala druga manje tegobna ili ograničavajuća mjera, a niti je njome nametnut prekomjeran teret kreditinim institucijama.

129.Vrhovni sud Republike Hrvatske u oglednom postupku nije eksplicitno dao odgovor na pitanje obeštećenja potrošača po provedenoj konverziji. Iako ukazuje na to da presuda V ne bi bila primjenjiva iz razloga što je konverzija u Republici Hrvatskoj bila dobrovoljna, u citiranoj je presudi sud zauzeo shvaćanje o utjecaju zakonodavne intervencije na prava potrošača temeljem Direktive 93/13 na način da ona ne ukida pravo na obeštećenje potrošača i da ne može ukinuti pravo potrošača na povrat koristi koju je trgovac stekao na temelju nepoštenog ugovora odnosno nepoštenih ugovornih odredbi, a da pravo na potpuno obeštećenje nema posebnog utjecaja na karakter intervencije, da li je bila izravna ili dobrovoljna.

130.Vrhovni sud Republike Hrvatske je Rješenjem posl. br. Gos-1/2019 od 4. ožujka 2020. odgovorio na postavljeno pitanje na način da sporazum o konverziji koji je zaključen na osnovu Zakona o izmjeni i dopuni Zakona o potrošačkom kreditiranju ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli. Također je zauzet stav da bez obzira na sklapanje Dodatka ugovora o kreditu tužitelji imaju pravni interes i ovlašteni su tražiti ništetnost pojedinih ugovornih odredbi kako bi na temelju toga mogli ostvariti neka eventualna prava koja ih pripadaju, a riječ je o kondemnatornim novčanim zahtjevima.

131.Prema praksi Suda Europske unije u predmetu broj C-186/16 navodi se da kod obveza banaka prema korisnicima kredita nije dovoljno da je odredba jasna i razumljivo sastavljena, već je nužno potrošaču ponuditi dovoljno informacija kako bi mogli donijeti razborite odluke, a koje informacije tuženik nije pružio tužitelju, niti je tuženik dokazao da je tužitelju pružio dovoljno informacija kako bi mogao shvatiti ekonomske posljedice svoje odluke.

132.Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-18/2018 od 26. svibnja 2018. zauzeto je stajalište da nakon zaključenja sporazuma o konverziji kredita nema zapreke da se utvrđuje ništetnost odredbi ugovora o kreditu te da treba imati u vidu da je do sklapanja sporazuma o konverziji bio na snazi osnovni ugovor o kreditu koji je proizvodio pravne učinke, a koji se odnose na ispunjenje obveze korisnika kredita temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.

133.Iz presude C-452/18 proizlazi da se potrošač kod dobrovoljnog sporazuma zaštite iz Direktive 93/13 pa i prava na potpuno obeštećenje može odreći samo izričito, slobodno i informirano. U konkretnom slučaju takvog odreknuća nema.

134.Temeljem Direktive 93/13 i citiranih presuda Dunai i Ibercaja Banco, proizlazi da neovisno o tome na koji način nacionalni sud cijeni na temelju zakonske intervencije sklopljene dodatke ugovora, da li kao izravnu intervenciju ili volju stranaka, oni ne smiju i ne mogu umanjiti zaštitu koju jamči Direktiva 93/13 na način da ne smiju onemogućiti povrat koristi koju je trgovac neosnovano stekao, a pogotovo ne protivno volji potrošača ako se takve zaštite i obeštećenja nije odrekao.

135.Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev-2868/2018 od 12. veljače 2019. navodi da bez obzira na sklapanje dodatka ugovora o kreditu tužitelji imaju pravni interes i ovlašteni su tražiti ništetnost pojedinih ugovornih odredbi kako bi na temelju toga mogli ostvariti neka eventualna prava koja im pripadaju.

136.Presudom Europskog suda u predmetu broj C-26/13 od 30. travnja 2014. određeno je da se čl. 4. st. 2. Direktive 93/13 treba tumačiti na način da: ''ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva'' već da se istome trebalo na precizan, razumljiv i transparentan način pojasniti uvjete i okolnosti sklapanja ugovora, metodiku promjene kamatne stope, te odnos te odredbe s drugim odredbama ugovora, tako da korisnik kredita može jasno predvidjeti ekonomske posljedice ugovora.

137.U presudi Suda Europske unije u predmetu C-118/17 od 14. ožujka 2019. zauzeto je pravno shvaćanje da okolnost što su određene ugovorne odredbe putem zakona bile proglašene ništetnim i nepoštenim te zamijenjene novim odredbama kako bi se održao predmetni ugovor, ne može proizvesti učinak smanjenja zajamčene zaštite potrošača.

138.Iz predmeta C-452/18 od 9. srpnja 2020. slijedi da bi se potrošač mogao sklapanjem sporazuma kojim se zamjenjuje nevaljana ugovorna odredba drugom odredbom, odreći zaštite koju mu pruža Direktiva 93/13 odnosno prava temeljem iste, samo i isključivo kada bi dao slobodan i informiran pristanak na takvo odricanje i znao čime se tim pristankom odriče. Tužitelj se, kako to proizlazi i iz njegovog iskaza, sklapanjem dodatka ugovora nije odrekao tog prava niti je dao niti je mogao dati slobodan i informiran pristanak te se nije odrekao svojih prava na obeštećenje niti je takvo odricanje u istome sadržano. Da je i dao takav pristanak, ne bi se radilo o slobodnom i informiranom pristanku obzirom da u vrijeme sklapanja dodatka ugovora valutna klauzula u CHF nije bila utvrđena ništetnom.

139.Potpisivanje dodatka ugovoru o kreditu između stranaka nije od značaja na utvrđenje u ovom postupku obzirom se niti odredbama ZID ZPK, a niti u Dodatku ugovora izrijekom ne spominje način rješavanja ugovornih odredbi kojima se u ugovorima o kreditu sa valutom u CHF ugovarala promjenjiva kamatna stopa te se ne spominje niti na koji način bi se trebala riješiti eventualna ništetnost odredbi koje se tiču promjenjive kamatne stope.

140.Zakonom se položaj korisnika kredita u CHF kao potrošača izjednačio s položajem u kojem bi bili da su koristili kredit denominiran u valutu EUR, a Dodatkom ugovora se uređuje pitanje određivanja kamatne stope nakon sklapanja dodataka. Njime se ne rješava pitanje preplaćenih kamata u kreditima u valuti CHF kroz utuženi period, a do koje preplate je došlo zbog nepoštenog postupanja banaka.

141.To što su stranke zaključile Dodatak ugovoru o kreditu kojom je izvršena konverzija kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u EUR i utvrđen iznos preplate, ne upućuje na to da je tužitelju vraćen iznos razlike između plaćenih ugovornih kamata na temelju ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i početno ugovorenoj kamatnoj stopi.

142.Ovaj sud je ocijenio, a temeljem rezultata provedenog financijskog vještačenja, da provedena konverzija nije dovela do pravične ravnoteže u ugovornim odnosima među strankama.

143.Prihvaćajući nalaz i mišljenje kao stručan i nepristran, ovaj je sud utvrdio da, prema Aneksu uz Ugovor o kreditu, konverzijom nije u cijelosti uspostavljena ravnoteža narušena nepoštenim ugovornim odredbama, to tužiteljica ima pravo na ostvarivanje pune zaštite.

144.U ovom postupku bilo je potrebno utvrditi kakav je učinak proizvela konverzija u odnosu na ugovorne odredbe koje su naknadno utvrđene nepoštenim i posljedično ništetnim, a što je po prijedlogu tužitelja utvrđeno financijsko knjigovodstvenim vještačenjem.

145.Konverzija i izračun na kojem se konverzija temelji nije polazila od nepoštenog ugovaranja naprijed navedenih ugovornih odredbi, već od toga da se jedan bankarski proizvod (kredit ugovoren s promjenjivom kamatnom stopom i valutnom klauzulom u CHF) konvertira, tj. denominira u jedan drugi bankarski proizvod (kredit denominiran u EUR), a sve sa svrhom da bi se tužitelj kao potrošač zaštitio od posljedica ugovornih odredbi koje su plaćanje vezale uz promjenjivu kamatnu stopu i valutu CHF.

146.Provedenim vještačenjem utvrđeno je da konverzija nije proizvela pozitivan učinak za potrošača, jer nije izjednačila njegov položaj kao da je ugovorio kredit vezan uz valutu eur.

147.Kako zaštita potrošača omogućava ostvarivanje restitucije i uspostavu pravednog stanja u ugovornom odnosu koji sadrži nepoštene odredbe, to tužiteljica, i u slučaju provođenja konverzije ima pravo na restitucijski zahtjev kada provedena konverzija nije dovela do ravnoteže pravima o obvezama stranaka u odnosu na nepošteno ugovaranje po pitanju promjenjive kamatne stope i valutne klauzule, kao u konkretnom slučaju.

148.Sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka kao stručan i nepristran, sačinjen sukladno određenoj zadaći, a tužiteljica je svoj tužbeni zahtjev i postavila sukladno istom. Visina tužbenog zahtjeva je dakle utvrđena financijskim vještačenjem, a kojim je utvrđeno slijedeće :

-Pod pretpostavkom da se tijekom cijelog razdoblja otplate kredita kamatna stopa nije mijenjala, odnosno da je korištena kamatna stopa u visini kamatne stope koja je bila poznata na dan sklapanja ugovora o kreditu, tužiteljica je, na ime kamata, do konverzije kredita više uplatila iznos od 7.225,52 € .

-Pod pretpostavkom da je tijekom cijelog razdoblja otplate kredita do konverzije tečaj CHF bio jednak tečaju na dan isplate kredita, tužiteljica je, na ime tečajnih razlika, više uplatila 9.937,59 € .

-Nedovoljno umanjena glavnica u provedenoj konverziji (razlika glavnice) na dan 30.09.2015. iznosi 1.977,37 €. Dakle, tuženik je za navedeni iznos manje umanjio glavnicu prilikom konverzije u odnosu na zatečenu glavnicu po početnom tečaju.

149.Tužiteljica, slijedom svega navedenog, navedene iznose osnovano zahtijeva u tužbenom zahtjevu, sukladno tablicama sadržanim u nalazu i mišljenju vještaka, sve sa zateznom kamatom tekućom za svaki pojedinačno navedeni mjesec plaćanja, pa do isplate, sukladno članku 29. ZOO-a.

150.Tužiteljica je tužbeni zahtjev postavila sukladno nalazu i mišljenju vještaka te je tuženik dužan istoj vratiti utužene iznose, temeljem odredbe članka 1111. ZOO-a, sa zahtijevanom zakonskom zateznom kamatom, jer je tuženik nesavjesni stjecatelj, obzirom je do stjecanja došlo po njemu sastavljenih ništetnih ugovornih odredbi.

151.Tuženik u podnesku od 8. rujna 2025. navodi da specificira prigovor radi prijeboja u odnosu na manje plaćene razlike s osnova valutne klauzule u iznosu od 255,97 eur, iako taj prigovor ni nije izjavio, odnosno u ovom je postupku izostao prigovor radi prebijanja ili materijalnopravni prigovor prijeboja ili protutužbeni zahtjev tuženika.

152.Uvidom u nalaz i mišljenje vještaka utvrđeno je da je, pod pretpostavkom da je tijekom cijelog razdoblja otplate kredita do konverzije tečaj CHF bio jednak tečaju na dan isplate kredita, tužiteljica, na ime tečajnih razlika, manje uplatila 255,97 € .

153.No, u odnosu na tzv. negativne razlike, tužiteljica nije ništa primila, da bi bila dužna vraćati tuženiku, pa sud toga nije umanjio njenu tražbinu. Stoga tražbina tužiteljice s tzv. potplaćenim iznosima, odnosno negativnim tečajnim razlikama koje se odnose na razdoblje kada je tečaj HRK-CHF bio manji od tečaja HRK-CHF na dan isplate kredita, nije umanjena.

154.U odnosu na činjenicu da je ugovor solemniziran kod javnog bilježnika, pa da se razumljivost ugovora predmnijeva obzirom na obvezu javnog bilježnika da upozori stranke na nerazumljive odredbe, valja navesti da javni bilježnik ispituje da li su stranke ovlaštene i sposobne za poduzimanje i sklapanje posla, isti im objašnjava smisao i posljedice posla te je dužan uvjeriti se o njihovoj pravoj i ozbiljnoj volji. Javni bilježnik neće ovjeriti ugovor ako korisnik kredita izjavi da ugovor podnesen na solemnizaciju ne razumije. No razumijevanje se odnosi na smisao i posljedice posla, a ne na smisao i posljedice pojedinih ugovornih odredaba.

155.Tuženikove primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka nisu osnovane te predstavljaju ustvari tuženikovu pravnu ocjenu ovog spora, a tužiteljica je tužbeni zahtjev postavila sukladno nalazu i mišljenju.

156.Tužiteljica je dakle u cijelosti uspjela u sporu. Stoga je sud odluku o parničnom trošku temeljio na odredbi članka 154. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05,

2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 dalje : ZPP).

157.Trošak je odmjeren sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i troškovniku tužitelja. To su radnje sastava tužbe (tbr.7.st.1.), sastava obrazloženih podnesaka od 1. listopada 2020.,8. veljače 2022.,6. veljače 2023., 4. studenog 2024., 31. ožujka 2025.iI 3. srpnja 2025., (tbr.8.st.1.) i zastupanja na ročištima od 21. veljače 2022., 27. ožujka 2023., 30. listopada 2024. i 17. rujna 2025. (tbr.9.st.1.), sve u iznosima od po 500,00 eur po radnji, te za sastav podnesaka od 4. srpnja 2019., 28. studenog 2024. i 27. ožujka 2025., u iznosima od po 50,00 eur, ukupno 5.650,00 eur, koji iznos je uvećan za PDV od 25%, odnosno za iznos od 1.412,50 eur. U trošak je uračunat i trošak vještačenja od 600,00 eur te sudske pristojbe na tužbu 53,09 eur. Tužiteljica nije obveznik plaćanja sudske pristojbe za presudu.

158.Sveukupno je tuženik dužan tužiteljici naknaditi parnični trošak u iznosu od 7.715,59 eur, sa zateznim kamatama od donošenja prvostupanjske presude do isplate.

159.Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

U Opatiji, 7. studenog 2025.

S u d a c :

Renata Slavić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana održavanja ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu. Žalba se podnosi pismeno, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

1. Pun tužitelja

2. Pun. tuženika